Pratite nas

Reagiranja

Četiri laži Istanbulske konvencije i rodne teorije

Objavljeno

na

Saborskim zastupnicima: četiri laži Istambulske konvencije i rodne teorije

U „Slobodnoj Dalmaciji“, od 13. ( str. 12) i 26. studenoga (str. 9) 2017. objavio sam dva pisma polemike s dr. Mirjanom Nazor koja je 30. listopada 2017. između ostaloga, izjavila: „Za one koji imaju teškoća s razmišljanjem treba naglasiti da se u kontekstu (Istambulske) konvencije o rodnom identitetu govori u smislu društveno prikladnog i očekivanog ponašanja muškaraca i žena, što prečesto završava loše za žene“.

Gđa Nazor je samo jedan mali, amaterski, primjer globalne laži promicatelja rodne teorije. Ona je preuzela, i kao svoju misao objavila, laž koju danas u Hrvatskoj ponavljaju zagovornici rodne teorije a time i Istambulske konvencije koja glasi:

„o rodnom se identitetu govori u smislu društveno prikladnog i očekivanog ponašanja muškaraca i žena, što prečesto završava loše za žene“.

To nije istina, nego namjerna laž, konstrukcija koja služi da se javnost prevari i da se Istambulska konvencija usvoji. Budući da je to opća i glavna laž, smatram nužnim da je se ponovno i ponovno argumentom pobije.

Usvajanje Istambulske konvencije značilo bi legalizaciju uništenja naše cjelokupne kulture, a ne zaštitu žena ili nekakav napredak prema socijalnoj pravdi.

Najkonkretniji dokaz za tu moju izjavu jest činjenica da zagrebačka udruga osoba s nastranim spolnim navikama, Zagreb Pride, već sada traži da se u Hrvatskoj pomiješaju muški i ženski zahodi i – športovi (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline)!

Traženje Zagreb Pridea nedvojbeno dokazuje da uvođenje pojma roda ne služi zaštiti žena, nego uništenju kulture zakonskim nametanjem nastranosti kao norme. Traženo spajanje muških i ženskih zahoda nije zaštita žena, nego propast civilizacije koju živimo od pamtivijeka.

Taktika uništenja zapadne civilizacije ide crtom usvajanja Istambulske konvencije pod krinkom zaštite žena, a onda, s primjenom te konvencije, u promjene sadašnjih hrvatskih zakona. Te će promjene službeno, dakle nasilno i neupitno, pod prijetnjom zakonskih sankcija, ukinuti pojmove majke i oca, uvesti miješane zahode, zabraniti zamjenice „on“ i „ona“ i promijeniti sve školske programe tako da se djecu uči da mogu i izabrati i mijenjati svoj spol i da u zadovoljavanju seksualnih želja nema nikakvih granica, sve do međusobnoga vršenja nužde jedan na drugoga.

Ispričavam se čitateljima na tim strašnim riječima, ali upravo to je dio udžbenika za uživanje u „stražnjoj strani“ koji je izdala zagrebačka nevladina udruga „Iskorak“.

Pozivam potpredsjednika hrvatske Vlade g. Predraga Štromara da javno kaže prima li udruga „Iskorak“ novčanu potporu hrvatske Vlade.

„Zaštita žena“ i „potpuna društvena pravednost“ glavna je laž kojom se služe promicatelji rodne teorije.

No, o rodnoj teoriji treba javno reći i još nekoliko stvari. Jako dobro i detaljno objašnjenje apsurda rodne teorije može se pročitati u članku g. J. Markotića na https://www.bitno.net/vjera/formacija/komu-smeta-kritika-rodne-ideologije/#.Whh1p0ribIU.

  1. Nitko nije protiv toga da se suzbija nasilje nad ženama

Prva laž zagovornika rodne teorije i (zato) i Istambulske konvencije jest da je protivljenje ratifikaciji Istambulske konvencije ujedno i zanemarivanje suzbijanja nasilja nad ženama. To je očita zamjena teza i zapravo bezobrazna laž!

Nitko nije protiv suzbijanja nasilja nad ženama. No, podmetanje rodne teorije u Konvenciju i time (nadzakonskog) prihvaćanja rodne teorije nije prihvatljivo.

Tvrdnju da je protivljenje Istambulskoj konvenciji protivljenje zaštiti žena treba odlučno odbaciti čim se izgovori, kao nečuvenu uvredu!

  1. Rodna teorija nema nikakva uporišta u znanosti, a potpuno je protuznanstvena

O tome sam već pisao (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj). Rodna teorija je iracionalna tlapnja. Ništa od onoga što ona govori ne samo da nije istina, nego je i notorna kontradikcija objektivnoj znanosti. Ne mogu razumjeti kako ljudi mogu govoriti bedastoće poput one da je „znanstveno utvrđeno da nema razlika između muškaraca i žena“. Ako nije jako glup, takav je čovjek jako bezobrazan.

Osnovne postavke rodne teorije su sljedeće, potpuno neutemeljene tvrdnje:

– ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga (pitam se što je sa životinjama i biljkama);

– ljudsko biće se rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu; odrasli muškarac i žena su tek društvena konstrukcija, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od 70 (uočite da se time potpuno briše spol);

– U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali nije jasno što je to i u čemu je taj identitet sadržan i kako nastaje; spol nije, a rod je društvena konstrukcija; posebno zbunjuje tvrdnja da,

– osim „rodnog identiteta“ postoji i „rodni izražaj“, dakle osoba može imati jedan rodni identitet a drugi rodni izražaj;

– biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, jer se ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti. Spolna orijentacija je, dakle, potpuno nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

Može li luđe i znanstveno neutemeljenije? Nikad ništa od toga nije bilo, a ni danas nema, u udžbenicima bilo koje biomedicinske struke. Jasno se vidi da uvođenje pojma roda uz već postojeći pojam spola uopće ne služi ni definiranju niti razlikovanju muškaraca i žena. Pojam roda je uveden da bi se NEGIRALA zadanost spola. To je krajnje apsurdna ideja, jer se zadanost spola ne može negirati: žena ima dva kromosoma X, a muškarac ima (u tom kromosomskom paru) kromosome X i Y. Dakle, i muškarac i žena imaju neke gene koje onaj drugi spol nema. I tako na kraju budu različiti, kako se zna otkad je svijeta i vijeka.

  1. Promjena pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja

I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene.

Uzmemo li da je sve ono „loše za ženu“ doista i istina, moramo se upitati zašto je onda ženu i muškarca trebalo preimenovati u „ženski rod“, odnosno u „muški rod“? Zar to imalo rješava problem diskriminacije žena? Moj Hajduk ne bi dogodine pobijedio u Ligi prvaka da promijeni ime u Real Madrid.

Možda pojam „rod“ treba zato da se kaže da je u svojemu rodu žena ugrožena? Pa to je bila i kad je bila samo žena, za to joj nije trebao rod. Muški rod ugrožava ženski? Pa to smo znali i dok još nije bio rod, nego samo muškarac.

Zar žena postaje „ženski rod“ tek onda kad je izložena nasilju? Ne može biti, jer nasilju je izložena upravo zato što je žena, a ne zato što je rod.

Zar žena postaje „ženski rod“ kad se drukčije oblači (nego muškarac), kad kupuje, šminka se i nosi cipele s visokim petama? Ne postaje, sve to je bila i kad je bila žena.

I tako dalje, sve do šala o plavušama ili muškarcima koji ne vide prašinu, loču pivo i urlaju na nogometnim utakmicama.

Rodna teorija NEGIRA spol, inače uz pojam spola ne bi uvodila pojam roda. Apsurdnost ideje roda potječe od rečenice nesretne Simone de Beauvoir koja kaže: „Žena se ne stvara rođenjem, nego odgojem“.

To, međutim, nije istina, nego laž. To je gorčina žene koja je bila nesretna jer je žena, iako kao takva nije bila ni ograničavana u svojoj slobodi, niti je bila izložena muškom nasilju. Bila je samo ogorčena nenadarena filozofkinja. Njezinu su rečenicu žene slične njoj pretvorile u dogmu, jer je nisu mogle pretvoriti u znanost. A ta dogma vodi u tvrdnju da i osoba rođena kao muškarac može postati žena pod uvjetom da ju se odgaja kao ženu. Takav pokus na dvama muškim blizancima izveo je američki doktor John Money, a rezultat je bio da su se oba blizanca ubila. Upravo je Money osobno izmislio pojam roda, objašnjavajući rezultate svojega pokusa, koje je dokazano krivotvorio. Do danas je priča o izumitelju pojma „rod“ i njegovu zločinu nad dvojicom nesretnih dječaka zataškana. Krije se da je mengeloidni dr. Money izmislio taj koncept!

  1. Pojam roda ne štiti, nego ugrožava žene

Pojam roda nimalo ne štiti, nego ugrožava ženu, i to u njezinoj najdubljoj biološkoj zadanosti i društvenom položaju. U Velikoj Britaniji je službeno nametnuto da se trudnicu više ne naziva „trudna žena“, nego „trudna osoba“! I to zato što trudan može biti i muškarac! A ako pitate kako, odgovor daje – rodna teorija (v. točku 2, gore): osoba može biti biološki žena, ali „u glavi“ je muškarac i dakle može roditi. Budući da ga se ne smije nazvati ženom, a muškarac ipak nije (npr. trudan je!), ne smije ga se „diskriminirati“, i zato onda sve druge žene ne smiju biti „trudne žene“, nego „trudne osobe“, kao i on! Molim sve one koji ovo pročitaju i pomisle da se šalim – ove riječi uzmu smrtno ozbiljno! To je britanska zbilja. U Kanadi su, isto tako, dekretom, zabranjene zamjenice „on“ i „ona“ – da se ne bi „diskriminiralo“ one koje nisu ni „on“ ni ona“. Kako to? Pa – tako što rodna teorija kaže da postoji 76 rodova i da se to mora poštovati – do razine promjene jezika koji se djecu uči u vrtiću, preko osnovne škole, do – društvenog života i komuniciranja općenito.

Rodna teorija je instrument poništenja osnovnih prirodnih zakona, teorije evolucije, osnova ljudskoga morala i zdravlja, razaranja obitelji i svih drugih oblika čovjekova života od pamtivijeka nespornih za svakoga čovjeka, kulturu i organizaciju života, društvenoga i pojedinačnog. Ona je smrt za sve ljude, a napose za žene. Jer, stvarno, zar nije strašno, zar nije smrtna presuda baš ženama, da se ukine pojam „ona“, pojam majke i pojam trudnice, a muškarcima se dopusti da slobodno ulaze u ženske zahode?

Moja javna pitanja promicateljima rodne teorije

Laži zagovornika rodne teorije i njihovo skrivanje pravih ciljeva pod „zaštitu žena i manjina“ treba razotkrivati postavljanjem konkretnih pitanja. Ta pitanja treba postaviti u saborskoj raspravi o ratifikaciji Istambulske konvencije. Ovdje ih postavljam osobama za koje držim da su najpozvanije da na njih odgovore javnosti.

  1. a) Gđi Sabini Glasovac

– Je li istina da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga?

– Je li istina da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu?

– Je li istina da su odrasli muškarac i žena tek društvena konstrukcija, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od 70?

– Je li istina da u svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“ i na čemu temeljite takvu tvrdnju?

– Je li istina da biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

– Je li istina da je spolna orijentacija potpuno nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. b) G. Aleksandru Štulhoferu

– Pozivam g. Aleksandra Štulhofera, tvorca spolnoga odgoja za hrvatske osnovne škole u mandatu ministra Jovanovića, da hrvatskoj javnosti objasni što je mislio kad je javno izjavio (HTV) da „on nema spol“.

– Pozivam ga da hrvatskoj javnosti objasni što je mislio kad je javno izjavio (HTV) da „on ne zna što su prirodni zakoni“ i da je to „teološki pojam“.

– Pozivam ga da hrvatskoj javnosti kaže anketiraju li njegovi studenti, pod njegovim ravnanjem, hrvatske građane da ocijene koliko se osjećaju muškima a koliko ženskima?

– Na osnovi koje hipoteze je ustrojio to istraživanje?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. c) G. Amiru Hodžiću

– Pozivam g. Amira Hodžića, koji je u svojemu magistarskom radu na Šoroševu u Otvorenom sveučilištu u Budimpešti, a pod (su)mentorstvom A. Štulhofera, napravio plan uvođenja rodne teorije u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, da hrvatskoj javnosti objasni svoju rečenicu „ja još nisam odlučio kojega sam spola“ (Jutarnji list).

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. d) Gđi Vesni Pusić

– Pozivam gđu Vesnu Pusić da hrvatskoj javnosti, a svakako i saborskim zastupnicima, objasni što znači i otkud potječe, kanadski primjer uvođenja zamjenica „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“).

– Podržavate li da se isto napravi u Hrvatskoj?

– Podržavate li promjenu koja umjesto riječi „trudna žena“ uvede pojam „trudna osoba“?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. e) G. Predragu Štromaru

– Financira li hrvatska država rad nevladine udruge „Iskorak“, koja je objavila udžbenik o užitcima u izmetu?

– Financira li hrvatska država rad nevladine udruge Zagreb Pride, koja traži ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

– Podržavate li ideju da se zakonski dopusti promjena spola samo na zahtjev, bez medicinskoga pregleda osobe koja to traži i utemeljene liječničke preporuke?

  1. f) G. Davoru Bernardiću

– Molim da navedete statističke dokaze da je obiteljsko nasilje nad ženama u Hrvatskoj u porastu i da je veće nego u Italiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini (https://narod.hr/hrvatska/prof-matko-marusic-bernardic-svojim-lazima-istanbulskoj-konvenciji-ponizava-sebe-svoju-struku-gradane).

  1. g) G. Bruni Šimleši koji u javnosti laže, ili je stvarno naivan, da sa službenim uvođenjem pojma roda ne će doći do promjena zakona i školskih programa, tako da će se djeci govoriti da mogu izabrati spol, da će se morati govoriti „trudna osoba“, da će se u rodnom listu pisati „roditelj 1 i „roditelj 2“, da će se pomiješati muški i ženski zahodi, i drugo, da ne nabrajam. On te navode napada ružnim riječima: „Nemam problema kada se ljudi bore za ono što vjeruju, no smatram nakaradnim kada za to koriste laži, pogotovo kada su ovako odvratne.“

Zato neka javno odgovori:

– je li Zagreb Pride VEĆ tražio da se pomiješaju muški i ženski zahodi (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline)?

– Je li hrvatska televizija izvijestila (tj. je li točno) da se u Velikoj Britaniji trudnu ženu mora zvati „trudna osoba“ (zbog transrodnih koji rode, bez obzira na to koliko ih u ljudskoj populaciji ima i kako zanesu)?

– Je li točno da su u Kanadi zabranjene (društveno nepoželjne) zamjenice „on“ i „ona“, već da se mora govoriti „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“)?

– Što misli o pobuni profesora J. B. Petersona protiv nasilja rodne teorije nad životima Kanađana (https://www.youtube.com/watch?v=WJSJcPKA1Ug&t=6505s), te o skandalu s progonom kanadske studentice Linsday Shepherd (http://www.news.com.au/world/canadian-teaching-assistant-in-trouble-for-presenting-both-sides-of-gender-debate/news-story/b18dc29de4f36e70116cf801fbc1fdac; https://globalnews.ca/video/3867811/extended-excerpts-from-secretly-recorded-meeting-between-wilfrid-laurier-university-grad-student-and-faculty)?

– Čime nam on jamči da sve to ne će, nakon ratifikacije Istambulske konvencije, postati obvezno i u Hrvatskoj? Može li svojim npr. nepojavljivanjem u medijima, ili čak svojim životom jamčiti da se to ne će dogoditi? Da, jednim malim sepukuom, nakon što tako ružno vrijeđa one koji se upravo toga boje, i za taj strah imaju dokaze koje sam upravo naveo? Čime to inače može jamčiti?

  1. h) G. Peri Lučinu

Pravog znanstvenika i mojega prijatelja dr. Peru Lučina pozivam da odgovori na sva pitanja koja sam postavio. Nije se oglasio na moj poziv na javni dijalog, pa predlažem, pače i ustrajem da, na primjer ovdje, u „Narodu“, pismeno odgovori na moja pitanja u točkama a ˗ g.

  1. i) Svim zastupnicima u Hrvatskom saboru

Molim vas da od onih koji će u raspravi prije glasovanja o ratifikaciji Istambulske konvencije zagovarati ratifikaciju da jasno i konkretno tražite odgovore na pitanja u točkama a ˗ g ovoga članka.

Matko Marušić

https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 SNV-a

Objavljeno

na

Objavio

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 Srpskog narodnog vijeća zbog kaznenog djela klevete.

U srijedu će pored glavnog ulaza u Sabor održati konferenciju za novinare o pokrenutom pravnom postupku.

“Na konferenciji ćemo obavijestiti hrvatsku javnost o pokrenutom pravnom postupku protiv glavnog urednika Biltena 14 SNV-a gospodina Saše Miloševića, te autorice Biltena 14, gospođe Tamare Opačić, zbog kaznenog djela klevete”, stoji u pozivu na tiskovnu konferenciju.

Novinare će o pravnoj stvari obavjestiti pravni zastupnici, odvjetnik Mate Knezović i odvjetnica Marina Sabljić, uz nazočnost privatnih tužitelja, a to su:

  • Zvonimir Hodak
  • Zdravko Tomac
  • Ivica Marijačić
  • Marko Perković Thompson
  • Stevo Culej
  • Marko Skejo
  • Anto Đapić
  • Predrag Mišić – Peđa
  • Marko Jurič
  • Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ratni veterani 4. gardijske brigade HV: Očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države

Objavljeno

na

Objavio

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, snažno podupiremo javno i političko otvaranje pitanja odnosa hrvatske države i državnih institucija prema zločinima protiv hrvatskog naroda u srpsko-crnogorskoj agresiji. Pri tome ističemo da ne prihvaćamo nužno prethodno isticanje, s već stečenom pogubnom navikom u hrvatskom javnom i političkom prostoru, sintagme, kao što su „kažnjavanje svih zločina“, da je „javni interes istražiti i sankcionirati zločine tko ih god počinio“ ili „zločin je zločin“ i slične poruke, koje se godinama vrte u najširoj javnosti, kao izraz uspostavljanja ravnoteže odgovornosti za zločine.

Nama zločin nije samo zločin.

Ni rana samo rana.

Ni bol samo bol.

Ni pobjeda samo pobjeda.

Niti kazna smije biti samo kazna!

Sve mora imati ime i prezime.

Mi živimo u Hrvatskoj, naše rane su hrvatske rane, bol u našoj duši je hrvatska bol, naše pobjede su hrvatske pobjede, naše žrtve su hrvatske žrtve, naša sjećanja su hrvatska sjećanja, pa se sve što doživljavamo jedino može nazvati hrvatskim. Svako zlo i svako dobro je od čovjeka, od njegovoga uma i djela, od njegovoga nedjela, pa ne pristajemo na uopćene fraze i ocjene povijesnih događaja, niti pristajemo na njihovu dekontekstualizaciju. Događaji za koje tražimo rješenje su osmišljeni, planirani i organizirani u Beogradu, Srbija je bila idejni i organizacijski začetnik, pa nositelj agresije, iz Srbije je potaknuto i organizirano nasilje i zločin, svo zlo protiv hrvatskoga naroda nosi srpski i crnogorski agresorski potpis, a posljedice toga zla su i individualne sudbine srpskih stradalnika. Na drugačiji pristup ne pristajemo, pa i od srpskih stradalnika očekujemo, a u okviru hrvatske države i društva od njih zahtijevamo usmjeravanje svih zahtjeva za preuzimanje odgovornosti prema Srbiji i sudionicima agresije, koji danas žive slobodno u Hrvatskoj. I optužuju Hrvatsku! Hrvatski narod i hrvatska država ne smije niti može snositi odgovornost za to, a pokušaji nametanja odgovornosti- neće proći.

U tome što zahtijevamo, to što želimo i na što kao ratni pobjednici, kao Hrvati, kao kršćani, kao hrvatski narod u cjelini imamo prirodno, Božje i ljudsko pravo, nema ničega skrivenoga, nema ničega nečasnoga, niti nečega usmjerenoga protiv bilo kojega naroda ili čovjeka, pa je neprihvatljivo stalno se unaprijed braniti i ispričavati zastupnicima zločina zahtijevajući ono što smo potvrdili blistavim ratnim pobjedama protiv srpskog agresora, koji nas je organiziranim državnim zločinom primorao na obranu svoga opstanka.

Neoprostivo je posrnuće hrvatske države i državnih institucija da se više od dvadeset i tri godine nakon vojnoga oslobođenja Hrvatske nije istražio svaki zločin, da zločinci nisu kažnjeni, da država Srbija i njene političke ekspoziture u Hrvatskoj nisu preuzele odgovornost za zla koja su nanijeli hrvatskom narodu, a pogotovo je neoprostivo da hrvatska država i nacionalne politike uopće ne pokazuju volju da se na ta otvorena i bolna pitanja današnje Hrvatske stavi povijesna, konačna i neporeciva točka.

Upravo zbog toga smo svjedoci svakodnevnoga iskrivljavanja povijesne istine, pokušaja agresivne politike, kojoj smo svjedočili godinama uoči srpske vojne agresije, od koje smo se obranili.

Mi, ratni veterani se pitamo i pitamo cjelokupan hrvatski narod, hoćemo li, i smijemo li, dopustiti mogućnost da u svojoj obranjenoj slobodnoj državi ostavimo u naslijeđe svojoj djeci, budućim hrvatskim generacijama posve iste ili još zloćudnije izazove koje smo mi imali i koje smo tako teško i bolno platili devedesetih godina u oslobodilačkom ratu?

Nama, veteranima 4. gardijske brigade to ne pada na pamet i nikada to nećemo dopustiti.

Sramili bi se svoje slavne prošlosti, sramili bi se pred našim poginulim suborcima i nad njihovim grobovima, sramili bi se pred svojim narodom i budućim hrvatskim generacijama.

A na sram nismo spremni!

Mi zato pozivamo cijelu Hrvatsku, cjelokupan hrvatski narod na jedinstvo u borbi za uređenje svoje nacionalne države, na jedinstvo na istini i načelima na kojima smo kao narod opstali usprkos svim višestoljetnim iskušenjima, a prije svega hrvatski narod u cjelini pozivamo da zajedno iskazujemo počast vukovarskoj žrtvi, svim žrtvama i stratištima hrvatskog naroda, svakom bolu, patnji, rani, kao i da zajedno slavimo svoje nacionalne pobjede. Jer svi smo se mi borili jedino i samo za Hrvatsku!

Zločin u Vukovaru i protiv Vukovara zločin je protiv hrvatskog naroda u cjelini, rana Vukovara je naša rana, bol je naša bol, pobjeda je naša pobjeda.

Pozivamo gradonačelnika Penavu, vukovarske suborce i suorganizatore ovoga prosvjeda protiv nekažnjavanja zločina, da inicijativu i inicijativni krug nositelja prošire na cijelu Hrvatsku, da se formira snažno, autoritativno civilno tijelo časnih ljudi kojima će hrvatski narod vjerovati, koje će svakoga mjeseca pred hrvatskim narodom tražiti i dobiti od državnih institucija odgovore o postupcima sankcioniranja zločina protiv hrvatskoga naroda tijekom srpske agresije, počevši od izvršitelja do nalogodavaca s konačnim ciljem – potpunog preuzimanja međunarodne odgovornosti od strane Srbije.

Sve ispod toga je politikantstvo i nismo spremni pristajati na političko taktiziranje oko tih dubokih civilizacijskih načela, bez kojih nije moguće uspostaviti trajan i zdrav društveni i humanistički poredak u našoj Hrvatskoj, ali i s narodima i državama u našemu okruženju.

To je minimum načela na kojima inzistiramo.

I ne pristajemo na obrazloženja o nekakvim drugačijim međunarodnim i inim ciljevima i vrijednostima zbog kojih bi odustali od toga. Ništa hrvatsko ne smije počivati na skrivanju i prikrivanju zla, niti se iz zla ikada može stvoriti nešto dobro.

Od hrvatske države i državnih institucija očekujemo stvaranje organizacijskih pretpostavki za provođenje obveza po tom pitanju odmah i trajno, a od personalnih nositelja institucija koje su propustile tijekom tolikih godina izvršiti svoje civilizacijske i nacionalne hrvatske obaveze, očekujemo preuzimanje odgovornosti pred hrvatskim narodom, s punom informacijom cijelome hrvatskome narodu o razlozima zbog kojih nisu radili ono što su morali.

Mi ne možemo imati povjerenje u institucije s ljudima koji do sada nisu radili ono za što su nadležni, jer je povjerenje u ljude na čelu institucija temeljni preduvjet bilo kakve suradnje, stabilnosti i što je najvažnije pozitivne društvene klime za ostvarivanje nacionalnih ciljeva.

Toga nema, zato prosvjedujemo!

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade, pozivamo sve udruge ratnih veterana, ali i cjelokupan hrvatski narod na trajni organizirani pritisak na državne institucije i sve političke subjekte u Hrvatskoj, pozivamo sve suborce i hrvatski narod na potpunu promjenu ponašanja i djelovanja, jer nije naš cilj ni vizija djelovati kao opozicija našoj obranjenoj i uspostavljenoj državi, niti prepuštati institucije poraženim neprijateljima iz oslobodilačkoga rata, nego –imati legitimni politički nadzor nad djelovanjem države i njenih institucija u interesu hrvatskoga naroda. Država postoji radi nas, a ne mi radi nje, mi smo ju platili krvlju, i ne samo mi, nama, hrvatskom narodu mora odgovarati i raditi u interesu našega naroda.

Zato prosvjedi jesu i moraju biti privremena mjera i prijelazna etapa, model demokratske političke borbe za državne institucije a ne samo radi privremenoga i povremenoga iskazivanja nezadovoljstva njihovim radom. Mi se nismo borili samo za pravo na prosvjed, nego prvenstveno za pravo na upravljanje vlastitom sudbinom putem državnih institucija. Mi očekujemo i zahtijevamo od organizatora prosvjeda – institucionalizaciju prosvjednih zahtjeva i trajnu mjerljivu kontrolu njihovoga ostvarivanja. Od medija, a posebice od HRT-a očekujemo potporu ovim zahtjevima i odreknuće od svake manipulativnosti, ignoriranja ili prešućivanja, očekujemo informativni nadzor nad djelovanjem državnih institucija, jer je to ključna uloga nacionalne radio-televizije.

Ističemo na kraju da podržavamo prosvjed u Vukovaru, očekujemo da to bude svenacionalni prosvjed protiv neučinkovitosti današnje države i njenih institucija, želimo da ovaj prosvjed bude zadnja opomena krivotvoriteljima, lažljivcima, manipulatorima i svima koji pod zaštitom naše države rade protiv interesa našega naroda ismijavajući našu žrtvu i žrtvu tolikih povijesnih generacija.

I očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države i nacionalnih politika od čije volje ovisi djelovanje državnih institucija, bez alternative i opravdanja za neučinkovitost.

To nećemo tolerirati ni mi, a uvjereni smo ni hrvatski narod u cjelini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari