Pratite nas

Povijesnice

Četnici i “antifašisti” Srbije – dva lica jedne ideologije

Objavljeno

na

Hrvati koji su sada u pedesetim godinama života (a i stariji naravno ) tijekom Miloševićevog ustoličenja i “događanja naroda“, svjedoci su veoma blagonaklonog i više nego tolerantnog odnosa tadašnjih (komunističkih!) institucija vlasti (kako Saveznih, tako i srbijanskih) prema otvorenim istupanjima četničkih lidera i njihovih pristaša na masovnim mitinzima i proslavama? Slijedom toga nemoguće je a da se ne postavi upit .

[dropcap]K[/dropcap]ako to da Savez komunista, Savez udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata, Socijalistički savez radnog naroda, Savez sindikata, Savez socijalističke omladine i brojne druge masovne organizacije “antifašistički” opredijeljenih građana (prije svega „slobodarske Srbije“ iz koje je sve krenulo), nisu reagirali na ponovno rađanje četničke fašističke ideologije? Odgovor je vrlo jednostavan: ekstremni velikosrpski nacionalistički pokret osamdesetih godina dobrim je dijelom usmjeravan upravo preko komunističkih tijela i organizacija koje su služile kao transmisija ideološkom konceptu velikosrpske nacionalističke desnice predvođene intelektualnom i crkvenom elitom -SPC, SANU, Udruženje književnika Srbije itd. Kako je to išlo u praktičnom smislu i provedeno ???

Savez komunista Srbije, kasnije fuzioniranjem sa Savezom socijalističkog radnog naroda Srbije kao najmasovnije asocijacije građana pretvoren u “Socijalističku partiju Srbije”, bio je od početka samo puki izvršitelj ovih ideja i stožer u kojem su se one tehnički provodile u političkom smislu. Vojska i policija su, po automatizmu prihvatile novog gospodara, te se poslije raspada SKJ u siječnju-veljači 1990. godine u Srbiji jasno oblikuje nakaradna inačica nacional-socijalističkog pokreta u kojemu su upravo velikosrpski šovinisti udarna pesnica. Je li ovako bezbolan prelazak s tvrdoga “antifašizma” ,koji je u socijalističkoj Jugoslaviji tako brižno “njegovan” više od 50 godina, na čistu velikosrpsku naci- fašističku opciju bio moguć, ako je bilo istinske, duboke i suštinske razlike u praktičnom djelovanju ove dvije tobože “oštro” suprotstavljene ideologije i prakse? Odgovor mora glasiti: Ne!

Da je bilo te suštinske razlike, bilo bi i otpora onih koji brane svoja stečene prava na slobodu “izvojevanu kroz antifašističku borbu”. Što se desilo s desetinama tisuća “Titovih partizana”, pa da tako smjerno šute i podnose revitalizaciju četničkog pokreta? Do jučer su te pojave nazivali “avetima prošlosti” i zaklinjali se na obranu “tekovina antifašizma i socijalističke revolucije” svim sredstvima i “do zadnje kapi krvi” … a u odsudnim trenucima ništa od toga. Naprotiv – s četnicima se u Srbiji i “srpskim zemljama zapadno od Drine” (ponovno poslije pet desetljeća sklapa savez), a institucije države i njezina vojna sila- JNA stavljaju se u službu zajedničkih interesa velikosrpske vrhuške, neovisno o tomu tko je od njih deklarativno “komunist”, tko “demokat” ili “liberalno-građanski orijentiran”, a tko “umjereni” ili rigidni nacionalist četničke provenijencije. Pravi antifašisti su očito ostali u značajnoj manjini (što opet dalje znači da ih i nije bilo mnogo) i bili nijemi promatrači onoga što se događa na javnoj sceni. [pullquote_right]Kokarda» i Petokraka , skupa, na istom krvavom poslu, samo su simbol pravog lica dvije srodne ideologije, dva totalitarizma koja su u povijesti čovječanstva prouzročile najveće nesreće i krvoprolića.[/pullquote_right]

Uskoro je i srbijanski narod rječito potvrdio svoje opredjeljenje. Već na prvim višestranačkim izborima za predsjednika Srbije i Narodnu skupštinu Srbije – održanima 09.12.1990. godine, ova opcija je odnijela više nego uvjerljivu pobjedu. Između 32 kandidata ,koliko je sudjelovalo u utrci za predsjednika Srbije, Milošević je dobio ukupno 46,72% glasova birača, a Vuk Drašković je bio na drugom mjestu sa 16,40%, dok su svi ostali, uključujući i demokratski opredijeljenog dr. Ivana Đurića bili potisnuti na marginu. Sličan rezultat je ostvaren i u pogledu sastava srbijanskog Parlamenta. Velikosrpska nacionalistička struja je imala gotovo 90% svojih zastupnika. Biračko tijelo Srbije odabralo je gotovo aklamacijom svoju političku opciju predvođenu velikosrpskim nacionalistima i Miloševićevom nacional-socijalističkom partijom..

Na kraju, i u razdoblju najnovijih ratova na prostoru bivše Jugoslavije, u razdoblju od 1991. do 2000. godine, učinci njihovoga zajedničkog djelovanja su, na žalost, više nego očiti. U suradnji s tzv. JNA i koristeći njihovo naoružanje, tehniku i logistiku, i zapovjedni kadar, četnici su na teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova pobili desetine tisuća ljudi. Ovaj nezapamćeni masovni zločin uz sva razaranja, paljevine, sustavna silovanja, te progon milijuna civila, najbolji su dokaz njihovih temeljnih ideoloških odrednica. Djelujući u suradnji s regularnom vojskom ili u okviru JNA , i jedni i drugi i četnici i “jugovojska” su na uvjerljiv način pokazali da su bili i ostali prirodni saveznici – kako u vrijeme Drugoga svjetskog rata, tako i na kraju dvadesetoga stoljeća, u vrijeme raspada Druge Jugoslavije.

Kokarda» i Petokraka , skupa, na istom krvavom poslu, samo su simbol pravog lica dvije srodne ideologije, dva totalitarizma koja su u povijesti čovječanstva prouzročile najveće nesreće i krvoprolića. Fašizam i komunizam, očito, imaju više zajedničkog nego što bi se to moglo na prvi pogled činiti… Na nesreću svih naroda na ovim prostorima, za takvu konstataciju i jedni i drugi su pružili i više nego uvjerljive dokaze. Srbi i Srbija se danas odriču Miloševića, ali ne poradi zločina ,poradi zločina se nisu odrekli niti Nedića i Ljotića poslije drugog svjetskog rata . Srbi se i Miloševića i Nedića i Ljotića odriču jer nisu uspjeli provesti sve ono što je zacrtano u Načertaniju Ilije Grašanina ,Homogenoj Srbiji Stevana Moljevića ,Memorandumima Vase Čubrilovića ,Instrukcijama Draže Mihailovića i Memorandumima SANU. Srbi i Srbija se ne mijenjaju.

Politika je ista još od Dušana silnog, ideologija je ista velikosrpstvo, pokretač je naravno SPC. Jer ne zaboravimo tijekom svih previranja i prije svih sukoba na ovim prostorima laži o ugroženosti Srba “svih i svuda ” redovito su dolazile prvo iz SPC.

Daran Bašić/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Baćin – strašan zločin srpskog eskadrona smrti Kaline

Objavljeno

na

Objavio

POKOLJ U BAĆINU – ZLOČIN BEZ ODGOVORNOSTI

Nakon više od mjesec dana po okupaciji Pounja, 21.10. 1991., u Baćinu su srpski pobunjenici uz blagoslov JNA, izvršili u Hrvatskoj drugi po veličini, masovni pokolj civila.

Tada su nemilosrdno pobili minimalno 56 civila. Ostavili su ih tako ležati danima na obali rijeke Une. Svjedoci tvrde da su neki još živi, satima uzalud zapomagali.

Kada su raspadajuća tijela nakon nekoliko dana počela širiti nesnosan smrad, tadašnje okupatorske vlasti ih trpaju u plitki rov uz rijeku i zatrpavaju. Na prostoru Hrvatske Dubice, Baćina i Cerovljana pobijeno je ukupno 98 civila i 39 vojnika.

Ponajviše zahvaljujući trudu pukovnika HV, Ivice Pandže– Orkana, godinama prešućivani monstruozan zločin otrgnut je od zaborava.

Nažalost, pravosuđe nije postupalo sukladno težini počinjenih nedjela. Unatoč neoborivim dokazima da je hrvatska policija još od 1992., znala za lokaciju masovne grobnice, ozbiljna istraživanja su iz nepoznatih razloga, morala čekati 2 godine nakon VRO Oluja.

Potom je traljavo organizirano nekoliko suđenja a donesene presude bi ubrzo bile poništavane.

Zadnje suđenje održano je u ožujku 2013., u Rijeci, pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić. Od devet optuženih, njih dvoje (Marin Krivošić i Katica Pekić), optuženi su za oružanu pobunu i oslobođeni odredbama Zakona o oprostu.

Preostalih sedam, osuđeno je na ukupno 125 godina zatvora. Osuđeni su: Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo Radunović ,Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović, i Slobodan Borojević.

Nitko od njih nije dostupan hrvatskom pravosuđu.

Ž.M.-Zenga

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić jedna od najvažnijih pobjeda u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

 

Predsjednica u Novom Farkašiću: Obrana Sisačko-moslavačke županije bila je presudna za obranu Hrvatske

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari