Pratite nas

Reagiranja

Četiri laži Istanbulske konvencije i rodne teorije

Objavljeno

na

Saborskim zastupnicima: četiri laži Istambulske konvencije i rodne teorije

U „Slobodnoj Dalmaciji“, od 13. ( str. 12) i 26. studenoga (str. 9) 2017. objavio sam dva pisma polemike s dr. Mirjanom Nazor koja je 30. listopada 2017. između ostaloga, izjavila: „Za one koji imaju teškoća s razmišljanjem treba naglasiti da se u kontekstu (Istambulske) konvencije o rodnom identitetu govori u smislu društveno prikladnog i očekivanog ponašanja muškaraca i žena, što prečesto završava loše za žene“.

Gđa Nazor je samo jedan mali, amaterski, primjer globalne laži promicatelja rodne teorije. Ona je preuzela, i kao svoju misao objavila, laž koju danas u Hrvatskoj ponavljaju zagovornici rodne teorije a time i Istambulske konvencije koja glasi:

„o rodnom se identitetu govori u smislu društveno prikladnog i očekivanog ponašanja muškaraca i žena, što prečesto završava loše za žene“.

To nije istina, nego namjerna laž, konstrukcija koja služi da se javnost prevari i da se Istambulska konvencija usvoji. Budući da je to opća i glavna laž, smatram nužnim da je se ponovno i ponovno argumentom pobije.

Usvajanje Istambulske konvencije značilo bi legalizaciju uništenja naše cjelokupne kulture, a ne zaštitu žena ili nekakav napredak prema socijalnoj pravdi.

Najkonkretniji dokaz za tu moju izjavu jest činjenica da zagrebačka udruga osoba s nastranim spolnim navikama, Zagreb Pride, već sada traži da se u Hrvatskoj pomiješaju muški i ženski zahodi i – športovi (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline)!

Traženje Zagreb Pridea nedvojbeno dokazuje da uvođenje pojma roda ne služi zaštiti žena, nego uništenju kulture zakonskim nametanjem nastranosti kao norme. Traženo spajanje muških i ženskih zahoda nije zaštita žena, nego propast civilizacije koju živimo od pamtivijeka.

Taktika uništenja zapadne civilizacije ide crtom usvajanja Istambulske konvencije pod krinkom zaštite žena, a onda, s primjenom te konvencije, u promjene sadašnjih hrvatskih zakona. Te će promjene službeno, dakle nasilno i neupitno, pod prijetnjom zakonskih sankcija, ukinuti pojmove majke i oca, uvesti miješane zahode, zabraniti zamjenice „on“ i „ona“ i promijeniti sve školske programe tako da se djecu uči da mogu i izabrati i mijenjati svoj spol i da u zadovoljavanju seksualnih želja nema nikakvih granica, sve do međusobnoga vršenja nužde jedan na drugoga.

Ispričavam se čitateljima na tim strašnim riječima, ali upravo to je dio udžbenika za uživanje u „stražnjoj strani“ koji je izdala zagrebačka nevladina udruga „Iskorak“.

Pozivam potpredsjednika hrvatske Vlade g. Predraga Štromara da javno kaže prima li udruga „Iskorak“ novčanu potporu hrvatske Vlade.

„Zaštita žena“ i „potpuna društvena pravednost“ glavna je laž kojom se služe promicatelji rodne teorije.

No, o rodnoj teoriji treba javno reći i još nekoliko stvari. Jako dobro i detaljno objašnjenje apsurda rodne teorije može se pročitati u članku g. J. Markotića na https://www.bitno.net/vjera/formacija/komu-smeta-kritika-rodne-ideologije/#.Whh1p0ribIU.

  1. Nitko nije protiv toga da se suzbija nasilje nad ženama

Prva laž zagovornika rodne teorije i (zato) i Istambulske konvencije jest da je protivljenje ratifikaciji Istambulske konvencije ujedno i zanemarivanje suzbijanja nasilja nad ženama. To je očita zamjena teza i zapravo bezobrazna laž!

Nitko nije protiv suzbijanja nasilja nad ženama. No, podmetanje rodne teorije u Konvenciju i time (nadzakonskog) prihvaćanja rodne teorije nije prihvatljivo.

Tvrdnju da je protivljenje Istambulskoj konvenciji protivljenje zaštiti žena treba odlučno odbaciti čim se izgovori, kao nečuvenu uvredu!

  1. Rodna teorija nema nikakva uporišta u znanosti, a potpuno je protuznanstvena

O tome sam već pisao (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj). Rodna teorija je iracionalna tlapnja. Ništa od onoga što ona govori ne samo da nije istina, nego je i notorna kontradikcija objektivnoj znanosti. Ne mogu razumjeti kako ljudi mogu govoriti bedastoće poput one da je „znanstveno utvrđeno da nema razlika između muškaraca i žena“. Ako nije jako glup, takav je čovjek jako bezobrazan.

Osnovne postavke rodne teorije su sljedeće, potpuno neutemeljene tvrdnje:

– ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga (pitam se što je sa životinjama i biljkama);

– ljudsko biće se rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu; odrasli muškarac i žena su tek društvena konstrukcija, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od 70 (uočite da se time potpuno briše spol);

– U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali nije jasno što je to i u čemu je taj identitet sadržan i kako nastaje; spol nije, a rod je društvena konstrukcija; posebno zbunjuje tvrdnja da,

– osim „rodnog identiteta“ postoji i „rodni izražaj“, dakle osoba može imati jedan rodni identitet a drugi rodni izražaj;

– biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, jer se ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti. Spolna orijentacija je, dakle, potpuno nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

Može li luđe i znanstveno neutemeljenije? Nikad ništa od toga nije bilo, a ni danas nema, u udžbenicima bilo koje biomedicinske struke. Jasno se vidi da uvođenje pojma roda uz već postojeći pojam spola uopće ne služi ni definiranju niti razlikovanju muškaraca i žena. Pojam roda je uveden da bi se NEGIRALA zadanost spola. To je krajnje apsurdna ideja, jer se zadanost spola ne može negirati: žena ima dva kromosoma X, a muškarac ima (u tom kromosomskom paru) kromosome X i Y. Dakle, i muškarac i žena imaju neke gene koje onaj drugi spol nema. I tako na kraju budu različiti, kako se zna otkad je svijeta i vijeka.

  1. Promjena pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja

I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene.

Uzmemo li da je sve ono „loše za ženu“ doista i istina, moramo se upitati zašto je onda ženu i muškarca trebalo preimenovati u „ženski rod“, odnosno u „muški rod“? Zar to imalo rješava problem diskriminacije žena? Moj Hajduk ne bi dogodine pobijedio u Ligi prvaka da promijeni ime u Real Madrid.

Možda pojam „rod“ treba zato da se kaže da je u svojemu rodu žena ugrožena? Pa to je bila i kad je bila samo žena, za to joj nije trebao rod. Muški rod ugrožava ženski? Pa to smo znali i dok još nije bio rod, nego samo muškarac.

Zar žena postaje „ženski rod“ tek onda kad je izložena nasilju? Ne može biti, jer nasilju je izložena upravo zato što je žena, a ne zato što je rod.

Zar žena postaje „ženski rod“ kad se drukčije oblači (nego muškarac), kad kupuje, šminka se i nosi cipele s visokim petama? Ne postaje, sve to je bila i kad je bila žena.

I tako dalje, sve do šala o plavušama ili muškarcima koji ne vide prašinu, loču pivo i urlaju na nogometnim utakmicama.

Rodna teorija NEGIRA spol, inače uz pojam spola ne bi uvodila pojam roda. Apsurdnost ideje roda potječe od rečenice nesretne Simone de Beauvoir koja kaže: „Žena se ne stvara rođenjem, nego odgojem“.

To, međutim, nije istina, nego laž. To je gorčina žene koja je bila nesretna jer je žena, iako kao takva nije bila ni ograničavana u svojoj slobodi, niti je bila izložena muškom nasilju. Bila je samo ogorčena nenadarena filozofkinja. Njezinu su rečenicu žene slične njoj pretvorile u dogmu, jer je nisu mogle pretvoriti u znanost. A ta dogma vodi u tvrdnju da i osoba rođena kao muškarac može postati žena pod uvjetom da ju se odgaja kao ženu. Takav pokus na dvama muškim blizancima izveo je američki doktor John Money, a rezultat je bio da su se oba blizanca ubila. Upravo je Money osobno izmislio pojam roda, objašnjavajući rezultate svojega pokusa, koje je dokazano krivotvorio. Do danas je priča o izumitelju pojma „rod“ i njegovu zločinu nad dvojicom nesretnih dječaka zataškana. Krije se da je mengeloidni dr. Money izmislio taj koncept!

  1. Pojam roda ne štiti, nego ugrožava žene

Pojam roda nimalo ne štiti, nego ugrožava ženu, i to u njezinoj najdubljoj biološkoj zadanosti i društvenom položaju. U Velikoj Britaniji je službeno nametnuto da se trudnicu više ne naziva „trudna žena“, nego „trudna osoba“! I to zato što trudan može biti i muškarac! A ako pitate kako, odgovor daje – rodna teorija (v. točku 2, gore): osoba može biti biološki žena, ali „u glavi“ je muškarac i dakle može roditi. Budući da ga se ne smije nazvati ženom, a muškarac ipak nije (npr. trudan je!), ne smije ga se „diskriminirati“, i zato onda sve druge žene ne smiju biti „trudne žene“, nego „trudne osobe“, kao i on! Molim sve one koji ovo pročitaju i pomisle da se šalim – ove riječi uzmu smrtno ozbiljno! To je britanska zbilja. U Kanadi su, isto tako, dekretom, zabranjene zamjenice „on“ i „ona“ – da se ne bi „diskriminiralo“ one koje nisu ni „on“ ni ona“. Kako to? Pa – tako što rodna teorija kaže da postoji 76 rodova i da se to mora poštovati – do razine promjene jezika koji se djecu uči u vrtiću, preko osnovne škole, do – društvenog života i komuniciranja općenito.

Rodna teorija je instrument poništenja osnovnih prirodnih zakona, teorije evolucije, osnova ljudskoga morala i zdravlja, razaranja obitelji i svih drugih oblika čovjekova života od pamtivijeka nespornih za svakoga čovjeka, kulturu i organizaciju života, društvenoga i pojedinačnog. Ona je smrt za sve ljude, a napose za žene. Jer, stvarno, zar nije strašno, zar nije smrtna presuda baš ženama, da se ukine pojam „ona“, pojam majke i pojam trudnice, a muškarcima se dopusti da slobodno ulaze u ženske zahode?

Moja javna pitanja promicateljima rodne teorije

Laži zagovornika rodne teorije i njihovo skrivanje pravih ciljeva pod „zaštitu žena i manjina“ treba razotkrivati postavljanjem konkretnih pitanja. Ta pitanja treba postaviti u saborskoj raspravi o ratifikaciji Istambulske konvencije. Ovdje ih postavljam osobama za koje držim da su najpozvanije da na njih odgovore javnosti.

  1. a) Gđi Sabini Glasovac

– Je li istina da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga?

– Je li istina da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu?

– Je li istina da su odrasli muškarac i žena tek društvena konstrukcija, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od 70?

– Je li istina da u svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“ i na čemu temeljite takvu tvrdnju?

– Je li istina da biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

– Je li istina da je spolna orijentacija potpuno nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. b) G. Aleksandru Štulhoferu

– Pozivam g. Aleksandra Štulhofera, tvorca spolnoga odgoja za hrvatske osnovne škole u mandatu ministra Jovanovića, da hrvatskoj javnosti objasni što je mislio kad je javno izjavio (HTV) da „on nema spol“.

– Pozivam ga da hrvatskoj javnosti objasni što je mislio kad je javno izjavio (HTV) da „on ne zna što su prirodni zakoni“ i da je to „teološki pojam“.

– Pozivam ga da hrvatskoj javnosti kaže anketiraju li njegovi studenti, pod njegovim ravnanjem, hrvatske građane da ocijene koliko se osjećaju muškima a koliko ženskima?

– Na osnovi koje hipoteze je ustrojio to istraživanje?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. c) G. Amiru Hodžiću

– Pozivam g. Amira Hodžića, koji je u svojemu magistarskom radu na Šoroševu u Otvorenom sveučilištu u Budimpešti, a pod (su)mentorstvom A. Štulhofera, napravio plan uvođenja rodne teorije u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, da hrvatskoj javnosti objasni svoju rečenicu „ja još nisam odlučio kojega sam spola“ (Jutarnji list).

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. d) Gđi Vesni Pusić

– Pozivam gđu Vesnu Pusić da hrvatskoj javnosti, a svakako i saborskim zastupnicima, objasni što znači i otkud potječe, kanadski primjer uvođenja zamjenica „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“).

– Podržavate li da se isto napravi u Hrvatskoj?

– Podržavate li promjenu koja umjesto riječi „trudna žena“ uvede pojam „trudna osoba“?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

  1. e) G. Predragu Štromaru

– Financira li hrvatska država rad nevladine udruge „Iskorak“, koja je objavila udžbenik o užitcima u izmetu?

– Financira li hrvatska država rad nevladine udruge Zagreb Pride, koja traži ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih?

– Podržavate li promjenu pojmova u rodnom listu tako da se pojmovi „majka“ i „otac“ zamijene drugima, poput „roditelj 1“ i „roditelj 2“?

– Podržavate li ideju da se zakonski dopusti promjena spola samo na zahtjev, bez medicinskoga pregleda osobe koja to traži i utemeljene liječničke preporuke?

  1. f) G. Davoru Bernardiću

– Molim da navedete statističke dokaze da je obiteljsko nasilje nad ženama u Hrvatskoj u porastu i da je veće nego u Italiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini (https://narod.hr/hrvatska/prof-matko-marusic-bernardic-svojim-lazima-istanbulskoj-konvenciji-ponizava-sebe-svoju-struku-gradane).

  1. g) G. Bruni Šimleši koji u javnosti laže, ili je stvarno naivan, da sa službenim uvođenjem pojma roda ne će doći do promjena zakona i školskih programa, tako da će se djeci govoriti da mogu izabrati spol, da će se morati govoriti „trudna osoba“, da će se u rodnom listu pisati „roditelj 1 i „roditelj 2“, da će se pomiješati muški i ženski zahodi, i drugo, da ne nabrajam. On te navode napada ružnim riječima: „Nemam problema kada se ljudi bore za ono što vjeruju, no smatram nakaradnim kada za to koriste laži, pogotovo kada su ovako odvratne.“

Zato neka javno odgovori:

– je li Zagreb Pride VEĆ tražio da se pomiješaju muški i ženski zahodi (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline)?

– Je li hrvatska televizija izvijestila (tj. je li točno) da se u Velikoj Britaniji trudnu ženu mora zvati „trudna osoba“ (zbog transrodnih koji rode, bez obzira na to koliko ih u ljudskoj populaciji ima i kako zanesu)?

– Je li točno da su u Kanadi zabranjene (društveno nepoželjne) zamjenice „on“ i „ona“, već da se mora govoriti „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“)?

– Što misli o pobuni profesora J. B. Petersona protiv nasilja rodne teorije nad životima Kanađana (https://www.youtube.com/watch?v=WJSJcPKA1Ug&t=6505s), te o skandalu s progonom kanadske studentice Linsday Shepherd (http://www.news.com.au/world/canadian-teaching-assistant-in-trouble-for-presenting-both-sides-of-gender-debate/news-story/b18dc29de4f36e70116cf801fbc1fdac; https://globalnews.ca/video/3867811/extended-excerpts-from-secretly-recorded-meeting-between-wilfrid-laurier-university-grad-student-and-faculty)?

– Čime nam on jamči da sve to ne će, nakon ratifikacije Istambulske konvencije, postati obvezno i u Hrvatskoj? Može li svojim npr. nepojavljivanjem u medijima, ili čak svojim životom jamčiti da se to ne će dogoditi? Da, jednim malim sepukuom, nakon što tako ružno vrijeđa one koji se upravo toga boje, i za taj strah imaju dokaze koje sam upravo naveo? Čime to inače može jamčiti?

  1. h) G. Peri Lučinu

Pravog znanstvenika i mojega prijatelja dr. Peru Lučina pozivam da odgovori na sva pitanja koja sam postavio. Nije se oglasio na moj poziv na javni dijalog, pa predlažem, pače i ustrajem da, na primjer ovdje, u „Narodu“, pismeno odgovori na moja pitanja u točkama a ˗ g.

  1. i) Svim zastupnicima u Hrvatskom saboru

Molim vas da od onih koji će u raspravi prije glasovanja o ratifikaciji Istambulske konvencije zagovarati ratifikaciju da jasno i konkretno tražite odgovore na pitanja u točkama a ˗ g ovoga članka.

Matko Marušić

https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Reakcija na detuđmanizatorske laži Denisa Romca u Novom listu

Objavljeno

na

Objavio

Tjentište / Foto PIXSELL

U riječkom „Novom listu“ inače glasilu ekstremističke antihrvatske ljevice objavljen je  18. lipnja 2019. članak Denisa Romca pod  naslovom „Plenković za Tuđmana i partizane“.  Između  ostalog, u tom detuđmanizatorskom pamfletu Romac je napisao i ovo:

Plenković je kazao da je HDZ pod Tuđmanovim vodstvom u prvih deset godina samostalne i slobodne Hrvatske ostvario ključne ciljeve, ubrojivši u to stvaranje demokratskih institucija, obranu i oslobađanje zemlje od agresora, reintegraciju Podunavlja i, kako je rekao, jasno zacrtani put prema Europskoj uniji i NATO-u.

Naravno da to nije točno. Niti se autokrat Tuđman istaknuo u stvaranju demokratskih institucija, niti je njegova vladavina osigurala Hrvatskoj put prema Uniji i NATO-u. Baš naprotiv, Tuđmanov režim pamtimo po podređivanju i gušenju demokratskih institucija, a tek je njegovom smrću u prosincu 1999. godine i porazom HDZ-a na izborima u siječnju 2000. godine Hrvatska izašla iz međunarodne izolacije, u koju su je odveli upravo Tuđman i HDZ, s čijim se »postignućima« Plenković danas toliko ponosi.“ (Izvor: http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zlu-ne-trebalo-Denisa-Romca/DENIS-ROMAC-Plenkovic-za-Tudmana-i-partizane?meta_refresh=true )

Denis  Romac, porijeklom iz Glavica kod Sinja, sela kojeg  stanovnici sinjske krajine zovu „mala Moskva“  (što će sve reći o habitusu  istog) široj hrvatskoj javnosti poznat je po izvješćivanju  iz Haaga  sa suđenja za Oluju, gdje  je izvješćivao nerealno i u korist optužbe.
Međutim, dan prije same presude, vjerojatno čuvši u haškim kuloarima da će presuda biti  oslobađajuća, čini kopernikanski obrat i piše jedan tekst u korist  optuženika, i to vjerojatno zato jer je i sam povjerovao, kako u vlastite laži tako i u laži manje-više svih ljevičara u Hrvatskoj,  kako  je general Gotovina nekakav programirani Tuđmanov zločinac koji će se ognjem i mačem osvećivati kad se vrati iz Haaga. Međutim, kako general Gotovina, kao uostalom ni  Predsjednik Tuđman nije takav, odnosno nije lik iz  njihovih jugo-ljevičarskih bajki, jer on  nikad nije  bio zločinac, onda su jugo-ljevičari, bizarno i apsurdno, ostali  „ugodno iznenađeni“ kad su  vidjeli da su njihove vlastite laži i mitomanija upravo to – laži i mitomanija, odnosno da   Gotovina neće „sječi glave“ i  osvećivati se.

Ista stvar je i u  slučaju predsjednika Tuđmana. Tuđman kao prvo nije bio autokrat, nego demokrat i  to demokrat ispred svog vremena, koji je dopuštao i zagovarao razne frakcije čak i u vlastitoj stranci, a što je i dan-danas za sve političke stranke u Hrvatskoj nemoguća misija i demokratski standard kojeg niti jedna stranka neće postići još bar 20 do 30 godina. Štoviše, Tuđman je čak  i Mesića i Manolića nakon neuspješnog državnog puča 1994. godine pozvao da ostanu u HDZ-u i djeluju sa svojom ljevičarskom frakcijom unutar HDZ-a i bore se za svoje ciljeve, a što  je demokratski standard neviđen čak i u najdemokratskijim zemljama svijeta. Na   primjer, kad  bi neka strana sila napala „svjetionik  demokracije“ SAD, i okupirala 27%  američkog kopna, vjerojatno bi svatko  tko bi  u trenutku takve okupacije  pokušao izvesti državni  puč protiv legalno i legitimno demokratski izabrane vlasti SAD-a završio na vješalima ili na električnoj  stolici, a ne da bi ga  se  pozivalo da ostane u krilu  vladajuće stranke i  nastavi  neometano djelovati unutar vladajuće stranke.

Kao drugo, naravno da se upravo predsjednik Tuđman istakao u  izgradnji demokratskih institucija, jer su  iste stvarane dok je on  bio na čelu države, pa je pomalo maloumno tvrditi da netko za  koga tvrdiš da je „autokrat“ nije imao nikakvog utjecaja u  izgradnji institucija. Nu, već je tradicionalno da ljevičari s  niskim IQ (jer da im je IQ viši onda ne bi bili ljevičari)  sami sebi uskaču u usta.
Jedna od demokratskih  institucija  je svakako i institucija Predsjednika Republike.  U  vrijeme Tuđmana  upravo je tu demokratsku  instituciju, pomoću svojih pijuna  u Hrvatskoj pokušao rušiti autokrat  George Soros, koji bi, valjda u „demokratskoj“ maniri rušio vlast svugdje po svijetu gdje ona nije po njegovoj volji. I to se ne odnosi  samo  na Tuđmana u Hrvatskoj nego i na Mečiara u Slovačkoj,  Orbana u Mađarskoj,  Janukoviča u  Ukrajini, Gruevskog u  Makedoniji, Netanyahua u Izraelu, Trumpa u Americi itd.

Po Sorosu, Romcu  i  sličnima, valjda je demokratski standard rušiti volju naroda iskazanu  na  slobodnim demokratskim izborima i rušiti ljude koje je taj isti narod izabrao na  demokratskim izborima u demokratskoj proceduri. I to ih rušiti kojekakvim „demokratskim“ metodama kao što su  prosvjedi izmanipuliranih masa koji su često nasilni ili podzemnim što  medijskim što pravosudnim (lažne optužbe za korupciju, ratne zločine i slično) što inim podrivanjima kojima je „mali rog“ tako sklon. Dakle, jasno je svakom prisebnom čovjeku da njihov moto  „demokracija da, ali samo  ako se ja  (Soros) složim  s  rezultatima izbora“  predstavlja klasični čin ne samo autokracije, nego i posve otvoreno antidemokratskih i totalitarnih  tendencija.

Što se tiče fantomske  „međunarodne izolacije u doba Tuđmana“, tu je pak riječ o otvorenoj, klasičnoj detuđmanizatorskoj laži.
Naime, činjenica je da je Republika Hrvatska 6. studenog 1996. postala punopravna članica Vijeća Europe.
(Izvor: http://www.tudjman.hr/govori/primanje-republike-hrvatske-u-clanstvo-vijeca-europe )

Kako je moguće da „država u izolaciji“ bude primljena u jednu značajnu europsku asocijaciju? Pa u lažima i mitovima detuđmanizatora, pogotovo onih  ljevičarskih, sve je moguće.

Slična je stvar s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Doduše, činjenica je da je Opće vijeće WTO-a potvrdilo ulazak Hrvatske u WTO 17. srpnja 2000. godine i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom WTO-a 28. studenog 2000. godine.  Međutim, u  WTO se, kao ni u bilo koju ozbiljnu svjetsku ali i europsku asocijaciju ne ulazi ad hoc, preko noći, nego je riječ o procesu a koji je preko 90% bio dovršen upravo u  vrijeme vlasti Predsjednika Tuđmana i njegovog HDZ-a.
Uostalom, predanost Predsjednika Tuđmana ulasku  u WTO vidi se primjerice iz  njegovog govora u Izvješću Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora (20. siječnja 1999.) gdje  među ostalim Predsjednik Tuđman kaže:

„ Ključne zadaće u međunarodnoj politici, glede članstva Hrvatske u međunarodnim asocijacijama, ostaju priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i CEFTI, uklanjanje smetnji ulasku u europske integracije, te jačanje prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD, zemljama Europske unije, susjednim državama, ali i s Ruskom Federacijom, s Kinom i s drugim zemljama
(Izvor: https://hr.wikisource.org/wiki/Izvje%C5%A1%C4%87e_predsjednika_Republike_Hrvatske_dr._Franje_Tu%C4%91mana_o_stanju_hrvatske_dr%C5%BEave_i_nacije_u_1998._godini )

Što se tiče ulaska u EU, činjenica je da je glavni  kočničar hrvatskog  ulaska u EU bio  Tuđmanov nasljednik na Pantovčaku, Stjepan Mesić. On je  svojim krivokletstvom u Haagu  a  zatim i protu-ustavnim i nezakonitim dilanjem dokumenata s oznakom  državne tajne, među kojima je bio  i   famozni Brijunski transkript prvo servisirao lažne haške optužbe protiv Hrvatske, a  zatim, kad je kao posljedica istog čina uslijedio bijeg generala Gotovine iz  Hrvatske taj  isti Mesić lažima obasipao glavnu hašku tužiteljicu Carlu  Del Ponte da se Gotovina skriva u Hrvatskoj. To je objavio čak i Novi  list i taj članak je potpisao čak i Tihomir  Ponoš, jer se to nije moglo sakriti.
(Izvor: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/WikiLeaks-Carli-del-Ponte-je-Mesic-rekao-da-je-vidio-Gotovinu-2002.-u-Zagrebu )
Dakle, svakom prisebnom čovjeku je jasno da laži poput ove Mesićeve da je on  „vidio Gotovinu u  Zagrebu 2002. godine“ nisu doprinijele bržem ulasku Hrvatske  u EU nego upravo suprotno, a razloge Mesićeve sabotaže ulaska Hrvatske u EU vidjeli smo  upravo s danom ulaska Hrvatske u EU, dakle 1. srpnja 2013. kad je, u njemačkom stilu, bez bespotrebnog gubitka vremena, upravo iz  Njemačke stigao prvi europski uhidbeni nalog.
Upravo zbog toga, tek nakon odlaska Mesića s Pantovčaka, Hrvatska je odblokirana, a i nakon toga, (jer ulazak u takve asocijacije nije ad hoc potez preko noći nego proces)  Hrvatskoj je  trebalo 3 i pol godine do punopravnog članstva u  EU.

Teza  o „međunarodnoj izolaciji RH u vrijeme Tuđmana“ je čista detuđmanizatorsko-ljevičarska laž koju  oni  ne mogu dokazati nikakvim dokumentom kao što bi bila neka deklaracija, rezolucija, odluka, priopćenje bilo EU-a, bilo UN-a, bilo WTO-a bilo Vijeća Europe, bilo OESS-a bilo State Departmenta ili bilo kojeg drugog  tijela koje obično uvodi sankcije i  gura u izolaciju.
I stoga su oni, detuđmanizatorski ljevičari, u  nedostatku pravih argumenata, posegnuli  za pejorativnim kvaziargumentom kako se „na sprovodu Tuđmanu od svjetskih  državnika nije pojavio nitko osim turskog predsjednika Demirela, za razliku od sprovoda Josipa Broza  kojem je  došlo xy svjetskih državnika“.
Na stranu sad i to što je čista laž da je „od svjetskih državnik a došao samo turski predsjednik Demirel“, jer je činjenica da je sprovodu nazočio primjerice i  tadašnji mađarski premijer Viktor Orban.
Naime, to  što Tuđmanu na sprovod nisu došli takvi  „demokratski državnici“ koji su  došli  Brozu,   kao što su, primjerice Nicolae Causescu, Wojciech Jaruzelski, Erich Honecker, Idi Amin Dada, Saddam Hussein,  Mobutu Sese Seko, Jean-Badel Bokassa, Moamer El Gadaffi, Robert Mugabe i slični  diktatori, autokrati, zločinci i komunjare, ja  osobno ne vidim kao neki minus za Tuđmana, više kao  minus za Broza.
Što se  tiče „zapadnih državnika“ kao što su  mama američkog predsjednika, britanska kraljica itd, oni su došli više zbog strateškog značaja bivše države SFRJ nego da bi se poklonili diktatoru Brozu, a za taj  strateški  značaj  ponajmanje su zaslužni Broz i njegova KP, nego je taj strateški značaj rezultat  spleta okolnosti nastalih dogovorom Churchila, Roosevelta i Staljina na Jalti.
S druge strane, Republika Hrvatska u vrijeme smrti Predsjednika  Tuđmana nije imala takav strateški značaj  a i opsegom je bila puno manja, ali unatoč tome niti jedna država s  kojom je Hrvatska tada imala uspostavljene diplomatske odnose,  a u  koje  spadaju i sve tadašnje članice EU  kao  i SAD, Kanada, Australija itd, nije  bojkotirala sprovod Predsjednika Tuđmana.
S obzirom da sam na tom sprovodu bio nazočan kao dio počasnog špalira sastavljenog od pripadnika svih 7 gardijskih brigada HV-a i  1. Hrvatskog gardijskog zdruga, i  pošto sam bio vrlo blizu samom grobu pokojnog Predsjednika Tuđmana, to mogu iz prve ruke posvjedočiti da je  tom sprovodu nazočio kompletan diplomatsko-konzularni zbor u Republici Hrvatskoj, dakle veleposlanici i konzuli svih zemalja koji su na sprovod došli zajedno, što je bila vrlo snažna  i znakovita simbolička gesta koja direktno ruši izmišljene teze o „izolaciji Hrvatske“.
Uostalom, 15. prosinca 1999. dakle svega dva dana nakon sprovoda Predsjednika Tuđmana, održana je komemoracija Predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a.

Tom prilikom, među ostalim istaknuto je i slijedeće:

Naš život na zemlji nije vječan, ljudski život je prolazan. Međutim, neki su životi ipak vječni, to su oni koji ostaju i preživljavaju u ljudskom sjećanju po sjaju kojim su svjetlili, i djelima kojima su ostavili trajan trag. Život doktora Franje Tuđmana bio je jedan od takvih, njegovom narodu sada pripada da nastavi njegovo djelo, njegov završen put na tragu demokracije, mira, pobjede i napretka.
( Martin Belinga Ebouto, predstavnik afričkih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjedniku Tuđmanu divit ćemo se kao gorljivom branitelju demokracije i ljudskih prava. Bio je dalekovidan državnik. koji je pokrenuo dalekosežne promjene, ne samo u svojoj zemlji već i u cjeloj regiji. Njegovi neumorni napori u rukovođenju državom donijeli su mu poštovanje i ugled svjetskog vođe. Promjenio je sliku Hrvatske, od ratom uništene do miroljubive i progresivne zemlje.
(Anwarul Karim Chowdhury, predstavnik azijskih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjednik Tuđman vodio je život ispunjen hrabrošću i odanošću svome narodu i cilju. S dostojanstvom je proživio iskušenja i burne događaje koji su proteklih 70 godina pogađali njegov narod i cijelu regiju. Od antifašističke borbe u drugom svjetskom ratu, do akademskih postignuća i kasnijeg pobunjeništva i političkog zatočeništva, čvrsto je slijedio svoju viziju koja je na kraju dovela do neovisne Hrvatske, Predsjednik Tuđman u posljednjem je desetljeću simbolizirao i doveo Hrvatsku do moderne europske države.
(Vladimir Galuška, predstavnik istočnoeuropskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman nesumnjivo je zaslužio počasno mjesto u srcima i umovima svijeta kao znanstveni autor, aktivist, vojni general, državnik i borac za ljudska prava. Uvjerenje, istina, čast i nepopustljiva potreba da se zalaže za pravednost, trebali bi biti sjajna baklja, i pomoći nam u određivanju naših ciljeva i djela u dvoranama ove velike institucije u kojoj mu danas odajemo počast. Njegovo je ime, tijekom godina, postalo sinonimom za ideje i čast.
(Julian Robert Hunte, predstavnik latinskoameričkih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman svoj je narod napustio u trenutku kada još nije mogao do kraja dosegnuti cilj svojih i njihovih napora. Uvjereni smo da će njegovi sunarodnjaci sa sigurnošću kročiti naprijed razvijajući partnerstvo na regionalnoj i međunarodnoj razini.
(Hubert Wurth, predstavnik zapadno-europskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Dobro sam ga poznavao i s njime blisko surađivao. Bio je važna povjesna osoba i ispisao je važnu stranicu u povijesti Europe. O njegovoj će se ulozi još dugo raspravljati, no njegova se važnost ne može osporiti. Povijest mora zabilježiti činjenicu da bez njegova odlučna stajališta u Daytonu, mir u Bosni i Hercegovini ne bi bilo moguće postići. Doktor Franjo Tuđman imao je san o Hrvatskoj koji se velikim djelom, ali još ne i potpuno ostvario. Nadam se da će idući naraštaji vođa u Hrvatskoj biti dostojni njegove vizije i nastaviti je do mira i demokracije.
(Richard Holbrooke, predstavnik SAD-a, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Možete li zamisliti da predstavnici cijelog svijeta na komemoraciji u Općoj skupštini UN-a govore ovako o čelniku  „države u izolaciji“? Možete li zamisliti da Opća skupština UN-a uopće održava  komemoraciju  čelniku  „države u  izolaciji“?
Pametnom dosta…

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Thompson: O eventualnoj podršci nekom od predsjedničkih kandidata ću odlučiti ja, a nikako netko drugi!

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

budući da se ovih dana u javnosti pojavljuju novinarski natpisi i špekulacije oko moguće Thompsonove potpore jednome od potencijalnih kandidata za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske, želimo Vam prenijeti razgovore na tu temu sa samim Thompsonom.

Naime, sam Thompson nam je rekao kako od njega nitko nije zatražio potporu niti je s bilo kim od potencijalnih kandidata ili kandidatkinja za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske o tome razgovarao.

Naglašava kako je spominjanje njegovog imena u medijima vezano za kampanju nadolazećih predsjedničkih izbora čista laž i manipulacija.

Hoće li kandidaturu objaviti netko koga Thompson zaista želi podržati i o svom mogućem angažmanu u vidu potpore takvom kandidatu ili kandidatkinji, kako nam je sam Thompson rekao, on će o tome sam odlučivati, a ne nikako netko drugi kako već sada pokušavaju raznim pritiscima i bombastičnim naslovima preko pojedinih medija.

Naravno, napominje Thompson, ako do toga i dođe, prvi koji će za to saznati ste upravo Vi, njegovi vjerni fanovi, i to preko njegovih web stranica i društvenih mreža, uostalom kao i uvijek do sada.

Management Marko Perković Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari