Pratite nas

Kolumne

Četiri razloga zbog kojih će Zoran Milanović izgubiti izbore 11 rujna

Objavljeno

na

Zakon “Lex Perković” najveća sramota Milanovićeve vlade

Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. Sud u Munchenu i njemačko pravosuđe zadali su pravno-politički i moralni udarac Zoranu Milanoviću, Ivi Josipoviću i SDP-u kao imovinsko-pravnom ali i stvarnom slijedniku partije koja je provodila državni teror nad svojim građanima. Slučaj Lex Perković samo je jedan od dokaza opstanka i djelovanja udbaške duboke države koja nije prezala ni od instrumentalizacije Republike Hrvatske i njezinih ustanova za svoje ciljeve i održavanje društvene moći i pod cijenu narušavanja međunarodnog ugleda hrvatske države. Bivši pripadnici jugoslavenske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.

Nakon što je presuda donesena hoćemo li podići kaznene prijave protiv saborskih zastupnika koji su izglasali “Lex Perković”, uključujući tadašnjeg predsjednika RH Ivu Josipovića i premijera RH Zorana Milanovića te Državnog odvjetništva (DORH) i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji su odbili provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustaća sudu u Njemačkoj? Zkp 303 pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela?

O ovakvim stajalištima morati će se jasnije izjasniti Andrej Plenković te objasniti biračima da li je spreman nastaviti lustraciju koja je upravo započela presudom doživotnog zatvora za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na sudu u Muchenu radi likvidacije hrvatskih političkih emigranata čime je osuđen komunizam kao totalitarni sistem gdje nije dovoljno temeljiti se na retorici zamjene teze manipulacije Zorana Milanovića kao što će biti decidiran u iznošenju stavova u pogledu gospodarstva. S druge strane Zoran Milanović ako ima imalo političke odgovornosti i morala trebao bi odustati od kandidature za predsjednika Vlade RH  i povući listu kandidata za Hrvatski sabor s obzirom da je pretežito riječ o kandidatima koji su izglasali sramotan “Lex Perković” zaštitivši osumnjičene za likvidaciju hrvatskih političkih emigranata.

Afera Costabella, Madison, Jakovina, slučaj Linić – prisluškivanje…

Zoran Milanović ‘čovjek iz naroda’ koji se temeljio na socijalnoj pravdi prošle godine u “Costabelli” na reprezentaciju potrošio 293.000 kuna, 2014. godine 109.440 kuna, 2013. godine 247.925 kuna, a tijekom prve godine mandata 2012. – 96.604 kuna. Ukratko rečeno potrošio je u mandatu od 2011. do 2015. godine na troškove reprezentacije u državnoj rezidenciji Costabelli u Opatiji 750.000 kuna. Tu informaciju objavilo je Ministarstvo unutarnjih poslova na svojim službenim stranicama. Prilikom napisana demantija iz SDP-a kako je obitelj Milanović kuhala sama zaboravili su javnosti obznaniti jesu li su šnite kruha rezali na tanko kako bi imali čim dulje za jesti ili su se ipak ponašali poput pijanih milijardera koji su iz godine u godinu povisivali troškove na uštrb građana koje su zaboravili čim su se uzdigli na tron.

Slatkim brigama za Zorana Milanovića nema kraja pa prema pisanju Jutarnjeg lista od nedjelje 17.7.2016., Milanović je Hrgareku uvjetovao produženje ugovora sa agencijom ‘Madison mjesečnim uplatama svom prijatelju Igoru Kneževiću u iznosu od 15.000 kuna mjesečno, temeljem fiktivnih ugovora koji nemaju protučinidbu. Kada je bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić uredniku Velimiru Bujancu potvrdio ekskluzivu o tome da je Zoran Milanović dao iskaz na policiji povodom optužbi za koruptivne radnje u iznosu od oko 300.000 kuna, mnogi su odmahnuli rukom. Taj je skandal, međutim, potvrđen kao posve istinit, a riječ je o prijavi Mladena Hrgareka, vlasnika agencija Madison, koji je predsjednika SDP-a prijavio DORH-u zbog sumnji na pranje novca. Jedino nam nije jasno što je Slavko Linić šutio o tom prvorazrednom skandalu sve do prije neki dan, a imao je saznanja o tome još iz 2012. godine.  Pri tome, ne smije se zaboraviti da je firma Igora Kneževića dolaskom Zorana Milanovića na vlast višestruko povećala poslove sa državnim poduzećima tj. sa nekoliko desetaka tisuća kuna do preko 2 milijuna kuna. Prema izjavi bivšeg ministra Slavka Linića za medije, Igor Knežević je poslovao sa svim ministarstvima, jedino nije radio za ministarstvo financija. Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković  izjavila je da će Povjerenstvo zatražiti od državnih tijela potrebnu dokumentaciju radi provjere ima li razloga za pokretanje postupka u slučaju bivšeg premijera Zorana Milanovića i agencije Madison Consulting.

Bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina (SDP) u središtu je afere povukao se s liste Narodne koalicije za petu izbornu jedinicu. Jakovina je u toj izbornoj jedinici, koja obuhvaća Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Vukovarsko-srijemsku izbornu jedinicu, trebao biti treći na koalicijskoj listi. U proteklom razdoblju mediji su ga prozivali za niz afera, a posljednja je bila vezana uz Hrvatske šume, u kojima je kao ministar ugovorio višemilijunske bonuse za troje članova uprave, koji su isplatu ugovorenih bonusa nedavno zatražili sudskim putem. Treba se prisjetiti kako je razotkriveno da je Tihomir Jakovina svoga prijatelja Ivana Pavelića postavio na čelo Hrvatskih šuma. Usto mu je omogućio isplatu bonusa od 2,3 milijuna kuna, a članovima Uprave po 1,6 milijuna kuna. No, aferama tu nije kraj jer je Index objavio još jedan dokument koji kompromitira Jakovinu – posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma. Bivši ministar Tihomir Jakovina 7. srpnja 2014. godine zaprimio je posebno izvješće o poslovanju Hrvatskih šuma u kojem ga se upozorava na prekomjernu sječu i devastaciju i ugrožavanje naših šuma te sklapanje 330 štetnih ugovora o prodaji drvnih sortimenata. U tom se izvješću, kojeg Index posjeduje, procjenjuje da su Hrvatske šume tim ugovorima oštećene za 400 milijuna kuna.

Sve ovo Zoran Milanović nazvao je propustom kao i što je pokušao odgovornost  sa sramotnog “Lex Perkovića” prebaciti na HDZ, a pritom je zaboravio istaknuti kako je Klub zastupnika HDZ-a napustio glasovanje prilikom izglasavanja zakona prilikom zaštite udbinih egzekutora.

Ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo je da se protiv bivšeg ministra financija Slavka Linića u vrijeme bivše vlade i ministra Ranka Ostojića provodila obrada Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (PNUSKOK), objavio je Nacional. Navode da posjeduju dokumente koji to dokazuju. Izvor koji je Nacionalu dostavio te dokumente tvrdi da oni pokazuju da je SDP doista koristio sigurnosni aparat u obračunu s političkim protivnicima. Prema tvrdnjama tog izvora, to pokazuje Očitovanje koje je Ministarstvo unutarnjih poslova 4. svibnja ove godine uputilo Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, kojem je na čelu Ranko Ostojić, bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova, kojeg je Slavko Linić optužio da je, s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, zloupotrebljavao sigurnosne službe te da im je pritom kao glavni operativac posao odrađivao tadašnji šef PNUSKOK-a Mario Bertina. Očitovanje je za MUP izradilo Ravnateljstvo policije, potpisao ga je glavni ravnatelj policije Zvonimir Vnučec, a ministar Orepić istog je dana taj dokument proslijedio saborskom odboru kojim predsjeda Ranko Ostojić.

Želite li da se i dalje da se policijski USKOK upotrebljava za potrebe Zorana Milanovića odnosno SDP-a, a s druge strane isti taj SDP štiti zločince totalitarnog režima? Gdje je sada bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović poznatiji po isušivanju močvare da proziva SDP zločinačkom organizacijom kao stvarnim slijednikom partije nakon doživotne kazne dvojca Perković – Mustač?

Prevara birača Planom 21

Analizirali smo obećanja iz Plana 21 i odmah zamijetili da se glavni ciljevi – rast zapošljavanja i oporavak gospodarstva uz investicije – nisu ispunili. Ekonomisti i analitičari zaključili su da je za produljivanje krize kriva porezna politika koja je dodatno opteretila građane te porezna presija koja je uplašila poslodavce. Ako se tome pridodaju i administrativne zapreke i visoka cijena rada u Hrvatskoj, jasno je da ni investitori nisu bili oduševljeni promjenama pravila u domaćem gospodarstvu. Na pad osobne potrošnje najviše je utjecao rast PDV-a. Ako se uzme u obzir da su poskupjeli struja, plin i režijski troškovi te da je otprilike 300 tisuća građana blokirano zbog neplaćenih računa, jasno je da građani troše osjetno manje, što povlači oskudniju gospodarsku aktivnost. Iako je Vlada rasteretila poduzetnike smanjivanjem zdravstvenog doprinosa sa dva posto na 13 posto te rezanjem dijela parafiskalnih nameta, poslodavci su nesigurni i žale se na poreznu presiju. Nju su stvorile mjere poput retrogradnog oporezovivanja dobiti, izmjene Općeg poreznog zakona kojim je omogućena naplata dugova tvrtke privatnom imovinom poduzetnika te česte porezne kontrole i blokade računa. Takve odredbe nisu najavljivane u Planu 21, a zabrinule su poduzetnike i stvaraju negativnu investicijsku klimu. Obećano je da će se plaće u javnom sektoru braniti, a smanjene prvo za materijalna prava poput božićnica i putnih troškova, a potom smanjenjem bruto plaće tri posto.

Nakon što je i sam Zoran Milanović priznao u Dnevniku Nove TV kako nisu uspjeli provesti PLAN 21 i time su prevarili birače sada nam obećava kako će otvoriti 145.000 novih radnih mjesta, a broj nezaposlenih s prosječnih 300.000, koliko ih je bilo lani, smanjiti na 170.000. Mlade ima i dalje namjeru zapošljavati putem Mršićevog modela koji će ih nakon što ih stručno osposobe u trajanju od godinu dana vratiti nazad na HZZ, no bitno je da je obećao naknadu veću za 600 kn sa 2.400 kn na 3.000 kn iako to dugoročno ne rješava problem zapošljavanja mladih budući da poslodavci nisu zakonom vezani zaposliti stvoreni stručni kadar, već se odlučuju na nove i time mlade i obrazovano stručno osposobljene kadrove koriste kao kvantitetu. Ponovno obećavaju uvođenje socijalne mirovine, o kojoj se raspravlja već 15 godina, a jedina novost u programu “Narodne koalicije” je Stipe Mesić.

Lista dotrajalih i opterećenih kadrova aferama i sučeljavanje

Uz sve prethodno navedeno  Andrej Plenković ima pobjedu na dlanu koju su mu omogućili Nijemci i nevjerodostojnost Zorana Milanovića u pogledu neostvarenog Plana 21 kao i opterećenost aferama koje uoči izbora izlaze na površinu, Jedino će na njemu biti hoće li uspjeti poentirati na svemu navedenom, a pritom iskoristiti svoje kompetencije na sučeljavanju u srazu sa Zoranom Milanovićem koji će se ponašati poput ranjene zvijeri, ali ovaj puta u blažoj verziji budući da je zamjetna promjena retorike. Mogli bi doživjeti da će se na kraju Zoran Milanović posvaditi sam sa sobom. Također, njegov primarni  test očekuje se prilikom kreiranja listi kada će pokazati može li napraviti iskorak i zahvaliti se svima kojima se može u jeku samih izbora prikačiti bilo kakva afera bilo da je riječ o plagijatima, farbanjima tunela, prenamjeni zemljišta, mogućem sukobu interesa itd. U slučaju da to ne uspije pada mu sva vjerodostojnost u drugi plan jer pokazati će se da je riječ o kozmetičkim promjenama odnosno propustima kao slučaj Jakovina.

Povlačenje Tomislava Čuljka trebala bi biti jasna poruka većini koja će se nastojati oglušiti kao da se to ne tiče njih. S obzirom da će kampanja biti zamijenjena gospodarskim statističkim podacima u okviru obećanja gospodarskog oporavka umjesto temi o ustašama i partizanima mišljenja sam da se treba jasno odrediti u pogledu lustracije i borbe sa korupcijom i organiziranim kriminalom.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina – Kad fratri slave sultanovu milost

Objavljeno

na

Objavio

Malo što još može razbuditi i naljutiti rastočeni hrvatski politički narod u BiH. Uspjelo je to fratrima fojničkog franjevačkog samostana koji odlučiše ovih dana dati svoj doprinos podčinjavanju vrhovnoj islamskoj vlasti i obilježiti s malim zakašnjenjem 555. obljetnicu fojničke ahdname. Ahdnama je dokument sultanove milosti.

Prema legendi, turski sultan Mehmed II. Osvajač je u jeku svojeg osvajačkog pohoda u Bosni 1463. dao ahdnamu bosanskom franjevcu fra Anđelu Zvizdoviću, obećavši njome franjevcima osobnu zaštitu i sigurnost imovine, dok budu poštovali njegovu vlast. I fojnička je ahdnama, kao i mnoge slične ahdname koje su prije i poslije pojedinim grupama porobljenih naroda izdavali islamski vladari, počivala na konceptu – zimija, podanika nemuslimana koje islamski vladar tolerira dok su pokorni njegovoj vlasti. U gotovo četiri stoljeća osmanske strahovlade i terora nad kršćanima u Bosni i Hercegovini i kasnijih vlada i strahovlada, fojnička je ahdnama zaboravljena.

Podsjetili su na nju vojnici turskog bataljuna UNPROFOR-a, koji su nakon potpisivanja hrvatsko-muslimanskog primirja i Washingtonskih sporazuma 1994. godine razmješteni na području Zenice. Kopije fojničke ahdname dijelili su po okolnim hrvatskim selima. U tadašnjim okolnostima njihova je ahdnama, barem na prvi pogled, imala drukčiji smisao nego u vrijeme kada ju je sultan Mehmed II. Osvajač izdao kao čin svoje milosti prema bosanskim franjevcima, u isto vrijeme kada je dao dekapitirati posljednjeg bosanskog kralja, katolika Stjepana Tomaševića, pogubljivao i protjerivao bosansko katoličko plemstvo, a stanovništvo silom i porezima motivirao na prijelaz na islam.

Europski džihad

Izgledala je kao znak dobre volje i zaštite od stranih i domaćih islamskih boraca mudžahedina, koji su i nakon potpisanog primirja terorizirali Hrvate katolike. Kako mi je svojedobno ispričao vlč. Tomo Knežević, u to vrijeme župnik u Čajdrašu pokraj Zenice, turski su vojnici uistinu čuvali hrvatska sela od upada mudžahedina, sve dok britanski zapovjednik UNPROFOR-a nije potjerao Turke ostavivši Hrvate bez zaštite. Turska vojska bila je u to vrijeme najsekularnija institucija sekularizirane Ataturkove, odnosno Demirelove moderne Turske. Svjedoci govore kako su tadašnji turski vojnici čak imali izvjesnu nelagodu pred kršćanima zbog osvajačkog osmanskog povijesnog nasljeđa u Bosni.

Nasuprot njima, mudžahedini uvezeni pod visokim političkim pokroviteljstvom Alije Izetbegovića su upravo u središnjoj Bosni razvijali koncept novog europskog džihada, veličajući pritom osvajački pohod sultana Mehmeda II. na Europu, i obećavajući učiniti ono što njemu nije uspjelo – osvojiti Rim.

Samo tada to nitko, osim njih samih, nije primjećivao. Ili ako bi i primijetio, nije uzimao ozbiljno. U jeku muslimanko-hrvatskog rata u studenome 1993., grupa boraca muslimanske A BiH upala je u fojnički samostan, u kojem se je čuvala sultanova ahdnama (ili, kako kažu, njezin rekonstruirani prijepis), izdvojili su upravitelje samostana, gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara i fra Leona Migića, i ubili ih u hodniku samostana, pred drugim fratrima i sestrama. Bila je to simbolična poruka da milost sultana Mehmeda II. ne vrijedi više čak niti za franjevce. Ali nitko nije želio ili možda nije niti umio iščitati tu simboličnu poruku.

Uostalom, bio je rat. A i tko je tada uopće od Hrvata i od zapadnjaka znao što je ahdnama? Nisu to vjerojatno znali čak ni turski vojnici koji su godinu dana poslije nosili kopije ahdname po hrvatskim selima, kao poruku da ih sultanova milost i dalje štiti. Dubinsku simboliku je poznavao onaj tko im je podijelio kopije.

U međuvremenu islamski krugovi u BiH, uz stranu asistenciju, iz ahdname su razvili svoj specifični koncept ljudskih prava, koji počiva na milosti islamskoga gospodara. Upakiran je u dakako lažnu priču kako je islam preko ahdnama razvio poštovanje ljudskih prava stoljećima prije Zapada. Riječ je o potpunom izrugivanju zapadnom konceptu univerzalnih prava čovjeka. Govoriti o ahdnami kao o dokumentu zaštite ljudskih prava, znači priznavati vladavinu islama i pravo vladara da udijeli ili uskrati “ljudska prava” nemuslimanima. No iako zvuči nevjerojatno, ta se priča uspješno prodaje…

Reis ef. Kavazović “prodao” ju je čak i papi Frani za posjeta Sarajevu rekavši mu kako bosanskohercegovački muslimani žele posebno graditi odnose s katolicima “u duhu Ahdname sultana Mehmeda el Fatiha”. Papi Frani se priča svidjela pa je i sam u duhu ahdname kao koncepta ljudskih prava pohodio zimus arapske zemlje, prilagodivši tom ljudskopravaškom duhu legendu o susretu sv. Franje Asiškog i egipatskog sultana Al-Malik al-Kamila 2019. godine.

Proljetos, povodom obilježavanja 555. godišnjice fojničke ahdname, bošnjački političar i predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić poručio je kako ona “kako tada, tako i danas, promovira univerzalne vrijednosti, na kojima počivaju sve moderne i napredne države”. Fojnički su fratri odlučili obilježiti 555. obljetnicu sultanove milosti. A ni Rim danas ne izgleda tako daleko kao 1993., kada je tadašnji vođa mudžahedina Abu Maali najavio njegovo osvajanje s oltara crkve u Gučoj Gori.

Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Još jedan u nizu BH apsurda

Objavljeno

na

Objavio

Zbog svakodnevnih besmislenosti koje se javljaju, i na kojima životari Bosna i Hercegovina, ta zemlja je danas zemlja apsurda. Zemlja apsurd. Poput prepoznatljivi beha viceva koji nasmijavaju cijeli region bivše yu-zajednice, i apsurdi koji se u BiH čuju, na neki način postaju konkurencija smijehu, i pomalo se ne razlikuje što je apsurd a što je vic. I po tom pitanju Bosna i Hercegovina je sve zagonetnija, sve veći svjetski labirint iz kojeg se teško izlazi.

Jedni teško nađu izlaz, drugi pak ga i ne traže i čine sve da trajno ostanu u njemu. Količine besmisla koje se množe u toj „svjetskoj birtiji” učinile su da je Bosna i Hercegovina sama jedan svjetski besmisao, nelogičnost i apsurd, ovakva kakva je danas i kakvu je u budućnosti vidi, želi, i svim sredstvima nastoji izgraditi najbrojniji njen narod, Bošnjaci.

A upravo ta bošnjačka otimačina, okupacija i besmislena agresija na Bosnu i Hercegovinu, entitet tri suverena i konstitutivna naroda, jučer Muslimana danas Bošnjaka, jučer i danas Hrvata, te jučer i danas Srba, u najvećoj, zapravo jedinoj mjeri učinila je zemlju besmislenom. I dalje je čine apsurdnom, budući da Bošnjaci ne priznaju svoje zablude, dok svoje vojne mogućnosti preuveličavaju mjereći ih dotokom novca iz muslimanskih zemalja, izvoznica radikalnog, i za budućnost svijeta opasnog, islama.

Oslanjanjem i na staru, i nikad više ponovljivu, barem ne u Bosni i Hercegovini, vojno okupatorsku moć Turske, koja se polako sama urušava poput svih diktatorskih režima, Bošnjaci zagrizaju prevelik beha komad, kojeg niti mogu otkinuti, niti mogu sažvakati. Besmisao svih besmisla kojima je Bosna i Hercegovina ispunjena, i s kojima se i dalje puni sve do pucanja poput prenapuhanog balona, je bošnjačko, gotovo, prisilno samonametanje kako su oni domicilni, autohtoni narod u Bosni i Hercegovini. Besmisao svih besmisla koje potežu Bošnjaci.

Uistinu, apsurd kakav može samo da se pojavi, i da ne živi onoliko dugo koliko ga zagovornici besmislom brane, u apsurdnoj Bosni i Hercegovini. Takvim besmislicama, koje su u dimenzijama dječje mašte, pitanje je prave li i jučerašnji Muslimani, koji su i pokrenuli taj apsurd, i današnji Bošnjaci koji ga brane, time sami sebe nekim apsurdom.

Naime, može li se u jednom starom europskom narodu, dugog nacionalnog identiteta, koji se gradi i materijalom prostora na kojem je rastao i izrastao, dogoditi, ma bilo pod kojim uvjetima, da govori o svojoj autohtonosti na kojem živi, a u isto vrijeme pjevati identitetske pjesme genocidno konfesiocidnom okupatoru tih prostora. Nespojivo je nikakvim identitetsko teritorijalnim vezama bošnjačko pjevanje Turskoj, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati” i paralelno s tim govoriti da su oni autohtoni beha narod.

Laički zaključujući čovjeka čini autohtonim u najvećoj mjeri autohtonost majke. Ako je Bošnjacima „Turska mati tako je bilo,,,” a po glasnom, zaglušujućem, pjevanju da jest, više su oni onda, zapravo tom pjesmom se izjašnjavaju turskim autohtonim narodom, koji je tu ostao bilo kao okupator, ili bilo kao poturice koje su život spašavale prihvaćanjem islama. Ne može, pa čak ako je Bosna i Hercegovina ostavljena u amanet suvremenom turskom sultanu, Turčin u Bosni i Hercegovini nikako biti autohtoni narod.

I još kad nadalje pjevaju „tako je bilo i tako će ostati” tu je završena priča tko su, što su i s kojih prostora su autohtoni. „Tako je bilo…“ znači bilo je tako kada su došli kao Turci i okupirali zemlju, i „tako će ostati“ kada je opet okupiraju. Što im je i cilj.

Pjevati pjesme najzloglasnijem beha okupatoru svih vremena može samo onaj narod koji se osjeća, i koji jest dio te agresorske nacije, koji je autohton jedino na okupatorskom, turskom, teritoriju.

Graditi samoproglašenu novu naciju, nacionalni identitet na beha prostoru takvim okupacijskim sredstvima, identificiranjem s agresorom, nije ništa drugo već ponovna agresija na autohtoni hrvatski narod, i bošnjački zločinački pokušaj krađe hrvatske autohtonosti, kao i ubijanje Bosne i Hercegovine kakvu je hrvatski narod u polutisućljetnoj turskoj okupaciji uspio obraniti i očuvati u njenoj europskoj i kršćanskoj autohtonosti, identitetu.

Bošnjačka agresivna krađa hrvatske autohtonosti u Bosni i Hercegovini, zapravo je najgrublje, ravno onom turskom, ubijanje hrvatskog nacionalnog, i vjerničkog katoličkog, četrnaestostoljetnog identiteta izgrađenog i življenog na tom eurohrvatskom prostoru. Bošnjačko lutanje u traženju i izgradnji samoizabranog nacionalnog bošnjačkog identiteta je samo od sebe apsurd, napose zbog toga što negira, istinski autohtoni hrvatski identitet. Vezivati svoju autohtonost za teritorij za koji se bez ikakvih povijesnih, kulturni, civilizacijskih i svjetovnih poveznica vežu, te isti taj teritorij ostavljati agresoru u amanet, besmisao je besmisla, kojeg obično okupatori, veleizdajnici, agresori provode u okupiranim narodima.

Ubijanje i trganje autohtonog korijena da bi se na njegovu mjestu zasadio svoj nacionalni bošnjački identitet, muslimanska je agresija na već stari hrvatski postojeći, koji je četrnaest stoljeća vezan za taj teritorij. No jednako tako to je znak da je muslimanski izabir nacionalnog identiteta Bošnjak na neki način najveći apsurd u Daytonskoj Bosni i Hercegovini. Zato što je to i prisila, jer je proveden bez pitanja, bez nekog referenduma o nacionalnom identitetu, unutar muslimanskog naroda. Stoga se tim novim bošnjačkim identitetom agresira i na Muslimane i agresija na autohtonost već četrnaest stoljeća postojećeg hrvatskog. I to je još jedan u nizu beha apsurda, u nizu besmislica kojima napuhavaju Bosnu i Hercegovinu i čine je trajno neodrživom.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari