Pratite nas

Christophe Dolbeau: Hrvatska i smrdljiv duhovi Udbe

Objavljeno

na

Nedavni diplomatski spor između Berlina i Zagreba , kao i upadljiva odsutnost njemačke kancelarke Angele Merkel tijekom svečanosti 1. srpnja 2013 , kojim je obilježen ulazak Hrvatske u Europsku uniju, doveo u središte pozornosti  nerazjašnjeno pitanje o zločinima UDBA , bivše jugoslavenske komunističke tajne policije .
Spor između dvaju glavnih gradova o izručenju Josipa Perkovića – čemu se službena Hrvatska snažno protivi – donošenjem posebnog zakona u njegovo ime . Ovaj pojedinac , koji još uvijek  svoje stare dane mirno provodi u Hrvatskoj , sudjelovao je,  vrlo vjerojatno, u pripremi i planiranju ubojstva Stjepana Đurekovića, političkog emigranta, kojeg je divljački ubila hrpa pristaša  jugoslavenskog režima 28. srpnja 1983 u predgrađu Münchena .

Gledana 45 godina od strane hrvatskog iseljeništva i nacionalista kao noćna mora ,zlokobna“ UDBA se uspjela ušuljati tijekom nedavnog rata za oslobođenje Hrvatske ( 1991 – 1995) , a preživjela je i promjenu režima . Dali su potporu prvom hrvatskom predsjedniku Franje Tuđmana , kako bi izbjegli lustraciju.  Ministarstva, Sabor, mediji , gospodarstvo, uprava , diplomacija – rijetka su javna područja gdje su ti bivši suradnici UDBA-e  ne drže glavne pozicije .
Primjerice , u nedavnom članku ( 10. lipnja 2013 ) ,Daily Mail piše o iznenađujući imenovanju hrvatskog političara Neven Mimica , kao europskog povjerenika . U spomenutom članku Mimica je opisan kao bivši pripadnik jugoslavenske tajne policije . Uz mjesečnu plaću od 20.000 eura , gospodin Mimica je postao najplaćeniji službenik u hrvatskoj povijesti . To ujedno objašnjava zašto je sadašnja vlada, sastavljena od starih komunista i mlađih ” liberalnih ” potomaka, zaštitila svog starog prijatelja od njemačkih vlasti.

Nastala  1946. u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, jugoslavenska komunistička tajna služba ,UDBA , zamišljena je kao Protuobavještajna agencija i politička policija , što je pak bila njezina daleko najvažnija zadaća. UDBA se sastojala od četiri glavna sektora, odnosno Uprave ( “unutarnji neprijatelj”, ” neprijateljska emigracija “, ” stranim obavještajnim službama “, ” praćenjem i prisluškivanjem“) . U UDBA-i je bilo zaposleno stotine agenata , analitičara, i suradnika, kao i tisuće informatora. Osnovana je gusta zavjerenička mreža , koja je djelovala  u različitim regionalnim centrima u bivšoj Jugoslaviji , bila je aktivna u svim gradovima i selima u svakoj od nekadašnjih  jugoslavenskih republika . Cijeli špijunski aparat je pratila nacionalna Uprava Udba-e sa sjedištem u saveznoj Beogradu , glavnom gradu bivše Jugoslavije . Za razliku od mnogih drugih komunističkih zemalja , republički centri  UDBA-e centara u bivšoj Jugoslaviji uživali su visoki stupanj autonomije, a svakim se centrom upravljalo iz svog područja. Međutim ,drugi dio bio je zadužen i za zapošljavanje tajnih agenata u inozemstvu .

Djelatnici 2. Uprave UDBA-e uglavnom su za svoje mete dobili tadašnje hrvatske emigrante  u inozemstvu . Općenito , i osim nekih izoliranih slučajeva, obrazovna razina tih agenata bio je relativno niska , što ne znači da u praksi nisu bili lukaviji i dovoljno zlonamjerni. Što se tiče hrvatske emigracije ,UDBA je uspjela provesti najmanje 68 do 69 likvidacija , pet otmica čije žrtve su kasnije pogubljene , 23 pokušaja ubojstava ( s nekoliko slučajeva teško ozlijeđenih žrtava ) , 4 otmica čije žrtve su preživjeli i dva pokušaja otmice .
Uprava koja je bila zadužena za ” unutarnje ” neprijatelja imala je bolje educirano osoblje, zahvaljujući tadašnjim jugoslavenskim vlastima, čija je paranoja  bila toliko velika da je moguće agente i doušnike „vidjela“  u raznim ministarstvima ,  među svećenstvom , pa je stoga svoje suradnike tražila među članovima komunističke partije, tisku , među radio i TV novinarima , sucima , odvjetnicima, učiteljima i komercijalnim menadžerima . Sveukupno, a s obzirom opsega svoje velike mreže , UDBA je postala okosnica jugoslavenske federacije i njegova komunističkog režima . Svatko se bojao UDBA-ine  sveprisutnosti i njenih iznimno brutalnih postupaka.

Gangsterske metode

Ako se može priznati da je prikupljanje političkih , vojnih i ekonomskih podataka potrebno u nastojanju da zaštiti državu i na taj način donese neke prednosti u sigurnosti svojih građana, špijuniranje svojih sunarodnjaka, nečovječno postupanje i ubojstva, trebali bi biti okarakterizirani kao gangsterske metode i čin čistog divljaštva . Za gotovo pedeset godina ( 1946-1990 ) , upravo je to bio težišna aktivnost jugoslavenske Udbe  i njezinih agenata.

Zatvaranja , premlaćivanja i razne zloupotrebe ovlasti  su tipični primjeri svakodnevnih aktivnosti jugoslavenske UDBA-e.  Na primjer, Ivan Gabelica (student prava , a kasnije odvjetnik ) je uhićen 1965 . On je u pritvoru zadržan 45 dana s lisicama na rukama,  što je za posljedicu imalo ozbiljne ozlijede ruku i uzrokovao mu trajne hendikep . Godine 1980., mladi student Ernst Brajder je umro pod “misterioznim okolnostima “, dok je u Zagrebu bio pritvoren od strane Udbe. To se dogodilo prešutnim dogovorom jugoslavenskih državnih odvjetnika i sudaca koji su „zažmirili“ u ovom slučaju. S druge strane, i unatoč svim naporima, UDBA nije mogla biti prisutna svugdje i u svako vrijeme .
II. odjel UDBA-e zadužen za borbu protiv ” neprijateljskih emigranata ” primjenjivao je još gore metode , a nije oklijevao posegnuti ni za “posebnim” operacijama , odnosno , ubojstvima . Njihova aktivnost vođena je na temelju podmićivanja i manipuliranjima običnim kriminalcima ( prijeteći im , ili obećavajući im smanjenja kazni), preko izrade lažnih dokumenata i najzloglasnijih ucjena , što je imalo za posljedicu angažiranja naivnih građana u samoubilačkim akcijama, bez obzira jesu li djela iskorištena za ucjenu ikad počinili ili nisu.  Ukratko, drugi odjel, koji je vodio Josip Perković – bio je prilično jednostavno organizirana  kriminala agencija .

Aktivnosti UDBA-e  uspjele su  u hrvatskoj dijaspori probuditi paranoju i psihozu, koja je imala za cilj  spriječiti  pokretanje bilo kakvih  akcija protiv jugoslavenskih vlasti . Takvim akcijama UDBA-a  je također uspjela u podrivanju ugleda hrvatskog iseljeništva, prikazujući ih  kao ” teroriste” u zemljama domaćinima . Na primjer, poznat slučaj dogodio se u Australiji gdje je , kao rezultat akcija UDBA-inih medijskih manipulacija , šest mladih Hrvata (” Hrvatska šestorka” ) završila iza rešetaka na 15 godina.

Usput , a osim ove zastrašujuće slike od UDBE , vrijedno je spomenuti da je jugoslavenski režim donio neka pravila  za sigurnosnih službi . Članak XVI. ovih pravila propisivao je da su njezini agenti dužni ” poštovati slobodnu volju, humanizam , slobodu i prava građana “. Cinizam i licemjerje koje oduzima dah .

Neobična okrutnost

Promatrajući veliki popis zločina i posebice ubojstava koje su agenti UDBA-e počinili u  inozemstvu, ne može se ne primijetiti i velika količina zlobe koji karakterizira ubojice. Vrlo često hrvatske žrtve su bile izdane od strane prijatelja, a ubojice su ih ubijale bombom, ili im je prerezan vrat, ili im je glava razbijena sjekirom . ( Ovo je zastrašujući  način na koji je ubijen Jozo Oreč , hrvatski iseljenik , ubijen je u Johannesburgu ( Južna Afrika), u prosincu 1977 godine. ) U nekoliko navrata , rodbina , pa čak i djeca od UDBA-inih ciljeva su sjeckni na komadiće . U kolovozu 1972, kada je Stjepan Ševo ubijen od strane svog “prijatelja” Vinka Sindičića ,ubojica Sindičić također je ubio njegovu suprugu i njegovu kćerkicu , Rosemarie , u dobi od devet godina. Iako je osumnjičen da je ubio desetak hrvatskih  iseljenika , Sindičić je trenutno bez ikakve kazne kočoperi po Hrvatskoj, s pristojnom mirovinom.
Slična priča dogodila se u Chicagu, u lipnju 1977., kada je UDBA likvidirala srpskog emigranta Dragišu Kašikovića. Kašiković je tada zadobio 64 ubodne rane, a njegova pokćerku ( 9 godina ), dobila je  58 uboda nožem .

Ta je okrutnost bila vjerojatno zbog činjenice da je u cilju provedbe ” napadačke operacije “, UDBA često angažirala  kriminalce i psihopate . Takva taktika je imala dvostruku korist : prvo, krvnik bi bio potpuno beskrupulozan i , u slučaju da je uhvaćen , nemoguće bi bilo dokazati da je imao bilo kakve veze s jugoslavenske službe sigurnosti. Nakon što bi počinili  zločin,  većina ubojica vratila bi se u Jugoslaviju , gdje su bili amnestirani , primili novac , ili je postao vlasnici noćnih klubova i restorana na Jadranu . Neki od tih ubojica se vjerojatno još uvijek živi …

Vrijeme hladnog rata

Zamagljujući svoje tragove nakon počinjenog ubojstva, UDBA je uvijek vodila računa o tome za ostavljanje određenih dokaza, putem kojih će kasnije potkrijepiti svoju tezu o “unutarnjim razračunavanjima  među htvatskim iseljeništvom“ .  Dobro obaviješteni od strane svojih agenata o manjim incidentima i svađama koje su se događale među iseljeničkim skupinama, Udba je često znala,  ako je bilo potrebno, i sama ih podsticati, što je za posljedicu imalo stvaranje međusobnog nepovjerenja među iseljeništvom.
Nakon što je ubojstvo bilo obavljeno, lokalna policijska istraga brzo bi na temelju podmetnutih dokaza utvrdila kako „izgleda kao da je došlo do obračuna među iseljeničkim skupinama“, što je za posljedicu imalo dalje narušavanje povjerenja među iseljeništvom ali i sigurno izvlačenje ubojice.
Očito je da takav manevar UDBA-e, nije mogao zavesti istinske stručnjake za dugo , ali je bilo dosta  namjerne naivnosti u zemljama domaćinima. Na žalost , većina zapadnih zemalja imala je dovoljno razloga za nespremnost istraživanja zločina počinjenih od strane  jugoslavenske UDBA-e , jer zbog  geopolitičkih razloga “nesvrstana ” Jugoslavija u tim je zemljama imala poseban tretman.
Ponekad je to “neznanje ” znalo otići   toliko daleko da su sigurnosne službe zemalja domaćina pokazivale  čudnu „kratkovidnost“ prema hrvatskom iseljeništvu. Zahvaljujući UDBA-nim spletkama, sigurnosni aparati zemalja su često znali privesti pravdi nevine osobe a ne UDBA-ine  ubojica . U slučaju Đureković, što je stvarno čudno, trebalo je proći skoro trideset godina da bi njemačka savezna policija ,BKA , pokazala interes za uhićenjem Josipa Perkovića . …

Kada je u pitanju Francuska, čudno je da ni jedno UDBA-ino  ubojstvo ili otmica hrvatskog emigranta još uvijek nisu riješeni. Na primjer, 17. listopada 1978. hrvatski novinar Bruno Bušić je ubijen u Parizu , a francuska policija nikada nije identificirala, niti uhitila, počinitelja ovog kaznenog djela . Kasnije je postalo poznato da je za pripremu ove operaciju bilo angažirano nekoliko agenata i doušnike koji su došli u Pariz , zajedno s nekoliko visokih časnika Udbe ( najmanje tri šefa regionalnih ureda , nekoliko nacionalnih rukovoditelja i jedan ili dva federalna šefa ) . Čini se nevjerojatnim da je ova neobična operacija, uključujući dolazak i odlazak, mogao proći bez znanja ugledne francuske protuobavještajne  agencije ,DST .

Jedan  stručnjak  američki obavještajni stručnjak je  nedavno primijetio : ” Tito je imovina na Zapadu , tako su zločini UDBA-e najčešće bili ignorirani ( … ) Za vrijeme Hladnog rata , UDBA je ubila više ljudi na Zapadu nego tajne službe SSSR-a, ali ona je dobila vrlo malo pažnje u zapadnim medijima “.

Zločine treba kažnjavati

Smrdljivi duhovi UDBA i druge Jugoslavije, s plaštom i bodežom,  još su uvijek prisutni u Hrvatskoj . Dvadeset godina nakon proglašenja neovisnosti deseci bivših UDBA-ša nisu odgovarali za počinjene zločine. Oni su čak zadržali važne pozicije u vlasti, ili su ih prenijeti na svoje potomstvo . Većina ubojice danas u Hrvatskoj živi u udobnog materijalnoj situaciji, ne proganja ih policija i mirno uživaju u svome nepoštenju i stečenom  bogatstvu.

Neki od njih su se odlučili skrasiti u Francuskoj gdje provode bezbrižne dane pod palmama na rivijeri . Javno optuženi u Hrvatskoj za sudjelovanje  u pet ili šest ubojstava emigranata u ime UDBE , braća J. , zvani ” Šimun ” (ili ” Šime ” ) i ” Đorđe ” , dobivaju francusko državljanstvo, a  njihov  predmet je stupio u zastaru, što im jamči sigurnost.

Naravno , nacionalno pomirenje je potrebno , ali  će biti vrlo pogrešno nastaviti živjeti u vjerovanju da je kolektivna amnezija i nekažnjavanje najtežih zločina rezultirati bilo čim dobrim.  Anglosaksonci vole reći da se ” zločin ne isplati ” . Međutim, s Perkovićem, Sindičićem i ostatkom te komunističke skupine , Hrvatska trenutačno dokazuje suprotno !

Christophe Dolbeau/ theoccidentalobserver.net

Christophe Dolbeau je stručnjak za revolucije  i špijunažu, a autor je i mnogih knjiga koje se bave komunističkim zločinima i sudbinom istočne Europe tijekom takozvanog hladnog rata . Autor je Petit dictionnaire des otpori nationales à l’Est de l’ Europe (1917-1989) : Face au bolchevisme ( Arctic , 2006) i  La Guerre d’ Espagne ( Atelier Fol’fer , 2010) .

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

foto: fah

Nekoliko stotina studenata, nezadovoljnih politikom hrvatskih vlasti prema Hrvatima u BiH koje je kulminiralo objavom osuđujuće presude šestorici Hrvata za ratni zločin, okupilo se u utorak na Markovu trgu u Zagrebu, tražeći od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH i zaštitu njihovih prava.

Nakon prosvjeda, održanog pod nazivom “S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo” studenti su vlastima predali predstavku kojom su upozorili na dva desetljeća šutnje institucija RH na protudržavno djelovanje pojedinih hrvatskih dužnosnika te, kako navode, ponižavanje, degradiranje i oduzimanje ljudskih i i političkih prava Hrvatima u BiH.

U toj predstavci studenti su naveli također da su pojedini hrvatski predsjednici, premijeri, zastupnici i djelatnici sudova otvoreno pomagali pri ponižavanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, te da su pojedini dužnosnici u stranim veleposlanstvima u Hrvatskoj i međunarodnim tijelima izglasovali, lobirali i zastupali interese protiv političkih i ustavnih prava Hrvata u BiH.

Tvrde također da hrvatske institucije nisu učinile ništa što bi bilo dovoljno pred domaćim i međunarodnim tijelima kako bi se istražili i procesuirali zločini Armije BiH protiv Hrvata u BiH i časnika Armije BiH koji su sudjelovali u ratu protiv Republike Hrvatske 1991.-1992.

Prosvjednici su naveli također da pojedini politički dužnosnici i ministri prihvaćaju posljednju „sramotnu“ presudu Haaškog suda koja, navode, nije sudila za konkretne zločine protiv pripadnika Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskih civila u BiH.

Predsjednik Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata u Zagrebu Bruno Penava rekao je pred okupljenim prosvjednicima na Markovu trgu da su se studenti i prije četiri godine okupili na istom mjestu nekoliko dana nakon prvostupanjske presude šestorici Hrvata iz BiH.

Mislili su, dodao je, da će vlasti RH imati razumijevanja i da će kazati „ne lažima, lažnim optužbama i nepravdi“, ali su mnogi politički i sudski dužnosnici ignorirali pitanje Hrvata i BiH, podupirući oduzimanje njihovih kolektivnih prava u BiH.

Zahtjevima upućenima Vladi, Hrvatskom saboru, predsjednici i DORH-u, prosvjednici uz ostalo traže osnivanje instituta, u sklopu već postojeće institucije ili istraživačko-dokumentacijskog centra zaduženog za istraživanje svih ratnih zločina Armije BiH nad Hrvatima u BiH, među koja spadaju ubojstva 1051 hrvatskog civila, uključujući i 121 dijete.

Traže također donošenje i aktivaciju optužnica te raspisivanje tjeralica protiv vojnika i časnika Armije BiH koji su sudjelovali u ratu protiv Hrvatske i činili zločine nad Hrvatima u BiH, reviziju i legalnu ocjenu svih hrvatskih državljanstava i oduzimanje istih bivšim pripadnicima Armije BiH koji su počinili zločine protiv Hrvata, onemogućavanje pristupa Hrvatskom državnom arhivu osobama koji su u službi pisanja optužnica protiv pripadnika HV-a i HVO-a.

Jedan od njihovih zahtjeva je donošenje obvezujuće deklaracije u svrhu zaštite zajamčenih prava Hrvata u BiH, poduzimanje mjera da se nametnute odluke visokih predstavnika za BiH koje su protivne ustavnim pravima Hrvata BiH, revidiraju, odbace i izmjene, te da Hrvatska zaštite svoje državljane od selektivnog pristupa pravosudnih tijela BiH. (Hina)

ZAHTJEVI STUDENATA VLASTIMA RH – Molimo podijelite ih ljudima

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatska vojska pomlađuje se časnicima školovanima u SAD-u i Europi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ M. Čobanović

Obilježena 26. obljetnica HRZ i PZO-a i primopredaja zapovjednika

U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu u utorak, 12. prosinca 2017. godine održana je središnja svečanost obilježavanja 26. obljetnice ustrojavanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) Oružanih snaga RH (OS RH).

Obilježavanje obljetnice HRZ i PZO-a započelo je svetom misom zadušnicom za poginule pripadnike HRZ i PZO-a u Domovinskom ratu, koju je predvodio msgr. Jure Bogdan, vojni biskup u Republici Hrvatskoj, priopćio je MORH

Zatim je uslijedila središnja svečanost na kojoj je održan svečani obred primopredaje stijega i dužnosti zapovjednika HRZ i PZO-a, između dosadašnjeg zapovjednika, general bojnika Miroslava Kovača i novoizabranog, brigadnog generala Mate Mikića.

Svečanosti su nazočili izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice OS RH načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević, posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, predstavnici ustrojbenih cjelina MORH-a i OS RH, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, diplomatskog i vojno-diplomatskog zbora, bivši zapovjednici i djelatnici HRZ i PZO-a i drugih ustrojbenih cjelina OS RH, obitelji poginulih pripadnika grane i drugi.

Čestitavši pripadnicima HRZ i PZO-a na svim dosadašnjim uspjesima, na velikom zalaganju i predanosti pilotskom pozivu te ujedno i na primopredaji dužnosti zapovjednika, izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OS RH načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov podsjetio je na stvaranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koje je, kako je istaknuo, po mnogočemu jedinstveno.

“Zrakoplovstvo smo stvarali gotovo iz ničega, u poljoprivredne i školske avione smo sami ugrađivali oružne sustave i tako djelovali u prvim danima rata. Bili su to teški, ali slavni dani Domovinskog rata, kada su djela pripadnika ratnog zrakoplovstva bila primjer požrtvovnosti i ljubavi prema Domovini”, rekao je general Šundov izrazivši zahvalnost i priznanje hrabrim pilotima koji su zrakoplovima JNA odlučno i hrabro doletjeli i stavili se na raspolaganje Domovini, branili i oslobađali svoju Domovinu.

Podsjetio je i na ugled koji pripadnici HRZ i PZO danas uživaju kroz misije potpore miru u svijetu te obučavanje pilota drugih zemalja, održavanje postojeće tehnike, te brojne druge zadaće poput protupožarne zaštite, hitnog medicinskog prijevoza i traganja i spašavanja.

Izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević u svom je govoru podsjetio kako je iza svih nas godina koja je bila iznimno zahtjevna za HRZ i PZO.

“Ove godine smo napravili veliki pomak, pokrenuli smo proces nabave višenamjenskog borbenog aviona, primili smo ponude za novi avion, napravili validaciju i evaluaciju istih i sada smo pred odlukom koja je odgađana petnaestak godina”, rekao je ministar Krstičević podsjetivši kako je HRZ i PZO bila i ostala specifična tehnička grana, u kojoj, pored tehnike, glavnu snagu, baš kao i u Domovinskom ratu, čine ljudi, vrhunski piloti i tehničari, koji su uvijek spremni izvršiti svoju zadaću, a njihova plemenitost i posvećenost dobrobiti građana naše Domovine, ono je što nas sve skupa ispunjava posebnim ponosom i zadovoljstvom. Na kraju se obratio mladim ljudima željnim izazova i pozvao ih da se pridruže i postanu piloti Eskadrile višenamjenskih borbenih aviona iz sastava pobjedničkog Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Prigodnim riječima obratio se i dosadašnji zapovjednik HRZ i PZO-a general bojnik Miroslav Kovač koji se osvrnuo na proteklo vrijeme koje je proveo na dužnosti zapovjednika HRZ i PZO-a zahvalivši svim pripadnicima grane, koji su dali nesebičan doprinos njezinu razvoju.

Podsjetivši na nekoliko faza transformacije i preustroja tijekom kojih je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo izraslo u moderno zrakoplovstvo u potpunosti sposobno i spremno ispunjavati svoje Ustavom i zakonom predviđene zadaće i misije, naveo je za primjer neke od ovogodišnjih uspjeha HRZ i PZO-a: izobrazbu vlastitog pilotskog kadra, veliki broj ostvarenih letačkih zadaća i sati naleta, pomlađivanje zapovjednog kadra i prihvaćanje i uvođenje u uporabu nove tehnike – helikoptera Kiowa Warrior te donošenje ključne odluke o nabavi višenamjenskog borbenog aviona, čime će se, kaže, pridonijeti jačanju borbene komponente i stvaranju platforme za još učinkovitiju provedbu zadaća koje nas očekuju.

Novi zapovjednik HRZ i PZO-a brigadni general Mato Mikić zahvalio je na ukazanom povjerenju i imenovanju na ovu odgovornu dužnost, koju će obnašati od 1. siječnja 2018. godine. “Postati zapovjednikom jedne grane OS RH i biti promaknut u čin brigadnog generala Hrvatskog zrakoplovstva je izuzetna čast, ali i veliki izazov i odgovornost“, rekao je general Mikić istaknuvši: „Hrvatsko ratno zrakoplovstvo raspolaže stručnim kadrom koje može ostvariti postavljene ciljeve.

Moja je zadaća da upravljam tim kapacitetima na najbolji mogući način u cilju održavanja i povećanja sposobnosti grane. Pred nama su veliki izazovi, uvođenjem u operativnu uporabu helikoptera Kiowa Warrior, postižemo nove sposobnosti i razvijamo borbenu komponentu helikopterskih snaga koji će svoj doprinos dati u očuvanju suvereniteta Republike Hrvatske“.

Pozdravio je i odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona koja je, ističe, iznimno važan čimbenik koji određuje smjer daljnjeg razvoja HRZ i PZO-a, no jednako važan izazov je očuvanje i uvođenje novog zrakoplovnog osoblja pilota, tehničara i inženjera.

Brigadni general Mato Mikić rođen je 22. kolovoza 1965. godine u Trnavi u Osječko-baranjskoj županiji. Osnovnu školu završio je u Trnavi, a Zrakoplovnu vojnu gimnaziju u Mostaru 1984. godine. Zrakoplovnu vojnu akademiju pohađao je u Zemuniku do 1988. godine, kada je stekao zvanje diplomirani inženjer prometa, smjer aeronautika – pilot aviona. Pilot je prve kategorije nadzvučnog borbenog aviona MiG-21.

U rujnu 1991. godine dragovoljno se pridružuje Zboru narodne garde Republike Hrvatske kao pilot. Nakon toga obnaša više dužnosti, od pilota u 21. eskadrili lovačkih aviona, časnika za planiranje i uporabu, nastavnika letenja aviona PC-9, časnika za uporabu i nadzor aviona, voditelja odsjeka za operativne i letačke poslove Zapovjedništva HRZ i PZO-a, te načelnika stožera – zamjenika zapovjednika 91. zrakoplovne baze HRZ i PZO-a. Od veljače 2016. godine obnaša dužnost načelnika stožera – zamjenika zapovjednika HRZ i PZO-a.

Završio je Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ (2010./11.) te nekoliko tečajeva u inozemstvu. U čin natporučnika promaknut je 1992. godine, u čin satnika 1996. godine, u čin bojnika 2003. godine, u čin pukovnika 2007., a u čin brigadira 2014. godine. Za svoj rad višestruko je pohvaljivan i nagrađivan. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5, 10 i 25 godina i Redom hrvatskog trolista. Nositelj je medalje “Oluja”.

U prigodi Dana grane i 26. obljetnice HRZ i PZO-a dodijeljena su promaknuća, pohvale i nagrade pripadnicima HRZ i PZO-a. Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH promaknula je u viši čin 17 časnika HRZ i PZO-a.

Tako je u čin brigadnog generala promaknut brigadir Mato Mikić, u čin brigadira promaknuti su pukovnici Damir Perak i Ivica Černe, a u čin pukovnika promaknut je bojnik Christian Jagodić. U čin bojnika promaknut je jedan satnik, dok je u čin satnika promaknuto sedam natporučnika te u čin natporučnika promaknuto je pet poručnika HRZ i PZO-a. Načelnik GS OS RH promaknuo je 15 dočasnika i sedam vojnika.

Po završetku svečanosti ministar Krstičević i NGS general Šundov sa suradnicima obišli su taktičko-tehnički zbor Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane OS RH.

U Hrvatskoj kopnenoj vojsci primopredaja se održava 19. prosinca, kada će biti umirovljen zapovjednik general pukovnik Mate Ostović, a novi zapovjednik HkoV-a postaje brigadni general Siniša Jurković, sadašnji načelnik stožera i zamjenik zapovjednika HKoV-a. Tu pak sada dolazi brigadni general Boris Šerić, piše Večernji List

Primopredaja će 20. prosinca biti i na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”. General pukovnik Slavko Barić odlazi u mirovinu, a zamijenit će ga general bojnik Mate Pađen, do sada vojni predstavnik RH u NATO i EU. Do kraja godine također u mirovinu odlaze i zamjenik zapovjednika HVU-a brigadni general Zdravko Klanac, načelnik Uprave za logistiku GSl OS RH general bojnik Vlado Šindler i načelnik Uprave za planiranje GS OS RH komodor Marileo Staničić.

 

Hrvatski piloti uspješno završili obuku na helikopterima Kiowa Warrior

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari