Pratite nas

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zašto Dan hrvatske državnosti toliko boli Zorana Milanovića

Objavljeno

na

Objavio

Dan hrvatske državnosti jako boli Zorana Milanovića i sve hrvatske komuniste. Njegovo nesretno lice kad ovih divnih svibanjski dana govori o tom danu to jasno pokazuje. Uostalom, taj su dan komunisti ukinuli (Škrabalo) čim su 2000. (s Draženom Budišom) došli na vlast.

Sad je Andrej Plenković taj dan vratio, jer je to taj pravi Dan državnosti, koji ima nekoliko velikih značenja.

Značenje prvo: Država

Komunisti mrze (vječnu i svetu, samostalnu i slobodnu) hrvatsku državu. Pojam državnosti u prazniku za njih je nepodnošljiv. Ne zaboravite da su za taj izraz, također čim su došli na vlast 2000. (s Vladom Gotovcem), oni skratili i povijesni naziv hrvatskoga parlamenta: on se uvijek zvao Hrvatski državni sabor, a oni su makli „državni“ jer „nije važan, razumije se samo po sebi“. Ne, ne – važno je da je DRŽAVNI. Jer 900 godina hrvatskoga postojanja svodi se samo na jedno pitanje – pitanje imanja države – svete i vječne, a okupane u rijekama hrvatske krvi dok nije postala i samostalna i slobodna.

Značenje drugo: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Čak je i komunistima jasno da je samostalnu, slobodnu i demokratsku državu stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom. Da – cijeli narod, svi – mladi i stari, jaki i nemoćni, ali – tako što su pošli za Franjom Tuđmanom i njegovom strankom HDZ-om.

Jako je bolno oholim komunistima da je nastao državni praznik koji se odnosi na njima mrsku stranku i da će to biti praznik zauvijek, i da će s pomoću toga praznika njihov poraz od HDZ-a biti zauvijek zapamćen.

Pa HDZ njima i jest mrzak zato što je napravio tu državu. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo! Gledajte im samo mrziteljska lica kad govore o HDZ-u.

Značenje treće: prvi korak demokracije srušio je komunizam

Franjo Tuđman je stvorio i volio HDZ i slobodnu, samostalnu i demokratski državu, ali bio je previše pametan, previše učen, previše častan da za glavni državni praznik izabere izbornu pobjedu svoje stranke.

Ali zašto onda za Dan državnosti nije izabrao (kao plitki Škrabalo) dan proglašenja nezavisnosti?

Ne. Najvažniji od svih tih dana (a Milanović zgrčena lica ocjenjuje da su „svi ti dani podjednaki“) je 30. svibnja jer je tada uspostavljen prvi u povijesti hrvatski Sabor izabran na demokratskim izborima.

Demokracija je na prvom koraku srušila komunizam. I čim je narod mogao slobodno birati svoje predstavnike u parlament – glavno tijelo zakonodavne vlasti – izabrao je – slobodu i demokraciju!

Nije bilo nasilja, nije bilo varanja; bili su slobodni izbori i narod je otjerao komuniste.

Čim je završila ta saborska sjednica, sabornici su s Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem pješke stigli na Trg Bana Jelačića (koji je još nosio komunističko ime) i Franjo Tuđman je izgovorio svoju najvažniju rečenicu u životu:

̶ Imamo Hrvatsku!

Ah koliko je bio pametan taj naš dragi Franjo Tuđman! U svojemu političkom geniju on je znao da je demokracija preduvjet slobode. I da nitko od toga časa ne će moći spriječiti stvaranje hrvatske države.

Milanović je na svojoj intelektualnoj razini u pravu kad je za 30. svibnja 1990. rekao „tada je još bila Socijalistička Republika Hrvatska, Sabor je imao tri doma…“ Ali ni tada, kao ni danas, on nije vidio, i ne može vidjeti, da samo demokracija donosi slobodu. Da slobodni narod nitko ne može odgovoriti od imanja svoje države.

Da, Milanoviću, bio je komunizam još na vlasti, sve ste još imali i svugdje ste bili, Račan je već bio predao oružje (hrvatske teritorijalne obrane), četnici su oštrili noževe, a Srbija je probno palila tenkove  – još se baš ništa nije bilo promijenilo od komunjaskoga dana prije, ali Franjo je znao, mi smo znali:

IMALI SMO HRVATSKU.

Dana 30. svibnja mi, kulturni, miroljubivi i demokratski hrvatski narod, ne slavimo pad komunizma, ni taj Hrvatski sabor, čak ni državu! Mi slavimo svoju povijesnu odlučnost da imamo državu i činjenicu da smo je dobili čim su nam se odškrinula vrata demokracije i slobodnih izbora, Bog ih blagoslovio. Jer tada je ona ovisila samo o nama. I tako će i ostati.

Hrvatska – to smo mi.

prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karolina Vidović Krišto: ‘Antife se sami razotkrivaju.’

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidović Krišto  se zalaže za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.

Žao nam je zbog svake neugodnosti, nasilja ili oduzimanja nečije imovine kao u slučaju krađe zastava Hoda za život.

Ljudi koji sebe predstavljaju čudnim nazivima poput “antifa” često rabe poslovicu – tko laže taj i krade, tko krade taj i ubija. Činjenice ukazuju na to da time govore o samima sebi, komentirala je Karolina Vidović Krišto.

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari