Pratite nas

U potrazi za Istinom

Četnici i antifašisti : Dva lica jedne ideologije

Objavljeno

na

Hrvati koji su sada u pedesetim godinama života kao i ja (a i stariji naravno) tijekom Miloševićevog ustoličenja i “događanja naroda“, svjedoci su veoma blagonaklonog i više nego tolerantnog odnosa tadašnjih (komunističkih!) institucija vlasti (kako Saveznih, tako i srbijanskih) prema otvorenim istupanjima četničkih lidera i njihovih pristaša na masovnim mitinzima i proslavama?

Slijedom toga nemoguće je a da se ne postavi upit:

Kako to da Savez komunista, Savez udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata, Socijalistički savez radnog naroda, Savez sindikata, Savez socijalističke omladine i brojne druge masovne organizacije “antifašistički” opredijeljenih građana (prije svega „slobodarske Srbije“ iz koje je sve krenulo), nisu reagirali na ponovno rađanje četničke fašističke ideologije?

Odgovor je vrlo jednostavan: ekstremni velikosrpski nacionalistički pokret osamdesetih godina dobrim je dijelom usmjeravan upravo preko komunističkih tijela i organizacija koje su služile kao transmisija ideološkom konceptu velikosrpske nacionalističke desnice predvođene intelektualnom i crkvenom elitom -SPC, SANU, Udruženje književnika Srbije itd.

Kako je to išlo u praktičnom smislu i provedeno ???

petokraka-i-kokardaSavez komunista Srbije ,kasnije fuzioniranjem sa Savezom socijalističkog radnog naroda Srbije kao najmasovnije asocijacije građana pretvoren u “Socijalističku partiju Srbije”, bio je od početka samo puki izvršitelj ovih ideja i stožer u kojem su se one tehnički provodile u političkom smislu. Vojska i policija su, po automatizmu prihvatile novog gospodara, te se poslije raspada SKJ u siječnju-veljači 1990. godine u Srbiji jasno oblikuje nakaradna inačica nacional-socijalističkog pokreta u kojemu su upravo velikosrpski šovinisti udarna pesnica.

Je li ovako bezbolan prelazak s tvrdoga “antifašizma” ,koji je u socijalističkoj Jugoslaviji tako brižno “njegovan” više od 50 godina, na čistu velikosrpsku naci- fašističku opciju bio moguć, ako je bilo istinske, duboke i suštinske razlike u praktičnom djelovanju ove dvije tobože “oštro” suprotstavljene ideologije i prakse?

Odgovor mora glasiti: ne!

Da je bilo te suštinske razlike, bilo bi i otpora onih koji brane svoja stečene prava na slobodu “izvojevanu kroz antifašističku borbu”. Što se desilo s desetinama tisuća “Titovih partizana”, pa da tako smjerno šute i podnose revitalizaciju četničkog pokreta?

Do jučer su te pojave nazivali “avetima prošlosti” i zaklinjali se na obranu “tekovina antifašizma i socijalističke revolucije” svim sredstvima i “do zadnje kapi krvi” … a u odsudnim trenucima ništa od toga. Naprotiv – s četnicima se u Srbiji i “srpskim zemljama zapadno od Drine” (ponovno poslije pet desetljeća sklapa savez), a institucije države i njezina vojna sila- JNA stavljaju se u službu zajedničkih interesa velikosrpske vrhuške, neovisno o tomu tko je od njih deklarativno “komunist”, tko “demokat” ili “liberalno-građanski orijentiran”, a tko “umjereni” ili rigidni nacionalist četničke provenijencije.

Milosevic-dobrica-cosicPravi antifašisti su očito ostali u značajnoj manjini (što opet dalje znači da ih i nije bilo mnogo) i bili nijemi promatrači onoga što se događa na javnoj sceni.

Uskoro je i srbijanski narod rječito potvrdio svoje opredjeljenje. Već na prvim višestranačkim izborima za predsjednika Srbije i Narodnu skupštinu Srbije – održanima 09.12.1990. godine, ova opcija je odnijela više nego uvjerljivu pobjedu.

Između 32 kandidata ,koliko je sudjelovalo u utrci za predsjednika Srbije, Milošević je dobio ukupno 46,72% glasova birača, a Vuk Drašković je bio na drugom mjestu sa 16,40%, dok su svi ostali, uključujući i demokratski opredijeljenog dr. Ivana Đurića bili potisnuti na marginu. Sličan rezultat je ostvaren i u pogledu sastava srbijanskog Parlamenta. Velikosrpska nacionalistička struja je imala gotovo 90% svojih zastupnika. Biračko tijelo Srbije odabralo je gotovo aklamacijom svoju političku opciju predvođenu velikosrpskim nacionalistima i Miloševićevom nacional-socijalističkom partijom..

[ad id=”68099″]

Na kraju, i u razdoblju najnovijih ratova na prostoru bivše Jugoslavije, u razdoblju od 1991. do 2000. godine, učinci njihovoga zajedničkog djelovanja su, na žalost, više nego očiti. U suradnji s tzv. JNA i koristeći njihovo naoružanje, tehniku i logistiku, i zapovjedni kadar, četnici su na teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova pobili desetine tisuća ljudi. Ovaj nezapamćeni masovni zločin uz sva razaranja, paljevine, sustavna silovanja, te progon milijuna civila, najbolji su dokaz njihovih temeljnih ideoloških odrednica. Djelujući u suradnji s regularnom vojskom ili u okviru JNA , i jedni i drugi i četnici i “jugovojska” su na uvjerljiv način pokazali da su bili i ostali prirodni saveznici – kako u vrijeme Drugoga svjetskog rata, tako i na kraju dvadesetoga stoljeća, u vrijeme raspada Druge Jugoslavije.

Kokarda i Petokraka , skupa, na istom krvavom poslu, samo su simbol pravog lica dvije srodne ideologije, dva totalitarizma koja su u povijesti čovječanstva prouzročile najveće nesreće i krvoprolića.

Kokarda i Petokraka , skupa, na istom krvavom poslu, samo su simbol pravog lica dvije srodne ideologije, dva totalitarizma koja su u povijesti čovječanstva prouzročile najveće nesreće i krvoprolića.

Fašizam i komunizam, očito, imaju više zajedničkog nego što bi se to moglo na prvi pogled činiti… Na nesreću svih naroda na ovim prostorima, za takvu konstataciju i jedni i drugi su pružili i više nego uvjerljive dokaze.

Srbi i Srbija se danas odriču Miloševića, ali ne poradi zločina ,poradi zločina se nisu odrekli niti Nedića i Ljotića poslije drugog svjetskog rata .

Srbi se i Miloševića i Nedića i Ljotića odriču jer nisu uspjeli provesti sve ono što je zacrtano u Načertaniju Ilije Grašanina, Homogenoj Srbiji Stevana Moljevića ,Memorandumima Vase Čubrilovića ,Instrukcijama Draže Mihailovića i Memorandumima SANU.

Srbi i Srbija se ne mijenjaju.Politika je ista još od Dušana silnog ,ideologija je ista velikosrpstvo, pokretač je naravno SPC.Jer ne zaboravimo tijekom svih previranja i prije svih sukoba na ovim prostorima laži o ugroženosti Srba “svih i svuda ” redovito su dolazile prvo iz SPC.

Prilog: Ilija Garašanin – Načertanije

[document url=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/Nacertanije.pdf” width=”740″ height=”600″]

Daran Bašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari