Pratite nas

Religija i Vjera

Časna s ubojitom ljevicom: I mi u samostanu bismo finale SP-a

Objavljeno

na

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Pripadam Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, studiram i radim s mladima, a najvažnija uloga i poslanje je što sam redovnica. I obožavam nogomet!

Ta ljubav počela je negdje u trećem razredu osnovne škole. Živjela sam u kvartu s puno više dečki nego cura i stalno su napucavali loptu. Kako sam bila jako povezana s tatom, preko njega sam se i ja zarazila tim sportom. Tako da sam od jutra do mraka s dečkima napucavala loptu u kvartu. Inače imam puno snage i energije, a cure su se uvijek brzo umarale. Bilo mi je dosadno, ja se tek zagrijem, a one se umore. Dečki su bili izdržljiviji, kaže sestra Marija Zrno za 24sata.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Kad bih bila profesionalna nogometašica, voljela bih igrati u napadu ili u veznom redu. Imam vrlo dobar pregled igre i uvijek sam bila dobar asistent, a i imam ubojitu ljevicu, haha. Vidim da nam fali lijevi bek, ali ne bih igrala na toj poziciji. Precizna sam i nisam škrta, volim dodati i vraćam se u obranu. Nešto kao Messi.

Volim ga jer ima prirodan talent i to se ne može negirati, ali nekako me više privlači Ronaldinho jer je on volio igrati. Nije to igrao zbog novca nego je uživao i radio što voli. Igrao je s osmijehom, izvodio te trikove. Vidjelo se da uživa u onome što radi i to mi se sviđa. Volim raditi ono u čemu uživam.

Poneki savjet za Dalića

Klubovi? Domaći nogomet prestala sam pratiti jer i sami vidite kakvo je stanje. Prazni su stadioni, više nema tog naboja kao nekad. Sjećam se kad sam bila mala… Pa to je bio zastoj u gradovima, igra se derbi, ludnica na tribinama, a danas Dinamo kraljuje. Nekako sam sklonija Hajduku jer sam Hercegovka pa mi je bliži, ha, ha. Naš nogomet ne pratim toliko, ali volim Real Madrid. Sviđa mi se otvorenost koju je Klopp uveo u Liverpool. U Italiji Juventus, u Njemačkoj Bayern. Naš najdraži reprezentativac mi je Luka Modrić.

Poruka reprezentaciji? Dragi izborniče i igrači, mi vas u samostanu molitveno pratimo da što dalje dogurate na Svjetskom prvenstvu, po mogućnosti do finala. Budite jaki, igrajte otvoreno i žustro, kao na početku kvalifikacija. Ne bojte se nikoga jer je snaga u vašim mislima i nogama. Neka vas krasi momčadski duh. Dosadašnji vrhunac našeg nogometa bio je 1998., ali možete vi doći i do zlata. Pa vas čekamo na dočeku u Hrvatskoj.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Savjeti za izbornika Dalića? Najvažnija je prva utakmica protiv Nigerije, treba nam dobro otvaranje da bismo dalje mogli nastaviti turnir s olakšanjem na leđima. Nigerijci su fizički jači od naših, tako da će dečki morati dosta trčati i pokrivati njihove kontre jer su izrazito brzi.

Bježite od bunkera

Što se tiče Argentinaca, o njima ne treba puno govoriti. Imaju jedan od najboljih napada na svijetu. Evo, sama činjenica da Interov kapetan nije pozvan govori sve. Messija ćemo definitivno morati duplirati i pokrivati njihove kontre. Naši dečki trebat će igrati kroz vezni red, imati točne pasove.

Moraju pokušati i koji dribling, ne povlačiti se jer bunker nije nikome dobro donio, to vidimo po igri Chelseaja. Što se tiče Islanda, s njima smo nedavno igrali. Imaju nezgodne igrače, ali vjerujem da naši dečki, uz pravu momčadsku igru, mogu pobijediti kao što su nedavno pobijedili Ukrajinu. Vjerujem u naše momke.

Vodila je emisiju

Danas više ne mogu skakati i trenirati kao nekad, ali Bog nam uvijek daje neke talente i darove. Meni je dao talent kroz taj sport i ja to ne mogu nijekati i negirati. Božji talenti ne smiju se zakopavati u zemlju.

Za vrijeme Eura 2016. vodila sam i nogometnu emisiju na Laudato TV-u, vjerojatno ću je imati opet. Reakcije na emisiju bile su pozitivne, sestrama u samostanu to nije ni bilo čudno, poznaju me. Svi koji prate emisiju znaju da ljude nasmijem i razveselim.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Čudno je da časna vodi sportsku emisiju i to ih privlači. Zaustavljali su me ljudi na ulici i čula sam samo pozitivne komentare. Ljudi su mi se javljali po tramvaju: “Hej, časna, gledala sam te na Laudatu”. Uvijek moraš očekivati i pozitivne i negativne kritike jer ništa nije samo crno ili bijelo.

Ali kad znaš svoje nakane, ne opterećuješ se glupostima jer ti je bitno ono što Bog misli o tebi i ono za što znaš da je istina. Ne isplati se previše trošiti snagu na gluposti ako znaš da si ljudima htio darovati pet minuta odmora i vedrine, da se odmaknu od problema, da se malo smiju na drugačiji način.

Sport opušta i povezuje

Stvarno volim nogomet, iako ne pratim baš sve, nisam puno pred televizorom, ali pogledam rezultate. Volim to, smatram da treba pratiti svjetske trendove, ali kroz jedan vid evangelizacije.

Kako me sestre doživljavaju zbog toga? Poprilično su normalne u tom smislu. Istina, molitva je u redovništvu poziv na najveće zajedništvo, koje se može ostvariti kroz društvene i sportske igre. Kad imamo vremena, rado zaigramo košarku u vrtiću, pa i badminton, nogomet. Sport potiče društveni život, u pitanju je timski rad, osjećaj opuštanja i povezivanja.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Nogomet mi, naravno, nije u prvom planu, nego služenje ljudima, koje može kroz tu sportsku aktivnost doći do izražaja. Ovo zvanje odabrala sam kako bih se darovala drugima. U pitanju je to moje duhovno majčinstvo. Neću nikad imati biološku djecu, ali ostvarujem majčinstvo kroz pomaganje drugima, kroz osluškivanje njihovih problema, pomaganje na fakultetu, borbu za duhovna zvanja…

Poziv da postanem časna sestra osjetila sam u 10. godini, kad me jedna časna pripremala za prvu pričest. To je bio moj prvi doticaj s nekom časnom. Inače, potječem iz obitelji koja je tradicionalna i osjetila sam posebnu radost. Dijete ne možeš prevariti, ono osjeti kad je nešto istinsko i stvarno.

Znam da sam, kad sam se te večeri vratila kući, u večernjoj molitvi rekla: “Dragi Isuse, želim biti dobra kao i ova sestra. Želim se više približiti Bogu, kao što i ona čini”. Taj je poziv tinjao u meni sve do osmog razreda, kad sam upala u krizu vjere i identiteta. Ali kad sam čula da postoji Ženska opća gimnazija koju vode časne sestre, onaj žar u meni ponovno se zapalio.

Inače mi je kroz djetinjstvo najdraža pjesma bila “Ima jedna duga cesta”, pogotovo ona kitica “Pođi putem Krista”. Kad sam čula za tu gimnaziju, kao da se rasplamsao taj oganj, kao da mi je Bog rekao: “Pođi putem Krista i upiši tu školu”. Gledala sam sestre svakog dana, živjela sam s njima četiri godine u toj školi, gledala sam kako služe, djeluju, kakva je njihova ljubav i to je ono što me privuklo.

Njihov život. Nisam od onih ljudi koji se toliko zapale za riječi nego gledam samo djela. A one su to istinski živjele i htjela sam prenositi tu duhovnost i radost na druge. Time su me privukle. I nisam pogriješila. Da opet mogu, odabrala bih to zvanje.

Svi smo mi maratonci…

Imam susrete za mlade, u kojima im pokušavam približiti Boga kroz radionice, kateheze, humanitaran rad. Čovjek se puni kada daje i to je smisao mog života. Tu sportsku stranu uvijek povezujem s duhovnom. Ovaj naš zemaljski život je trkalište, a svi smo mi maratonci…

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Narod je pobijedio

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Misa zahvalnica i susret nekoliko stotina volontera i podupiratelja inicijative „Istina o Istanbulskoj” u povodu uspješno okončanog prikupljanja potpisa za otkazivanje Istanbulske konvencije održani su u četvrtak 14. lipnja u crkvi Sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu. Misu je predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U nastavku donosimo homiliju biskupa Vlade Košića.

Homilija na misi za volontere inicijative „Istina o Istanbulskoj“ o referendumu za otkazivanje IK

Poštovani i dragi prijatelji, dragi predstavnici i volonteri udruge „Istina o Istanbulskoj“, braćo i sestre!

Najprije Vam želim čestitati na hrabroj i teškoj borbi koju ste iznijeli skupljajući potpise za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, u nimalo lakim uvjetima.

Bili ste šikanirani, zabranjivalo vam se u nekim gradovima i na nekim lokacijama prikupljanje potpisa, u nekim se gradovima nametnula novčana kazna za potpisivanje zahtjeva za referendum, a nije bilo ni dovoljno volontera, žarilo vas je sunce i močila kiša, neki su vas javno grdili i napadali, bilo je dakle na više područja problema.

Pa ipak, došlo se do potrebnog rezultata: preko 377 tisuća potpisa, što je više od 10% kako zakon traži. To je pobjeda demokracije, pobjeda naroda. Kako god se političari i suci o tome izjasnili, narod je pobijedio.

Želim također čestitati i inicijativi „Narod odlučuje“ koja je jučer predala u Hrvatski sabor preko 400 tisuća potpisa za dva referendumska pitanja o promjeni izbornog zakona. Obje su te inicijative – i „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj“ – niknule odozdo, iz naroda, i narod ih je iznio na svojim leđima.

Gledao sam u mojem Sisku, za istim su stolom bile sve tri liste: za dva pitanja inicijative „Narod odlučuje“ i za otkazivanje IK inicijative „Istina o Istanbulskoj“, tu sam se i sam potpisao … To mi je drago jer se tako pokazalo jedinstvo naroda, isti su ljudi često bili volonteri za obje inicijative, što pokazuje koliko je važno i jedno i drugo, i da ima još u našem narodu onih koji se ne mire s nametanjem nenaravnih stavova i nemoralnih načela našem narodu, ni s odricanjem od samopoštovanja i suverenosti… Ustav naše države odmah na početku jasno kaže: „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu!“ (čl. 1).

To međutim mnogi ne znaju, ne žele znati ili ne žele poštivati. No, narod ih na to mora natjerati! Mi imamo na to pravo. Ne prijetimo niti pribjegavamo nikojim drugim metodama nego demokratskim i legalnim. A narod je uvijek pobijedio. I danas će, pa bilo potrebno za to još trpjeti i boriti se.

Zato je danas – kao i jučer – dan slavlja, dan zahvalnosti, dan na koji možemo svi biti ponosni.

Bogu hvala! I ja vam želim zahvaliti jer predstavljate onaj dio našega naroda koji je na strani dobra, koji poštuje Božje naravne zakone i ne želi nametanje našoj naciji stranih eksperimenata…

U samoj tzv. Istanbulskoj konvenciji stoji: „Članak 80. –otkazivanje 1. Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe. 2. Takvo otkazivanje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana primitka obavijesti od strane Glavnog tajnika.“

Na žalost političari se danas odnose prema svome narodu kao prema svojim slugama kao da narod mora služiti političarima a ne političari narodu…

To kako je IK 13. travnja ratificirana u Hrvatskom saboru – otvoreno govoreći – pokazuje da je vladajuća garnitura izdala svoje biračko tijelo i njegove principe, ucjenjivala i lomila svoje članove, one koji su bili protiv izbačeni su s visokih funkcija.

De facto – upravo na primjeru IK – vlast pokazuje da želi provesti ideološku diktaturu nad hrvatskim narodom , nad Crkvom, nad mislećim ljudima i onima koji kao suverenisti poštuju na prvom mjestu interese, tradiciju, kulturu i vjeru svojega naroda… Čuli smo k tome jučer u medijima: naša je predsjednica požurila potpisati tu ratifikaciju i IK navodno u RH stupa na snagu 1. listopada.

To što je već IK potpisana također znači da se ne želi ništa pitati narod a koji je pokrenuo peticiju za referendum o otkazivanju IK te ima pravo reći svoje mišljenje na referendumu o tome.

Zar nije barem predsjednica RH trebala pričekati da se vidi što narod misli na referendumu, kad već nije predsjednik Vlade želio čuti narod o tom pitanju? Sve to znači prezir političara prema svome narodu.

Neki sad kalkuliraju što će Ustavni sud, hoće li on oboriti pravo na referendum premda je narod skupio dovoljno potpisa da Sabor raspiše referendum? Rekao bih samo ovo: Ustavni sud bdije nad Ustavom, a narod na referendumu može mijenjati i Ustav, što znači da nije nikakav sud iznad naroda!

Antun i Stjepan Radić (u knjižici „Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka“) 1908. – prije 110 godina! – napisali su: „Nije dosta samo reći, nego se to mora i u životu vidjeti, da je narod ne samo nad vladom, nego i nad saborom.“ To dakle znači da nisu suvereni političari nego narod kome svi javni djelatnici trebaju nesebično, moralno i na temelju principa služiti, a ne očekivati da narod njima služi.

Dapače, jednom je Stjepan Radić poručio političarima i ovo: „Kad zajašite narodu na šiju i mislite kako ćete ga dugo jahati, pazite, i prije negoli na to pomislite on će vas zbaciti sa svoga vrata!“ Ovo je izgleda prava poruka. Ta ne može se činiti nešto protiv sebe i očekivati dobro od toga za sebe…

„Obliti privatorum, publica curate!“ – stoji na ulazu u Knežev dvor u Dubrovniku. To je snažan poziv na djelovanje, no koje izgleda kod nas još nije zaživjelo i postalo stvarnost. Pa ipak, to načelo je neophodno za one koji stvarno žele voditi narod… inače će propasti i oni i narod…

Jučer je u Bruxellesu na raspravi o IK i nasilju nad ženama naša EU-parlamentarka (Marijana Petir) rekla sljedeće: „Republika Hrvatska je 13. travnja 2018. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, no građani Republike Hrvatske nedavno su prikupili 377 635 potpisa za referendum o deratifikaciji Konvencije.

Ovo nisu potpisi za nasilje, ovo su potpisi protiv ideologije koja se želi nametnuti pod krinkom borbe protiv nasilja. Kada uzmemo u obzir da deset država članica nije ratificiralo Konvenciju, moramo se zapitati zašto i pokazati razumijevanje, a ne nametati našim građanima što ne žele te državama članicama određivati kako će postupati u područjima u kojima one imaju isključivu nadležnost.”

U Božjoj riječi koju smo čuli sveti Ilija svojom je molitvom izmolio kišu žednoj zemlji, budući da tri godine i šest mjeseci nije kišilo. Nije li to upravo hrvatska zemlja? Rosa Božje milosti kao da je mimoilazila našu zemlju i naš narod – stoljećima.

I danas, kad imamo svoju domovinu koju su naši branitelji krvlju stvorili, neodgovorni političari poigravaju se njome i sudbinom naroda. Kako to spriječiti, kako dozvati rijeke Božje milosti? Samo molitvom, braćo i sestre!

Sjećam se kako je prije šest godina u Hrvatskoj vladala strepnja što će biti s našim generalima u Haagu i hoće li s njima biti osuđena i Hrvatska. Mi smo biskupi pozivali na molitvu za domovinu, a tadašnji predsjednik RH se narugao kako tu molitva neće pomoći. Pa ipak, Bog je učinio ono što je mnogima izgledalo nemoguće! I danas moramo zavapiti Bogu jer on siromaha čuje i uslišava molitve iskrene…

A Gospodin nas u Evanđelju opominje da naša pravednost treba biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja… Ne valja se srditi ni na koga, nikoga nazivati glupanom ni luđakom.

Dapače, potrebno se izmiriti s onim koji ima nešto protiv nas, da bi naš dar Bogu bio prijatan… Rekao bih, braćo i sestre, da je to poziv na nacionalno jedinstvo: izmiriti se s braćom, zajedno se truditi i boriti za dobro Domovine, to je bitno i to treba imati uvijek na pameti. Nitko ne može sam, ni ova inicijativa ne bi uspjela prikupiti dovoljno potpisa bez žrtva i zajedništva mnogih. Nikoga ne valja isključivati, sa svakim treba računati.

Molimo poput proroka Ilije rosu Božje milosti, da nam se Bog smiluje pa da konačno i mi ugledamo bolje dane te obranimo dostojanstvo svoga naroda, napose dostojanstvo budućih naraštaja.

Jer IK se nameće državama ne da bi se obranilo žene od nasilja nego da bi se mlade preodgajalo po modelu suvremene gender-ideologije, koja se pokazala znanstveno, a posebno praktično potpuno promašenom, protunaravnom i antihumanom.

Taj eksperiment mi nemamo pravo uvoditi u naše vrtiće i škole, odgojne ustanove i fakultete. Kad se provede referendum i odbaci IK, morat će se povući i odluka ministarstva obrazovanja i znanosti… Podaj, Bože, blagoslov i uspjeh ovim nastojanjima. Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

 

 

Biskup Košić: Hrvatska nikako da se oslobodi komunizma, referendumi će se održati jer je to odluka naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons. Jure Bogdan: Sve je glasniji govor mržnje prema kršćanima i Crkvi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: IKA

Svečanu misu u povodu Dana kapelanije sv. Vida 14. lipnja u Rijeci predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan

U povodu Dana kapelanije sv. Vida vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan predvodio je u riječkoj prvostolnici 14. lipnja svečano misno slavlje. Iz Rike sv. Vida, kako se grad na Rječini u prošlosti nazivao, odaslao je poruku o mučeništvu po uzoru na zaštitnika Riječke nadbiskupije sv. Vida.

– Čestitam Vam blagdan sv. Vida sa željom da njegov primjer postojanosti u kršćanskoj vjeri ‘sve do prolijevanja krvi’ bude trajni izvor nadahnuća za kreposni život, svim vjernicima katolicima ove Policijske kapelanije s vašim kapelanom vlč. Pavlom Mokrim. Isto tako i svim vjernicima Riječke nadbiskupije s nadbiskupom metropolitom Ivanom Devčićem – rekao je mons. Bogdan na misi koju je prvi puta slavio u Rijeci.

Dodao je kako je jedna od glavnih vrlina – kreposti sv. Vida i drugih mučenika od staroga Rima do danas, postojanost, ustrajnost u vjeri do smrti.

– Vid je bio iskreni, uvjereni kršćanin. Živio je iz vjere. A nju je hranio Božjom riječju koju je naviještao u svojoj sredini u zgodno i nezgodno vrijeme, cjelovito. Hrabrio je okupljenu kršćansku zajednicu pred moćnim Dioklecijanom i drugim silnicima da ustraju u vjeri, jer je dobro znao prosvijetljen vjerom, da neprijatelji Isusove poruke mogu ubiti tijelo ali ne mogu ubiti dušu – kazao je.

Dodao je da sveci, mučenici nisu prošlost te da su i danas kršćani proganjani u nekim krajevima svijeta.

– Sveci nas pozivaju da slijedimo Isusa i njegovo evanđelje u današnje doba koje je sve manje sklono Isusovoj poruci. Zar i mi svakodnevno ne doživljavamo kako se sukobljavaju materijalistički pogled na svijet i čovjeka s kršćanskom objavljenom porukom?! To čovjek osjeća najprije u svojoj savjesti, u svojoj nutrini a onda i u društvu.

Umjesto da se dijaloški traže najbolja rješenja za otvorena pitanja, u Zapadnoj kulturi sve više se pribjegava javnome linču kršćanskih svetinja i službenika. Ne biraju se ni riječi ni sredstva ni metode. U ime slobode govora sve glasniji je govor mržnje prema kršćanima, prema Crkvi. Kršćanski vjernik se znao i znat će i s time nositi. Odgovor je uvijek isti: život po vjeri, suobličen Kristu. Svetost života! – kazao je propovijednik.

U nastavku je istaknuo da smo danas puni poštovanja prema vjeri sv. Vida i postojanosti u vjeri te da susret s njime, njegovim životom i svjedočanstvom vjere, nadahnuće je i za naš kršćanski život i ustrajnost u vjeri, u zgodno i nezgodno vrijeme.

– On nas potiče i obvezuje kršćanski živjeti. Pred Bogom i u životu prema Bogu nitko nas ne može zamijeniti, jer nitko umjesto nas ne može za nas vjerovati. Drugi se za nas mogu moliti ali u konačnici mi smo oni koji odlučujemo o svom životu s Bogom – istaknuo je mons. Bogdan.

Na kraju mise ukazao je na izazove policijskog posla kazavši kako su policijski službenici nerijetko pod lupom javnosti i u negativnom kontekstu kritizirani.

– Vi ste osobito bili u mojim molitvama na ovom misnom slavlju. Osiguravate miran suživot svih građana i neka vam Bog, po zagovoru sv. Vida podari da kršćanski izvršavate svoje poslanje na korist našega društva i na sve veću slavu Božju – zaključio je mons. Bogdan.

Nakon mise blagoslovio je prostore kapelanije sv. Vida. Uz mons. Bogdana na misi su suslavili kapelani iz svih dijelova RH, kao i kapelan kapelanije sv. Vid u Rijeci vlč. Pavao Mokri. Liturgijsko pjevanje animirala je klapa PU bjelovarsko – bilogorske ‘Sv. Matej’, a tijekom prinosa darova simbolično su doneseni: zastava RH, krunica, policijska uniforma, zemlja, kruh i vino.

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori