Pratite nas

Gospodarstvo

Čačić: Jamstvima za brodogradilišta kupovala se podrška IDS-a

Objavljeno

na

Od Vlade Zorana Milanovića, kada sam ja izašao iz Vlade su se ta jamstva počela potpisivati na traci i dosegla su 4 milijarde kuna, pa je na to nadodala Vlada Tihomira Oreškovića…

Predsjednik Narodne stranke Reformista Radimir Čačić smatra da je pred poreznim obveznicima plaćanje nekoliko milijardi kuna jamstava za brodogradilišta jer su na taj način Vlade stavljale problem pod tepih i kupovale podršku IDS-a. Nije mu ni jasna logika trenutačne Vlade oko LNG terminala i njegove isplativosti.

Predsjednik Reformista Radimir Čačić smatra da potraga za strateškim partnerom za brodogradilišta nije transparentna, ali i da u postupku nema velikih iznenađenja i da pokazuje nedopustivu neodgovornost i lakoću trošenja novca poreznih obveznika.

“Najmanje je odgovoran trenutačni ministar. Od Vlade Zorana Milanovića, kada sam ja izašao iz Vlade su se ta jamstva počela potpisivati na traci i dosegla su 4 milijarde kuna, pa je na to nadodala Vlada Tihomira Oreškovića, pa je i ova Vlada dala jamstvo od 900 milijuna kuna za restrukturiranje. Za sve to će trebati sada izdvojiti četiri do pet milijardi kuna.

Najodgovorniji za ovu situaciju su ministri gopodarstva i financija. To se radilo jer se kupovala podrška IDS-a, pustimo priču, IDS je inzistirao da se to stavlja pod tepih i potpisuju jamstva i kod Milanovića i kod Oreškovića pa i Plenkovića. IDS je oporba do trenutka dok mu nešto treba. Onda kad im treba nisu više oporba i ostaju u Saboru glasati za proračun”, rekao je u Novom danu.

Čačić smatra da će hrvatski porezni obveznici za restrukturiranje platiti još tri milijarde kuna. “Ovdje vidim rukopis ljudi koji jako dobro znaju, a to su Tomislav Debeljak i Ficanteri, to će tako završiti po mom dubokom uvjerenju. Jasno da Horvat to gura jer će ispasti kao čovjek koji je spasio priču”, zaključuje Čačić.

Nastavlja kako su sada ministri financija i gospodarstva na suprotnim stranama jer je stvar pukla. Naravno da Zdravko Marić ima pravo, ali mogao je i on pratiti,bio je u Oreškovićevoj vladi, ni tu Marić nije bez krivnje, ozbiljne krivnje, morao je o tome progovoriti, sve je znao, to se znalo i prije dvije godine, nije se htjelo ući u dubinu”, smatra Čačić.

Čačić smatra da je talijanski Fincantieri ponuđač, a Debeljak fasada. “Ovi koji žele restrukturiranje žele da država sve sredi i uloži. Ne bih prihvatio restrukturiranje u kojem bi država dala veliki novac”, zaključio je.

Ogromne političke igre oko LNG terminala

Predsjednik Reformista kaže kako su Poljaci imali ozbiljan problem s Rusima i izgradili su LNG terminal. Njemačka pak ima jefitniji plin nego Poljska jer ga nabavlja i od Rusa.

“To su ogromne političke igre, u cijeloj priči stvari su jasne – taj plin je 20-tak posto skuplji od ruskog pod uvjetom da oni ostave cijenu kakva jest, a mogu je i spuštati. Zašto bi netko financirao dovod plina koji je skuplji? Zato što ima alternativu i sigurnost.

U problemu sigurnnosti su Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska i mi. A mi najmanje jer imamo 40 posto svoje proizvodnje plina. Imamo i dosta jednostavnu konekciju na alžirski plin preko Italije. Mi slučajno imamo cijeli spektar odgovora na redukciju plina, uključujući i Petrokemiju kao velikog potrošača koja je sada u ruskim rukama i možemo joj isključiti plin”, kaže Čačić.

Pojašnjava da Hrvatska mora uložiti 135 milijuna eura. Da bi vratili to ulaganje, od 2,6 mlrd kubika, u zakupu mora biti 1,5 mlrd. kubika. “Netko to mora kupiti da bi stvar bila isplativa, mi imao 520 milijuna, a to što imamo su zakupili HEP i INA. HEP – to smo opet mi građani Hrvatske koji će kupiti plin za 100 vani na tržištu, a prodati za 80. “Svi koji su u sigurnosnoj igri trebaju podnijeti svoj dio. Da mi plaćamo svojim novcem strateški interes Amerike i tuđu sigurnost opskrbe? Ja razumijem logiku Amerike, ali ne i našu”, zaključio je Čačić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vlada FBiH na telefonskoj sjednici donijela odluku o nastavku poslovanja Aluminija

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Nadzornog odbora Aluminija d.d. Mostar Zdenko Klepić izjavio je u ponedjeljak da je Vlada FBiH na telefonskoj sjednici održanoj u petak donijela odluku o nastavku poslovanja Aluminija u okviru programa stabilizacije, što po njegovim riječima znači da u sljedećih šest mjeseci neće biti stečaja niti će netko moći blokirati račune Aluminija.

Klepić je to izjavio nakon sastanka predstavnika Uprave i Sindikata Aluminija s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i federalnom ministricom financija Jelkom Milićević u sjedištu mostarskog poduzeća.

Predsjednik Nadzornog odbora dodao je da su proteklog vikenda obavljene neke analize mogućnosti ponovnog pokretanja proizvodnje, a te analize su pokazale da je moguće pokretanje proizvodnje u pogonu ljevaonice u kratkom roku.

Klepić je istaknuo da su spomenute analize pokazale da postoji ekonomska opravdanost pokretanja proizvodnje u spomenutom pogonu, izrazivši nadu kako će vrlo brzo dio radnika Aluminija biti vraćen na posao.

Proizvodni pogodni Aluminija ugašeni su u noći s 9. na 10. srpnja, nakon što je poduzeće iskopčano s visokonaponske električne mreže.

Zbog visokih cijena električne energije Aluminij nekoliko zadnjih godina posluje s gubitkom. Ukupni dug kompanije iznosi oko 400 milijuna maraka, a prema posljednjim podacima, Aluminijev dug za električnu energiju s 30. lipnjem 2019. godine iznosi 293 milijuna maraka, javlja Fena.

Aluminij ne ide u stečaj – Ovo je pet zaključaka sa sastanka s Čovićem

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Andrej Grubišić o propasti Aluminija – Rješenje problema je micanje države od takvih kompanija

Objavljeno

na

Objavio

Poznati ekonomski analitičar iz Hrvatske Andrej Grubišić za portal Klix.ba analizirao je kolaps bivšeg mostarskog giganta Aluminija. Po njemu razlozi pada nekad velike kompanije leže baš na mjestima gdje se tražila pomoć i spas.

Grubišić na početku kaže kako se obrazac nalik Aluminijevom već viđao u Hrvatskoj, BiH, ali i širom regije. Uzrok je skoro uvijek isti.

“Čim imate puno vlada i javnih organa koji polažu pravo na vlasništvo nad nečim najčešće ćete dobiti kilavo dijete. Mostarski Aluminij se savršeno uklapa u taj obrazac. Iako mnogi krive ponajviše neku navodnu visoku cijenu struje, ja bih rekao da je suštinski problem te kompanije njena vlasnička struktura”, kazao je Grubišić.

Većinsko državno vlasništvo dovelo je po Grubišiću do lošeg upravljanja kompanijom, a nije isključio da se to radilo i s razlogom pogodovanja interesnim grupama.

“Možda nije bilo kriminala, ali da se radilo da nekom nije bitan Aluminij kao kompanija, nego njegov odnos s Aluminijem, toga je bilo sigurno. Dominantan razlog propasti je nedostatak čvrste ruke jer svi mi u proizvodnji kupujemo električnu energiju i borimo se za bolje uvjete. Onda bi svi trebali reći da su propali jer im je skupa struja”, izjavio je.

Apeli koje su radnici i uprava slali prema Vladi FBiH i Vladi Republike Hrvatske Grubišić vidi potpuno promašenim, jer najbolje što su te instance mogle uraditi je potpuna privatizacija Aluminija.

“Ovako je Aluminij samo bio savršen politički poligon za ostvarivanje bilo osobnih interesa, bilo onih koji su povezani s političkim elitama. Vjerujem da postoji grijeh propuštanja i nečinjenje, ali to nečinjenje ne znači da je neka vlada trebala uzimati sredstva poreskih obveznika i trpati ih u crni bunar jer je firma u državnom vlasništvu. To bi i ja volio da mi država isplaćuje plaću, ali neće vlada riješiti te probleme jer je najveći problem baš uplitanje države. Rješenje problema je micanje države od takvih kompanija, a hrvatski Uljanik je pravi primjer toga”, jasan je Grubišić.

Grubišić smatra da kad neka kompanije iz ove regije ode u stečaj da proces obično traje godinama, da su onda glavna interesna grupa stečajni upravnik i ljudi oko njega te da se malo toga vratilo u život.

“Jedni pozitivan primjer vraćanja u život od velikih kompanija u Hrvatskoj je Pevec. Ne kažem da nije bilo manjih firmi, ali za revitalizaciju giganata kao što je ovaj u Mostaru bi se prije svega trebalo maknuti sve vlade koje su dolje prisutne. To je naravno jako vruć politički problem, a trebalo bi smijeniti upravu, promijeniti načine poslovanja, a duboko sam uvjeren da bi kompaniju trebalo dokapitalizirati, odnosno netko bi trebao ubaciti “lovu”. Ja ne vidim nikoga drugog tko bi ubacio sredstva pod ovim okolnostima te sam vrlo pesimističan za Aluminij”, naveo je.

Grubišić zaključuje kako stečaj nije znak da je nekom nanesena šteta, već da je to znak tržišta da kako si radio ne možeš više jer to nije održivo.

“To što je Aluminij tako dugo bio na životu ne znači da je to dobro jer je netko to morao platiti, a to su plaćali poreski obaveznici, izravno ili neizravno. Stečaj je katarza i znam da se nešto treba promijeniti. Ako netko ima potrebe za proizvodima mostarskom Aluminija već će se naći neki mali aluminij koji će proizvoditi istu stvar sve dok ima tržište i kupce, a ispregovarat će cijenu struje bolju nego su imali ovi, a ponašat će se racionalnije. Samo je bitno da bude u privatnim rukama”, zaključio je Andrej Grubišić, prenosi HMS.

Vlada RH: Imamo ograničen utjecaj u Aluminiju i ne možemo donijeti presudne odluke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari