Pratite nas

Kolumne

Četiri razloga zbog kojih će Zoran Milanović izgubiti izbore 11 rujna

Objavljeno

na

Zakon “Lex Perković” najveća sramota Milanovićeve vlade

Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. Sud u Munchenu i njemačko pravosuđe zadali su pravno-politički i moralni udarac Zoranu Milanoviću, Ivi Josipoviću i SDP-u kao imovinsko-pravnom ali i stvarnom slijedniku partije koja je provodila državni teror nad svojim građanima. Slučaj Lex Perković samo je jedan od dokaza opstanka i djelovanja udbaške duboke države koja nije prezala ni od instrumentalizacije Republike Hrvatske i njezinih ustanova za svoje ciljeve i održavanje društvene moći i pod cijenu narušavanja međunarodnog ugleda hrvatske države. Bivši pripadnici jugoslavenske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.

Nakon što je presuda donesena hoćemo li podići kaznene prijave protiv saborskih zastupnika koji su izglasali “Lex Perković”, uključujući tadašnjeg predsjednika RH Ivu Josipovića i premijera RH Zorana Milanovića te Državnog odvjetništva (DORH) i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji su odbili provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustaća sudu u Njemačkoj? Zkp 303 pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela?

O ovakvim stajalištima morati će se jasnije izjasniti Andrej Plenković te objasniti biračima da li je spreman nastaviti lustraciju koja je upravo započela presudom doživotnog zatvora za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na sudu u Muchenu radi likvidacije hrvatskih političkih emigranata čime je osuđen komunizam kao totalitarni sistem gdje nije dovoljno temeljiti se na retorici zamjene teze manipulacije Zorana Milanovića kao što će biti decidiran u iznošenju stavova u pogledu gospodarstva. S druge strane Zoran Milanović ako ima imalo političke odgovornosti i morala trebao bi odustati od kandidature za predsjednika Vlade RH  i povući listu kandidata za Hrvatski sabor s obzirom da je pretežito riječ o kandidatima koji su izglasali sramotan “Lex Perković” zaštitivši osumnjičene za likvidaciju hrvatskih političkih emigranata.

Afera Costabella, Madison, Jakovina, slučaj Linić – prisluškivanje…

Zoran Milanović ‘čovjek iz naroda’ koji se temeljio na socijalnoj pravdi prošle godine u “Costabelli” na reprezentaciju potrošio 293.000 kuna, 2014. godine 109.440 kuna, 2013. godine 247.925 kuna, a tijekom prve godine mandata 2012. – 96.604 kuna. Ukratko rečeno potrošio je u mandatu od 2011. do 2015. godine na troškove reprezentacije u državnoj rezidenciji Costabelli u Opatiji 750.000 kuna. Tu informaciju objavilo je Ministarstvo unutarnjih poslova na svojim službenim stranicama. Prilikom napisana demantija iz SDP-a kako je obitelj Milanović kuhala sama zaboravili su javnosti obznaniti jesu li su šnite kruha rezali na tanko kako bi imali čim dulje za jesti ili su se ipak ponašali poput pijanih milijardera koji su iz godine u godinu povisivali troškove na uštrb građana koje su zaboravili čim su se uzdigli na tron.

Slatkim brigama za Zorana Milanovića nema kraja pa prema pisanju Jutarnjeg lista od nedjelje 17.7.2016., Milanović je Hrgareku uvjetovao produženje ugovora sa agencijom ‘Madison mjesečnim uplatama svom prijatelju Igoru Kneževiću u iznosu od 15.000 kuna mjesečno, temeljem fiktivnih ugovora koji nemaju protučinidbu. Kada je bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić uredniku Velimiru Bujancu potvrdio ekskluzivu o tome da je Zoran Milanović dao iskaz na policiji povodom optužbi za koruptivne radnje u iznosu od oko 300.000 kuna, mnogi su odmahnuli rukom. Taj je skandal, međutim, potvrđen kao posve istinit, a riječ je o prijavi Mladena Hrgareka, vlasnika agencija Madison, koji je predsjednika SDP-a prijavio DORH-u zbog sumnji na pranje novca. Jedino nam nije jasno što je Slavko Linić šutio o tom prvorazrednom skandalu sve do prije neki dan, a imao je saznanja o tome još iz 2012. godine.  Pri tome, ne smije se zaboraviti da je firma Igora Kneževića dolaskom Zorana Milanovića na vlast višestruko povećala poslove sa državnim poduzećima tj. sa nekoliko desetaka tisuća kuna do preko 2 milijuna kuna. Prema izjavi bivšeg ministra Slavka Linića za medije, Igor Knežević je poslovao sa svim ministarstvima, jedino nije radio za ministarstvo financija. Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković  izjavila je da će Povjerenstvo zatražiti od državnih tijela potrebnu dokumentaciju radi provjere ima li razloga za pokretanje postupka u slučaju bivšeg premijera Zorana Milanovića i agencije Madison Consulting.

Bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina (SDP) u središtu je afere povukao se s liste Narodne koalicije za petu izbornu jedinicu. Jakovina je u toj izbornoj jedinici, koja obuhvaća Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Vukovarsko-srijemsku izbornu jedinicu, trebao biti treći na koalicijskoj listi. U proteklom razdoblju mediji su ga prozivali za niz afera, a posljednja je bila vezana uz Hrvatske šume, u kojima je kao ministar ugovorio višemilijunske bonuse za troje članova uprave, koji su isplatu ugovorenih bonusa nedavno zatražili sudskim putem. Treba se prisjetiti kako je razotkriveno da je Tihomir Jakovina svoga prijatelja Ivana Pavelića postavio na čelo Hrvatskih šuma. Usto mu je omogućio isplatu bonusa od 2,3 milijuna kuna, a članovima Uprave po 1,6 milijuna kuna. No, aferama tu nije kraj jer je Index objavio još jedan dokument koji kompromitira Jakovinu – posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma. Bivši ministar Tihomir Jakovina 7. srpnja 2014. godine zaprimio je posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma u kojem ga se upozorava na prekomjernu sječu i devastaciju i ugrožavanje naših šuma te sklapanje 330 štetnih ugovora o prodaji drvnih sortimenata. U tom se izvješću, kojeg Index posjeduje, procjenjuje da su Hrvatske šume tim ugovorima oštećene za 400 milijuna kuna.

Sve ovo Zoran Milanović nazvao je propustom kao i što je pokušao odgovornost  sa sramotnog “Lex Perkovića” prebaciti na HDZ, a pritom je zaboravio istaknuti kako je Klub zastupnika HDZ-a napustio glasovanje prilikom izglasavanja zakona prilikom zaštite udbinih egzekutora.

Ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je da se protiv bivšeg ministra financija Slavka Linića u vrijeme bivše vlade i ministra Ranka Ostojića provodila obrada Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (PNUSKOK), objavio je Nacional. Navode da posjeduju dokumente koji to dokazuju. Izvor koji je Nacionalu dostavio te dokumente tvrdi da oni pokazuju da je SDP doista koristio sigurnosni aparat u obračunu s političkim protivnicima. Prema tvrdnjama tog izvora, to pokazuje Očitovanje koje je Ministarstvo unutarnjih poslova 4. svibnja ove godine uputilo Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, kojem je na čelu Ranko Ostojić, bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova, kojeg je Slavko Linić optužio da je, s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, zloupotrebljavao sigurnosne službe te da im je pritom kao glavni operativac posao odrađivao tadašnji šef PNUSKOK-a Mario Bertina. Očitovanje je za MUP izradilo Ravnateljstvo policije, potpisao ga je glavni ravnatelj policije Zvonimir Vnučec, a ministar Orepić istog je dana taj dokument proslijedio saborskom odboru kojim predsjeda Ranko Ostojić.

Želite li da se i dalje da se policijski USKOK upotrebljava za potrebe Zorana Milanovića odnosno SDP-a, a s druge strane isti taj SDP štiti zločince totalitarnog režima? Gdje je sada bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović poznatiji po isušivanju močvare da proziva SDP zločinačkom organizacijom kao stvarnim slijednikom partije nakon doživotne kazne dvojca Perković – Mustač?

Prevara birača Planom 21

Analizirali smo obećanja iz Plana 21 i odmah zamijetili da se glavni ciljevi – rast zapošljavanja i oporavak gospodarstva uz investicije – nisu ispunili. Ekonomisti i analitičari zaključili su da je za produljivanje krize kriva porezna politika koja je dodatno opteretila građane te porezna presija koja je uplašila poslodavce. Ako se tome pridodaju i administrativne zapreke i visoka cijena rada u Hrvatskoj, jasno je da ni investitori nisu bili oduševljeni promjenama pravila u domaćem gospodarstvu. Na pad osobne potrošnje najviše je utjecao rast PDV-a. Ako se uzme u obzir da su poskupjeli struja, plin i režijski troškovi te da je otprilike 300 tisuća građana blokirano zbog neplaćenih računa, jasno je da građani troše osjetno manje, što povlači oskudniju gospodarsku aktivnost. Iako je Vlada rasteretila poduzetnike smanjivanjem zdravstvenog doprinosa sa dva posto na 13 posto te rezanjem dijela parafiskalnih nameta, poslodavci su nesigurni i žale se na poreznu presiju. Nju su stvorile mjere poput retrogradnog oporezovivanja dobiti, izmjene Općeg poreznog zakona kojim je omogućena naplata dugova tvrtke privatnom imovinom poduzetnika te česte porezne kontrole i blokade računa. Takve odredbe nisu najavljivane u Planu 21, a zabrinule su poduzetnike i stvaraju negativnu investicijsku klimu. Obećano je da će se plaće u javnom sektoru braniti, a smanjene prvo za materijalna prava poput božićnica i putnih troškova, a potom smanjenjem bruto plaće tri posto.

Nakon što je i sam Zoran Milanović priznao u Dnevniku Nove TV kako nisu uspjeli provesti PLAN 21 i time su prevarili birače sada nam obećava kako će otvoriti 145.000 novih radnih mjesta, a broj nezaposlenih s prosječnih 300.000, koliko ih je bilo lani, smanjiti na 170.000. Mlade ima i dalje namjeru zapošljavati putem Mršićevog modela koji će ih nakon što ih stručno osposobe u trajanju od godinu dana vratiti nazad na HZZ, no bitno je da je obećao naknadu veću za 600 kn sa 2.400 kn na 3.000 kn iako to dugoročno ne rješava problem zapošljavanja mladih budući da poslodavci nisu zakonom vezani zaposliti stvoreni stručni kadar, već se odlučuju na nove i time mlade i obrazovano stručno osposobljene kadrove koriste kao kvantitetu. Ponovno obećavaju uvođenje socijalne mirovine, o kojoj se raspravlja već 15 godina, a jedina novost u programu “Narodne koalicije” je Stipe Mesić.

Lista dotrajalih i opterećenih kadrova aferama i sučeljavanje

Uz sve prethodno navedeno  Andrej Plenković ima pobjedu na dlanu koju su mu omogućili Nijemci i nevjerodostojnost Zorana Milanovića u pogledu neostvarenog Plana 21 kao i opterećenost aferama koje uoči izbora izlaze na površinu, Jedino će na njemu biti hoće li uspjeti poentirati na svemu navedenom, a pritom iskoristiti svoje kompetencije na sučeljavanju u srazu sa Zoranom Milanovićem koji će se ponašati poput ranjene zvijeri, ali ovaj puta u blažoj verziji budući da je zamjetna promjena retorike. Mogli bi doživjeti da će se na kraju Zoran Milanović posvaditi sam sa sobom. Također, njegov primarni  test očekuje se prilikom kreiranja listi kada će pokazati može li napraviti iskorak i zahvaliti se svima kojima se može u jeku samih izbora prikačiti bilo kakva afera bilo da je riječ o plagijatima, farbanjima tunela, prenamjeni zemljišta, mogućem sukobu interesa itd. U slučaju da to ne uspije pada mu sva vjerodostojnost u drugi plan jer pokazati će se da je riječ o kozmetičkim promjenama odnosno propustima kao slučaj Jakovina.

Povlačenje Tomislava Čuljka trebala bi biti jasna poruka većini koja će se nastojati oglušiti kao da se to ne tiče njih. S obzirom da će kampanja biti zamijenjena gospodarskim statističkim podacima u okviru obećanja gospodarskog oporavka umjesto temi o ustašama i partizanima mišljenja sam da se treba jasno odrediti u pogledu lustracije i borbe sa korupcijom i organiziranim kriminalom.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Hrvoje Hitrec: Svijet je pao na koljena

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme moskovsko, kišovito. Vrijeme nogometno, slavno vrijeme. Formalno nismo postali prvaci svijeta, ali smo bez sumnje najbolji na kugli zemaljskoj, to jest lopti zemaljskoj.

Vrijeme kada su Hrvati opet jednom nakon 1995. zadivili svijet, pa će se i naša nogometna strategija proučavati na West Pointu. Sličnost s rečenom godinom: Oluja je sjajno provedena, ali su nas (znamo tko) zaustavili na ulazu u Banju Luku, da ne bismo slučajno okrunili trijumfalni put.

Drugo mjesto na SP-u je ogromna stvar, a to što smo očekivali prvo, naša je stvar. Optimisti su očekivali picokijadu. Znanje je bilo na našoj strani, umijeće koplje iznad francuskog, ali je sreća poljubila Francuze, kao i činjenica da su na vrijeme naturalizirali Afrikance iz svojih bivših kolonija, one koji su najbrže trčali.

Strani mediji koji su zadnjih desetljeća pljuckali po Hrvatskoj, nakon četvrtfinala polako su počeli okretati ploču i na kraju pali na koljena pišući tako osjećajne eseje o Hrvatima kao da je stvarni autor Matoš, recimo, ma gotovo da ljepše misle o nama nego mi o sebi.

Razumjeli su da je zbroj kvadrata nad obim katetama jednak kvadratu nad hipotenuzom, a Hrvatska je ta hipotenuza kojoj su davali samo hipotetske šanse za pobjedu nad mnogim velikim imperijalnim silama koje su unesrećile pola svijeta i maznule mu silna bogatstva pa u njima uživaju i sada, kao i u nasljedstvu bahatosti i arogantnosti predaka, predvođeni Engleskom čiji su nas mediji proglasili podljudima koji jedu cijele janjeće glave, prostacima i slično, ali u nedjelju je i BBC slavio hrvatski artizam.

U Hrvatskoj potresi i to stvarni, odjednom se na ulicama, trgovima, na automobilima, na odjeći i na koži pojavio hrvatski narod pod svojim pravim imenom i u pravoj, nesputanoj, slobodnoj ljubavi prema domovini, koju su čak i tuđinci prepoznali kao čistu ljubav i priznali da je hrvatski nacionalizam pozitivan osjećaj (što marginalci kao ja često govore i u nevremenima).

Euforija, da, ali ne i eu-forija, nigdje se nisu mogle vidjeti EU-zastave kao u drugim prilikama kada političari bez njih ne mogu otići ni na zahod, samo hrvatski barjak i hrvatske pjesme od kojih su inače neke zabranjene, ali su sada puštene iz zatvora. Privremeno.

S nogometašima je bila Hrvatska vojska, Crkva u Hrvata, hrvatski branitelji, hrvatska policija, hrvatski službenici, radnici i seljaci, hrvatski iseljenici, roditelji 1 i roditelji 2 skupa s djecom, naravno i Hrvati u Herceg-Bosni, ali i u Vojvodini, u Mađarskoj, Gradišću, Moliseu… Čak i većina intelektualaca, čak i mediji koji se inače gnušaju hrvatstva, a odjednom su im mili „hrvatski sinovi“.

Do prve prilike. Ma, na trenutak je doista postojala Sjedinjena Hrvatska Država i neka joj bude dug život. Još nešto pod „čak“: navodno je čak kapetan Dragan slavio uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije, u društvu sudaca Vrhovnog suda. Kako je slavio zatočeni, bolesni junak Domovinskoga rata Tomislav Merčep, ne zna se.

Poznati jugoslavenski medijevalisti sa (sve više privremenim) boravištem u Hrvatskoj zašutjeli su, posve zgromljeni, stavili na usta flastere i svoje kolumne u finišu svjetskog prvenstva usmjerili prema sitnim bedastoćama. Ošle su k vragu licemjerne multi-kulti bizantinske bajke i isto takve nametnute priče o političkoj korektnosti koja podrazumijeva sve i svašta samo ne hrvatsko ime, samosvojnost, posebnost i nacionalni ponos.

Za klatež je nastao pakao kada su otkrili da hrvatski reprezentativci ne stavljaju samo ruku na srce, nego da srce i imaju, srce koje kuca za domovinu, cinkaroš Puhovski otkrio da su svi oni desničari kao što je i cijeli hrvatski narod desni, sve u svemu protuhrvatski je ološ zaključio da smo u Rusiju poslali dvadesetak klerofašista, katotalibana i ultranacionalista koji su umjesto na Ultru krenuli do vrha svijeta.

Grozno, sramotno, škripala je zubima jugoslavenska (znači velikosrpska) bagra i smucala se uz tarabe u svim nijansama sivila. Budući da im nije bilo pametno u tom velikom hrvatskom uzbuđenju plasirati veće napade i smutnje, bacili su se na povijest i to naizgled analizirajući nogometne protivnike i njihove nacionalne historije. Istaknuo se i inače istaknuti istoričar dnevnih novina koje izlaze u Hrvatskoj, Vurušić, koji je uoči utakmice s Englezima izvolio napisati da „dio desne opcije“ u Hrvatskoj zamjera Englezima što su izručili Hrvate jugoslavenskim ubojicama. Dio. Dio desne. Ostali dijelovi desne i hrvatski narod u cjelini valjda im ne zamjeraju, nemaju ništa protiv.

Prije finala s Francuzima, isti se istoričar dosjetio kako da u toj svehrvatskoj provali emocija ipak negdje uvali i zločinca Tita, pa ga je stavio pokraj Napoleona i de Gaullea, ali ne na listi zločinaca, gdje francuskom generalu nije ni bilo mjesto za razliku od jugoslavenskog maršala.

A da je, glede nogometne reprezentacije, riječ o katotalibanima i klerofašistima, za klatež nema nikakve sumnje: eto u doba kada oni istjeruju vjeronauk i traže raskid ugovora s Vatikanom, u doba kada se oni rugaju bilo čemu što ima veze s vjerom i nacijom – na leđima hrvatskoga nogometaša je Blažena Djevica Marija i dijete Isus, pa čak i Posljednja večera, mnogi se prekriže prije početka utakmice, izbornik Dalić zaziva Božju pomoć, govori o Gospodinu, čak (opet čak) odlična ekipa sportskih novinara i komentatora HTV-a svaki čas izriče onu klateži groznu zahvalu „Hvala Bogu“.

Da, družba je zapazila da su u pobjedonosnim utakmicama naši nogometaši nosili crne (crno-tamnoplave) dresove, što je još gore od bijelo-crvenih, puno gore od crveno-bijelih. Katastrofa. Dokaz fašizacije Hrvatske. Ne budimo i tu pretjerani optimisti: klatež je odahnula nakon poraza od Francuza, u svojim su kafićima i jazbinama zaključili da nije sve izgubljeno, još samo da prođe ponedjeljak i idemo po starom.

Jedina je glasna i priglupa glede „političke korektnosti“ ostala infantilna Fifa. Za nju je „Slava Ukrajini“ gadna psovka teška desetke tisuća dolara, za nju je prekršaj i „Nema poraza“, valjda i „Do pobjede“, za Fifine bajoslovno plaćene dužnosnike sve je nekorektno osim šutnje, a zapravo jedva čekaju da netko zine pa da napune džepove.

Fifa se bori protiv seksizma, grintajući što snimatelji hvataju lijepe djevojke u publici. Vrhunac bitke protiv seksizma: Kolindu su ostavila na kiši, dok su muški političari dobili kišobrane i gentlemanski ih držali nad (svojim) glavama. DavorGlede Kolinde: i ona je prošla put od „anonimne“ navijačice s tribina, do svečanih loža i sastanka s Putinom, djelovala je iskreno i radosno, čime je vjerojatno osigurala drugi mandat.

Džepove je uz Fifu napunio i Hrvatski nogometni savez čija je kratica HNS, što me srdi jer se miješa s jednom minornom strankom političkih švercera. Nogometni HNS je ostao na nogama, Šuker uz Kolindu, Putina i Macrona, iz nogometne „močvare“ (bivši Jovanović) izronio je najbolji igrač na svijetu, Luka Modrić, HNS je izabrao najboljeg izbornika, Hrvatska je svjetska senzacija i sada nam ostaje samo da s nekoliko stopera spriječimo stampedo turista na naše more i kopno. Svi znaju za Hrvatsku, napokon, jer su u školi sjedili na ušima. Jedino Vis ima priliku da se obrani, budući je već pokazao da ne želi ultraše na svom tlu. Buka i droga, je li to budućnost hrvatskoga turizma?

Probudili su se politolozi i sociolozi, pa pokušali odgovoriti na pitanje zašto Hrvatska i na drugim područjima nije tako uspješna kao u športu, osobito sada u nogometu. Ja ću dati jednostavan odgovor: ako u momčadi imate dva ili tri igrača koji igraju za protivnike, ako štoviše znate da igraju za suparnike (blago rečeno, to jest neprijatelje), ako imate još dva ili tri igrača koji igraju samo za sebe, ako takve niste lustrirali prije odlaska na svjetsku političku,gospodarsku i kulturnu scenu, onda po prirodi stvari morate ostati na dnu. Eto, tako.

U sjeni Rusije

Dok se svijet zabavljao nogometom u Rusiji, u tih mjesec dana štošta se događalo, s možda dalekosežnim posljedicama. Njemačka se prilično približila Rusiji, a udaljila od Amerike, kao i cijela Europa a s njom i brexitsko Ujedinjeno kraljevstvo, u čije vjerno savezništvo s Washingtonom ipak ne treba sumnjati. Na kraju krajeva, Engleska je i dalje, bez obzira na sve, američki žandar u Europi. Odmah je dala do znanja da se ne misli povući i iz jugoistočne Europe, to jest „zapadnoga Balkana“, a ta je njezina objava korespondirala s američkom porukom da će se jače angažirati na tom Balkanu, nakon što je neko vrijeme ispuštan iz vida.

Rusi ništa nisu gubili iz vida, hladnokrvo su se infiltrirali u sve balkanske pore i čvrsto zasjeli, pa se uz granice s Hrvatskom sprema veliko hladnoratovsko nadmetanje, čijom žrtvom ne smiju postati Hrvati u Herceg-Bosni koje i tako maltretiraju Erdoganovi ljubimci.

Zlosutni novi migrantski val mogao bi dati dodatnu dimenziju. S tim su svezi: EU se očito našla u škripcu koji je sama pripremila, pa sada ima blistavu ideju da pošalje Frontex i druge neuspješne snage – ne na vanjske granice Unije, nego na schengenske. I tu bi se mogla naći usporedba s devedesetima prošloga stoljeća, kada je UN poslao plave šljemove i rasporedio ih ne na vanjske (to jest međunarodno priznate) granice RH, nego na „granice“ krajinske, srpske paradržavne izmišljotine, pa smo imali puno posla i muka, dopisivanja i ratovanja dok nismo izbili kamo je izbiti trebalo.

Tako nama Europa i svijet, koji je našu borbu za opstanak tek letimice pratio kao tamo neko rubno puškaranje, na trenutak nas opazio kada smo pobijedili usprkos očekivanju moćnika, a tek sada – preko nogometa –usmjerio reflektore prema toj baš nevjerojatnoj zemlji, i narodu. Još da smo skuhali pijetla u loncu, gdje bi nam bio kraj. A da smo glupo izgubili u finalu, štono reče Lovren, točno je. I da se nesretno umiješala nova varovska tehnologija poradi koje smo dobili gol iz jedanaesterca, isto je tako točno. Na transparentima je trebalo pisati: STOP THE VAR IN CROATIA.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ima nas ima… Bilo nas je, ima nas i bit će nas

Objavljeno

na

Objavio

A? Što kažete? Je l’ bilo dobro!? Kako se osjećate dan poslije – nakon najvećeg narodnog skupa u Hrvatskoj ikad?

Kad ste posljednji put na jednom mjestu u glavnom gradu svih Hrvata vidjeli pola milijuna ljudi?

Nemojte se ni pokušavati sjetiti. Nikad se ništa slično nije dogodilo.

Što reći osim… NEOPISIVO… VELIČANSTVENO…
I bilo je s razlogom. Narod je došao pozdraviti i počastiti one koji su u njegovo ime za nacionalne boje ginuli na travnatom terenu i izvan njega, svoje hrabre ratnike, svoje Spartance kojima se cijeli svijet divi, svoja 23 viteza kojima nema ravnih na Zemljinoj kugli.
I nije tom narodu bilo teško čekati gotovo 7 sati na glavnom trgu svih Hrvata dok su se VATRENI JUNACI, hrvatski lavovi i heroji lagano kretali od zračne luke dr Franjo Tuđman prema središtu grada pozdravljajući se sa razdraganim mnoštvom.

Podijelili su narodu sve što su imali – od dijelova svoje sportske opreme, darova i suvenira – mahali, pružali ruke, pozdravljali se, potpisivali na zastave, majice, lopte i druge sportske rekvizite, pjevali… I kroz taj spontano formirani špalir, konačno su oko 21 sat stigli na pozornicu nedaleko od spomenika Bana Jelačić, u središte tog razdraganog mnoštva, u grotlo od preko pola milijuna ljudi čija su srca kucala za njih i Hrvatsku.

Zagreb je sinoć gorio, Zagreb je sinoć bio srce i duša Hrvata, Zagreb je sinoć pokazao da hrvatski narod nije izgubio svoj duh, ponos i nacionalno dostojanstvo.

I nikako ne zaboravimo:
S NAMA U TOM VELIČANSTVENOM SLAVLJU BILI SU I LJUDI DRUGIH NACIJA, VJERA I RASA, SVI KOJIMA JE STALO DO DOBROBITI NAŠE HRVATSKE, ČAK ŠTO VIŠE, SVIJET JE BIO S NAMA, SVIJET ZA KOJEGA SMO (MOŽDA) DO JUČER MISLILI KAKO NAM BAŠ I NIJE SKLON, LJUDI DOBRE VOLJE I OTVORENA SRCA KOJI SU SLAVILI VELEBNO POSTIGNUĆE JEDNOG MALOG, ALI HRABROG I ČASNOG NARODA KOJI SE NIKAD NIJE ODREKAO BOGA I SVOJIH SVETINJA!

Redatelj Krešo Dolenčić najavio je kako će cijela koncepcija programa koji će se odvijati na svečanoj pozornici biti prepuštena slavljenicima – našoj reprezentaciji, igračima, izborniku i stručnom stožeru.

Naši ZLATNI DEČKI željeli su da im slavlje uveliča i simbol Domovinskog rata, junak i domoljub Marko Perković Thompson. Kapetan vrste i ponajbolji nogometaš današnjice, lav dječjeg lica, jedinstveni, neponovljivi i neslomljivi Luka Modrić, naš ponos i dika, u ime Vatrenih, na putu od zračne luke do Trga Bana Jelačića pronašao je Thompsona i u doslovnom smislu riječi dečki su ga uvukli u autobus i nastavio je dalje s njima.

Usred tog grotla, u masi obasjanoj bakljama, uz poklike oduševljenja, uz navijačke pjesme i skandiranja u čast i slavu hrvatskih junaka, u kulminaciji sveopćeg veselja, zapjevali su s Markom neslužbenu hrvatsku himnu „Lijepa li si“. Za kraj, kad je već onima koji su po zadatku bili zaduženi za scenarij i nastojali iz sjene upravljati feštom,

ZLATNI DEČKO, NAŠ MUŠKETIR, JUNAČINA, HEROJ, LAV DJEČJEG LICA, NAJBOLJI NOGOMETAŠ DANAŠNJICE, VLASNIK ZLATNE LOPTE, SLAVLJENIK I BORAC S NAJVEĆIM SRCEM NA SVIJETU poželio je čuti i pjesmu „Geni kameni“. I otpjevali su je, naš Marko i naši junaci, doduše a capella (jer žbiri su u međuvremenu isključili mikrofon, glazbenu matricu i razglas), ali to nije pokvarilo slavlje.

NEOPISIVO… riječ je koja donekle (ali samo donekle) može dočarati ono što smo doživjeli jučer, 16. srpnja ljeta Gospodnjeg 2018. u Zagrebu.
Nemojmo dopustiti da nam išta pokvari to. Ostavimo se rasprava o bespriznornim likovima i njihovim strelicama mržnje što ih upućuju preko društvenih mreža.

Njima je Hrvatska bila zadnji izbor i prihvatili su je onda kad više nisu imali kud, a nama je Hrvatska ostala svetinja vrijedna svake žrtve.

Thompson je simbol Domovinskog rada i jedinstva hrvatskoga naroda i to njima smeta, a ne ova ili ona pjesma.

Pjevali smo a capella i na prvoj crti te davne 1991. godine, pa su četnici i jugokomunisti to itekako dobro čuli. Čuju i danas, čuju itekako i čut će, kad god bude trebalo.

HVALA VATRENIMA, HVALA NAŠEM NARODU, HVALA VELIKOJ I PONOSNOJ RUSIJI, HVALA SVIMA U SVIJETU KOJI SU BILI I OSTALI UZ NAS!

Ponos je ono što nas ispunjava i daje nam snagu, i neka voljom Boga svemogućega tako i ostane.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori