Pratite nas

Religija i Vjera

Chomsky – 10 načina manipulacije putem medija

Objavljeno

na

Avram Noam Chomsky je američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač. Sastavio je popis od deset najčešćih i najučinkovitijih strategija kojima se manipulira stanovništvom putem medija.

Povijest je pokazala da su mediji izvanredno učinkovito sredstvo za oblikovanje javnog mišljenja. Zahvaljujući medijskim alatima i propagandi stvarali su se i uništavali društveni pokreti, opravdavali ratovi, zaoštravale financijske krize, poticale nove ideologije, proizvodila stvarnost u kolektivnoj psihi. Kako otkriti strategije korištenja tih psihosocijalnih alata u kojima i sami sudjelujemo? Chomski je sažeo i razotkrio te prakse od kojih su neke vidljivije a neke sofisticiranije, dok su, izgleda, sve jednako učinkovite i na neki način ponižavajuće. Neke od tih taktika su podjarivanje gluposti, poticanje na osjećaj krivnje, promicanje rastresenosti ili stvaranje umjetnih problema da bi ih se onda magično rješavalo.

1. STRATEGIJA ODVRAĆANJA ili DISTRAKCIJE
Primarni element društvene kontrole je strategija distrakcije kojom se odvraća pozornost javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuje politička i gospodarska elita, tehnika preplavljivanja beznačajnim informacijama. marionete_giStrategija distrakcije odvraća interes javnosti od bitnih saznanja s područja znanosti, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike. “Držati pozornost javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, zaokupiti javnost nevažnim stvarima. Zadržati javnost zaokupljenom, zaokupljenom, zaokupljenom, da nema vremena za razmišljanje, vratiti ljude natrag na farmu među druge životinje.” (Iz „Silent Weapons for Quiet War”)

2. STVORITI PROBLEME PA PONUDITI RJEŠENJA
Ova se metoda zove i „problem – reakcija – rješenje.” Ona stvara problem. „Situacija” izaziva reakcije u javnosti, nudi se prvi korak koji će javnost prihvatiti. Na primjer: pričati o povećanju urbanog nasilja ili krvavih napada pa javnost pristaje na uvođenje sigurnosnih mjera i politike koja ograničava slobodu. Ili: stvoriti gospodarsku krizu da bi javnost prihvatila smanjenje socijalnih prava i raspad javnih službi.

3. STRATEGIJA POSTUPNOSTI
Ako se hoće da javnost prihvati neprihvatljivo, to treba primjenjivati postupno, treba dozirati i to godinama. Tako su se nametnuli radikalno novi društveno-ekonomski uvjeti (neoliberalizam) tijekom 1980-tih i 1990-tih: minimalizacija uloge države, privatizacija, osiromašivanje, fleksibilnost, masovna nezaposlenost, smanjivanje plaća. Ta bi količina promjena izazvala revoluciju da se uvela odjednom.

4. STRATEGIJA ODGAĐANJA
Još jedan način postizanja prihvaćanja nepopularnih odluka je nazvati ih „bolnima i potrebnima”. Postiže se prihvaćanje u javnosti i dobiva na vremenu. Lakše je prihvatiti žrtvu u budućnosti nego u sadašnjosti. Prvo, zato što se trud ne ulaže odmah. Drugo, zato što je javnost, masa, uvijek sklona naivno se nadati da će „sutra sve biti bolje” i da će tražena žrtva možda moći izbjeći. To javnosti daje više vremena da se navikne na ideju promjene i da je rezignirano prihvati kada do nje dođe.

5. OBRAĆATI SE JAVNOSTI KAO DA JE MALO DIJETE
Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi jezik, argumente, likove, napose intonaciju slaboga djeteta, kao da je gledatelj malo dijete ili mentalno oštećena osoba. Što se više želi gledatelja dovesti u zabunu, to se više primjenjuju infantilizirajući tonovi. Zašto? Ako se obratite osobi kao da ima 12 godina ili manje, zbog sugestije postoji velika vjerojatnost da će njezin odgovor ili njezina reakcija biti lišena kritičkog osjećaja kao što je slučaj kod djeteta od 12 godina ili manje. (Iz „Tiha oružja za tihi rat”)

6. VIŠE KORISTITI EMOCIONALNU NEGO RAZUMNU STRANU
Korištenje emocionalnog aspekta je klasična tehnika koja će kod pojedinca dovesti do kratkog spoja u racionalnom analiziranju i kritičkom razmišljanju. Emocionalni registar otvara vrata za usađivanje u podsvijest ideja, želja, strahova, tjeskoba, kompulzivnog ili induciranog ponašanja.

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I OSREDNJOSTI
Učiniti javnost nesposobnom razumjeti tehnologije i metode koje se koriste da bi ju se nadziralo i podčinilo. „Kvaliteta obrazovanja koje se nudi nižim društvenim klasama treba biti niska i osrednja, tako da provalija između nižih i viših društvenih slojeva ostane nepremostiva za niže slojeve društva.” (Iz „Tiha oružja za tihi rat”)

8. POTICATI JAVNOST DA BUDE ZADOVOLJNA OSREDNJOŠĆU
Poticati javnost da vjeruje da je u modi biti glup, vulgaran i neobrazovan…

9. POJAČAVATI OSJEĆAJ KRIVNJE
Neka pojedinac sam sebe krivi za vlastiti neuspjeh: to je zato što nije dovoljno inteligentan, sposoban, ili nije uložio dovoljno napora. Umjesto da se pobuni protiv gospodarskog sustava, pojedinac sam sebe dezavuira osjećajem krivnje, što dovodi do depresivnog stanja koje sprječava djelovanje. A bez akcije nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ŠTO ON POZNAJE SAMOGA SEBE
Tijekom posljednjih 50 godina, napredak znanosti doveo je do ubrzanog raskoraka između onoga što zna javnost i onoga što znaju i čime se služe vladajuće elite. Zahvaljujući biologiji, neurobiologiji i primijenjenoj psihologiji, „sustav” posjeduje sofisticirane spoznaje o tjelesnom i psihološkom funkcioniranju ljudskoga bića. Sustav prosječnoga čovjeka poznaje bolje nego što ona pozna samoga sebe. To znači da, u većini slučajeva, sustav nad pojedincima vrši veću kontrolu i moć nego oni nad samima sobom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Gvardijan fra Danko Perutina: Jugokomunisti su pokušali zatrti franjevačku provinciju u Hercegovini

Objavljeno

na

Objavio

Gvardijan franjevačkog samostana u Mostaru fra Danko Perutina rekao je u četvrtak kako su jugokomunisti pokušali zatrti franjevačku zajednicu u Hercegovini pobivši na današnji dan prije 74 godine sedmoricu od ukupno 66 franjevaca, ali da u tome nisu uspjeli jer je interes mladih za pristup franjevcima porastao.

Po franjevačkim izvorima, po nalogu samoga vrha tadašnje države, pripadnici tajne partizanske policije OZNA-e su na današnji dan u popodnevnim satima došli u franjevački samostan u Mostaru te odveli provincijala fra Leona Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, fra Jozu Bencuna, fra Bernardina Smoljana, fra Rafu Prusinu, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Venancija Pehara i bez suđenja ih strijeljali, a tijela bacili u Neretvu.

Današnji gvardijan fra Danko Perutina rekao je u propovijedi na misi kako su ubijeni franjevci bili nevini i da su ubijeni iz mržnje.

„Tu je na djelu bila ljudska zloća kao i nasilje koje ne štedi nikoga, pa ni franjevce koji nisu u ratu počinili ništa loše, dapače, pomagali su ljudima iz sve tri vjere da se spase“, rekao je Perutina na misi.

Po njegovim riječima likvidacija sedam mostarskih franjevaca, te još 59 širom Hercegovine imala je za cilj zatrti franjevce.

„Jugokomunisti su fratre po Hercegovini ubijali ciljano po popisu: provincijal, gvardijani, profesori na Širokom Brijegu. Mislili su da će njihovom smrću nestati Hercegovačke franjevačke provincije a da oni koji ostanu neće imati snage nastaviti njihovo djelo“, istaknuo je.

Takva nakana, međutim, rezultirala je po Perutininim riječima još većom zainteresiranošću mladih da pristupe franjevačkom redu u Hercegovini.
On je dodao da se ovu tragediju ne smije zaboraviti, nijekati ili umanjivati.

Pozvao je na praštanje, ali i da se rasvijetle zločini koji su počinjeni nad franjevcima, ali i nad hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata.

Katolička crkva započela je postupak dokazivanja mučeništva 66 franjevaca iz Hercegovine ‘Fra Leo Petrović i 65 subraće’ koji su uglavnom pobijeni potkraj Drugog svjetskog rata.

(Hina)

Likvidacija franjavaca u borbama za Mostar u veljači 1945. godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari