Pratite nas

Komentar

Čemu lažno licemjerje?

Objavljeno

na

Nemili događaji novogodišnje noći u Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Švicarskoj i drugim državama koje su prihvatile migrante, posljednjih dana izazivaju eskapade deklarirano licemjernih naših, ali i europskih medija.

[ad id=”93788″]

Tvrdim ponovno – licemjerje, jer jedino iznenađenje povodom novogodišnjih incidenata predstavlja njihova brojnost u kratkom vremenskom razdoblju, a ne ponašanje sigurnosnih službi niti pokušaji cenzure medija o seksualnom zlostavljanju.

   Kao prvi primjer te činjenice dovoljno nam je sjetiti se božićnih događaja na Korzici, gdje su migranti i njihovi potomci zapalili požar i potom napali vatrogasce koji su ga došli gasiti. Sljedećih dana došlo je do reakcije Korzikanaca koji su u revanšističkom napadu uništili muslimansku dvoranu za molitvu. Policijski izvještaji o događaju, a potom i europski mediji, cenzurirali su nacionalnost napadača na vatrogasce i osudili „divljake“ koji su uništili dvoranu. Kod nas u Hrvatskoj mediji su te incidente popratili tekstovima o fundamentalističkoj mržnji Francuza prema muslimanima.

   Drugi primjer je izjava poznatog ljevičara Slavoja Žižeka, koji je kao praktičnu primjenu pogrešnog pristupa spomenute cenzure naveo britanski slučaj, gdje su 16 godina mediji i sigurnosne službe ignorirale masovna silovanja. Po dosadašnjim podacima riječ je o minimalno 1.400 maloljetnica, iako se po istrazi nakon izbijanja afere pretpostavlja da je broj bio daleko, daleko veći. Sve to se bilo dogodilo u samo jednom, za britanske uvjete malenom gradu, ignorirano od policije i medija jer bi spominjanje masovnih zločina koji čine migranti bilo u suprotnosti s multikulturalnim društvom.

   Gledajući iz hrvatske perspektive, za nas je najzanimljiviji primjer Italije. Cenzurirajući događaje talijanske sigurnosne službe i mediji već desetljećima za razne zločine optužuju Slavene, što znači i Hrvate, dok sami Talijani za njih optužuju Magrebince. O toj vrsti talijanske cenzure napisane su i studije koje nitko ne osporava, ali one su ignorirane i kod nas – jer je ipak važnije iz perspektive medija pisati o jadnim, dobroćudnim migrantima nego stati u obranu Hrvatske. Tužno.

     Ovo su samo primjeri problema kojega mediji i sigurnosne službe pokušavaju, u skladu s političkim uputstvima, sakriti pod tepih, iako je ova druga skupina u potpunosti upoznata s stvarnom situacijom. Danas kada zapadnoeuropski političari i mediji bacaju neistinite tvrdnje o tome kako broj zločina koji rade migranti nije veći nego broj zločina za koji su krivi stanovnici Zapadne Europe, red je pogledati stvarne podatke. U Francuskoj na primjer neeuropski migranti i njihovi potomci čine 12 % stanovnika, a istodobno čine između 60 i 70 % zatvorenika u državi. Slične podatke o odnosu migranata i zatvorske populacije nalazimo i u ostalim državama tako da na primjer migranti iz Turske i Maroka čine 2 % stanovništva Belgije i 16 % zatvorske populacije, dok je odnos u Nizozemskoj 5.5 % i 25 %.

     Europske statistike o kriminalu ukazuju da općenito govoreći neeuropski migranti počine po 3 do 5 puta više kriminalnih dijela od lokalnog stanovništva, s tim da do prave eksplozije kriminala dolazi u drugoj generaciji migranata. Ti postoci, kada govorimo o silovanjima, još su dodatno veći nego oni za ostala kriminalna djela. Tvrdnja da je stopa kriminala kod migranata slična stopi kriminala kod lokalnog stanovništva čista je neistina koje su svjesni svi stanovnici, jer niti jedan licemjerni PR ne može vratiti sigurnost građanima koji se u stvarnom životu susreću s takvim napadima.

       Iako mnogi ekstremni desničari problem visoke stope kriminala počinjene od strane migranata pogrešno žele predstaviti u vjerskom ili rasnom kontekstu, riječ je prije svega o sukobu različitih društvenih pogleda na svijet, različitih stvari što su stanovnici Europe s jedne strane i stanovnici (primjerice) Sjeverne Afrike učili tijekom odgoja u svojim domovima, u svojim školama, na kraju krajeva i na televiziji. Sama seksualna uznemiravanja u Novogodišnjoj noći nisu ništa drugo nego kopija sličnih događaja iz Egipta i drugih država o kojima je napisana studija još 2008. godine. Mi imamo jedne društvene vrijednosti, a oni druge, što ne znači da su naše ili njihove društvene vrijednosti kvalitetnije. Povijest nam je dokazala bezbroj puta da uvijek dolazi do nemira kad se veća skupina s jednim društvenim vrijednostima doseli na područje gdje dominira skupina s drugim vrijednostima. To je povijesna i društvena neminovnost, iako previše utjecajnih ljudi u Europi naivno smatra da je došao kraj povijesti i da stara pravila više ne vrijede.

     Stanovnici Europske unije prije svega traže da se zaustavi ulaz migranata u Europsku uniju, te da im sigurnosne službe i mediji prestanu licemjerno lagati o stopama kriminala počinjenih od strane migranata kao i udjelu djece i žena u dolascima migranata. Dok mediji i sigurnosne službe ne izvrše ove promjene u Europi će jačati ekstremno desne političke opcije i mitovi (ili istine ??) o lažljivim medijima, što ugrožava naš društveni poredak. Kao što svi znamo da nije moguće imati istovremeno i unutrašnju devalvaciju i demokraciju tako bi svi trebali znati i da nije moguće imati istovremeno masivnu migraciju i demokraciju.

     Umjesto kraja red je da se sjetimo humanih graničara koji su propustili veliku skupinu „jadnih“ migranata koji bježe od rata koji se vodio tisuće kilometara daleko od državnih granica. Godina je bila 376., a migranti su ušli u povijest s imenom Goti. Mi danas živimo u liberalnoj kapitalističkoj demokraciji u kojoj se takva povijest ne može ponoviti u tom obliku, ali sama procedura ponavljanja je nevažna, jedino je važan finalni rezultat. Mi možemo imati ili Europsku uniju ili migracije, ali ne možemo imati oboje.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari