Pratite nas

Kolumne

Čaršijska jurisdikcija i hrvatski branitelji

Objavljeno

na

Nakon izgubljenih ratova 90-ih godina u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, poražena Srbija je našla utjehu u donošenju zakona o univerzalnoj jurisdikciji nad žrtvama njene agresije i zakona o rehabilitaciji četničkih fašista, srpskih nacionalsocijalista i tzv. JNA.

Srbija svoju univerzalnu jurisdikciju nije primijenila na cijeli svijet, npr. na mrski NATO, već hrabro ograničila samo na prostor bivše YU koji je oružano napala. Najviše su na udaru Hrvati koje je u HR tijekom agresije zarobila i protupravno deportirala u logore smještene u Srbiji.

Kako je moguće da jedna država ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju dok istovremeno sastavlja optužnice koje se temelje na iznuđenim iskazima logoraša  pribavljenih mučenjem i  ubijanjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?! U Srbiji je i to moguće. Apsurd i pravni terorizma je što je uopće moguće da srpski šefovi logora bivšim logorašima sastavljaju optužnice. Zamislite preživjele židovske logoraše kojima danas tajne optužnice sastavljaju i sude im nacistički generali i političari. Popis optuženih je psihološki rat kojim se želi maltretirati hrvatske branitelje i državu Hrvatsku.

Srbija na tajni popis optuženih sigurno nije stavila i svoje zločinačke generale, trojicu četničkih vojvoda na vlasti i četvrtog u oporbi, nacionalsocijalistu Malog Slobu Dačića i brojne druge protagoniste agresije na Hrvatsku i BiH.

Dok službeni Beograd sav zapjenjen vrišti o navodnoj ustašizaciji u HR istodobno je donio Zakon o rehabilitaciji četničkih fašista, nacionalsocijalista i tzv. JNA. Ovih dana su krenuli u rehabilitaciju i srpskog nacionalsocijalističkog vođe i ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

Navedene zakone donijeli su najbliži Miloševićevi ratni suradnici naci-fašisti. Oni na vlast u Srbiji nisu došli državnim udarom već zahvaljujući nikad ostvarenoj katarzi većine srpskog glasačkog tijela. „Leskovačka mućkalica“ na vlasti dobila je demokratski lik nakon što je poškropljena svetom vodom od strane velikosrpskog duhovnog oca SPC. Ti isti srpski duhovnici za pravoslavne blagdane pozdravljaju Srbe u srpskoj Slavoniji, Lici, Banovini i Dalmaciji kako slučajno ne bi izgovorili ime države Hrvatske i time je priznali. To su ionako  „srpske regije“ koje će jednog „lepog“ dana biti unutar Velike Srbije.

Velikosrpska politika Republiku Hrvatsku i Hrvate optužuje za zlodjela NDH u WWII. Istovremeno Srbija „zaboravlja“ na svoja zlodjela iz tog rata i posebice tijekom agresije od 1991 do 1995. godine. Službeni Beograd smišljeno i planski napada žrtvu ne bi li se histeričnom galamom utrpao u euro-atlanske integracije bez distanciranja od velikosrpske hegemonije, sankcija za počinjenu zločine, vraćanje opljačkanog kulturnog blaga, plaćanje ratne odštete i davanje podataka o skrivenim grobovima nestalih Hrvata. Srbiji odgovara kaos jer sređena situacija ispostavlja račun za počinjene grijehe. Zbog toga političke probleme kaotično „rješava“ putem huškačkih medija i SPAM-iranjem prosvjednih nota kojima se problemi zapravo ne rješavaju nego uvećavaju i umnožavaju.

Iako je Hrvatska službeno donijela opću amnestiju za pripadnike srpske vojske i paravojske, iz svojeg proračuna i Srbima obnavlja kuće srušene u agresiji Srbije, službeni Beograd na svojem teritoriju još uvijek logistički i politički podržava poraženi fašizma imena „Vlada u izgnanstvu SAO Krajine.“

Bošnjačka univerzalna fetva

Jedno zlo ne ide samo, osjetili su na svojoj koži i hrvatski branitelji suočeni s terorističko-univerzalnom jurisdikcijom velikobošnjačke i velikobosanske vlasti u BiH. Bošnjačka univerzalna jurisdikcija počinje i završava na Hrvatima u HR i Herceg-Bosni. Niti za glavu više, niti za glavu manje. Ostatak svijeta, i u njemu svi Bošnjaci, skroz su nevini.

Tamo gdje je stao dokazani diler hrvatske ratne arhive Stjepana Mesića nastavila je prošla Kukuriku vlast predvođena premijerom Zoranom Milanovićem, ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i predsjednikom Ivom Josipovićem.

Državno odvjetništvo RH na čelu s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i Tužiteljstvo BiH ( čitajte – bošnjačko Tužiteljstvo) na čelu s glavnim tužiteljem Goranom Salihovićem, 03. lipnja 2013.  potpisali su sporazum (Protokol) o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina. Po nalogu prethodnih hrvatskih vlasti ratna dokumentacija HVO-a je iz BiH preseljena u Zagreb odakle je antifina vlast dila bošnjačkom Tužiteljstvu u Sarajevu.

Iako se potpisani Protokol odnosi samo na dostavu dokumenta, a ne na neograničeni pristup hrvatskom ratnom arhivu, bošnjačko Tužiteljstvo iz BiH bez ikakvog nadzora i ograničenja vrši uvid u dokumentaciju ratnog arhiva. Uvid u arhivsku građu služi za progon isključivo bivših pripadnika HVO-a i političara Hrvatske Republike Herceg Bosne, ali i nekih političara i HV časnika iz Hrvatske. Za to vrijeme DORH i Mladen Bajić, kao i današnji državni odvjetnik Dinko Cvitan, u Sarajevu ne istražuju bošnjačku ratnu arhivu iako je do krova puna podacima o neprocesuiranim bošnjačkim ratnim zločincima. Temeljem navedene “suradnje”, u jednom smjeru, već je pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka protiv časnika HVO-a, dok je više desetina optužnica HV-u, HVO-u i nekim hrv. političarima u fazi pripreme. Istodobno s bošnjačke i hrvatske strane izostale su optužnice brojnim bošnjačkim ratnim zločincima.

Nacionalna sramota i apsurd je da sukladno potpisanom Protokolu Zagreb i Sarajevo mogu istim hrvatskim optuženicima istovremeno voditi dva neovisna postupka po istoj optužnici i time optuženici mogu biti progonjeni dva puta u dvije države.

Još veća nacionalna sramota i povreda suvereniteta Republike Hrvatske je činjenica da bošnjačko Tužiteljstvo iz Sarajeva na saslušanje poziva časnike Hrvatske vojske i obavještajne službe. Pozive šalju izravno na njihovu adresu u Hrvatskoj. Na taj način protuzakonito se zaobilazi Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo pravosuđa, pri čemu se p(r)ozvanim anulira pravna pomoć inače zakonom zajamčena za takve slučajeve. Za ne odazivanje na saslušanje (u svojstvu svjedoka koji najčešće završi kao optuženik) prijeti se kaznom od dvije i pol tisuće eura.

Tko šiša hrvatske propise po kojima je časnicima obavještajne službe zabranjen odlazak iz države bez prethodne suglasnosti nadređenih. Sve navedeno ni malo ne brine Hrvatsku jer je umjesto ozbiljne i dostojanstvene države sama sebe srozala na razinu banana Republike.

Kad već političari ne žele reći istinu hrvatski narod bi morao –  Prošla Kukuriku Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem počinila je veleizdaju hrvatskih građana i nacionalnih interesa. Uskogrudni motiv je jasan: Na djelu je šikaniranje hrvatskih građana jer nisu glasači SDP-a i simpatizeri antife.

Hrvatsku bi veleizdaja mogla skupo koštati. Optužnice bošnjačkog Tužiteljstva optužuju Republiku Hrvatsku, HV, Herceg-Bosnu i HVO za udruženi zločinački poduhvat i agresiju na Bošnjake i BiH. Po nalogu bošnjačke vlasti njihovo pravosuđe iskrivljuje povijesne činjenice. Hrvatska ni slučajno nije bombardirana s teritorije BiH.

Da su od Bošnjaka uzurpirani pravosudni organi nastavak ratnog stroja dokaz je upravo bošnjačko Tužiteljstvo. Vojni ekspert bošnjačkog Tužiteljstva Zemir Sinanović bivši je „sigurnjak“-obavještajac 3. Korpusa bošnjačke vojske tzv. Armije BiH, u čijem sastavu je bila i 7. muslimanska brigada sastavljena od glavosječa mudžahedina i islamskih terorista iz cijelog svijeta. Mudžahedinski „sigurnjak“ zadužen je za „nepristranu“ kvalifikaciju težine navodnih zločina na temelju kojih bošnjačko Tužiteljstvo Hrvtima sastavlja optužnice. Umjesto zatočeništva u Guantanamu džihadist  Sinanović djeluje za bošnjačko Tužiteljstvo i neometano švrlja po hrvatskom ratnom arhivu.

Nije bošnjačka vlast zbrinula samo Zemira Sinanovića. Bošnjački ratni zločinci su izvrsno umreženi u državnim institucijama, javnim i vjerskim ustanovama, stranačkim tijelima i medijima. Oni nisu na tajnom bošnjačkom popisu osumnjičenih već zbog ratnih zasluga na vlasti. Odgovorni su za preko 80 bošnjačkih logora službeno registriranih od strane UN-a, preko 4700 ubijenih i skoro 200.000 protjeranih Hrvata iz Sarajeva i središnje Bosne. Bošnjačka politika, vlast i pravosuđe svoje logore za Hrvate s eufemizmom nazivaju „objekti za privođenje“.

Iako su dvije čaršijske jurisdikcije činjenica hrv. antifa na srpsku šuti dok bošnjačku obilato pomaže. Istodobno centar desnice i krajnja desnica opravdano vrište na Srbiju ali istodobno, kao voskom zaliveni, licemjerno šute kad je u pitanju još opasnije njihovo cvijeće u Sarajevu. Oni još uvijek bošnjački zloćudni tumor krste u dobroćudni iako ugnjetenim Hrvatima u BiH planski, sustavno i trajno priječi institucionalnu jednakost.

Očevidno, Sarajevo nije samo uspješno kopiralo Beograd već ga je i višestruko nadmašilo. Glumci su se zamijenili ali sličan je to komad, isti zaplet i kraj.

Hrvatska antifa – Donator srpske i bošnjačke univerzalne nadležnosti

Sve današnje optužnice hrvatskim braniteljima i političarima temelje se na podlozi nebuloznih klasifikacija hrvatske antife –  „Hrvatska je izvršila dvostruku agresiju. Unutarnju na Srbe u Hrvatskoj i vanjsku na Bošnjake u BiH“. Znači, Hrvati se nisu branili niti u HR niti u BiH. Agresija je kad Hrvatska zbrine preko pola milijuna bošnjačkih izbjeglica iz BiH, liječi ranjene bošnjačke vojnike, i pruži logističku podršku bošnjačkoj vojsci. Samoobrana je kad bošnjačko-muslimanska vojska i politika ubija hrvatske civile u BiH,  ranjene i zarobljene branitelje HVO-a, pa čak i poslijeratno protjerivanje.

Zahvaljujući hrvatskoj antifi međunarodni moćnici su dobili toliko željeni alibi za izjednačavanje krvnika i žrtve. Svjetske sile ili nisu potpisnice Rimskog statuta ili imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti i time svoje počinitelje zločina štite od sudskog procesuiranja u drugim državama i pred Međunarodnim kaznenim sudom. Moćnici podržavaju srpsku i bošnjačku univerzalnu jurisdikciju, ali ne u svojem dvorištu.

Ako se netko pita odakle Srbiji i Bošnjacima pravo na pravni protektorat nad hrvatskim građanima, odgovor je – donacija od antife. Najbolje to zna u Haagu nevino zatočena „Hrvatska šestorka“ iz BiH

Uzalud su hrvatski branitelji prosvjedovali protiv vlasti zbog neobjavljivanja srpsko-bošnjačkog popisa osumnjičenih. Njima je tadašnji  predsjednik Ivo Josipović poručio: „Država nije ničiji servis“?!

Bivši predsjednik i premijer mogu biti servis neprijateljima i objaviti registar hrv. branitelja, ali ne mogu objaviti registar aboliranih ratnih zločinaca i imena osumnjičenih sa srpsko-bošnjačkog popisa. Zar ne rekoše – “Neću vladati već služiti narodu.”

Koristeći se populističkim i huškačkim rječnikom u predizborne svrhe predsjednik SDP-a Zoran Milanović je ovih dana izjavio kako je BiH „zemlja bez reda i poretka – big shit“. Kad je već znao o kakvoj državi je riječ zašto je Milanović u svojstvu premijera Hrvatske bošnjačkom pravosuđu dozvolio šenlučenje po hrvatskim ratnim arhivima? Hoće li odgovarati za veleizdaju nacionalnih interesa?

Na istom mjestu Zoran Milanović je priprijetio Srbiji ali ne i bošnjačkoj vlasti u Sarajevu: „Formirat ćemo specijalni sud iz čiste obijesti i goniti počinitelje zločina na, recimo, Kosovu“.  Znači, srpski zločinci u HR i bošnjački u BiH mogu i dalje slobodno šetati.

Hoće li i hrvatski narod i ubuduće slijediti svoje mrtvozornike, dobit ćemo odgovor na skorašnjim izborima.

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Nami gori pod nogama, a ona kupi ćukenja po testi

Objavljeno

na

Objavio

Profesor Visković ima van novi intervju

Čiji je Visković?
Ih
Moj sigur’o nije

Bijo van je on stra’ i trepet splickoga Pravnoga vakulteta
Pokaza se i dokaza k’o jedan iznimno objektivan,stručan i pravedan profesor

Domoljubno nastrojen
Subjektivan je bijo samo u jednomu slučaju

Kad bi taj čujo kako si iz Imockoga il’ iz Ercegovine
Ojmeee
Obeselijo bi ti se k’o što se niki dan moje selo obeselilo kontroloru naše javne televizije
Pa sve pridanj bukliju iznili
Pršut narizali
Vrata širon rastvorili
I sve uređaje na vižitu poredali

Godine i godine predana rada taj je ljubitelj Imoćana i Ercegovaca uložijo u svoje studente

Sad’ u zasluženoj mirovini bistri cili svit

Ne sikiraju njega lokalni ni nacijonalni problemi
Ni čut
Zna se kako samo sitne duše mislu lokalno i nacijonalno
A ne djeluju nikako

On misli i djeluje globalno
Jerbo tako toka jednoga umnoga čovika
Čovika tako velikoga kalibra

Na spava van on nikako poradi ekologije

Otapanje ledenjaka i globalno zatopljenje ni pojist mu u miru ne da
Cile dane izračunava podizanje razine mora
Kad se koja šuma na sjeveru zapali
Padnu mu ruke i noge
Osiku mu se brez sikire i trupine

Najveća bola postala mu ona vrpa smeća
Nerazgradivoga
Veličine Vrancuske što pluta oceanon

Ima on dojavu kako se između Korzike i Sardinije zameće nešto vrlo slično
I priti i nami
Zavučenima

Ako se to ne zavuče do rećemo Pule
Ne zalegne na naše plaže
Ne začepi nan rećemo u samo dva dana i Tučepe i Zrće
Ja ne znan šta bi se drugo nami Hrvatima moglo trevit i naškodit nan

Doklen se to ne trevi
Sigur’i smo
Skroz

Visković se globalno još uvik uzda u live političare
Kaže kako je pesimist al’ ne i defetist

Lokalno rećemo ne voli Beru
Ne prizna ga za ljevičara nikako
Nije mu Bero baš ustaša
Aliiiii nije ni daleko

Inače naš Bero je čudo živo
Samo ritki u našoj Državi uspiju
Bit’ nes’vaćeni
I od livi i od desni
Meščini kako je Bero od svega najbliži pojmu
Defetist

Zato njega biće Visković ne lajka
Neka su na istoj, partijskoj liniji

Ža’ Viskoviću što mu se napalo Merkelicu poradi migranata
Ajde nek’ ne’ko i nju razumi

Kaže kako
Ona, ako i je’ napravila grešku su migrantima
(Veliko je tuten AKO)
Kako je ta greška načisto

Predivna

Točno tu rič reka’
Dašta
I meni je kad migrante po informativnin emisijan pratin baš ta rič
Predivno
Na vr’ jezika

Predivno su krotki i asimilirani

Na drugu bandu
Suprotno od profesora Viskovića
Mali ljudi djeluju lokalno i nacijonalno
A ne mislu, zna se, nikako

Kad smo kod mali ljudi
Imperija do Tokija uzvraća udarac
Delije na tribinama pritile kako će ni manje, ni više nego sikiron poklat naše
Splićane

Uf, veliki je stra’ nasta’
Opća opasnost po Splitu svira
Picigin na Baćama otkazan

Reakcije na pritnje, ove ture, zaprave potpuno izostale
Sasvin opravdano
‘Ko nji’ more uzest zaozbiljno a kamo li se nji’ pripast

Koji su to rat oni dobili?

Pivali su oni i devedeseti’
– Bit će mesa, klat ćemo Hrvate

Pa se znade kako in je izgledala zadnja kitica te pisme
Ona
Koju smo in mi na kraju nadodali

Bilo nešto što se vrlo rimuje
Su traktorima i nekon velikon prišon

Nego
Naša Predsjednica na turneji
Op stop
Kolo ne ladi
Ob’lazi matičnu i susjedne države
Niki dan
Uzela kantu luga pa sunjon posula nekoga svoga nepoznatoga savjetnika
Taj brezobraznik je uvjerio kako je ZDS naš pozdrav od starine

I taće sad ona
Jadna se čupa kako znade
Pa zeru fali Plenkija
Zeru zasiplje neimentovanoga savjetnika
I tako

A kampanja lagano u zaletu

Da mi je znat koji je to savjetnik
Ih
Janje bi mu okrenila
I poslala bi mu demejanu vina
Po izboru
Iman neki osjećaj kako je to isti oni koji je savjetovanje započejo tako što je i Titu izbacijo iz njezina kućerka
Naglavačke

Ti savjetnici su inače baš genijalna stvar
Meni načisto krivo zašto ji i sama neman
Čisto kako bi uprla prston u nji’ kad god mi štogod zapne
Kad mi zagori toć
Il’ kad mi se biskvit ne razabere

Lipo se okružiš savjetnicima
Gledaš da ji nije ubila baš neka velika pamet
Jerbo nisu tu da mislu
Posa in je odglumit gromobran
Kad već okolo grmi i siva

Što bi se Predsjednica saginjala
Neka savjetnik svrće gromove na se’

Kad zagrmi u Dubrovniku
Hrga neka digne pinjur visoko iznad glave
Ae
Neka bude pravi savjetnik
Naki kakve Budo Lončar ima
Pa mu mudro savjetuju koje priznanje privatit a koje odbit

Nego
Vrlo mi na živce iđu naši ljudi koji Predsjednici pišu kako je
Glupa plavuša
Uf
Ničega drugoga nisu se sitili

Dašta

Uvik neki stereotipi
Nikako se plava kosa priskočit ne more
Ne bi da je neki problem
Žensku
U današnje vrime
Prifarbat se i po tri puta u misec dana

Evo rećemo
Josipa Rimac van nije plava
Pa je pameću začudila ne samo draču nego i sikalinu

Dalija
Divljaka
Oguljenka
Sve redon pametne boje kose a nigdi njijove pametne rađe

Problem naše Predsjednice nije boja kose
Ni čut
Problem je što vele taktizira uzadnje
Što se mene tiče
Ni zere pametno ne
Taktizira

Taktika je tak’a da se stinan ita na svoje a tuđi je ne volu svakako
Džaba su jon nonići bili u onoj narodnoj vojski

Ae
Nisu samo nonići tuđima dosta
I Zoki se rećemo u svoj vakat falijo nami dedon ustašon
Pa sotin nije baš oduševijo
Desne birače

Još se ne zna ‘ko će sve ić’ protiv nje
Pa se sve čeka
Svi k’o zapete puške
Zadnji puta glasa san joj dala jerbo nije bila komunjara
Jerbo je bila nasuprot Josipovića
A od njega, to se znade, draži mi je čak
I oni kontrolor javne televizije

Najvažnije od svega, činilo mi se kako će se ona lipo gledat su Trumpon i kako crče i ona za ona tri mora
Ae

Ne smeta mene njezina kosa
Ni navijanje
Ne smeta me njezina linija, šminka ni robužina
Što se toga tiče
Od mene joj iđe
Desetka

Jerbo
Najvolin srčano i lipo uređeno žensko
Ali
Natrunila je ona meni kad se okolo referenduma oketila

Nami gori pod nogama
A ona kupi ćukenja po testi i dovlači ji k sebi
To je prioritet
Dašta
Zbrinili se ljudi po Njemačkoj pa su sad’ ćukenja na redu

Nije ni čudo što se oni profesijonalni Srbin ‘nako dere za govornicon u Saboru niki dan
Znade on kako za nas neće skočit
Ni Plenki a ni Kolinda

Nemaš se brajo mili više u koga od vlasti uzdat
Nema ‘ko začepit toga lajivoga Srbina od zanata
Nema

Pa unda baš jutros naletin na taj intervju
Profesora Viskovića
I probudi mi neku manitu nadu
Taman prije nego san iz kuće izašla

Kašnje gledan
Imocki moj mi slana pokrila

Skidivala san je i sa auta
Zalipila se za caklo i ne da se

Ništa gore od leda koji ti se zavuče između jagodice i nokta ošišanoga pri kudi
To ti unda prste za volan lipi

Pa se unda sitin i nasmijen se
Ha

Ako jednon, ono Viskovićevo smeće
Ono što se tek zamiće
Dokirija
I
Začepi lipo do Pule
Redon
I Tučepe i Zrće

‘Ko kaže kako neće začepit i onoga
Uvaženoga, lajivoga Srbina!?
I oni Sabor i Vladu koji njemu muče

Mislin se
Neka smeća
Neka se zamiće i tići
Prigorila bi i turizam
Bi

Neka nami kataklizme
Pa neka se unda sve iz nova rodi
Sve
Iznova
Samo da mi je za života jednon vidit
Skroz drugovačiji
Sastav našega Sabora

Skroz drugovačiji
Od ovoga kakvoga gledamo
Danas
Drugovačiji

Brez ovi’ Hrvata i Srba od zanata

Drugovačiji
I
Napokon
Naš

Barbara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

IVO LUČIĆ: Kardinal Stepinac već je odavna svetac

Objavljeno

na

Objavio

Nastavni plan i program, uputnik ili kurikul(um) za nastavni predmet povijest ponovno je bio tema rasprave među stručnjacima, što je proteklih dana imalo odjeka i u široj javnosti.

Naime, njegova prethodna verzija ocijenjena je lošom i trebalo ju je zamijeniti boljom i prihvatljivijom. Osobno mislim da je pogrešno loše napravljen materijal takve važnosti uopće pokušavati popravljati, ali i da radna skupina zaslužuje pohvalu zbog uloženog truda, piše Ivo Lučić / Globus

Popravljeni “Prijedlog predmetnog kurikuluma povijesti” počinje opisom svrhe i opisa predmeta čemu je kao uvod postavljen citat Stefana Zweiga:

“Želimo li da nova generacija bude bolja, humanija i prije svega sretnija nego što je to naša generacija, onda se nju mora odgajati i obrazovati bolje i humanije od naše. U okviru novog odgoja i obrazovanja čini mi se najvažnijim novi oblik i drugačije poimanje povijesti od onoga kako smo to mi učili u školi. Jer povijest o nastanku čovječanstva, te povijest vlastite nacije i svih drugih nacija stvara u mladom čovjeku njegovu buduću sliku svijeta. Ništa tako odlučujuće ne oblikuje politički, individualni i ćudoredni stav prema životu kao način na koji se povijest uči i razumijeva.”

Neobično je da se kao autoritet za učenje i razumijevanje povijesti uzima književnik, koliko god on bio dobar, a ne profesionalni povjesničar ili barem filozof povijesti. Posebno ako je taj isti svoje školovanje opisao kao vrlo teško i traumatično.

Zweig je u svojoj autobiografskoj knjizi “Jučerašnji svijet” napisao da je jedini doista sretni trenutak za koji može zahvaliti školi bio onaj kada je “jednom zauvijek za sobom zatvorio njena vrata”. Nadajmo se da učenici koji će učiti povijest, ali i druge predmete po predloženim “kurikulumima” neće doživjeti školu na sličan način.

Bilo bi sjajno i kada bi ta djeca u skladu s izabranim citatom bila “bolja, humanija i sretnija” od prethodnih generacija. Samo, teško će to postati tako što će u školi učiti povijest, bez obzira na “kurikulum”.

Ako ipak prihvatimo tezu po kojoj je moguće biti barem “bolji i humaniji” ako ne i “sretniji” od svojih prethodnika učeći neku “bolju i humaniju”, da ne kažem “sretniju”, verziju povijesti, onda se nameće pitanje koja je i kakva je ta verzija i od čega se sastoji ta “sreća”.

Jednako je važno znati i to tko tu i takvu verziju odnosno “kurikulum” određuje i tko postavlja kriterije što je to “bolje i humanije” od plana i programa odnosno interpretacije povijesti kakvu danas imamo. Po čijim će se mjerama mjeriti humanost, boljitak i sreća?

Ta se mjerila uvijek tiču identiteta, povezana su s određenim svjetonazorom, a posljedično i s političkim opredjeljenjem ako ne djece onda svakako njihovih roditelja.

Konačno, i Zweig je u citiranom tekstu najprije spomenuo “politički stav prema životu” koji se odlučujuće oblikuje učenjem i razumijevanjem povijesti. Da je to doista tako komunistički bi režimi vječno trajali jer dobro znamo kakvu smo “povijest” učili do 1990. godine. Osim toga, upitno je hoće li novi ili bilo koji kurikul povijesti učiniti nove generacije “sretnijima” i za početak spriječiti nasilje u školama i na ulici što sve više uzima maha i mnoge čini nesretnima.

Žigosanje kolegica ili kolega nema puno veze s brojem sati učenja o “proljeću naroda”, “socijalističkom samoupravljanju”, fašističkim ili komunističkim zločinima. Nije valjda nasilnik u Zadru ili bilo gdje drugo pretukao djevojku zbog loše koncipiranog sadržaja nastave povijesti.

Gotovo sam siguran da vaterpoliste Crvene zvezde nisu u Splitu napali i pretukli frustrirani studenti povijesti. Uzalud je jedan od njih, koji se spašavao skokom u more, vikao da nije Srbin nego je Crnogorac iz Kotora – huligani nisu pokazali da znaju ili da ih je briga za razliku.

Možemo li zaključiti da su manijaci koji gotovo svakodnevno nasrću na spomenike ili ispisuju grafite po zidovima zgrada nezadovoljni nastavom povijesti umjetnosti, urbanističkim planovima ili arhitektonskim rješenjima.

Naravno da se ni u jednom spomenutom i pomalo karikiranom slučaju ne radi o obrazovanju, radi se prije svega o odgoju ili bolje reći o nedostatku odgoja. O još važnijim stvarima kao što su odnos prema bližnjemu, zajedničkom dobru, državi i slično ne treba ni govoriti. Tu ćemo još dugo trpjeti posljedice stoljetne destrukcije, loših državno-političkih sustava i režima te još gorih “kurikuluma”.

Teško je odgojiti i dijete, a kamoli učiniti narod ili barem njegove buduće generacije “boljim, humanijim i sretnijima”. Znamo da su za odgoj djeca najvažniji uzori i primjeri koji im pružaju roditelji. Slično je i s “odgojem” šire zajednice. Zato je važno vidjeti tko su nama uzori i koje su to vrijednosti na kojima se kao narod odnosno nacija “odgajamo”. Tu nam svakako može pomoći i povijest.

U nedjelju je Katolička Crkva obilježila spomendan blaženog Alojzija Stepinca koji je umro 10. veljače 1960. Ni šest desetljeća poslije njegove smrti nisu utihnule laži niti je splasnula mržnja, kako prema njemu, tako ni prema Katoličkoj Crkvi u Hrvata – namjerno koristim taj mrziteljima omrznut i provokativan naziv.

Svaki totalitarni režim, pa i onaj komunistički u Jugoslaviji, temeljio se na dihotomiji. Slika tog svijeta je crno-bijela, postoje samo apsolutno dobro i apsolutno zlo, odnosno “mi” i “oni”.

Mi uvijek i bez ostatka mrzimo njih i oni nas. Takav odnos nadživio je komunistički režim i Jugoslaviju. To se najbolje vidi iz hrvatsko–srpskih političkih odnosa. Iz većinske hrvatske perspektive Srbi su ako ne zli a ono svakako sumnjivi i trebali bi stalno dokazivati da nisu “velikosrbi”, “četnici” ili nešto slično.

Bilo bi poželjno da malo glasnije pjevaju himnu i malo mirnije stoje dok se ona izvodi. Iz većinske srpske pozicije Hrvati su jednostavno “ustaše”, i to svi, osim onih koji “dokažu” da to nisu. Upravo je u tom duhu glasnogovornik Srpske pravoslavne crkve episkop bački Irinej poručio hrvatskim biskupima: “Dokažite da među vama nema ustaša.” Najlakše bi to dokazali kada bi prešli na pravoslavlje ili se barem izjasnili Srbima katoličke vjeroispovijesti. Jer kako ponovno reče drugi Irinej, onaj koji je patrijarh – gdje god žive Srbi, tamo je Srbija.

Inače, Hrvatima je najlakše dokazati da nisu ustaše ako dokažu da zapravo i nisu Hrvati nego su Jugoslaveni ili barem građani “regije” koji ni najmanje ne mare za hrvatski identitet, tradiciju ili povijest. Oni Hrvati koji doista žele dokazati da nisu ustaše trebali bi valjda najprije potpisati “deklaraciju o zajedničkom jeziku” i proglasiti se “antifašistima” jer je općepoznato da su ustaše, a to u zadanom kontekstu znači i Hrvati, fašisti.

Bilo bi korisno pretplatiti se na tjednik srpske nacionalne manjine s radikalno jugoslavenskom, što znači i “antifašističkom”, uređivačkom politikom. Onima koji nisu dovoljno dobro upućeni ili su ostali zarobljeni nekim starim “prevaziđenim” paradigmama važno je napomenuti da su u Jugoslaviji postojala dva antifašistička pokreta.

To znači da su sljedbenici čiča Draže, “prvoga gerilca Evrope”, jednako “antifašisti” kao i poklonici Josipa Broza Tita, drugog, ali ubojitijeg gerilca. Ovo je važno znati kako ne bi došlo do nesporazuma kao što je to bilo 1942. godine. Ako im je to ipak previše, Hrvati koji žele dokazati da nisu ustaše trebali bi barem jasno i glasno govoriti kako je ideja samostalne hrvatske države “propao projekt” i otvoreno i javno prijetiti iseljenjem u Irsku ili Njemačku.

Prije nego što odu, mogli bi išarati spomenik Franji Tuđmanu, prvom predsjedniku Republike Hrvatske, a ako ostanu, svakako bi bilo važno osnovati ili se učlaniti u neku strančicu ili udrugu koja traži izbacivanje vjeronauka iz škola i raskidanje “ugovora s Vatikanom”.

Oni među Hrvatima kojima je sve to ipak previše komplicirano mogu i lakše “dokazati da nisu ustaše”, i to tako što će se usprotiviti kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca. Ako ne znaju što bi mu prigovorili uvijek mogu reći kako je “mogao više”.

Naime iz jugoslavensko–srpske perspektive nevažno je to što je Stepinac spašavao ljude, javno osuđivao zločine i čvrsto se držao svojih moralnih načela. Njegov temeljni “grijeh” očit je iz izjave koju je dao 2. listopada 1946. na suđenju pred revolucionarnim komunističkim sudom:

“Nisam bio persona grata ni Nijemaca ni ustaša; nisam položio njihovu zakletvu, kako su to učinili neki vaši činovnici, koji su ovdje. Ali bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.

Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijeni vjeru ili oženi inovjerku. To je faktična baza i pozadina i mojih poslanica i mojih propovijedi.

Što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s moralnim principima i nitko to ne može hrvatskom narodu braniti.” Napad na Stepinca je zapravo napad na one Hrvate koji nisu i ne žele biti ustaše, ali nisu ni antihrvati odnosno Jugoslaveni. On je uz mnoge druge hrvatske domoljube negacija klevete i potvrda mogućnosti da se može željeti i podupirati hrvatsku državu a da se pritom ne mora biti zločinac (kako se to desetljećima zlobno i lažno imputira) nego se naprotiv može biti svetac, a on to već odavno jest.

Naime, Stepinac je blaženik na čijem je grobu molio svetac – Ivan Pavao Drugi koji je tom prigodom za njega rekao da je “najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve”.

Zato će svaki plan i program, uputnik ili kurikul(um) za nastavni predmet povijest morati biti utemeljen na činjenici da se on radi za učenike u Republici Hrvatskoj u skladu s njezinim Ustavom, interesima, vrijednostima, identitetom i tradicijom. Dio tog identiteta i te tradicije svakako je i zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac.

Ivo Lučić / Globus

 

Dr. Esther Gitman: Stepinac je predstavljao hrvatske vrijednosti i vrijednosti zapadne civilizacije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari