Pratite nas

Naši u svijetu

CIA otkrila što se zaista događa u Zoni 51

Objavljeno

na

Zona 51, nalazi se oko 200 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa, a u popularnoj je kulturi postala simbol vladine tajanstvenosti kad je u pitanju ostvarivanje kontakata s vanzemaljcima.

Zona 51 oduvijek je fascinirala pobornike teorija zavjere i zaljubljenike u paranormalno, a CIA je napokon i službeno priznala postojanje kontroverznog teritorija, javlja CNN.

Ipak, prema njihovim tvrdnjama, Zona 51 nije područje na kojem se vrše eksperimenti nad vanzemaljcima nego služi za testiranje vladina programa zračnog nadzora.

Zona 51 nalazi se oko 200 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa, a u popularnoj je kulturi postala simbol vladine tajanstvenosti kad je u pitanju ostvarivanje kontakata s vanzemaljcima.

Najnoviji dokumenti u kojima CIA priznaje postojanje Zone 51 tako ne spominju obdukcije vanzemaljaca ili parkiralište za svemirske brodove.

Otkriće CIE teško da će promijeniti mišljenja onih koji su uvjereni da civilizacije iz svemira redovito posjećuju pustinju u Nevadi.

Najveća tajna

A pretpostavlja se da se u kompleksu nalaze tijela izvanzemaljaca koji su se srušili pokraj mjesta Roswell u državi Novi Meksiko te osim njihove i niz drugih naprednih letjelica koje nije proizvela ljudska ruka. Ima, doduše, i takvih koje je ljudska ruka sastavila, ali je riječ o kopijama dobivenim obrnutim inženjeringom od postojećih izvanzemaljskih letjelica. Službeno, američka vlada nikada nije negirala postojanje te baze koja se nalazi otprilike 130 kilometara sjeverno-zapadno od Las Vegasa, ali sve što se radi u njoj, ima status najveće vojne i državne tajne, tako da vrlo malo ljudi izvan baze ima ikakvu ideju što se zapravo događa. Vlasti ne otkrivaju svrhu baze, no ima dovoljno dokaza da je tijekom više od pola stoljeća služila za ispitivanje i smještaj vrhunskih, i nadasve tajnih, američkih letjelica. Poznato je da su iz Područja 51 polijetali špijunski avioni U-2 i njegov nasljednik SR-71 Blackbird, a poslije pokusne letove izveli su F-117 i F-22, tzv. “nevidljivi” avioni koji koriste stealth tehnologiju. Mnogi se pitaju koliko je ta tehnologija zasluga izvanzemaljaca od kojih jedan pod imenom J-Rod, a riječ je navodno o jednom od preživjelih izvanzemaljaca iz letjelica koja se srušila pokraj Roswella 1947. godine, navodno radi u bazi s ljudima. Tu nevjerojatnu priču ispričala su javno čak dvojica navodnih bivših zaposlenika baze.

U dokumentarnom filmu Brucea Burgessa iz 1996. pod naslovom Dreamland objavljen je razgovor sa 71-godišnjim inženjerom koji je tvrdio da J-Rod, s kojim je navodno radio u Području 51 tijekom pedesetih, ima telepatske sposobnosti u Području 51. Također je tvrdio da je radio na simulatoru leta letećim tanjurom, na kojem su trenirali američki piloti, a za kojega je predložak bio stvarni izvanzemaljski leteći tanjur koji se srušio. Još jedno spominjanje J-Roda je ono iz 2004. kada je izvjesni Dan Burisch ustvrdio da su zajedno radili na kloniranju izvanzemaljskih virusa. Jedan od nekoliko navodnih bivših djelatnika baze je i Bob Lazar koji je 1989. ustvrdio da je u bazi radio na izvanzemaljskim letjelicama. Glavni problem sa svim pričama navodnih bivših zaposlenika baze je taj što se ne može utvrditi jesu li zaista radili u bazi, s obzirom na stupanj tajnosti koji vlada u svemu što je vezano za nju.

Vlada briše informacije

U mnogim slučajevima mediji su ustanovili da nema dokaza da su navodni bivši zaposlenici stručnjaci kakvima se prikazuju. Tako je Lazra tvrdio da je diplomirao na dva prestižna američka sveučilišta, California Institute of Technology i Massachusetts Institute of Technology, ali nigdje se ne može naći dokaz da je uopće pohađao ta sveučilišta. On se pravda da je Vlada izbrisala sve informacije koje mu idu u prilog, a sve kako bi ga diskreditirala u javnosti. Odlučio je više ne istupati s objašnjenjem da radi kao savjetnik u tvrtki koja ima ugovore s američkim ministarstvom obrane. Kako god bilo, čak i ako u bazu nikad nije stupio nijedan “mali zeleni” ni “veliki sivi”, i da su sva čuda tehnike koja su iz baze izašla ljudskih ruku djelo, Područje 51 bi bilo jedno od najzanimljivijih mjesta na svijetu. A ako je ma i najmanji dio o izvanzemaljcima istinit, onda je sigurno najzanimljivije.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari