Pratite nas

Kolumne

Četrdeset i jedna loša stvar u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Zgrožen neobjektivnim pisanjem Viktora Ivančića, uglednog kolumnista još uglednijeg tjednika Novosti koji je u nedavnom uratku Što je dobro u Hrvatskoj? nekritički domoljubno kao pravi, oprostite mi na izrazu, krezubi nedoškolovani desničar, odnosno, oprostite mi na ovom posebno, trogloditski katolibanski kozo-jeb, izmislio četrdeset dobrih stvari o Hrvatskoj s očitom namjerom da lažima zadrži ovu preostalu šačicu inteligentnih mladih ljudi koji iz nekog razloga još nisu s koferima na putu za Irsku ili Švedsku, i da prikrije sveopću fašizaciju i ustašizaciju hrvatskog društva, i da revidira hrvatsku povijest, i da relativizira negativan utjecaj katoličke crkve, i da zanemari zločine Oluje i Domovinskog rata, i da nas sve slatkorječivo zaslijepi kako bismo obnevidjeli pred sveopćom diskriminacijom nacionalnih manjina… uh, da… upravo zgrožen ovom i sličnim, sve učestalijim pojavama u našem društvu odlučio sam nabrojati hrvatsku četrdeset i jednu lošu stvar.

Jednu više. Samo za dišpet. Samo zato što je baš četrdeset dobrih stvari prorok Viktor u prvom licu množine odlučio napisati o Hrvatskoj. Ali ni to nije slučajno. Nikako. Baš četrdeset!?

Četrdeset jer on je, Bože moj, nešto poput Noe koji je četrdeset dana plovio u korablji, ili Mojsija koji je četrdeset dana čekao Zakon na Sinaju, ili Židova koji su četrdeset godina lutali po pustinji tražeći Obećanu zemlju, ili proroka Ilije Tišbijca koji je četrdeset dana putovao do Horeba, ili Isusa čak, koji se četrdeset dana po pustinji s Đavlom natezao.

I evo zato, samo iz dišpeta, četrdeset i jedna loša stvar u Hrvatskoj:

  1. Loš je život u neovisnoj državi Hrvatskoj koja je suverenost i samostalnost ostvarila u Domovinskom ratu ako ste vi sudjelovali u tom ratu, ali na suprotnoj strani.
  2. Loše je slavljenje oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja ako ste vi sigurni da je to bila zločinačka akcija s genocidnim namjerama.
  3. Loše je Domovinski rat smatrati temeljem hrvatske državnosti ako je vaša posljednja ratna pobjeda bila devetsto četrdeset i pete.
  4. Loša je ova sloboda govora, ovo kad možete čak i Predsjednici reći da je glupa, i da nas beskrajno sramoti, i da je američki isprdak, i da se turistički fotografira ispred Bijele kuće ako vi žalite za onim vremenima kad je to koštalo desetak godina dragovoljnog rada na Golom otoku.
  5. Loša je, poglavito, sloboda medija, ovo stanje kad novinari mogu bez straha, objektivno i konstruktivno kritizirati društvene pojave ako je krajnji domet vašeg najdražeg komentatora Ante Tomića: “Uvjeravam vas, više ja mrzim državu kojom vladaju Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović nego svi borci Islamske države, Hezbolaha, Hamasa, Al-Kaide, Al-Džihada i Boko Harama zajedno.
  6. Loš je ovaj kapitalizam, i ovo slobodno tržište na kojem uvijek možeš kupiti benzin, kavu, bakalar, rebatinke ili deterdžent, tržište na kojem je više od dva dizajna dnevnih soba i više od tri modela hladnjaka ako vama baš nedostaje ona romantika voštanica za redukcija struje, ili šoping u Trstu, ili ono pretvaranje osmica u trojke bijelom izolirkom na automobilskim tablicama u par-nepar vremenima.
  7. Loše je što predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović govori o deset tisuća vehabija/selefija u Bosni i Hercegovini i kako nećemo dugo biti prijatelji sa Srbijom ako pokušavate obnoviti bratstvo i jedinstvo s tim narodima, iako znate da smo ih zločinačkim pothvatom već gotovo istrijebili.
  8. Loši su prigovori bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću da je u mandatu selektivno i s lošim namjerama slao dokumente Haškom sudu ako ste ga vi dva puta birali.
  9. Loše je da je, važući zasluge i zločine, Kolinda Grabar-Kitarović odlučila preseliti Titovu bistu s Pantovčaka u muzej ako imate tetoviranu crvenu zvijezdu na lijevoj sisi.
  10. Loše je pokretanje novih istraživanja o Jasenovcu ako vi već znate da je tamo ubijeno milijun ljudi.
  11. Loše je otkrivanje novih jama ako vam je jasno da je četrdeset i pete negdje trebalo uskladištiti onoliko ustaša.
  12. Loša je činjenica da zločini nemaju nacionalnost ako vi vidite samo zločine koje su počinili Hrvati.
  13. Loše je Slobodana Praljka smatrati herojem ako ste vi akcijom vaše turističke agencije Neretva 93 planirali ljetovati na moru.
  14. Loše je što su neovisni mediji pronašli podatak da je broj povlaštenih zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru proporcionalno daleko najveći u Europskoj uniji ako se zovete Milorad Pupovac.
  15. Loše je što je Istra hrvatska ako se zovete Furio Radin.
  16. Loša je odluka Sabora o otvaranju arhiva ako ste bili suradnik.
  17. Loše je što Hrvatska vojska kupuje Panzer haubice i eskadrilu aviona ako strepite zbog spoznaje da Jugoslavija/Srbija nije uspjela svladati ni goloruku Hrvatsku.
  18. Loši su pokušaji vladajućih da riješe otvorene probleme sa susjedima ako vi navijate za susjede.
  19. Loše je što je zdravstvena zaštita dostupna svima ako vam se kritizira ministarstvo zdravstva.
  20. Loše je što helikopteri Hrvatske vojske lete po svakom (ne)vremenu, i noću i danju, što mogu prevesti desetak hitnih pacijenata odjednom u bolnicu sa svake lokacije u zlatnom satu ako vi želite da te letove obavljaju talijanski kooperanti sa žutim helikopterima za jedva jednog pacijenta koji lete samo danju i po bonaci.
  21. Loši su svjetski uspjesi hrvatskih znanstvenika – Igora Štagljara na primjer – ako se zovete Ivan Đikić.
  22. Loše je besplatno studiranje samo za redovite studente ako je vaš sin u tridesetoj i još uvijek na drugoj godini ekonomije.
  23. Loša je najava smanjivanja godišnjeg mega iznosa od nekih milijardu plus kuna za sufinanciranje nevladinih udruga ako ste zaposleni u jednoj.
  24. Loše je proračunsko izdvajanje za braniteljske mirovine ako se pitate: “Od koga su nas uopće branili?
  25. Loše je što vladajući spašavaju Agrokor ako upravljate Kauflandom.
  26. Loše je što je Katolička crkva beatificirala Alojzija Stepinca ako vi znate da su mu ruke krvave.
  27. Loši su dvojezični natpisi svugdje gdje je to zakonom propisano ako ih vi želite samo u Vukovaru.
  28. Loše je što glupi Hrvati uopće ne shvaćaju što je ugledni politolog mislio izjavom da je Referendum o hrvatskoj samostalnosti “rezultat nasilja, prijetnji i neslobode” ako se zovete Dejan Jović.
  29. Loše je što je Hrvatska članica Europske unije i NATO saveza ako ste je devedeset i pete napustili u traktoru.
  30. Loše je što Hrvati bez putovnice mogu proputovati Europu ako vam je i za posjet Zagrebu potreban pasoš.
  31. Loše je učenje vjeronauka u školama ako ste ateist.
  32. Loše je što je Zoran Milanović napustio hrvatsku politiku ako ste član SDPa.
  33. Loše je što je Ivo Josipović izgubio drugi predsjednički mandat ako ste neojugoslaven.
  34. Loše je koaliranje HNSa s HDZom ako se zovete Vesna Pusić.
  35. Loše je biti pametan ako vas to identificira kao člana stranke Marijane Puljak.
  36. Loše je biti vrhunski nogometaš ako zbog toga morate ući u Živi zid.
  37. Loše je biti predsjednik HDZa ako se zovete Andrej Plenković.
  38. Loše se zvati Krešo Beljak ako ste predsjednik HSSa.
  39. Loše je ako ste član MOSTa.
  40. Loše je što u Hrvatskoj možete slobodno misliti svojom glavom ako morate pisati za Novosti.
  41. Loše je živjeti u Hrvatskoj i teško ju je ne mrziti ako se zovete Viktor Ivančić.

Boris Traljic/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari