Pratite nas

Kolumne

Čaršijska jurisdikcija i hrvatski branitelji

Objavljeno

na

Nakon izgubljenih ratova 90-ih godina u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, poražena Srbija je našla utjehu u donošenju zakona o univerzalnoj jurisdikciji nad žrtvama njene agresije i zakona o rehabilitaciji četničkih fašista, srpskih nacionalsocijalista i tzv. JNA.

Srbija svoju univerzalnu jurisdikciju nije primijenila na cijeli svijet, npr. na mrski NATO, već hrabro ograničila samo na prostor bivše YU koji je oružano napala. Najviše su na udaru Hrvati koje je u HR tijekom agresije zarobila i protupravno deportirala u logore smještene u Srbiji.

Kako je moguće da jedna država ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju dok istovremeno sastavlja optužnice koje se temelje na iznuđenim iskazima logoraša  pribavljenih mučenjem i  ubijanjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?! U Srbiji je i to moguće. Apsurd i pravni terorizma je što je uopće moguće da srpski šefovi logora bivšim logorašima sastavljaju optužnice. Zamislite preživjele židovske logoraše kojima danas tajne optužnice sastavljaju i sude im nacistički generali i političari. Popis optuženih je psihološki rat kojim se želi maltretirati hrvatske branitelje i državu Hrvatsku.

Srbija na tajni popis optuženih sigurno nije stavila i svoje zločinačke generale, trojicu četničkih vojvoda na vlasti i četvrtog u oporbi, nacionalsocijalistu Malog Slobu Dačića i brojne druge protagoniste agresije na Hrvatsku i BiH.

Dok službeni Beograd sav zapjenjen vrišti o navodnoj ustašizaciji u HR istodobno je donio Zakon o rehabilitaciji četničkih fašista, nacionalsocijalista i tzv. JNA. Ovih dana su krenuli u rehabilitaciju i srpskog nacionalsocijalističkog vođe i ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

Navedene zakone donijeli su najbliži Miloševićevi ratni suradnici naci-fašisti. Oni na vlast u Srbiji nisu došli državnim udarom već zahvaljujući nikad ostvarenoj katarzi većine srpskog glasačkog tijela. „Leskovačka mućkalica“ na vlasti dobila je demokratski lik nakon što je poškropljena svetom vodom od strane velikosrpskog duhovnog oca SPC. Ti isti srpski duhovnici za pravoslavne blagdane pozdravljaju Srbe u srpskoj Slavoniji, Lici, Banovini i Dalmaciji kako slučajno ne bi izgovorili ime države Hrvatske i time je priznali. To su ionako  „srpske regije“ koje će jednog „lepog“ dana biti unutar Velike Srbije.

Velikosrpska politika Republiku Hrvatsku i Hrvate optužuje za zlodjela NDH u WWII. Istovremeno Srbija „zaboravlja“ na svoja zlodjela iz tog rata i posebice tijekom agresije od 1991 do 1995. godine. Službeni Beograd smišljeno i planski napada žrtvu ne bi li se histeričnom galamom utrpao u euro-atlanske integracije bez distanciranja od velikosrpske hegemonije, sankcija za počinjenu zločine, vraćanje opljačkanog kulturnog blaga, plaćanje ratne odštete i davanje podataka o skrivenim grobovima nestalih Hrvata. Srbiji odgovara kaos jer sređena situacija ispostavlja račun za počinjene grijehe. Zbog toga političke probleme kaotično „rješava“ putem huškačkih medija i SPAM-iranjem prosvjednih nota kojima se problemi zapravo ne rješavaju nego uvećavaju i umnožavaju.

Iako je Hrvatska službeno donijela opću amnestiju za pripadnike srpske vojske i paravojske, iz svojeg proračuna i Srbima obnavlja kuće srušene u agresiji Srbije, službeni Beograd na svojem teritoriju još uvijek logistički i politički podržava poraženi fašizma imena „Vlada u izgnanstvu SAO Krajine.“

Bošnjačka univerzalna fetva

Jedno zlo ne ide samo, osjetili su na svojoj koži i hrvatski branitelji suočeni s terorističko-univerzalnom jurisdikcijom velikobošnjačke i velikobosanske vlasti u BiH. Bošnjačka univerzalna jurisdikcija počinje i završava na Hrvatima u HR i Herceg-Bosni. Niti za glavu više, niti za glavu manje. Ostatak svijeta, i u njemu svi Bošnjaci, skroz su nevini.

Tamo gdje je stao dokazani diler hrvatske ratne arhive Stjepana Mesića nastavila je prošla Kukuriku vlast predvođena premijerom Zoranom Milanovićem, ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i predsjednikom Ivom Josipovićem.

Državno odvjetništvo RH na čelu s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i Tužiteljstvo BiH ( čitajte – bošnjačko Tužiteljstvo) na čelu s glavnim tužiteljem Goranom Salihovićem, 03. lipnja 2013.  potpisali su sporazum (Protokol) o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina. Po nalogu prethodnih hrvatskih vlasti ratna dokumentacija HVO-a je iz BiH preseljena u Zagreb odakle je antifina vlast dila bošnjačkom Tužiteljstvu u Sarajevu.

Iako se potpisani Protokol odnosi samo na dostavu dokumenta, a ne na neograničeni pristup hrvatskom ratnom arhivu, bošnjačko Tužiteljstvo iz BiH bez ikakvog nadzora i ograničenja vrši uvid u dokumentaciju ratnog arhiva. Uvid u arhivsku građu služi za progon isključivo bivših pripadnika HVO-a i političara Hrvatske Republike Herceg Bosne, ali i nekih političara i HV časnika iz Hrvatske. Za to vrijeme DORH i Mladen Bajić, kao i današnji državni odvjetnik Dinko Cvitan, u Sarajevu ne istražuju bošnjačku ratnu arhivu iako je do krova puna podacima o neprocesuiranim bošnjačkim ratnim zločincima. Temeljem navedene “suradnje”, u jednom smjeru, već je pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka protiv časnika HVO-a, dok je više desetina optužnica HV-u, HVO-u i nekim hrv. političarima u fazi pripreme. Istodobno s bošnjačke i hrvatske strane izostale su optužnice brojnim bošnjačkim ratnim zločincima.

Nacionalna sramota i apsurd je da sukladno potpisanom Protokolu Zagreb i Sarajevo mogu istim hrvatskim optuženicima istovremeno voditi dva neovisna postupka po istoj optužnici i time optuženici mogu biti progonjeni dva puta u dvije države.

Još veća nacionalna sramota i povreda suvereniteta Republike Hrvatske je činjenica da bošnjačko Tužiteljstvo iz Sarajeva na saslušanje poziva časnike Hrvatske vojske i obavještajne službe. Pozive šalju izravno na njihovu adresu u Hrvatskoj. Na taj način protuzakonito se zaobilazi Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo pravosuđa, pri čemu se p(r)ozvanim anulira pravna pomoć inače zakonom zajamčena za takve slučajeve. Za ne odazivanje na saslušanje (u svojstvu svjedoka koji najčešće završi kao optuženik) prijeti se kaznom od dvije i pol tisuće eura.

Tko šiša hrvatske propise po kojima je časnicima obavještajne službe zabranjen odlazak iz države bez prethodne suglasnosti nadređenih. Sve navedeno ni malo ne brine Hrvatsku jer je umjesto ozbiljne i dostojanstvene države sama sebe srozala na razinu banana Republike.

Kad već političari ne žele reći istinu hrvatski narod bi morao –  Prošla Kukuriku Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem počinila je veleizdaju hrvatskih građana i nacionalnih interesa. Uskogrudni motiv je jasan: Na djelu je šikaniranje hrvatskih građana jer nisu glasači SDP-a i simpatizeri antife.

Hrvatsku bi veleizdaja mogla skupo koštati. Optužnice bošnjačkog Tužiteljstva optužuju Republiku Hrvatsku, HV, Herceg-Bosnu i HVO za udruženi zločinački poduhvat i agresiju na Bošnjake i BiH. Po nalogu bošnjačke vlasti njihovo pravosuđe iskrivljuje povijesne činjenice. Hrvatska ni slučajno nije bombardirana s teritorije BiH.

Da su od Bošnjaka uzurpirani pravosudni organi nastavak ratnog stroja dokaz je upravo bošnjačko Tužiteljstvo. Vojni ekspert bošnjačkog Tužiteljstva Zemir Sinanović bivši je „sigurnjak“-obavještajac 3. Korpusa bošnjačke vojske tzv. Armije BiH, u čijem sastavu je bila i 7. muslimanska brigada sastavljena od glavosječa mudžahedina i islamskih terorista iz cijelog svijeta. Mudžahedinski „sigurnjak“ zadužen je za „nepristranu“ kvalifikaciju težine navodnih zločina na temelju kojih bošnjačko Tužiteljstvo Hrvtima sastavlja optužnice. Umjesto zatočeništva u Guantanamu džihadist  Sinanović djeluje za bošnjačko Tužiteljstvo i neometano švrlja po hrvatskom ratnom arhivu.

Nije bošnjačka vlast zbrinula samo Zemira Sinanovića. Bošnjački ratni zločinci su izvrsno umreženi u državnim institucijama, javnim i vjerskim ustanovama, stranačkim tijelima i medijima. Oni nisu na tajnom bošnjačkom popisu osumnjičenih već zbog ratnih zasluga na vlasti. Odgovorni su za preko 80 bošnjačkih logora službeno registriranih od strane UN-a, preko 4700 ubijenih i skoro 200.000 protjeranih Hrvata iz Sarajeva i središnje Bosne. Bošnjačka politika, vlast i pravosuđe svoje logore za Hrvate s eufemizmom nazivaju „objekti za privođenje“.

Iako su dvije čaršijske jurisdikcije činjenica hrv. antifa na srpsku šuti dok bošnjačku obilato pomaže. Istodobno centar desnice i krajnja desnica opravdano vrište na Srbiju ali istodobno, kao voskom zaliveni, licemjerno šute kad je u pitanju još opasnije njihovo cvijeće u Sarajevu. Oni još uvijek bošnjački zloćudni tumor krste u dobroćudni iako ugnjetenim Hrvatima u BiH planski, sustavno i trajno priječi institucionalnu jednakost.

Očevidno, Sarajevo nije samo uspješno kopiralo Beograd već ga je i višestruko nadmašilo. Glumci su se zamijenili ali sličan je to komad, isti zaplet i kraj.

Hrvatska antifa – Donator srpske i bošnjačke univerzalne nadležnosti

Sve današnje optužnice hrvatskim braniteljima i političarima temelje se na podlozi nebuloznih klasifikacija hrvatske antife –  „Hrvatska je izvršila dvostruku agresiju. Unutarnju na Srbe u Hrvatskoj i vanjsku na Bošnjake u BiH“. Znači, Hrvati se nisu branili niti u HR niti u BiH. Agresija je kad Hrvatska zbrine preko pola milijuna bošnjačkih izbjeglica iz BiH, liječi ranjene bošnjačke vojnike, i pruži logističku podršku bošnjačkoj vojsci. Samoobrana je kad bošnjačko-muslimanska vojska i politika ubija hrvatske civile u BiH,  ranjene i zarobljene branitelje HVO-a, pa čak i poslijeratno protjerivanje.

Zahvaljujući hrvatskoj antifi međunarodni moćnici su dobili toliko željeni alibi za izjednačavanje krvnika i žrtve. Svjetske sile ili nisu potpisnice Rimskog statuta ili imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti i time svoje počinitelje zločina štite od sudskog procesuiranja u drugim državama i pred Međunarodnim kaznenim sudom. Moćnici podržavaju srpsku i bošnjačku univerzalnu jurisdikciju, ali ne u svojem dvorištu.

Ako se netko pita odakle Srbiji i Bošnjacima pravo na pravni protektorat nad hrvatskim građanima, odgovor je – donacija od antife. Najbolje to zna u Haagu nevino zatočena „Hrvatska šestorka“ iz BiH

Uzalud su hrvatski branitelji prosvjedovali protiv vlasti zbog neobjavljivanja srpsko-bošnjačkog popisa osumnjičenih. Njima je tadašnji  predsjednik Ivo Josipović poručio: „Država nije ničiji servis“?!

Bivši predsjednik i premijer mogu biti servis neprijateljima i objaviti registar hrv. branitelja, ali ne mogu objaviti registar aboliranih ratnih zločinaca i imena osumnjičenih sa srpsko-bošnjačkog popisa. Zar ne rekoše – “Neću vladati već služiti narodu.”

Koristeći se populističkim i huškačkim rječnikom u predizborne svrhe predsjednik SDP-a Zoran Milanović je ovih dana izjavio kako je BiH „zemlja bez reda i poretka – big shit“. Kad je već znao o kakvoj državi je riječ zašto je Milanović u svojstvu premijera Hrvatske bošnjačkom pravosuđu dozvolio šenlučenje po hrvatskim ratnim arhivima? Hoće li odgovarati za veleizdaju nacionalnih interesa?

Na istom mjestu Zoran Milanović je priprijetio Srbiji ali ne i bošnjačkoj vlasti u Sarajevu: „Formirat ćemo specijalni sud iz čiste obijesti i goniti počinitelje zločina na, recimo, Kosovu“.  Znači, srpski zločinci u HR i bošnjački u BiH mogu i dalje slobodno šetati.

Hoće li i hrvatski narod i ubuduće slijediti svoje mrtvozornike, dobit ćemo odgovor na skorašnjim izborima.

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

na

Objavio

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori