Pratite nas

Kolumne

Četiri razloga zbog kojih će Zoran Milanović izgubiti izbore 11 rujna

Objavljeno

na

Zakon “Lex Perković” najveća sramota Milanovićeve vlade

Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. Sud u Munchenu i njemačko pravosuđe zadali su pravno-politički i moralni udarac Zoranu Milanoviću, Ivi Josipoviću i SDP-u kao imovinsko-pravnom ali i stvarnom slijedniku partije koja je provodila državni teror nad svojim građanima. Slučaj Lex Perković samo je jedan od dokaza opstanka i djelovanja udbaške duboke države koja nije prezala ni od instrumentalizacije Republike Hrvatske i njezinih ustanova za svoje ciljeve i održavanje društvene moći i pod cijenu narušavanja međunarodnog ugleda hrvatske države. Bivši pripadnici jugoslavenske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.

Nakon što je presuda donesena hoćemo li podići kaznene prijave protiv saborskih zastupnika koji su izglasali “Lex Perković”, uključujući tadašnjeg predsjednika RH Ivu Josipovića i premijera RH Zorana Milanovića te Državnog odvjetništva (DORH) i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji su odbili provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustaća sudu u Njemačkoj? Zkp 303 pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela?

O ovakvim stajalištima morati će se jasnije izjasniti Andrej Plenković te objasniti biračima da li je spreman nastaviti lustraciju koja je upravo započela presudom doživotnog zatvora za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na sudu u Muchenu radi likvidacije hrvatskih političkih emigranata čime je osuđen komunizam kao totalitarni sistem gdje nije dovoljno temeljiti se na retorici zamjene teze manipulacije Zorana Milanovića kao što će biti decidiran u iznošenju stavova u pogledu gospodarstva. S druge strane Zoran Milanović ako ima imalo političke odgovornosti i morala trebao bi odustati od kandidature za predsjednika Vlade RH  i povući listu kandidata za Hrvatski sabor s obzirom da je pretežito riječ o kandidatima koji su izglasali sramotan “Lex Perković” zaštitivši osumnjičene za likvidaciju hrvatskih političkih emigranata.

Afera Costabella, Madison, Jakovina, slučaj Linić – prisluškivanje…

Zoran Milanović ‘čovjek iz naroda’ koji se temeljio na socijalnoj pravdi prošle godine u “Costabelli” na reprezentaciju potrošio 293.000 kuna, 2014. godine 109.440 kuna, 2013. godine 247.925 kuna, a tijekom prve godine mandata 2012. – 96.604 kuna. Ukratko rečeno potrošio je u mandatu od 2011. do 2015. godine na troškove reprezentacije u državnoj rezidenciji Costabelli u Opatiji 750.000 kuna. Tu informaciju objavilo je Ministarstvo unutarnjih poslova na svojim službenim stranicama. Prilikom napisana demantija iz SDP-a kako je obitelj Milanović kuhala sama zaboravili su javnosti obznaniti jesu li su šnite kruha rezali na tanko kako bi imali čim dulje za jesti ili su se ipak ponašali poput pijanih milijardera koji su iz godine u godinu povisivali troškove na uštrb građana koje su zaboravili čim su se uzdigli na tron.

Slatkim brigama za Zorana Milanovića nema kraja pa prema pisanju Jutarnjeg lista od nedjelje 17.7.2016., Milanović je Hrgareku uvjetovao produženje ugovora sa agencijom ‘Madison mjesečnim uplatama svom prijatelju Igoru Kneževiću u iznosu od 15.000 kuna mjesečno, temeljem fiktivnih ugovora koji nemaju protučinidbu. Kada je bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić uredniku Velimiru Bujancu potvrdio ekskluzivu o tome da je Zoran Milanović dao iskaz na policiji povodom optužbi za koruptivne radnje u iznosu od oko 300.000 kuna, mnogi su odmahnuli rukom. Taj je skandal, međutim, potvrđen kao posve istinit, a riječ je o prijavi Mladena Hrgareka, vlasnika agencija Madison, koji je predsjednika SDP-a prijavio DORH-u zbog sumnji na pranje novca. Jedino nam nije jasno što je Slavko Linić šutio o tom prvorazrednom skandalu sve do prije neki dan, a imao je saznanja o tome još iz 2012. godine.  Pri tome, ne smije se zaboraviti da je firma Igora Kneževića dolaskom Zorana Milanovića na vlast višestruko povećala poslove sa državnim poduzećima tj. sa nekoliko desetaka tisuća kuna do preko 2 milijuna kuna. Prema izjavi bivšeg ministra Slavka Linića za medije, Igor Knežević je poslovao sa svim ministarstvima, jedino nije radio za ministarstvo financija. Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković  izjavila je da će Povjerenstvo zatražiti od državnih tijela potrebnu dokumentaciju radi provjere ima li razloga za pokretanje postupka u slučaju bivšeg premijera Zorana Milanovića i agencije Madison Consulting.

Bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina (SDP) u središtu je afere povukao se s liste Narodne koalicije za petu izbornu jedinicu. Jakovina je u toj izbornoj jedinici, koja obuhvaća Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Vukovarsko-srijemsku izbornu jedinicu, trebao biti treći na koalicijskoj listi. U proteklom razdoblju mediji su ga prozivali za niz afera, a posljednja je bila vezana uz Hrvatske šume, u kojima je kao ministar ugovorio višemilijunske bonuse za troje članova uprave, koji su isplatu ugovorenih bonusa nedavno zatražili sudskim putem. Treba se prisjetiti kako je razotkriveno da je Tihomir Jakovina svoga prijatelja Ivana Pavelića postavio na čelo Hrvatskih šuma. Usto mu je omogućio isplatu bonusa od 2,3 milijuna kuna, a članovima Uprave po 1,6 milijuna kuna. No, aferama tu nije kraj jer je Index objavio još jedan dokument koji kompromitira Jakovinu – posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma. Bivši ministar Tihomir Jakovina 7. srpnja 2014. godine zaprimio je posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma u kojem ga se upozorava na prekomjernu sječu i devastaciju i ugrožavanje naših šuma te sklapanje 330 štetnih ugovora o prodaji drvnih sortimenata. U tom se izvješću, kojeg Index posjeduje, procjenjuje da su Hrvatske šume tim ugovorima oštećene za 400 milijuna kuna.

Sve ovo Zoran Milanović nazvao je propustom kao i što je pokušao odgovornost  sa sramotnog “Lex Perkovića” prebaciti na HDZ, a pritom je zaboravio istaknuti kako je Klub zastupnika HDZ-a napustio glasovanje prilikom izglasavanja zakona prilikom zaštite udbinih egzekutora.

Ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je da se protiv bivšeg ministra financija Slavka Linića u vrijeme bivše vlade i ministra Ranka Ostojića provodila obrada Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (PNUSKOK), objavio je Nacional. Navode da posjeduju dokumente koji to dokazuju. Izvor koji je Nacionalu dostavio te dokumente tvrdi da oni pokazuju da je SDP doista koristio sigurnosni aparat u obračunu s političkim protivnicima. Prema tvrdnjama tog izvora, to pokazuje Očitovanje koje je Ministarstvo unutarnjih poslova 4. svibnja ove godine uputilo Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, kojem je na čelu Ranko Ostojić, bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova, kojeg je Slavko Linić optužio da je, s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, zloupotrebljavao sigurnosne službe te da im je pritom kao glavni operativac posao odrađivao tadašnji šef PNUSKOK-a Mario Bertina. Očitovanje je za MUP izradilo Ravnateljstvo policije, potpisao ga je glavni ravnatelj policije Zvonimir Vnučec, a ministar Orepić istog je dana taj dokument proslijedio saborskom odboru kojim predsjeda Ranko Ostojić.

Želite li da se i dalje da se policijski USKOK upotrebljava za potrebe Zorana Milanovića odnosno SDP-a, a s druge strane isti taj SDP štiti zločince totalitarnog režima? Gdje je sada bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović poznatiji po isušivanju močvare da proziva SDP zločinačkom organizacijom kao stvarnim slijednikom partije nakon doživotne kazne dvojca Perković – Mustač?

Prevara birača Planom 21

Analizirali smo obećanja iz Plana 21 i odmah zamijetili da se glavni ciljevi – rast zapošljavanja i oporavak gospodarstva uz investicije – nisu ispunili. Ekonomisti i analitičari zaključili su da je za produljivanje krize kriva porezna politika koja je dodatno opteretila građane te porezna presija koja je uplašila poslodavce. Ako se tome pridodaju i administrativne zapreke i visoka cijena rada u Hrvatskoj, jasno je da ni investitori nisu bili oduševljeni promjenama pravila u domaćem gospodarstvu. Na pad osobne potrošnje najviše je utjecao rast PDV-a. Ako se uzme u obzir da su poskupjeli struja, plin i režijski troškovi te da je otprilike 300 tisuća građana blokirano zbog neplaćenih računa, jasno je da građani troše osjetno manje, što povlači oskudniju gospodarsku aktivnost. Iako je Vlada rasteretila poduzetnike smanjivanjem zdravstvenog doprinosa sa dva posto na 13 posto te rezanjem dijela parafiskalnih nameta, poslodavci su nesigurni i žale se na poreznu presiju. Nju su stvorile mjere poput retrogradnog oporezovivanja dobiti, izmjene Općeg poreznog zakona kojim je omogućena naplata dugova tvrtke privatnom imovinom poduzetnika te česte porezne kontrole i blokade računa. Takve odredbe nisu najavljivane u Planu 21, a zabrinule su poduzetnike i stvaraju negativnu investicijsku klimu. Obećano je da će se plaće u javnom sektoru braniti, a smanjene prvo za materijalna prava poput božićnica i putnih troškova, a potom smanjenjem bruto plaće tri posto.

Nakon što je i sam Zoran Milanović priznao u Dnevniku Nove TV kako nisu uspjeli provesti PLAN 21 i time su prevarili birače sada nam obećava kako će otvoriti 145.000 novih radnih mjesta, a broj nezaposlenih s prosječnih 300.000, koliko ih je bilo lani, smanjiti na 170.000. Mlade ima i dalje namjeru zapošljavati putem Mršićevog modela koji će ih nakon što ih stručno osposobe u trajanju od godinu dana vratiti nazad na HZZ, no bitno je da je obećao naknadu veću za 600 kn sa 2.400 kn na 3.000 kn iako to dugoročno ne rješava problem zapošljavanja mladih budući da poslodavci nisu zakonom vezani zaposliti stvoreni stručni kadar, već se odlučuju na nove i time mlade i obrazovano stručno osposobljene kadrove koriste kao kvantitetu. Ponovno obećavaju uvođenje socijalne mirovine, o kojoj se raspravlja već 15 godina, a jedina novost u programu “Narodne koalicije” je Stipe Mesić.

Lista dotrajalih i opterećenih kadrova aferama i sučeljavanje

Uz sve prethodno navedeno  Andrej Plenković ima pobjedu na dlanu koju su mu omogućili Nijemci i nevjerodostojnost Zorana Milanovića u pogledu neostvarenog Plana 21 kao i opterećenost aferama koje uoči izbora izlaze na površinu, Jedino će na njemu biti hoće li uspjeti poentirati na svemu navedenom, a pritom iskoristiti svoje kompetencije na sučeljavanju u srazu sa Zoranom Milanovićem koji će se ponašati poput ranjene zvijeri, ali ovaj puta u blažoj verziji budući da je zamjetna promjena retorike. Mogli bi doživjeti da će se na kraju Zoran Milanović posvaditi sam sa sobom. Također, njegov primarni  test očekuje se prilikom kreiranja listi kada će pokazati može li napraviti iskorak i zahvaliti se svima kojima se može u jeku samih izbora prikačiti bilo kakva afera bilo da je riječ o plagijatima, farbanjima tunela, prenamjeni zemljišta, mogućem sukobu interesa itd. U slučaju da to ne uspije pada mu sva vjerodostojnost u drugi plan jer pokazati će se da je riječ o kozmetičkim promjenama odnosno propustima kao slučaj Jakovina.

Povlačenje Tomislava Čuljka trebala bi biti jasna poruka većini koja će se nastojati oglušiti kao da se to ne tiče njih. S obzirom da će kampanja biti zamijenjena gospodarskim statističkim podacima u okviru obećanja gospodarskog oporavka umjesto temi o ustašama i partizanima mišljenja sam da se treba jasno odrediti u pogledu lustracije i borbe sa korupcijom i organiziranim kriminalom.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Pobjednika u Vukovaru međunarodna zajednica natjerala je da oprosti poraženima

Objavljeno

na

Objavio

Priča o Hrvatima i njihovom odnosu prema Vukovaru nikada neće biti ispričana do kraja. Postaje pomalo dosadno, kao nešto naučeno napamet i naštrebano, nabrajati što se to 1991. godine dogodilo na istoku Hrvatske.

Ovčara, bolnica, Velepromet, masovna strijeljanja, masakr u Borovu Selu, tisuće “nestalih”, 30.000 logoraša bez satisfakcije, neosuđeni ratni zločinci koji se cinično cerekaju svojim silovanim žrtvama nasred ulice.

Hrvatska nije vojnom akcijom oslobodila Vukovar. Pregovori s generalom Jacques Kleinom vukli su se godinama. Tuđman načet bolešću, Haag na vratima, Vesna Škare Ožbolt i Jadranka Kosor na “braniku domovine” i rađanje monstruma. Zakon o oprostu je taj monstrum. Pobjednik je bio od međunarodne zajednice natjeran da oprosti poraženima.

Sjetimo se samo partizana koji su vječno nadahnuće raznih Slavica Lukić, Ivanki Toma, Žarka Puhovskih, Borisa Vlašića, Gorana Gerovaca i tisućama orjunaških nostalgičara i “novokompovanih” četnika na koje je i SOA nedavno javno upozorila. Svi oni savršeno znaju kako su njihovi partizani “opraštali” poraženim ustašama, Nijemcima odnosno tzv. folksdojčerima, Talijanima, “narodnim neprijateljima” itd.

Svi su oni doživjeli pogrom nakon “oslobođenja”. No, stigla su moderna multikulturalna vremena koja u Hrvatskoj bespogovorno i odmah inzistiraju na “oprostu” i pomirbi s poraženim neprijateljima, kao npr. u slučaju Vukovara. Toga nema nigdje drugdje u svijetu. Tako smo dobili od Ustavnog suda “Lex Vukovar”. Penava, naivan k’o francuska sobarica, ljut je k’o ris zbog loše obavljenog posla uslijed čega stradalnici srpske agresije već 28 godina čekaju pravdu.

Čak se i Marinko Jurasić u Večernjaku pita: “Kome koristi status quo?“ Je li tu naivan Penava ili Jurasić? Možda koristi Vladimiru Vezmaru, osumnjičeniku za ratne zločine koji je prije šest mjeseci priveden bez lisičina na rukama.

Ovih dana vratio se na svoj posao u Gradsku upravu Grada Vukovara. To se zove kraljevski tretman! Nije cinizam. Sjetite se Tomislava Merčepa i njegovog tretmana prigodom privođenja. Još su samo nedostajali lanci.

Svima koji su s hrvatske strane bili privođeni uvijek su bile stavljene lisičine, ali našem Vladimiru dopustili su da prigodom uhićenja drži ruke u džepovima. Sada se brani sa slobode, opet s rukama u džepovima.

I kapetan Dragan će uskoro će na slobodu. Usput rečeno, branio sam u priličnom broju postupaka protiv naših branitelja zbog sumnje na počinjenje ratnih zločina. Ne sjećam se ni jednog jedinog slučaja da je bilo tko bio priveden s rukama u džepovima. Dobro, hrvatski su branitelji ionako opasni. Najbolji dokaz tomu su Bljesak i Oluja.

Sada naš dekoncentrirani Penava moli i predlaže institucijama sustava da napokon počnu raditi svoj posao. Najprije neka napokon otkriju gdje su završili nestali iz 1991. godine, zatim tko su i gdje zločinci odgovorni za masakr u Borovom Selu, potom da se napokon dosudi pravedna satisfakcija za 30.000 logoraša kojima su lomljene kosti i duša u agresorskim kazamatima, i napokon da započne privođenje onih za koje postoje konkretni dokazi kako su okrvavili ruke nakon 18. studenog. Nakon tog “neustavnog” Penavinog zahtjeva diglo se na zadnje noge sve što je progresivno, lijevo, suživotno, pravedno i socijalno.

Marinko Jurasić je blago zgranut: “Penavina emotivna reakcija ljudski je razumljiva jer on predstavlja vukovarske branitelje i stradalnike koji 28 godina čekaju na pravdu. Čekaju i neki Srbi”. Trebali bi kao povijesnog “znalca” iskoristiti Hrvoja Klasića pa neka nam objasni kako su nakon ’45. godine prošli oni ustaše i Nijemci koji su čekali pravdu.

Penava je vjerojatno i sam shvatio koliko je “drugarski” zastranio kad ga je jedan liberalno blagi partijaš Žarko Puhovski usporedio s drugom majorom Veselinom Šljivančaninom. Ni manje ni više!!! Naš Žare misli piše i tvrdi da je Penava “predstavnik primitivnog patriotizma”. Analogno tome i Šljivančanin je primitivni patriot koji je, zbog te primitivnosti, dobio u Haagu, mislim, 17 godina. Koliko bi tek morao dobiti Penava slijedom simetrije s drugom majorom?

Kao u najboljim danima Blanke Vlašić skočila je u vis i Ivanka Toma u Jutarnjem. “Iza kulisa” joj palo na pamet pitanje: “Želi li Penava dobro Vukovaru?” Ljuti našu Ivanku što retrogradni gradonačelnik ne shvaća da “ako želi dobro svome gradu i njegovim stanovnicima treba imati viziju drugačije i bolje budućnosti”.

Po njoj je ta vizija jako slična jednoj viziji koja nas je koštala više od 16.000 mrtvih, razrušenih gradova i sela, protjeranih iz Iloka i Vukovara, razaranja Dubrovnika, Gospića, Splita, Zadra, Karlovca, Osijeka…

Riječ je o viziji “bratstva i jedinstva”. Na kraju će po našoj lijevoj medijskoj falangi ispasti da Vukovaru žele više “dobro” ratni zločinci, Šljivančanin, JNA, mesari iz Borova Sela, navijači Zvezde i Partizana negoli Penava. Ovi posljednji se na svakoj utakmici već godinama pojavljuju s parolama “Drugačija i bolja budućnost” i “Vukovar je naš”, doslovno primjenjujući načelo jednojezičnosti i pišući svoje želje isključivo na ćirilici.

I tu vidim ozbiljnu pogrešku inače bezgrešne Pučke pravobraniteljice Lore Vidović kao i predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića. Naime, naša je Lora trebala odmah oštro upozoriti “grobare” i “delije” da po Ustavnom sudu RH moraju svoje snove o njihovom Vukovaru pisati dvojezično i na ćirilici i na latinici.

Kako razriješiti taj vukovarski rašomon? Svidio mi se jedan progresivno-liberalni model iz Nizozemske. Njih su, kao što znate, nepravedno napadali da su oni “kobajage” krivi što su nekonfliktni Srbi 1995. godine počinili genocid nad muslimanima u Srebrenici.

Niži sud je presudio da su “njihovi” koji su čuvali “sigurnu zonu” od napada generala Mladića odgovorni za smrt 8.400 ljudi ili otprilike 30%. Onda, kako to već ide u pravim demokracijama, otišla je žalba na Vrhovni sud Nizozemske koji je utvrdio da Nizozemci imaju “vrlo ograničenu odgovornost”, samo negdje oko 10%.

Nešto slično kao i Vrhovni sud RH u slučaju Tomislava Merčepa. I sada nizozemska vlada mora platiti 10% odštete obiteljima žrtava, a ne, Bogu hvala, čak 30%. To bi ujedno mogao biti putokaz za 30.000 naših zarobljenika u srbijanskim logorima. Neka svaki dobije 10% u srpskim dinarima osim Freda Matića koji je sad u Bruxellesu. Njemu treba isplatiti u ”evrima”.

I na kraju na znanje našim novinarima ili kako im je tepao Lav Trocki “intelektualnim proleterima“” u RH postoji Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji u članku 8. kaže: “Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina MORAJU se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima”. Sad neka svatko sam za sebe zaključi koliko je odluka Ustavnog suda pridonijela razumijevanju, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu među Hrvatima i Srbima u Vukovaru.

Uglavnom, bit će po staroj latinskoj: “Ex nihilo, nihil fit“ ili “ni od čega, ništa”.

Kad sam već, pišući ovu kolumnu, spomenuo famoznu Loru Vidović, pučku pravobraniteljicu, red je da je opet pohvalimo.

Treba pohvaliti nju i one koji su digli ruku za njen izbor. Moj bivši portal dnevno.hr misli da se Lora nepravedno zapostavlja. Ne mogu vjerovati! Zašto? Lorica je, naime, IX. bojnu HOS-a, znači redovnu postrojbu Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, nazvala “ustaškom bojnom”.

Da popularna Lora čita Narodne novine umjesto Indexa, Nacionala, Telegrama, Novog lista i dnevno.hr, možda, samo možda bi tamo mogla naletjeti na neki članak o Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i napokon doznati tko se može smatrati hrvatskim braniteljem.

Ona je za sada sigurna da je “predsjednik” svih hrvatskih branitelja Zoran Erceg koji se filmskom kamerom prišuljao opasnom Ratku Mladiću iza leđa i tako za nju dobio čin heroja hrvatskih branitelja. Dakle, u Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata lijepo piše, na latinici, da se braniteljem smatra pripadnik Oružanih snaga RH (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Kad bi to kojim slučajem znala naša Lorica, ona bi doslovno zinula tako široko da bi joj se donja vilica spustila do poda.

Zamisli Lora, HOS je zakonom definiran kao dio hrvatskih branitelja te su istim zakonom priznate i njihove insignije, grb, zastava, a oni kao regularne jedinice HV-a. Mislim da bi Lora i raznorazni ljevičari dobili infarkt kad bi saznali da je sve to zakonski regulirala vlada – Ivice Račana. Zna se – starog ustaše! Kakve veze ima “hrvatska pobjednička vojska” s ustašama, to nam Lora do sada nije uspjela objasniti. Ma ni ne treba jer je sve jasno. “Njojzi” je to sve već odavno objasnio Milorad Pupovac. A tko je objasnio sutkinji Prekršajnog suda u Čakovcu da je poklič “Bog i Hrvati” remećenje “javnog reda i mira” zasad nije objašnjeno. Sumnja se na nekog iz Gerinog “Obzora”.

Ana Krasnay na fejsu bodri i moli: “Budimo ljudi. Nije teško! I majmunima je uspjelo!” Doista živimo u tragičnim vremenima.

Dikan Radeljak je u “tragičnom” raspoloženju pa se pita “Koja je razlika između grčke i hrvatske tragedije? Za razliku od grčke tragedije koja je zasnovana na mitu, hrvatska je zasnovana na mitu i korupciji”.

Srbija je jako senzibilna i osjetljiva na samu riječ genocid. Tako Jutarnji od 28. lipnja javlja: “U Srbiji prijavili Kučana za ratni zločin i genocid?” Milan Kučan je po prijavi kršio pravila međunarodnog prava i Ženevske konvencije za vrijeme oružanog sukoba koji je trajao od 27. lipnja do 7. srpnja 1991. godine u Sloveniji. Šeprtljavi Slovenci. Srbima i JNA je u Srebrenici trebalo samo tri dana da poubijaju 8.400 muškaraca. I da se još usput bave poezijom “Nož, žica, Srebrenica…”

Zlobni desničari su začuđeni. Tvrde da brže ide smjena ministara nego smjena turista. Lako je kad smjene generala. On, ako voli putovati, postaje general-turist. Ministrima je malo teže. Jedina im je nada da će jednog dana, a možda i prije, i Plenkiju biti teško.

Imamo najgore rezultate mature dosad. Skoro 9.000 učenika je tresnulo iz hrvatskog i matematike. A nekad davno pljuckali smo po Stipi Šuvaru. Bojim se nepravedno. Branka Raguž nije začuđena. “Izbacili su Gundulića, Ujevića, Mažuranića, Schillera, Shakespearea, Gaussa, Pitagoru, Aristotela…, a uveli su produkciju selfija, slikanje u WC-ima, svadbene salone i diskoteke s “duck” usnama, marketing za influencere, silikonarstvo, youtubanje, chillanje, twerkanje, fridaysforfuture iliti legalno markiranje nastave itd.  Ispada da je 9.000 tisuća posrnulih još i dobar rezultat.

Milan Ivkošić provocira: “Ljevičari srušili Kuščevića, sad je na redu Trump”. Napokon u Gerinom “Obzoru” mudro pitanje. Postavio ga je Mirko Galić: “Kako odmjeriti je li važnija pravda za žrtve ili poštovanje ljudskih prava?” Mislim, ako pravda nije stigla do žrtava kako poštivati ljudska prava žrtvinih nasljednika?

Ljiljana Zmijanović dobila je spor na Upravnom sudu u Splitu. Ukinuta je odluka koja se s pravom kandidira za pravnu glupost godine. Nella Slavica, milošću ministra Ćorića, postala je ravnateljicom Nacionalnog parka Krka.

Zmijanović je u svemu imala bolje reference od Nelle, no uz to je imala, kao dragovoljka Domovinskog rata, skoro 500 sati u borbenom sektoru. Nella je bila bolja samo u jednome: navodno je bila u isto vrijeme članica HDZ-a i HNS-a. Dakle, najvažniji dio vladajuće koalicije bio je uz nju. Sad joj preostaje još jedino da se učlani i u SDP. Uz takvo članstvo, nakon sljedećih izbora za nju neće biti nikakve frke.

Jurica Pavičić vrhunski je filmski kritičar. K’o mali gledao je sve partizanske filmove. Njemu je bilo dovoljno da se zavali u Areni u široki stolac, pogleda Vrdoljakova “Generala” i “urbi et orbi” obznani svoju kritičarsku umotvorinu: “U subotu navečer, Pulski filmski festival otvoren je projekcijom ‘Generala’, jednog starački okoštalog filma koji ideološki, stilski i duhovno miriše na plijesan“” Šizofrena situacija naslućivala se čim je Vrdoljakov film dovršen. U slobodarskoj Puli je navodno zasjedalo vijeće za obranu antifašizma od Vrdoljaka i Thompsona. I zaključilo: non pasaran.

Hitno je Dana Budisavljević montirala film o Diani Budisavljević i tek tada je Jurica, antifašistički miran, krenuo u Pulu. “Dnevnik Diane Budisavljević” i “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” te “Srbenka” razveselili su dušu našeg Jurice, ali i Branu Pofuka, Geru, Radu i familiju… Miletić, Jakovčić i ostali progresivci mogu, nakon trijumfa partijskog socrealizma, malo zaboraviti na Uljanik i nadati se da će DORH zahvatiti amnezija.

Moram pogledati “Dnevnik…” jer se tim filmom dokazalo da je Pupi stvarno govorio istinu o tome kako je Tuđman devedesetih prekrstio 10.000 tisuća srpske “dece” na katoličanstvo. Sad je tu djecu spasila Diana Budisavljević uz pomoć Dane Budisavljević. Treba znati odabrati temu koja ima prođu!

Naravno, klerofašisti bi film o Vukovaru i Penavu za glavnog glumca. Oni su opterećeni prošlošću. Od Vukovara je prošlo samo 28 godina.  “General” je film iz već pljesnive prošlosti, a kako li su tek onda pljesnive teme kao Ovčara, proboj, 12 redarstvenika u Borovu Selu, bolnica, Blago Zadro… Ne bi Nina Obuljen dala lovu za tako daleke povijesne teme.

Treba nešto svježe, recimo nešto iz 1941. godine! Svježa roba iz kamenog doba. Ono što mene osobno veseli je spoznaja da srpski režiseri nisu pet kopalja iznad hrvatskih. Po najnovijim spoznajama bolji su samo za tri koplja. Sjetite se samo filma “Tko to tamo peva” i sve će vam biti jasno. Tamo snimaju muške filmove. Zato smo mi senzibilniji i romantičniji sa ženama.

Jedan moj prijatelj iz Splita otkrio je sveti gral za dugogodišnji sretni brak. Priča mi on: “Ja i moja žena svaki tjedan dva puta idemo na večeru u jedan fini restoran. Na stolu cvijeće, svijeće, savršena spiza, Oliver diskretno piva, ples, fini konjak na kraju. Jedino što ona ide utorkom (s ljubavnikom), a ja petkom (s ljubavnicom)!

Zvonimir Hodak / direktno.hr

 

HODAK: Što će se dogoditi ako grad Vukovar ne postupi po komandi ‘časnog’ Suda?

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Borislav Ristić: Kako pobijediti taj duh nezadovoljstva i općeljudske apatije?

Objavljeno

na

Objavio

Krajem prošlog stoljeća svi su nas uvjeravali kako ćemo do 2020. putovati letećim automobilima, imati kolonije na Marsu i androide koji će obavljati poslove umjesto nas, a umjesto toga smo dobili realnost nesnosnih prometnih gužvi, hipnotizirane zombi generacije koje nepomično zure u svoje mobitele i migrantske kolone na granicama.

Ipak, svi volimo sanjariti o budućnosti. Prilika je to da, zavaljeni negdje na plaži, mozak pustimo na pašu i svoju prozaičnu sadašnjost obavijemo svijetom mašte o kojem nikome ne moramo polagati račune.

Možemo, tako, i dalje sanjariti o tome kako ćemo za desetak godina živjeti u ugodnoj hladovini ekoloških i samoodrživih “zelenih nebodera”, putovati na more ili kod rodbine nekim superbrzim prometalom, a roboti će nam odrađivati sve kućanske poslove.

Iako znamo da budućnost nikada ne ispadne onakva kakvom smo ju zamišljali, takva sanjarenja, oslobođena realističkih obzira, uvijek nam govore ponešto i o nama samima, piše Borislav Ristić / Večernji list

Ovo sada nije svijet kakvog smo zamišljali, ali možemo se tješiti time kako on ne odgovara ni nekoj orvelovskoj postapokaliptičkoj viziji komunističkog svijeta okrutnosti i bijede, u kojemu smo svi već trebali živjeti. Iako je Orwellova mračna vizija bila intuitivno razumljiva, ona nije bila realna.

Ljudima se ne može vladati strahom, kao što pokazuje jalova sudbina svih tiranija prošlosti. Stvar je obrnuta, ljudima se vlada udovoljavanjem i podilaženjem njihovim željama.

Pogledajte samo današnju stvarnost, ona je sva u službi ljudske lijenosti. Tako je zadaća poduzetnika da prepozna određenu ljudsku potrebu i da ju olakša.

Ako on udovolji toj našoj potrebi, mi smo mu to spremni platiti novcem. U tom nekom uskom smislu moglo bi se reći kako ispada da su svi izumi svijeta nastali upravo iz ugađanja našoj lijenosti, odnosno, ljudske potrebe da nešto napravi lakšim.

Paradoks je u tome da je lijenost majka izuma. Ne samo zato što lijenčina ima vremena za kreativnost nego upravo zato što se po samoj prirodi stvari tijelo u mirovanju opire svakom gibanju.

Spremno je smisliti more izgovora zašto se nešto ne može, ali ako se ipak mora – onda smisli način kako to učiniti na najlakši mogući način. I tako, dok nas se plašilo mračnom distopijom Orwellova svijeta, naš svijet sve više teži stvarnosti koju je u romanima “Vrli novi svijet” i “Otok” opisao Aldous Huxley.

Huxleyeva naoko utopijska budućnosti nije svijet rata i okrutnosti, već svijet u kojem vlada sveopće blagostanje. To je svijet bez patnje, u kojemu su individue slobodne od svake odgovornosti, nisu vezane brakom, obitelji, niti roditeljstvom. U tom svijetu nema potrebe za nacionalnim državama, jer se misli kako će se tako iskorijeniti svi ratovi.

Religije ne postoje, a ustoličena je samo jedna – hedonizam. Iskorijenjene su bolesti, kao i starenje. Ljudi su zdravi, lijepi i mladoliki. Svi žive u stanju nepomućenog egoizma. Seks je rekreativan i svi imaju slobodan pristup kontracepciji. U smrt se odlazi dragovoljno, programirano i bez boli.

Iako u Huxleyevoj viziji budućnosti postoji vladajuća klasa, takozvani Kontrolori, oni u biti imaju vrlo malo posla, jer daju ljudima ono što oni žele. To je hologramska tvornica želja. Samo nije jasno tko će ispunjavati sve te želje ako su svi slobodni raditi što žele? Koliko god vladalo blagostanje, ono nikada neće moći ispratiti taj porast želja, jer “lijenčinu ubija želja njegova”.

Svijet bez patnje, u kojemu je ispunjenje svakog prohtjeva čovjeku nadohvat ruke, uskoro postaje svijet u kojem život gubi smisao. Orwellov svijet je okrutan, ali je to još uvijek ljudski svijet, jer ipak ostavlja nadu u oslobođenje od ropstva.

Huxleyev svijet je svijet blagostanja, ničim narušene harmonije i slobode, ali je on nehuman, njegov je horizont zatvoren. To je život bez svrhe, koji nije vrijedan življenja. Užitak u blagostanju koje nam donosi tehnokratska civilizacija, za sobom vuče gubitak na duhovnoj strani.

To je stanje u kojem imaš sve, ali s ničim nisi zadovoljan. Oslobodili smo se okova ropstva samo kako bismo se objesili o gadgete naših želja. To stvara duhovnu pustoš i to je ono zastrašujuće i distopijsko u civilizaciji koju smo stvorili.

Svi izumi čovječanstva u funkciji su naše lijenosti i želje za komforom, ali što učiniti sa svim slobodnim vremenom ovoga svijeta ako ujutro nemate razloga ustati? Kako pobijediti taj duh nezadovoljstva i općeljudske apatije?

Ako kao civilizacija ne postavimo na pijedestal čovjekova života potragu za istinom i smislom, umjesto ugađanja željama, osigurana nam je budućnost prodanih duša – ljudi koji kao muhe bez glave trče za proizvodima iz nepresušne tvornice želja.

Borislav Ristić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari