Connect with us

Politički rentgen

Čekaju li nas uskoro izvanredni parlamentarni izbori?

Objavljeno

on

…..Zoran Milanović bi silno želio strpati Plenkovića u Remetinac i preuzeti Hrvatsku! Kada posprdno spominje HDZ-ovu Gabi, kao nekim čudom zaboravlja Marinu Lovrić Merzel, pa onda Željka Saboa ili predstojnika svog ureda Tomislava Sauchu.

Ako on zbog njih i zbog niza suspektnih radnji od predstečajnih nagodbi do afere „Migovi“ nije završio u Remetincu kao glava SDP-ove koruptivne hobotnice,…..

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

U svojim analitičkim komunikacijama s brojnim komentatorima u javnom prostoru, od niza konkretnih i retoričkih pitanja, ipak neka pitanja izazivaju osobitu pažnju. Na primjer: koji bi političar u Republici Hrvatskoj u ovom recentnom trenutku, uzimajući u obzir sveukupnu krizu i ugroze bio bolji, uvjerljiviji, kompetentniji i vrjedniji od Andreja Plenkovića?

Ili možda pitanje iz svjetonazorskog ugla: po čemu su to MiIanović, Škoro, Penava, Grbin, Tomašević, Hasanbegović, Zekanović, Pavliček, Grmoja ili Raspudić, dakle sve predstavnici udružene oporbe sa svojim liderom Milanovićem na čelu, bolji i veći Hrvati od Andreja Plenkovića? Ako ćemo ovo spustiti na osobnu razinu, onda se pred svojom savješću moram upitati, po čemu sam to ja bolji Hrvat od Andreja Plenkovića?

Ili možda ovo: jesu li ti navedeni oporbenjaci veći poštenjaci i imaju li oni doista čišće ruke od aktualnog predsjednika Vlade i ako imaju neka dokažu da je Plenković korumpirani lopov, ili da je isti Sanader, a oni sušti poštenjaci? Ima li Zoran Milanović kao neformalni lider te i takve „principijelne“ oporbene koalicije veće liderske sposobnosti od Andreja Plenkovića i može li bilo tko dokazati da bi Milanović bolje vodio Hrvatsku danas, ili se može dokazati potpuno suprotno na temelju Milanovićevog minulog političkog (ne)rada? Bi li danas nacionalne interese Republike Hrvatske u međunarodnim politikama bolje i učinkovitije zastupao Zoran Milanović i na temelju čega bi to mogli pretpostaviti?

Od ovih konkretnih pitanja brojni žestoki kritičari Andreja Plenkovića doslovno zanijeme, počnu jednostavno mucati i onda nakon prvotnog šoka vade „argumente“ iz svojih oporbenih bunkera poput onih o „vojnoj lekarki, udbašu, Bakaričevcu, neojugoslavenu, komunjari, veleizdajniku, rektalnom alpinistu ili ljubitelju Srba i Srbije“! Na prvom mjestu svih kritika, svakako je neprincipijelna koalicija HDZ-SDSS i to je ključni dokaz Plenkovićeve nevaljalosti!

Na pitanje, kako je to konkretno koalicija HDZ-a sa SDSS-om globalno naštetila Hrvatskoj nema odgovora? Je li Pupovac odnio barem „komadić hrvatske zemlje na svojim opancima u Beograd“, nema odgovora!? Jesu li Plenković i Pupovac zabranili HOS-ov pozdrav Za dom spremni u javnom prostoru ili nisu, nema odgovora? Je li Plenković pisao „Lex Perković“ i štiti li on potencijalne udbaške ubojice, ili ti isti gremiji duboke države čine sve da ga svrgnu s vlasti, nema odgovora?

Kada slušamo populističko-agitpropovske floskule da je hrvatskom narodu i braniteljima netko oteo Hrvatsku kakvu smo sanjali, postavlja se opravdano pitanje kakva je to bila dobra Hrvatska koju smo imali, a danas nam je tu dobru Hrvatsku oteo Andrej Plenković i HDZ? Na taj odgovor nikada nisam dobio baš ni jedan suvisli odgovor!?

Kompetentan i racionalan odgovor na to temeljno pitanje upućeno toj i takvoj šarolikoj oporbi, kojoj je legitiman domaći zadatak napadati vlast i Vladu, trebao bi biti temeljni dokaz da ova Hrvatska ne valja, a da je neka druga Hrvatska prije ove bila jako dobra!? Možda je za desnicu i ultradesnicu NDH bila ta dobra Hrvatska koju sanjaju, ili je možda za ortodoksnu ljevicu SRH bila ideal o kojemu maštaju? Nije li od te tri Hrvatske ova danas bez ikakve sumnje daleko najbolja? Kada ovako radikalno zaoštrimo retorička pitanja, onda dobijemo nekoliko znakovitih teza.

Ujedinjena oporba pod vodstvom Zorana Milanovića, nije apsolutno ništa manje neprincipijelna od neprincipijelne vladajuće koalicije, a osim toga, takva oporbena koalicija sklepana zbog rušenja i samo rušenja ove Vlade, nikada se neće moći dogovoriti ni oko prve točke svog programa, koji još uopće ne postoji niti će ikada postojati. Zašto?

Jednostavno zato što su svjetonazorske razlike među njima dublje od dubine svakog političkog ponora! Njihov jedini politički program je rušenje, a što će kasnije biti s „napaćenim hrvatskim narodom“ potpuno im je nebitno. Razlika između neprincipijelne oporbene koalicije i neprincipijelne vladajuće koalicije je očita. Vladajuća koalicija danas vlada, te uz jasan politički program održava stabilnost države u najtežim ugrozama, a oporbena koalicija ne vlada i nema baš nikakav zajednički politički program koji bi nam ponudio bilo što bolje od onoga što imamo danas. Čemu onda rušenje, ako nije samo zbog rušenja?

Svjetonazorske i ideološke razlike unutar oporbene koalicije predvođene Zoranom Milanovićem su toliko velike da je gotovo nemoguće sastavljanje parlamentarne većine koja bi u budućnosti mogla ugroziti vladavinu HDZ-a.

Stranke tzv. desnice, bilo da se radi o Mostu, Hrvatskim suverenistima, Domovinskom pokretu i pravašima jednostavno ne mogu u isti koš s SDP-om, Možemo i Pupovčevim manjincima. Mogu li te stranke stvoriti jedan jaki desni blok zajedništva teško je povjerovati? Jer kako vjerovati da Hrvatski suverenisti s jakim brendom u imenu Miroslava Škore i njegove sestre mogu ponovo završiti u zajedništvu s Domovinskim pokretom iz kojega su ovi protjerani?

Bez Miroslava Škore i dr. Vučemilović to bi bilo daleko jednostavnije i već sada se kalkulira da će Miroslav Škoro silno naštetiti baš Hrvatskim suverenistima u njihovom željenom rastu, kao što je naštetio Domovinskom pokretu!? Prvu političku utakmicu, referendum o euru, katastrofalno su izgubili i dobili su jasan odgovor „napaćenog naroda“ na kojega se referiraju. Hoće li se i ovaj puta pozvati na (ne)volju naroda?

Aktivisti iz Možemo neminovno će doći u sukob sa SDP-om, jer grabe u istom biračkom bazenu, a kumulativni zbroj njihovog političkog rejtinga daleko je ispod HDZ-ovog danas. Možemo će svakako slomiti zube na upravljanju Zagrebom i to će ih prirodno zaustaviti u političkom rastu na nacionalnoj sceni.

San o Hrvatskoj bez korupcije s nultom tolerancijom na svaki oblik političkog lopovluka ili pogodovanja, zajednički je san svakog poštenog i odgovornog čovjeka, bez obzira bio on politički i društveno angažiran ili ne. Za sada sam još uvijek uvjeren da Andrej Plenković pripada toj grupi poštenih političara, jer je čišćenjem u vlastitim redovima tu odlučnost u borbi protiv korupcije jasno pokazao. Ministrica Žalac je i bez pravomoćne presude udaljena s ministarske funkcije, a po logici presumpcije njene nedužnosti ostala je članica HDZ-a i članica predsjedništva HDZ-a. Je li njeno zadržavanje u predsjedništvu i članstvu HDZ-a Plenkovićeva grješka i što bi se dogodilo da je bila isključena iz članstva u paketu s njenom ministarskom ostavkom? U medijsko-političkom smislu baš ništa se ne bi promijenilo, jer medijima je potpuno svejedno je li ona nekad bila ili je danas članica HDZ-a? Presumpcija nedužnosti je nebitna! Bitna je crno-žuta kronika! Bez obzira je li Žalac isključena iz HDZ-a ili ne, istim žarom bi napali Andreja Plenkovića i HDZ kao što to rade i danas prevaljujući političku odgovornost na njega i HDZ, koji je po njima „isti kao Sanaderov HDZ“! Ima samo jedna mala, ali znakovita razlika?

Uz sav trud i tone medijskih napisa, Plenkovića još uvijek nisu strpali u Remetinac kao glavu HDZ-ove koruptivne hobotnice što bi silno željeli dokazati! A ne mogu, jer dokaza nema, jer medijske insinuacije nisu dokazi!
Zoran Milanović bi silno želio strpati Plenkovića u Remetinac i preuzeti Hrvatsku! Kada posprdno spominje HDZ-ovu Gabi, kao nekim čudom zaboravlja Marinu Lovrić Merzel, pa onda Željka Saboa ili predstojnika svog ureda Tomislava Sauchu. Ako on zbog njih i zbog niza suspektnih radnji od predstečajnih nagodbi do afere „Migovi“ nije završio u Remetincu kao glava SDP-ove koruptivne hobotnice, neće ni Plenković završiti u Remetincu zbog korupcije pojedinaca u svojoj stranci!

Ako Milanović, na našu žalost, nakon netransparentnog korištenja državnih resursa u svrhu svojih hedonističkih želja nije završio u Remetincu, onda neće ni Plenković na temelju klasičnog lova na političke vještice! Ako Milanović zbog „Lex Perković nije dao ostavku, zašto bi to učinio Plenković zbog nedokazanog lopovluka? Dakako, najpogrješnije bi bilo braniti se floskulom o „našim i vašim lopovima“, jer zapravo je za Hrvatsku tragična spoznaja da lopova i korupcije ima u svim redovima. Tom mentalnokomunističko nasljeđu potrebno je proglasiti nemilosrdni rat do istrjebljenja!

Nemilosrdan rat protiv korupcije i ispunjavanje velikih programskih ciljeva i velikih političkih pobjeda koje su pred HDZ-om, determinirat će HDZ-ov položaj na rejting ljestvicama ususret parlamentarnim izborima. Tu svakako mislim na konačnu pobjedu protiv pandemije, vrhunsku turističku sezonu 2022. i na niz infrastrukturnih projekata koji su pred realizacijom. S očekivanim projekcijama rasta BDP-a doći će do povećanja mirovina i prosječnih plaća, a realno se očekuje i porast zaposlenih u svim sektorima. U tom kontekstu, medijski napumpane afere koruptivnih pojedinaca, kao ova posljednja, kojih nažalost ima u svim strankama, postat će potpuno nevažne i nebitne teme za Republiku Hrvatsku i njen svekoliki napredak. Nakon uspješne turističke sezone 2022., koja će se dogoditi konačnom pobjedom nad pandemijom, mogli bi s pravom očekivati prijevremene parlamentarne izbore u kasnu jesen 2022. i još jednu veliku relativnu, a možda i apsolutnu pobjedu HDZ-a! Iz današnje perspektive razumijevanja odnosa političkih snaga, takav scenarij je realno moguć, jer jake stranke na izbore izlaze onda kada su najjače!

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari