Pratite nas

Komentar

Čemu se smijulji Vesna Pusić?

Objavljeno

na

Vesna Pusić, očito je, vidi i zna za kolone investitora s vrećama dolara na leđima, koji čekaju na granicama Hrvatske da se pozatvaraju desničari, obrije Skeju, zatuče Thompsona, smijeni Bernardića zbog čestitki desničaru, te da u Saboru navale u suknjama i na visokim potpeticama Maras, Grbin, Richemergh, zagrljeni s Andrijom Mikulićem i Milijanom Brkićem prezentirati genderizam, te pokažu da je rodna kvota – ispunjena, piše Marko Ljubić/Dnevno.hr

Oni s vrećama mogu onda naprijed, ostali – stoj.

Ne znam što su Orban i suradnici rekli predsjednici, ali vjerujem da im nije promaklo da je u Hrvatskoj više od sedam godina na sceni neviđena haranga protiv MOL-a, da nitko nikada izuzev nekakve slike doturanja papirića između Sanadera i Hernadija na stolu gostionice i izjave notorno nevjerodostojnoga svjedoka Ježića, koji odavno nije bitan zbog vlastite nevjerodostojnosti nego zbog debakla države čiji je pouzdanik; nije vidio suvisli dokaz da su Mađari lupeži.

Ali, svejedno su bili i ostali – javni lupeži.
Razlog?

Jer su kao i svaki investitor nastojali imati presudnu riječ u upravljanju sudbinom svojih materijalnih interesa, koju su, da cirkus s MOL-om bude veći, postigli prilikom kupnje prvoga paketa Ininih dionica od Račanove vlade.

Jer nitko živ na svijetu ne bi uložio novac pod drugačijim okolnostima.

Proglašeni su lupežima bez prava na obranu, na riječ, na bilo što, njihovi menadžeri na čelu s Hernadijem su međunarodno kriminalizirani, a njihova vlada na čelu s Orbanom proglašena je manje više neupitnim zlom i opasnošću za europski pravni poredak. Možda bi Vesna Pusić ovdje mogla reći, dobro, zar nije Hernadi imao poziv hrvatskog pravosuđa doći na sud i obraniti se od optužbi.
Da, mogao je.

Ali, ja vjerujem da su u Mađarskoj čuli za poučak iz Bosne, kad je miš navalio bježati prema hrvatskoj granici. Susretne ga zec i pita- Kud ti tako bježiš jadan bio?
-Bakir u Bosni škopi volove – izvali miš.
-Pa kakve veze to ima s tobom?
-Ha, pusti ti to, dok oni skontaju da nisam vol, odoše jaja.

Koliko je s jedne strane Hrvatska bila vjerodostojna, a upravo je smijuljenje Vesne Pusić podsjetnik na to, ponajbolje recimo pokazuje činjenica da petnaest europskih država nije htjelo prihvatiti međunarodni uhidbeni nalog za Hernadijem, potpuno su ga ignorirali i ponašali se prema Republici Hrvatskoj kao – nevaljaloj državi.
Državu je tada predstavljala – Vesna Pusić.

Eksplicitan povod za takav odnos je bio lex Perković.

Republika Hrvatska je demonstrirala Europi ono što je znala cjelokupna zainteresirana europska javnost. Da je pravosuđe instrument političkih stranaka na vlasti, ali i pored vlasti, da joj je svejedno što je zločin a što nije, da se zakoni donose prema ljudima i po potrebi interesnih i što je najgore u Europi osuđenih skupina i vrednota, nasuprot civilizaciji kojoj pripadamo.
Upravo je vlada Vesne Pusić, koja se smijulji umjesto da je sjela s Orbanom i Hernadijem pa pokušala u civiliziranoj raspravi kao posve uobičajenom postupanju partnera u poslovnim sporovima kompanija na međunarodnim burzama, riješiti međusobne probleme, a radi zaštite materijalne vrijednosti Republike Hrvatske u dionicama kompanije INA, učinila sve da se izbjegne razgovor, da se napravi javni spektakl, da se rastjeraju svi mogući pošteni investitori, sroza investicijski potencijal INA-e te vrijednost dionica. Takvim ponašanjem i stvarnim stanjem svih državnih sustava Republika Hrvatska sa značajnim pečatom Vesne Pusić i političkih, medijskih i civilnih četa iza nje i poretka vrednota koji upravo ona simbolizira, je otvorila širom vrata lupežima koji nigdje ne računaju na trajnost poslovanja nego na filozofiju zdrpi i bježi, kao ona skupina nekakvih rumunjskih investitora koji su s desetinama kaznenih prijava diljem svijeta, više od dvije godine pregovarali s Hajdašom Dončićem kao uvaženi i ugledni – investitori oko kupnje, odnosno pokušaj krađe – HŽ Carga.
Misli li Vesna Pusić, ali i Mate Granić, da to nitko u svijetu ne vidi?

Kakvu investicijsku sigurnost može ponuditi država koja ne zna ili neće obraniti svoj narod? Država u kojoj osvjedočeni, dokazani i međunarodno certificirani zločinci i pripadnici zločinačke politike Srbije sjede, bez ikakvoga pokajanja i odreknuća od zla koje su činili, u najvažnijim državnim tijelima, u državnome poretku, upravljaju državnim i javnim financijama, šalju potencijalne poruke iz paradržavnih medija o lijepom spaljivanju Hrvatske, izravno upravljaju javnim vrednotama i propisuju moralne i društvene standarde?
I mogu smijeniti vladu kad im padne na pamet!

To je, ili izopačena, ili slaba država.

A ni u prvu ni u drugu investitori ne dolaze.

O kakvom to investicijskom zdravlju može govoriti država, koja se, iako ima potpuno međunarodno pravo na temelju presude najvišega međunarodnoga suda pravde u Haagu, odriče naplate golemih ratnih šteta od države agresora, o kakvim to poticajnim investicijskim uvjetima može govoriti netko kome nije stalo do interesa svoga naroda?

Tko je tu lud?

Kako povjeriti svoju imovinu nekome tko niti ne pokušava zaštiti dio svoga imena, ugleda, časti, interesa, i tko se trudi svojski baš sve to – uništiti, plaćajući milijardama kuna novaca kojega nema zarađenoga, iz kredita i deficita, nositelje političkoga i civilnoga aktivističkoga udara, koji uništava same temelje nacionalne državnosti i identiteta?
Sve to i tisuće sličnih stvari koje nije ni nužno ni potrebno nabrajati čine realnost državnoga i društvenoga poretka u Hrvatskoj danas. Čine ukupnu društvenu klimu, a njen sastavni dio je – investicijska klima.

A to nikome odgovornome nije smiješno.

To je razlog problematične i odbijajuće atmosfere koja odbija već godinama sve pristojne investitore od Hrvatske, a ne nekakvi desničari. Konačno, više je Njemačka Angele Merkel koja je s Orbanom u latentnom nesuglasju, uložila upravo u Orbanovu Mađarsku nego i u jednu državu u Europi u kojoj su na vlasti lijevoliberalni patuljci, ili više nego u sve njih zajedno.
Tko ne vjeruje, neka provjeri.
Zašto?

Zato što ulaganje nije politička odluka, nego skup racionalnih radnji koje trebaju proći najstrože testove razuma i analiza, a svakome je u Europi jasno da Mađarska, bio joj na vlasti Orban ili sutra netko drugi, upravo zbog njegove politike i sređivanja državnoga poretka – ima osiguranu trajnu stabilnost.
A Hrvatska upravo zbog straha od toga – nema.

Marko Ljubić/Dnevno.hr

facebook komentari

Komentar

Plenković: Odluka o nabavi borbenih zrakoplova za nekoliko tjedana

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u četvrtak se u Bruxellesu sastao s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

“Činjenica je da je Hrvatska počela povećavati svoja izdavanja kao što smo se svi dogovorili 2015. Cijenimo ono što Hrvatska čini kad je riječ o pomaganju svim nejzinim susjedima na Balkanu na njihovom putu prema euroatlantskim integracijama”, rekao je nakon sastanka Stoltenberg.

Plenković je kazao kako je ovo bio plodan i konstruktivan razgovor te još jednom naglasio koliko Hrvatska želi sudjelovati u Savezu.

“Pokazali smo jasnu solidarsnost, prisutni smo u misijama Saveza već niz godina. Moramo se složiti oko načina kako postići cilj od 2 posto izdvajanja BDP-a na obranu. U godinu i četiri, pet mjeseci vlasti jasno smo pokazali proračunima za 2017. i 2018. da je Hrvatska povećala svoja izdvajanja. Želimo povećati svoju sposobnost”, rekao je Plenković.

Plenković je kazao da će odluka o nabavi borbenih zrakoplova biti objavljena u narednih nekoliko tjedana.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

Josip Vajdner / Nedjelja.ba

Thompsonov hit stigao do Hollywooda: Bojna Čavoglave u novom hit filmu

facebook komentari

Nastavi čitati