Pratite nas

Komentar

Čemu lažno licemjerje?

Objavljeno

na

Nemili događaji novogodišnje noći u Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Švicarskoj i drugim državama koje su prihvatile migrante, posljednjih dana izazivaju eskapade deklarirano licemjernih naših, ali i europskih medija.

[ad id=”93788″]

Tvrdim ponovno – licemjerje, jer jedino iznenađenje povodom novogodišnjih incidenata predstavlja njihova brojnost u kratkom vremenskom razdoblju, a ne ponašanje sigurnosnih službi niti pokušaji cenzure medija o seksualnom zlostavljanju.

   Kao prvi primjer te činjenice dovoljno nam je sjetiti se božićnih događaja na Korzici, gdje su migranti i njihovi potomci zapalili požar i potom napali vatrogasce koji su ga došli gasiti. Sljedećih dana došlo je do reakcije Korzikanaca koji su u revanšističkom napadu uništili muslimansku dvoranu za molitvu. Policijski izvještaji o događaju, a potom i europski mediji, cenzurirali su nacionalnost napadača na vatrogasce i osudili „divljake“ koji su uništili dvoranu. Kod nas u Hrvatskoj mediji su te incidente popratili tekstovima o fundamentalističkoj mržnji Francuza prema muslimanima.

   Drugi primjer je izjava poznatog ljevičara Slavoja Žižeka, koji je kao praktičnu primjenu pogrešnog pristupa spomenute cenzure naveo britanski slučaj, gdje su 16 godina mediji i sigurnosne službe ignorirale masovna silovanja. Po dosadašnjim podacima riječ je o minimalno 1.400 maloljetnica, iako se po istrazi nakon izbijanja afere pretpostavlja da je broj bio daleko, daleko veći. Sve to se bilo dogodilo u samo jednom, za britanske uvjete malenom gradu, ignorirano od policije i medija jer bi spominjanje masovnih zločina koji čine migranti bilo u suprotnosti s multikulturalnim društvom.

   Gledajući iz hrvatske perspektive, za nas je najzanimljiviji primjer Italije. Cenzurirajući događaje talijanske sigurnosne službe i mediji već desetljećima za razne zločine optužuju Slavene, što znači i Hrvate, dok sami Talijani za njih optužuju Magrebince. O toj vrsti talijanske cenzure napisane su i studije koje nitko ne osporava, ali one su ignorirane i kod nas – jer je ipak važnije iz perspektive medija pisati o jadnim, dobroćudnim migrantima nego stati u obranu Hrvatske. Tužno.

     Ovo su samo primjeri problema kojega mediji i sigurnosne službe pokušavaju, u skladu s političkim uputstvima, sakriti pod tepih, iako je ova druga skupina u potpunosti upoznata s stvarnom situacijom. Danas kada zapadnoeuropski političari i mediji bacaju neistinite tvrdnje o tome kako broj zločina koji rade migranti nije veći nego broj zločina za koji su krivi stanovnici Zapadne Europe, red je pogledati stvarne podatke. U Francuskoj na primjer neeuropski migranti i njihovi potomci čine 12 % stanovnika, a istodobno čine između 60 i 70 % zatvorenika u državi. Slične podatke o odnosu migranata i zatvorske populacije nalazimo i u ostalim državama tako da na primjer migranti iz Turske i Maroka čine 2 % stanovništva Belgije i 16 % zatvorske populacije, dok je odnos u Nizozemskoj 5.5 % i 25 %.

     Europske statistike o kriminalu ukazuju da općenito govoreći neeuropski migranti počine po 3 do 5 puta više kriminalnih dijela od lokalnog stanovništva, s tim da do prave eksplozije kriminala dolazi u drugoj generaciji migranata. Ti postoci, kada govorimo o silovanjima, još su dodatno veći nego oni za ostala kriminalna djela. Tvrdnja da je stopa kriminala kod migranata slična stopi kriminala kod lokalnog stanovništva čista je neistina koje su svjesni svi stanovnici, jer niti jedan licemjerni PR ne može vratiti sigurnost građanima koji se u stvarnom životu susreću s takvim napadima.

       Iako mnogi ekstremni desničari problem visoke stope kriminala počinjene od strane migranata pogrešno žele predstaviti u vjerskom ili rasnom kontekstu, riječ je prije svega o sukobu različitih društvenih pogleda na svijet, različitih stvari što su stanovnici Europe s jedne strane i stanovnici (primjerice) Sjeverne Afrike učili tijekom odgoja u svojim domovima, u svojim školama, na kraju krajeva i na televiziji. Sama seksualna uznemiravanja u Novogodišnjoj noći nisu ništa drugo nego kopija sličnih događaja iz Egipta i drugih država o kojima je napisana studija još 2008. godine. Mi imamo jedne društvene vrijednosti, a oni druge, što ne znači da su naše ili njihove društvene vrijednosti kvalitetnije. Povijest nam je dokazala bezbroj puta da uvijek dolazi do nemira kad se veća skupina s jednim društvenim vrijednostima doseli na područje gdje dominira skupina s drugim vrijednostima. To je povijesna i društvena neminovnost, iako previše utjecajnih ljudi u Europi naivno smatra da je došao kraj povijesti i da stara pravila više ne vrijede.

     Stanovnici Europske unije prije svega traže da se zaustavi ulaz migranata u Europsku uniju, te da im sigurnosne službe i mediji prestanu licemjerno lagati o stopama kriminala počinjenih od strane migranata kao i udjelu djece i žena u dolascima migranata. Dok mediji i sigurnosne službe ne izvrše ove promjene u Europi će jačati ekstremno desne političke opcije i mitovi (ili istine ??) o lažljivim medijima, što ugrožava naš društveni poredak. Kao što svi znamo da nije moguće imati istovremeno i unutrašnju devalvaciju i demokraciju tako bi svi trebali znati i da nije moguće imati istovremeno masivnu migraciju i demokraciju.

     Umjesto kraja red je da se sjetimo humanih graničara koji su propustili veliku skupinu „jadnih“ migranata koji bježe od rata koji se vodio tisuće kilometara daleko od državnih granica. Godina je bila 376., a migranti su ušli u povijest s imenom Goti. Mi danas živimo u liberalnoj kapitalističkoj demokraciji u kojoj se takva povijest ne može ponoviti u tom obliku, ali sama procedura ponavljanja je nevažna, jedino je važan finalni rezultat. Mi možemo imati ili Europsku uniju ili migracije, ali ne možemo imati oboje.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Orban na udaru bruxelleskoga mainstreama

Objavljeno

na

Objavio

Što bruxellskome mainstreamu smeta kod mađarskog državnika Viktora Orbana?

Kako su izvijestili mediji, Europska pučka stranka (EPP) jučer je iz svojih redova suspendirala stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, što znači da stranka ne može sudjelovati na sastancima EPP-a, nema pravo glasa i pravo predlaganja kandidata za bilo kakve dužnosti. Prema rješenju o suspenziji, odbor za procjenu će pratiti ispunjava li Fidesz uvjete koje je postavio Mafred Weber, šef EPP-ova kluba u Europskom parlamentu, i deklaracija EPP-a s kongresa u Helsinkiju krajem prošle godine. Ono što EPP zamjera Orbanu odnosi se na „kampanju protiv Bruxellesa“ i na problem protjerivanja Srednjoeuropskog sveučilišta iza Budimpešte.

Nakon jučerašnje suspenzije, vrijedi se zapitati: čime se je to Orban zaista toliko zamjerio EPP-ovcima da su ga pred europske izbore odlučili suspendirati iz svojih redova?

1.) Kao suverenist Orban se zalaže za Europsku uniju (EU) kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. Nasuprot tome konceptu stoje federalisti u Berlinu i Parizu koji podupiru koncept EU-a kao superdržave. Ishod europskih izbora koji su pred nama u bitnome će odrediti u kojem će smjeru krenuti EU. Inzistiranje na federativnom načelu i državnosti EU-a moglo bi u konačnici dovesti do raspade te tvorevine.

2.) Orban je veliki kritičar i protivnik masovnih i nekontroliranih migracija i na neki način rodonačelnik protuimigrantske politike. Evocirajući događaje iz mađarske povijesti, on upozorava na to da će masovne migracije uništiti europski identitet i u perspektivi dovesti do islamizacije europskog kontinenta. Statistički podatci i događanja u državama poput Francuske, Njemačke, Švedske, Nizozemske, Belgije ili Velike Britanije daju mu za pravo.

Već danas postoje dijelovi navedenih država koji sliče na Bliski istok i s Europom nemaju baš nikakve veze. Prema anketi Ipsosa, koju je 4. veljače objavio časopis L’Obs 33,2 posto srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava se kršćanima, a 25,5 posto muslimanima. Već danas EU, koja je proteklih godina unutar svojih granica primila milijune muslimana, strahuje od zamjeranja muslimanima, pa se tako boji dati azil pakistanskoj kršćanki Asiji Bibi. Orban ne želi ponavljati sulude politike zapadnih država i na području srednjoistočne Europe.

3.) Orban je uskratio gostoprimstvo srednjoeuropskom sveučilištu i njegovu osnivaču Georgu Sorosu kojeg optužuje za financiranje i podupiranje masovnih i ilegalnih migracija. Prema Orbanu, Soros koristi „predatorske nevladine organizacije“ kako bi preplavio Europu migrantima i stvorio „transnacionalno carstvo“.

4.) Orban smatra da se Europa mora temeljiti na kršćanskim vrijednostima na kojima je uvijek počivala. Kršćanstvo je „posljednja nada Europe“ i „ako ne zaštitimo našu kršćansku kulturu izgubit ćemo Europu, ona više ne će pripadati Europljanima“. Spas za Europu su prokušane kršćanske vrijednosti koje su ju učinile onakvom kakva je nekada bila – moćna i jaka.

5.) Nasuprot modernome transrodnom antropološkom inženjeringu, Orban se zalaže za jake i brojne obitelji. Nedavno su uvedene nove mjere za obitelji s najmanje dvoje djece kako bi im se pomoglo da kupe vlastiti dom, subvencije za kupnju automobila i oslobađanje poreza za žene koje podižu najmanje četvero djece. Žene mlađe od 40 godina koje sklope prvi brak mogu dobiti zajam od deset milijuna forinta (36.000 eura). Trećina zajma oprašta se kada se rodi drugo dijete, a cijeli je otpisan nakon rođenja trećeg djeteta.

Sa stavovima i vrijednostima koje zagovara (a u njih treba ubrojiti i antikomunizam), Orban je dijametralna suprotnost današnjega europskog „mainstreama“ i bilo je samo pitanje vremena kad će ga EPP suspendirati iz svojih redova.

Iako je u Mađarskoj neosporno razvio klijentelističku mrežu koja mu osigurava vlast, Orban se može pohvaliti i s ekonomskim uspjesima pa država bilježi vrlo pristojne stope ekonomskog rasta, izvoz raste, nezaposlenost pada, a još pred nekoliko godina isplaćen je kredit uzet od MMF-a koji je poslan kući.

Sve u svemu, Orban je političar koji uživa potporu mađarskog naroda, koji sluša bilo svoga naroda (za razliku od tzv. mainstream tzv. elita koje preziru mišljenje naroda) i čija će se upozorenja o migracijama i europskome identitetu u budućnosti nesumnjivo pokazati proročanskima.

Davor Dijanović/HKV

Europska pučka stranka (EPP) suspendirala mađarski Fidesz

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Karadžić i marginalizacija hrvatske žrtve

Objavljeno

na

Objavio

Slušajući komentare na presudu Karadžiću, pogotovo u emisiji HRT Otvoreno, koja je još jednom poslužila za promociju bošnjačkih i antifa stajališta, dakle u duhu ignoriranja islamističke prirode bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, čovjek se mora zapitati. Je li se službena Hrvatska svela na nekakvog promotora i zaštitnika bošnjačke žrtve?

Ispada da bi Karadžić bio prihvatljiv Hrvatima da nije počinio zločine nad Bošnjacima. Tek na samoj margini se spomenu i njegovi/srpski zločini prema Hrvatima. Dominiraju priče o Srebrenici, zločini nad muslimanskim življem, potresne izjave i suze, priča o pravdi i pravednosti muslimanskih/bošnjačkih žrtava.

Na taj se način priča o BiH svjesno gura u naručje bošnjačke baštine, a time i povlaštenog bošnjačkog političkog prava. Ako sud u Haagu i političke silnice u njegovoj pozadini imaju takve krajnje namjere, a očito imaju, Hrvatska nikako ne bi trebala biti nijemi promatrač ili čak dionik u razvoju takvih konačnih ciljeva.

Karadžić baštini progon gotovo 200 tisuća Hrvata te smrt tisuća. Karadžić je uz to integralan dio ukupnog zločinačkog projekta, primarno usmjerenog protiv životnih i strateških interesa hrvatskog naroda. To što sud u Haagu tome nije davao značaj iz posve političkih razloga, ne bi smio biti razlog pristajanja na zaborav hrvatske politike i medija. Uz to pristajanje, pristajemo i na pretežito bošnjačko pravo na BiH, što nije ništa manje zloćudno od posljedica Karadžićevog zločina.

 

Ante Nazor: Rat se vodio zbog toga da svi Srbi žive u istoj državi, da to obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari