Pratite nas

CEDEVITA – CIBONA Hrvatsko finale u Beogradu pred preko tisuću gledatelja

Objavljeno

na

Večeras od 20 sati hrvatska košarka imat će finale ABA lige, prve i najveće regionalne lige na prostorima koji su nekada tvorili istu državu. Večeras od 20 sati to će se finale igrati usred Beograda, bit će okrunjeni novi kraljevi regije, a budu li prsteni za prvaka otišli na ruke Ciboninih igrača, ili se njima budu okitili oni Cedevitini, svakako će ili jedan ili drugi klub u Zagreb donijeti najveći košarkaški trofej od 1987. godine i finala Kupa kupova. Koje se igralo, u obližnjem Novom Sadu. Posljednji Draženov europski trofej s Cibonom.

Od te 1987. pa do danas u zagrebačkoj košarci – za koju će neki povjesničari ustvrditi da je kao igra ime košarka upravo dobila u Zagrebu kao prevedenicu od basketballa – bilo je svega. Bilo je Euroliga, čak dva četvrtfinala, povijesna Cibonina pobjeda u majstorici osmine finale u Moskvi nad CSKA s Kiriljenkom, bilo je naslova prvaka Hrvatske, kitili su njima i Cibona i Zagreb, osvajali su oni i domaće kupove, kao i Cedevita, no, regiju je jedini pokorio Zadar 2003.

Cibona je igrala tri finala, svaki put bila je kratka, Cedevita jedno s Maccabijem. Večeras oko 22 sata netko će biti veliki pobjednik. Netko će trijumfalno zaključiti veliki produženi vikend revije hrvatske košarke u Beogradu.

No, kao što to Bruce Springsteen kaže na gotovo svakom koncertu, “nitko nije pobijedio ako nismo pobijedili svi”, prevedeno za Hrvate, košarku i Beograd, onda je to upravo ta slika. Hrvatska će se košarka trijumfalno vratiti iz Beograda, uplovit će u novi život, podići će novu letvicu za sebe, a o tome kakva će biti staza koja slijedi, ovisit će i hoće li taj put biti uspješan ili ne.

Cibona i Cedevita doista su napravile čudo u Beogradu, ali čudo od večeras više neće biti važno, čuda ostaju u povijesti, zagubljena u nekoj raskalašenoj proslavi, koja se dogodila već prethodne dvije noći u oba tabora, a večeras će se sasvim sigurno dogoditi u jednom.

Od sada kreće realnost. Nositi se s onim što si postigao u životu ponekad je puno teži nego do toga stići. Cibona i Cedevita ulaze u novo vrijeme, a ovo ljeto, ljeto kad se – nakon što se obračunaju i za trofej hrvatskog prvaka – budu skicirale momčadi i za Euroligu reći će dovoljno i o tome čeka li nas novi razuzdani pir milijuna, koji ne može dobro završiti, ili će oba kluba krenuti jedinom mogućom stazom.

Euroliga treba služiti kao velika promocija košarke, Euroliga treba poslužiti, ako je riječ o Ciboni, kao slamka spasa za novi život, ali objema i kao pozornica u kojoj će stasati nove velike generacije hrvatske košarke.

Veliki je jaz između razina košarke u Hrvata, između ABA-ligaša i onih iz A-1 lige, generalno je veliki jaz u kvaliteti igrača koji su inozemstvu, pa i u lošijim ligama, nego u igrača u ostalim klubovima izuzev tri gornja.

Puno je mladih igrača koji dolaze, ali oni neće stići na velika vrata u serijama, za svakog od njih trebat će strpljenja i ozbiljan program u koji ulaze. Pri tome jedan klub neće u isti mah razvijati više od dvojice jer to je nemoguće. Sve su to matrice koje je trebati mudro posložiti da bi hrvatska košarkaška euforija trajala. Da to ne bi bio samo zamah vjetra u nesnosnoj vrućini.

No, do ljeta ima vremena. Sada ćemo uživati. Neće nas biti previše u Kombank Areni, ali bit će nas dovoljno da emitiramo ponos koji osjećamo. Ovo nije mala stvar. Ovo je, “brate, golemo”. I to sam čuo ovdje.

Jedna lopta, 24 igrača i samo 12 prstena. Za povijest. I čeka nas luda utakmica, budite sigurni. Suparništvo koje se između Cibone i Cedevite stvorilo unazad tri-četiri sezone oba je kluba, u konačnici, i učinio takvima da mogu pobjeđivati u Beogradu.

I zato nam treba Euroliga. Da naučimo igrati s najboljima kako bismo ih jednog dana mogli i pobjeđivati. U kontinuitetu.

screenlepogvalmismith

Hrvatski predstavnici u takozvanoj ABA ligi, u stvarnosti jednoj regionalnoj ligi koja je u velikoj mjeri uništila, ili barem unazadila, hrvatsku košarku, Cibona i Cedevita, šokirali su beogradsku Kombank Arenu pobjedama nad Crvenom zvezdom i Partizanom, klubovima kojima je bilo ‘suđeno’, kako to srpski mediji tvrde, finale regionalnog derneka. Pobjede nad istočnim susjedima, pogotovo što ti susjedi žive u državi koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, što se sve manje smije spomenuti u našim medijima, uvijek su slatke, s posebnim okusom trijumfa. Međutim, vrijedi li pobjeda nad Zvezdom Ciboni više osim golog prestiža i mogućnosti da po prvi puta osvoji naslov pobjednika regionalne lige?

Naime, na terenu Cibosi su izborili nastup u Euroligi, jednako tako i Cedevita, i dok će Cedevita, s obzirom kako je riječ o umjetno stvorenom klubu koji egzistira na baterijama Milanovićevog školskog prijatelja, i druga iz birtije, Emila Tedeschija, vjerojatno prikupiti novac koji bi im omogućio nastup u Euroligi Ciboni takav pothvat neće biti jednostavno ostvariti. Potrebno je prikupiti tri milijuna eura i sastaviti momčad koja se neće sramotiti u najjačoj europskoj košarkaškoj ligi kao što je to bilo prije nekoliko godina. Mogu li to Cibosi i hoće li pomoći napokon Milan Bandić, koji ima više simpatija prema Mamiću i Dinamu nego prema Cibosima?

Povijesno finale regionalne lige, kako neki nazivaju dvoboj Cibone i Cedevite u Areni u Beogradu, s obzirom na činjenicu da se po prvi puta sastaju dva hrvatska kluba u finalu, vrlo vjerojatno će se igrati pred praznim dvoranama, ukoliko srpski košarkaški treneri ne povedu košarkašku mladež te države da pogleda finale i tako se uči pravoj košarci? Hrvatska će, u svakom slučaju, dobiti po prvi puta pobjednika regionalne lige nakon Zadra prije 11 godina. Favorit je Cedevita s obzirom na širu klupu, što je izuzetno važno budući kako je riječ o turnirskom sustavu koji iscrpljuje igrače. Međutim, Cibona nema imperativ, a ima mladog Šarića, budućeg NBA igrača koji je svojim talentom zadivio košarkaški svijet, kako igrajući za reprezentaciju prije nekoliko mjeseci, tako i tijekom čitave sezone u Ciboni. Treba reći da su Cibosi ove sezone bili crna mačka za Cedevitu, iako su posljednji dvoboj dobili košarkaški Jasmina Repeše, košem Delaša u zadnjim sekundama utakmice. Radilo se o hrvatskom prvenstvu.

Slaven Rimac, bivša košarkaška legenda Cibone i jedan od talentiranijih hrvatskih košarkaških stručnjaka nekoliko sati prije finala rekao je da ovo nije kraj te da projekt velike Cibone tek počinje, naime, Cibona, prema Slavenovim riječima, želi biti poput Partizana, što nije baš najpametnija izjava, iako je razumljiva s obzirom da i u europskim okvirima Partizan posljednjih desetak i više godina predstavlja jednu ozbiljnu košarkašku ekipu. U zemlji košarke Hrvati su trijumfirali, ova činjenica nikako da ‘legne’ beogradskim novinarima i navijačima Zvezde i Partizna, patetične izjave da su Hrvati ‘ubili’ srpsku košarku djelomično se pojavljuju radi bolje naklade tamošnjih medija, naime, i srpski mediji, jednako poput hrvatskih, stručnjaci su za prevariti vlastite građane. Činjenica je da Srbe ABA liga pretjerano ne zanima, osim kada igraju, kao u ovom slučaju, s Hrvatima. Srpska televizija polufinale ABA lige nije prenosila direktno, meč između Cedevita i Partizana išao je naknadno kao snimka. Nažalost, ni Radmanova ubožnica nije prenosila dvoboj hrvatskih i srpskih klubova, opravdanje Radmanovih suučesnika je da bi to zapravo bilo preskupo. Posve razumljivo, novce paraziti s Prisavlja mogu i pametnije iskoristiti nego da budu što trebaju biti, servis hrvatske sirotinje. Primjerice, Radmanu treba novo odijelo, a njegovim suučesnicima veće plaće.

Posljednjih dva dana uživali smo u činjenici da se u Hrvatskoj ponovno igra odlična košarka, no, kao i uvijek, nakon euforije dolazi otriježnjenje, kako će hrvatska sirotinja namaknuti novac da bi se mogla koliko-toliko uspješno nositi s europskim divovima poput Reala, Barcelone, Panathinaikosa…? Ipak, nije sve tako crno, razloga za optimizam ima, naime, sve je počelo na Europskom prvenstvu, nadajmo se da će se nastaviti na Svjetskom prvenstvu za nekoliko mjeseci, dakle, u rujnu.

Sportske JL/Tinolovka-news

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Plenković: Novi zakon o braniteljima ne predstavlja rizik za proračun

Objavljeno

na

Objavio

Nema razloga za zabrinutost da bi novi zakon o braniteljima predstavljao rizik za rashodovnu stranu proračuna i sve je u skladu s procjenom financijskog učinka toga zakona, izjavio je u četvrtak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Što se tiče proračuna za Ministarstvo hrvatskih branitelja, sve je u skladu s procjenom financijskog učinka ovoga zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2018., sredstva su alocirana i tu ne vidim nikakvih problema i mislim da bilo kakva zabrinutost s te strane nije utemeljena”, rekao je Plenković, odgovarajući na pitanje novinara.

Plenković je doputovao u Bruxelles, gdje će u petak sudjelovati na summitu čelnika EU i šest zemalja Istočnog partnerstva, a u četvrtak navečer sudjelovao je na sastanku čelnika Europske pučke stranke.

Europska komisija je u jesenskim gospodarskim prognozama ocijenila da su rizici za prihodovnu stranu povezani s očekivanim pojačanim učinkom krize u Agrokoru na porezne prihode od toga koncerna, a na rashodovnoj strani rizici dolaze od većeg povećanja plaća i socijalnih troškova, posebice na ratne veterane.

“Što se Agrokora tiče, mi vodimo računa da proces restrukturiranja traje i da se ide prema nagodbi. Ono što je najvažnije jest da je sve ovo što se da sada uradilo, a uradilo se jako puno da se spriječe posljedice za hrvatsku ekonomiju i sustav, bilo bez troškova za državni proračun i za sve naše ljude”, rekao je Plenković.

Premijer Plenković će u petak sudjelovati na 5. sastanku na vrhu Istočnog partnerstva, koji će biti prigoda da šefovi država ili vlada iz država članica EU i šest istočnih partnerskih zemalja ocijene postignuća ostvarena od posljednjeg sastanka na vrhu u Rigi 2015.

Naglasak u razgovorima bit će na konkretnoj koristi koju su ta postignuća donijela građanima šest zemalja Istočnog partnerstva: Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Moldovi i Ukrajini.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Mladić je svoju ratnu karijeru završio vojno poražen od Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Večernji List

U Kninski korpus tada pješadijski pukovnik JNA Ratko Mladić stigao je iz Prištinskog korpusa, gdje se “čeličio” na gotovo neprijateljskom terenu, kakvim je tada unutar JNA i smatran prostor Kosova sa svojim stalnim bunama Albanaca. U Knin dolazi pred kraj lipnja 1991. s navršenih 48 godina života, a već 1. kolovoza preuzima nadzor nad korpusom.

U Srbiji ga od tada već slave kao velikog vojskovođu, s time da je tu slavu stekao u uvjetima rata s još nenaoružanim Hrvatima Knina i okolice. Koje je, kao i njihova sela i naselja Mladić popalio i zgazio svojim tenkovskim jedinicama u ljeto 1991. Krajem kolovoza (27.) spalio je i uništio Kijevo, 13. rujna poduzeo napad na Šibenik i izbio tenkovima na most, sa strane Srime i Vodica. No, tada su njegovi tenkovi, akcijom lokalnog ZNG-a, te plotunima i pogocima artiljerije s otoka Žirja u zadnji čas zaustavljeni.

“Vojskovođa” u bijegu

Njegov Kninski korpus do kraja te 1991. narastao je na oko 18.000 vojnika (bez lokalnih četnika i pobunjenika) i vojno je dominirao, dok su Hrvati tek grčevito mogli braniti nezauzete gradove i sela. U vrijeme Sarajevskog primirja i međunarodnog priznanja Hrvatske (siječanj – veljača 1992.), Mladića, sada već do kraja vojno prekaljenog zapovjednika s ideologijom velikosrpstva, prebacuju na novo/buduće ratno žarište, u BiH.

Na zasjedanju Skupštine Republike Srpske 12. svibnja 1992. u Banjoj Luci imenovan je za komandanta Glavnog štaba VRS. Na toj dužnosti ostaje do početka studenog 1996. Smijenjen je političkom odlukom, Ukazom Vrhovnog komandanta VRS tek 28. veljače 2002. Na ratištima u BiH Mladić će do kraja izbrusiti svoj status ratnog zločinca i pripadnost monstruoznom ratnom političko-vojnom vrhu Republike Srpske.

No, koliko ga god slavili kao velikog srpskog vojskovođu, činjenica je da je Mladić svoju vojnu karijeru završio vojnički poražen od hrvatskih vojski. Na kraju rata, sve do Daytona, njegove su vojske uspijevale tek bježati pred snagama koje je vodio kroz BiH general Ante Gotovina.

No, Mladića se nikako nije smjelo podcjenjivati. Javnost je tek dugo poslije kraja rata saznala da je Mladiću umalo uspjelo pokrenuti veliku ofenzivu i operaciju “Vaganj 95”, kojom je s čak 80.000 srpskih vojnika okupljenih odasvud planirao krenuti u vraćanje izgubljenih teritorija u BiH i RH, te prodorima svojih oklopnjaka osvojiti Livno, dolinom Neretve probiti se prema Metkoviću, a izbiti na more ponovno čak i kod Dubrovnika. Mladićeva “Direktiva br. 8”, datira od 3. kolovoza 1995., a cilj je ratni preokret. General Gotovina je 28. srpnja ušao u Grahovo, idući dan u Glamoč.

General Mladić je, naravno, shvaćao da je idući korak napad Hrvata na Knin. Stoga na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja 1995. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkrio plan.

Hrvati požurili s Olujom

Planira se protunapad i vraćanje Grahova i Glamoča, a akcije istodobno moraju početi i na istoku i jugu. “Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru… da se na više mesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na naosetljivijim mestima, tako da se zauvek ustašetine nateraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima…”, piše u naredbi.

Mladić ujedno obavještava svoje oficire: “Celokupnom operacijom Vaganj-95 ću rukovoditi lično.” Spremio je 25.000 vojnika, kojima je naredio početak napada 5. kolovoza u 6 sati ujutro, a računao je i na 10.000 Mrkšićevih vojnika iz krajinske vojske. Na istoku i jugu, istodobnim pokretanjem triju korpusa snaga RS (od 45 do 50.000 vojnika), planirao je krenuti na svim frontama istodobno te razvući hrvatske i bošnjačke snage.

Povijest će pokazati da je Mladić zakasnio za nešto više od 24 sata. Hrvatska Oluja kreće u 5 sati 4. kolovoza, dan prije Mladićeva napada. Gotovina s Dinare zauzima Knin, pa je Mladiću ostalo tek da drži pozicije u BiH i čekati. I dočekao je da glavne hrvatske snage, u euforiji zbog pobjede krenu na odmor, a da ih na isturenim položajima u BiH zamijene pričuvne snage. Mladić u svoj protunapad kreće u noći s 12. na 13. kolovoza i uspijeva vratiti neke povišene položaje, kao i prekinuti prometnicu Knin – Grahovo.

Uslijedila je brza protuakcija hrvatskih snaga, priskaču u pomoć profesionalne bojne 4., 7. Gbr., kao i 126. brigade i nakon dva dana teških borbi, Mladićeve su snage otpuhnute natrag. U tim je borbama stradalo 30 hrvatskih vojnika, uglavnom pričuvnika iz Kaštela. Taj je pokušaj Mladića bio njegov zadnji ofenzivni pokušaj, a našim je zapovjednicima postalo jasno da moraju krenuti naganjati Mladićevu vojsku dublje u BiH, sve do kraja rata. U samo nekoliko sljedećih tjedana hrvatske su vojske došle do Banje Luke pa je tako Mladić neslavno završio svoju ratnu karijeru.

Davor Ivanković/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari