Pratite nas

Intervju

Čičak: Treba dokazati Milanovićevu tezu da je ova vlast filoustaška

Objavljeno

na

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, g. Ivan Zvonimir Čičak gostovao je na HRT-u. Intervju prenosimo u cijelosti.

[ad id=”93788″]

Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj najavila je kako 22. travnja ove godine neće sudjelovati na službenoj komemoraciji žrtvama logora Jasenovac. U goste smo pozvali predsjednika spomenute koordinacije, g. Ognjena Krausa. Odgovorio je kako ne vidi potrebu za sudjelovanjem u emisiji jer je, kaže, već sve rekao. Podsjetimo, kao razlog svog ovogodišnjeg nedolaska iz koordinacije su naveli tri stvari – politiku nečinjenja u odnosu na izmjene postava muzeja u Jasenovcu, odgađanje imenovanja Savjeta Spomen-područja Jasenovac te dnevnopolitička događanja vezana uz navodnu relativizaciju i revitalizaciju ustaštva.

Gospodine Čičak kako komentirate ovu odluku koordinacije židovskih općina?

Čičak: To je prije svega manipulacija ljudskim žrtvama. Nedopustivo je da se takve manifestacije kao što je Jasenovačka komemoracija upotrebljavaju u političke svrhe. Međutim, ako pomno pratite ono što se događa zadnjih godina to se tamo vrlo često događa. Od govornika, do zviždanja. Neprimjereno je da bilo tko na komemoraciji zviždi bilo kome, a to je tamo postala obićajena praksa kad se radi o osobama koje nisu „naših“ ili sličnih političkih stajališta. Ovo je dakle samo nastavak tog načina razmišljanja i djelovanja. Smatram da je njihova odluka nedopustiva, ali ide njima na dušu. Na žrtvama se ne mogu nabijati bilo kakvi poeni.

Drugo, o čemu oni govore, govore o nečinjenju. Čijem? Zašto su šutili sve ove godine? Protekle četiri godine bila je na vlasti neka druga vlast, događale su se iste stvari i oni su svi šutjeli.

Zašto ja mogu govoriti o tome što se dogodilo u okviru onoga što oni nazivaju „nečinjenje“. Zbog toga Odbor, kojem se ja nalazim na čelu, već četiri godine bavi projektom „ Izravna prevencija navijačkog nasilja“. Mi doista znamo što se događa u najširem spektru „spornih“ događanja, posebno među mladima na stadionima. Monitorirali smo oko 600 utakmica, velikih klubova kao što su Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk. Ovo što se dogodilo na utakmici Hrvatska – Izrael događa se inače. Ne samo to. Na utakmici koja se odigrala 9. rujna 2011. bilo je i goreg skandiranja i nitko nije reagirao na to. Zašto baš sada svi dižu paniku oko te utakmice i to na temelju našeg izvještaja sa nje. Izvješće sam osobno potpisao, budući kao predsjednik Odbora potpisujem izjave.

Zašto baš sada? Radi se o tome, treba dati što više „hrane“ poruci koju je uputio Milanović, nakon što je Sabor potvrdio Vladu. Tada je rekao: „Ova vlast je filoustaška“. Sada treba dokazivati i dokazati da je ova vlast filoustaška. Zašto su Kraus i društvo šutili protekle četiri godine? Kada bi vama podastrao cijeli bunt naših izvješća sa utakmica, vidjeli biste da se ovakvo i slično skandiranje događa često. To je naprosto loše, ali je ujedno sastavni dio demokracije.

Je li to onda za vas relativizacija i revitalizacija ustaštva?

Čičak: Ne! Sličnih navijanja imate svugdje u svijetu. Rekao sam već da je to sastavni dio demokracije. Nije demokratski izričaj samo ono što je nama počudno. Mi smo institucija koja javno osuđuje takvo ponašanje, koja se sa takvim ponašanjem ne slaže u ovom slučaju s takvim navijanjem. Koja o tome piše izvješća, ali nikoga ne prijavljuje vlastima, nego objavljuje svoje izvještaje. Mi nismo istražitelji i isljednici. Mi naprosto obavještavamo javnost o onome što se događa. Javnost je tu ta koja mora sudit. Odmah nakon utakmice Hrvatska – Izrael, Kraus pitao: „Zašto ta utakmica nije prekinuta?“ A zašto bi!? Onda kod nas gotovo ne bi bilo utakmica. Na svakoj drugoj utakmici se skandiraju takve stvari. Je li trebalo prekinuti utakmicu, zato što se radilo o utakmici Hrvatska – Izrael. Ili ćemo uvijek prekidati utakmice, kada imamo neprihvatljive oblike ponašanja i skandiranja ili nikada. Konačno o tome odlučuje organizator i MUP. Mislim da se radi o nategnutoj tezi, kao i onoj kada je Kraus izjavio da je situacija u Hrvatskoj kao u Njemačkoj 1933. i Hrvatskoj 1941. Da je doista tako, on uopče ne bi mogao i smijo govoriti. To je naprosto neistina.

Imamo pojačani povratak nekakvih poklika i skandiranja koji se nama ne sviđaju. Međutim, u oni govore da bi netko u Njemačkoj, da je to uradio da bi bio uhapšen. Ali u Njemačkoj bi ga uhapsili i kad bi radio na oživljavanju komunističkih ideja, kada bi radio spektakularne proslave i manifestacije komunizma. Tamo je zakon o antitotalitarizmu podjednako usmjeren protiv fašističkog i komunističkog nasljeđa. Prema tome, u jednoj Njemačkoj, prije svega ne bi bio moguć Trg maršala Tita. Oni tvrde da je ovo što se događa na stadionima, vezano uz ustaštvo zakonom zabranjeno. To nije točno. Mi nemamo zakon kojim se zabranjuje ustaška ikonografija ili promicanje ideologije, ali nemamo ni zakon kojim se zabranjuje komunistička ikonografija i ideologija. Prema tome ili ćemo donijeti zakon da se zabrane obje ili ćemo obje ostaviti prostoru slobode. HHO je prtiv zabrana. Mi smo za slobodu.

Ponavljam, nije sloboda samo ono što je nama počudno, nešto što se nama sviđa. Ne! Ljudi naprosto govore različito, jer smo različiti ljudi. Nama se to ne sviđa i mi kažemo to nije dobro za nas Hrvatsku, jer se radi o ideologijama zla, i komunističkoj i fašističkoj. Ne govorimo to zato što to prati netko vani ividi, nego zato što smatramo da nije dobro i to su ideologije zla.

Koje su po vama razlike između bivše i sadašnje vlasti po pitanju odnosa prema manjinama, srpskoj i židovskoj?

Čičak: Nikakve. Ova Pupavčeva „Bijela knjiga“ zapravo se poziva većinu na ono što se događalo u vrijeme bivše vlasti. Prema tome nema tu nekakvih bitnih promjena. Dakako, danas postoje prigovori na imenovanja osporavanog Hasanbegovića zbog njegovih nekadašnjih stavova. Međutim, ne vidimo neke pojačane manifestacije koje idu uz povratak desnice na vlast, gotovo uvijek u svijetu. Vidimo neka događanja. Ja ne vidim da bi netko više progonio Srbe ili Židove, ne vidim konkretne slučaje. Neka nam netko dokaže gdje je neka osoba stradala zato što je Srbin, kako je bilo prije petnajstak godina. Nama se ne sviđa  atmosfera netolerancije. Recimo, nismo oduševljeni manifestacijom u Zagrebu kada je par tisuća ljudi izašlo na ulice, od kojih je jedan dio je skandirao „Za dom, spremni!“. Istovremeno čovjek koji je bio na čelu te kolone, Velimir Bujanec, inače voditelj emisija Bujica na Osječkoj televiziji, pozivao građane da to ne rade, da ne skandiraju. Netočne su dakle tvrdnje da su svi skandirali, nego samo jedan dio i to nije dobro. Još ružnije i neprihvatljivije ono što su napravili Bujanec i Jurič, kad su otišli kod gospođe Rakić i dali joj onu četničku kapu. Kakve veze ima ona sa četništvom. Mislim da je velika šteta za hrvatski medijski svijet da je gospođa Rakić otišla sa javne scene, pogotovo na ovakav način. Ona je bila vrhunska novinarka i vrhunski profesionalac i to je i sada.

Koja je u svemu tome uloga političara, konkretno onih na vlasti i na koji način bi se trebalo postaviti u takvim situacijama? Evo dio javnosti zamjerio je premijeru Oreškoviću što nije otišao s utakmice na kojoj se pojavilo takvo skandiranje.

Čičak: Bravo, da ste mi postavili to pitanje! Gledajete, jedina osoba koja je upozorial na pravu poantu je Efraim Zurof iz Centra Simon Wisenthall: On je postavio pitanje: „Zašto nije reagirala izraelska veleposlanica, koja je bila u loži na stadionu? Ona je prva trebala napustit stadion“. On dalje u članku, objavljenom u Jerusalem Postu, postavlja pitanje: „Zašto nije kasnije reagiralo izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu? Zašto izraelske vlasti nisu reagirale? I zašto izraelski nogometni savez nije reagirao?“ Takav je bio odnos Izraelaca, prema utakmici koju sam spomenuo, 2011. godine.

Je li to onda prešutno odobravanje?

Čičak: Ne znam. To morate pitat njih. Da sam ja na njihom mjestu u strukturi vlasti, ja bih utakmicu napustio. Oni nisu. To je sloboda odabira. Pazite, kada bi bilo tako, kada bi rukovodstava politička i sportska napuštala utakmice tko bi ostao na stadionu. Ja osobno nema pravo nikoga tražiti da napusti stadion. To je pitanje njihovog „filinga“. Ali ovdje su sve „strelice“ hrvatske javnosti uperene samo protiv Predsjednika Vlade i ministra resornog Šustara i rukovodstva HNS, a da nitko javno postavio pitanje: „Zašto izraelsak veleposlanica nije napustila stadion?“ Zašto 2011. u Zagrebu, izraelski veleposlanik nije napustio stadion? To je razlika u pristupu, koja se vidi i u očitovanju izraelske veleposlanice o filmu „Jasenovac“, gospodina Sedlara. Ona je jednim vrlo kulturnim saopćenjem, fino stavila doznanja od čega se ona ograđuje u filmu, od kojeg sadržaja, ali istovremeno je rekla da je Izrael demokratksa država u kojoj postoje različiti pristupi i različiti filmovi. Mi ne možemo odobravati i prihvačati samo one filmove koji se nama sviđaju, mi nismo profesionalni kritičari da možemo reči: „Ovaj film je dobar, ovaj nije.“ Hajdemo to negdje javno raspraviti. Ja sam za to da se svi falsifikati, kojih navodno ima u Sedlarovom filmu, jednostavno obrazlože, pobiju. A ovdje se kod nas radio obrnuto.

Imate interesantan slučaj, a vezan uz spornu utakmicu Hrvatska – Izrael. Na Tportalu u tekstu Helene Puljiz, ona insinuira da je Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović bila na utakmici i da nije čula skandiranje. Dio medija fotomontažom pokušao je uvjeriti da je predsjednica bila na utakmici Hrvatska – Izrael. Helena Puljiz tvrdi da je Predsjednik Vlade bio na tribini na kojoj se skandiralo. On je bio u loži, u dijelu koji nije skandirao. Bio sam jedan od trojice promatrača, koji su bili na utakmici. Kad su utakmice visokog rizika ide više promatrača, kao štosu jučer bila dvojica na utakmici Dinamo – Hajduk. Počela je skandirati istočna tribina, a onda drugi odgovaraju, to je tzv. dozivanje. Cijeli stadion skandirao je „HNS pederi…“. Zašto u hrvatskoj javnosti nitko nije reagirao na način da je to seksistički šovinizam, koji također zabranjen po propisima UEFA-e. Ne, nas samo jednostrano interesira ono što bi neki htjeli upotrijebiti u političke svrhe. Imali ste u vašoj emisiji, nekog Petranovića iz Splita, koji je rakao: „Zašto bi skandiranje protiv HNS bio seksizam? To je dobro jer se time ruši Hrvatski nogometni savez.“ Znači, Dobro je kada se skandira ono što treba za rušenje naših protivnika, a mi ćemo politički arbitrirat što je dobro, a što loše u danom trenutku. Moraju postojati stanoviti kriteriji i tih se kriterija moramo držati.

Kako ocjenjujete medijsko praćenje slučaja ne dolaska židovskih zajednica?

Čičak: Ne radi se samo o reakciji židovske zajednice, nego općenito o cijele ovoj situaciji. Loše! Jer je sve počelo loše od početka. Od izvještaja o toj spornoj utakmici. Da nije bilo izvješće HHO-a ne bi se ni znalo za incident.

Prije svega vaša televizija. Oni na utakmici u Osijeku, nisu zabilježili što se stvarno događalo, nego su prikrili zvuk. Pustili su samo skandiranje „HNS pederi…“ da se čuje preko ekrana.

Sutradan, vaša televizija nije ništa bila objavila. Preksutradan, ništa niste objavili. Ni informaciju. Kao da se ništa nije dogodilo. Vi ste dakle, ključni, javni medij, koji je dužan obavještavati javnost što se dogodilo. Dakle ja u vašoj kući kritiziram vas, a neću vas olajavati okolo. Tako da vam kažem, to nije dobro. I mislim da bi vaša televizija trebala biti otvorenija, a ne samo ona nego i drugi mediji. I da bi u svim medijima, morali slušati obje strane. Pa što više vi dovodili „Milanoviće“ i što više „Karamarke“, to je dobro. Govorim o njima kao simbolima dviju političkih opcija. Čujmo argumente koji će oni podastrijeti, a javnost će biti ta koja presuđuje.

Mi svojim izvještajima obavještavamo prvenstveno javnost – medije. Potom šeficu države, Predsjednika Vlade i sve institucije vlasti. Oni su vlast. Ali javnost prije svega sudi. I vi na određen način sudjelujete u tom procesu. Podastirete građanima, vašim gledateljima, informacije,to će povećati vašu gledanost ukoliko budete vjerodostojni. Ono što mi se čini da je glavna zamjerka medijima, je da imamo odobravanje govora mržnje na jednoj strani, a zamjeranje na drugoj i obrnuto.

Recimo, ovaj najnoviji slučaj „Tomić“. Imali smo već nedavno „spektakle“ oko njega, kada su ga u Splitu zasuli izmetima. Dio javnosti prikazao je to – nešto strašno. Međutim, prateći hrvatsku literalnu prošlost, vidjet ćemo da je dubrovački pjesnik Junije Palmotić objavio tada  „Gomnaidu“ pravi ep, u kojem među ostalim piše: „Vas si govnen, kneže usrani“. Pa ga nitko za to „razapeo“, ni spalio. Mi smo protiv nasilja…

[ad id=”93788″]

Dobro, to je bio fizički napad, ovo je bilo napisano.

Čičak: Čujete, da vam kažem. Ono što me naučio ovaj posljednji rat, to je da svaki napad počinje rječju. Prvi meci u ovom ratu nisu izlazili iz cijevi, nego iz medija. I onda ljudi koji ne razumiju stvar, postaju naprosto instrumenti mržnje. Prema tome ovdje se radilo o reakciji, na tog gospodin Tomića, koji pljuje i šalje otrovne metke na ljude i morao bi voditi računa o tome što radi. Ne samo zbog svoje sigurnosti, ne. Nego zbog toga što svojom rječju razara ljude, čovjeka više od svih fizičkih napada. I zato bi svi mi trebali voditi računa, mii novinari kako i danas pišemo i radimo. Prema tome moramo, kao što je napisao Hasanbegović: „Moramo svi imati odgovornost za izgovorenu javnu riječ“.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Karamatić: Bošnjaci guraju BiH u propast! Ne žele dogovor!

Objavljeno

na

Objavio

Izaslanik u državnom Domu naroda Mario Karamatić svojim izjavama često izaziva žestoke reakcije javnosti. Tako je bilo u slučaju migranata, pitanju Herceg Bosne, odnosa Hrvata i Bošnjaka. To su samo neke od tema o kojima je  govorio u Intervjuu kojeg je dao Večernjem Listu, a kojeg prenosimo:

Oko pitanja migranata u Hercegovini se podiglo mnogo buke. Hoće li biti razgovora o ovoj temi u Domu naroda?

– Ne, ali je bilo razgovora o toj temi na Zajedničkom povjerenstvu obaju domova Parlamenta BiH. Tu su mišljenja podijeljena. Jedan stav imamo Borjana Krišto, Bariša Čolak i ja, dok drugačiji stav imaju Šemsudin Mehmedović i ostali. Činjenica jest da određeni broj migranata čine ljudi s kriminalnom prošlošću, ovisnici, a Ministarstvo sigurnosti BiH, blago rečeno, ne radi svoj posao. Takve osobe hodaju po BiH bez ikakve evidencije. Odbiju dati otiske prstiju i kao takvi nastavljaju kretanje. Nije normalno da se građanin BiH legitimira ako prijeđe ulicu izvan pješačkog prijelaza i privodi se u policiju da mu se utvrdi identitet, a osobe afroazijskog podrijetla slobodno hodaju po BiH. Određeni koraci se moraju poduzeti da se to zaustavi.

Pljušte optužbe za državni udar. Mislite da će netko odgovarati za slanje migranata u Mostar?

– U BiH nitko ne snosi posljedice za takve postupke. Činjenica jest da je do problema došlo zbog nerada ministra Mektića i Ministarstva sigurnosti. Oni nisu iskoordinirali s HNŽ-om prebacivanje migranata. To su koordinirali s MUP-om SŽ-a i moja prva reakcija bila je da to s njima pokušaju i završiti. Ja im ne bi dopustio da uđu unutra jer ovdje nije riječ o migrantima nego ilegalnim migrantima. Inače, tzv. Mektićevu borbu za pravnu državu i sigurnost građana najbolje opisuje podatak da se on ni jednom nije oglasio kad je pola Predsjedništva SDA bilo uhićeno niti je to ikada spomenuo. Tvrdio je da BiH nema problema s terorizmom, a u njegovom mandatu su se dogodila najmanje dva teroristička napada.

Upravo Mektić najavljuje tužbe protiv hrvatskih dužnosnika. Kako se braniti ako država i njezini predstavnici sami ne poštuju zakone?

– Koliko god smiješno zvučalo, u ovakvoj državi Hrvatima su jedina zaštita zakoni. Mi na županijskoj razini imamo puno veće ovlasti nego što ih koristimo. Bez suglasnosti županijskih vlasti ptica ne može ući u županiju, a kamoli migranti. Prvi članak Ustava svake županije glasi da je to federalna jedinica u sklopu FBiH. Mi imamo pravo donositi zakone u okviru svojih nadležnosti i to je razina kojoj se trebamo puno više posvetiti i tako pružiti jači otpor pokušajima velikobošnjačke dominacije.

Kakvi su hrvatsko-bošnjački odnosi u Domu naroda?

– Hrvatsko-bošnjački odnosi u Domu naroda, blago rečeno, ne postoje. Činjenica je da je Klub Bošnjaka u pola godine počeo provoditi unitarističku politiku kojoj je dolazak Erdogana vrhunac uspjeha. Klub Hrvata ima puno bolju suradnju od Kluba Srba. Pokušali smo sa svojim federalnim partnerima razgovarati, ali to ide jako teško jer tako je kad netko s vama ne želi razgovarati.

S kim onda misle razgovarati?

– Ni s kim. Većina bošnjačkih zastupnika dolazi iz krajeva gdje su Bošnjaci većina i oni misle da su begovi, a mi sitna raja koja bi ih trebala slušati. Nisu svjesni da je BiH malo veća od poteza Kobilja Glava – Švrakino Selo te da BiH postoji i u Širokom Brijegu, Neumu, Prnjavoru… Njihove teze samo žive u granicama tamnog vilajeta Sarajevske županije. Tek kada se riješe tih okova, moći ćemo razgovarati o BiH. U protivnom, BiH bi mogla umrijeti zbog njihove prevelike ljubavi. Guraju je u propast.

Znate da će sada pola države reagirati na ovo što ste upravo rekli?!

– Mene često optužuju za govor mržnje i fašističke teze, ali ja se isključivo pozivam na zakone i pravo. Oni kažu kako je to podjela “Bosne”. Prvo trebaju znati da “Bosna” ne postoji od vremena kralja Stjepana Tomaševića. Drugo, ako je zamišljaju kao dominantno bošnjački prostor, u meni sigurno neće imati sugovornika. BiH može funkcionirati samo kao zemlja triju jednakopravnih naroda i o jednakopravnosti se ne može pregovarati.

Ovdje se pregovara o svemu, počevši od odluka Ustavnog suda pa dalje?

– Oni sebi daju za pravo tumačiti odluku Ustavnog suda kako im odgovara. Presudu kojom se nalaže da Dom naroda popunjavaju legitimni predstavnici Hrvata oni tumače kao potrebu za ukidanjem ovlasti Doma naroda kako bi ga se svelo na farsu kao što je Vijeće naroda u RS-u. To nema uporišta ni u pravu ni pravdi. O tome se ne može pregovarati, nego odluke treba provesti. Nastavak takve politike vodi nas u smjeru disfunkcionalne države koju Hrvati ne žele. U tome slučaju nećemo imati izbora osim vratiti se na ono s čim smo ušli u cijelu priču, a to je Hrvatska Republika Herceg Bosna.

Vi mislite da je to realno?

– Realno jest. Ne da vjerujem u to, nego znam. Činjenica jest da po člancima Bečke konvencije, koja je iznad ustava bilo koje države, jasno stoji da ako je neka strana grubo oštećena ili prevarena u potpisivanju međunarodnog sporazuma, ima se pravo vratiti na početno stanje. U našem slučaju to je Herceg Bosna. A činjenica je isto da su Hrvati u BiH grubo prevareni ili oštećeni. Činjenica je da proces raskida međunarodnog ugovora mogu pokrenuti samo države. HSS je već najavio na posljednjoj sjednici Predsjedništva HNS-a da će u idućih 10-ak dana dostaviti materijale za početak procesa revitalizacije Herceg Bosne. Vjerujem da će biti usvojeni i to ćemo poslati Hrvatskoj koja ima ustavnu obvezu brinuti se o nama. Ili će Hrvatska pokrenuti proces pred Međunarodnim sudom pravde ili će pokazati da to ne želi. Barem će onda bh. Hrvatima biti jasno da u njima nema prijatelja. Osim kada im trebamo za glasove, demografsku obnovu i prodaju njihovih proizvoda u BiH.

Što vam strani diplomati kažu na to?

– Imamo vid komunikacije koji nije baš srdačan. Nisu oduševljeni tom idejom. Ponudio sam im izlaznu opciju. Neka ponište sve odluke kojima je položaj Hrvata u BiH narušen i Hrvati više nemaju problema i nema potrebe za pokretanjem sudskog procesa. Oni su rekli kako je to nemoguće. Znači, ostaje nam samo Međunarodni sud pravde.

Vi najavljujete Herceg Bosnu, a onda Izetbegović najavi rat. Što onda?

– O ratu govore koji ljudi koji nemaju iskustva s njim. Ili su bili u Njemačkoj ili su se krili u nekim trezorima. Izetbegović je imao priliku BiH braniti oružjem. Nije to tada uradio, mislim da neće ni sada.

Mislite li da će biti sukoba?

– Neće. Nemate ni jednog hrvatskog političara koji poziva na oružje. Možda zvučim najradikalnije, ali se isključivo pozivam na zakone BiH. Bošnjaci spominju rat jer nisu ispunili predizborna obećanja, otvorili 100.000 radnih mjesta, a najveći uspjeh im je 10 metara nogostupa kod Predsjedništva BiH. Pokušavaju radikalnom pričom mobilizirati svoje biračko tijelo. Međutim, ljudima je takve retorike preko glave i glasači će ih žestoko kazniti na izborima.

Bošnjački dužnosnici Hrvate i njihove dužnosnike posljednjih mjesec dana otvoreno nazivaju agresorima i fašistima. To ne zvuči miroljubivo?!

– Činjenica jest da nas danas potomci Handžar-divizije prozivaju za fašizam. Oni su kao neki sljedbenici antifašističke borbe, a nikada nisam vidio partizanski film gdje neki Mustafa govori: “Hajmo, za mnom”. Nema ga. Nedavno je bilo obilježavanje Bitke na Sutjesci. Prema službenim podacima, tamo su poginule tisuće Srba na strani partizana, tisuće Hrvata, stotine Crnogoraca i oko 150 Bošnjaka-muslimana. Činjenica je da su oni tijekom II. svjetskog rata većinom bili u ustaškim postrojbama i četničkim odredima. Tek su pred kraj rata prešli u partizane i danas pričaju priču o antifašizmu. Kad su toliki antifašisti, ne bi dolazili u Mostar na Partizansko spomen-obilježje, nego bi ono postojalo i u Sarajevu. A ne postoji. Tu su stvari vrlo jasne, ali netko želi mijenjati povijesne činjenice.

Prijete li vam?

– Da. Primam jako ozbiljne prijetnje. U tijeku je druga istraga koju vode SIPA i FUP. Prvi slučaj su rasvijetlili, ali kada je došlo do Tužiteljstva, dobio sam dopis kako je činjenica da mi je prijećeno te da se radi o visoko radikalnoj osobi s kriminalnim dosjeom koja je bila na psihijatrijskom liječenju, ali je na ispitivanju izjavila da se šalila. I to je to. To je BiH u kojoj živimo. Na moje traženje s pozicije izaslanika u Domu naroda, meni je bilo koji policijski djelatnik dužan pružiti asistenciju. U Sarajevu su mi to odbili. Nisu me željeli ispratiti do granice županije. Rekli su mi kako znaju za mene i da me neće pratiti. Kada sam to rekao Mektiću, on mi je odgovorio kako nije nadležan za to. Očito čovjek nije nadležan ni za što osim za pljuvanje po Hrvatima po nalogu SDA.

Često vas optužuju da ste poslušnik Dragana Čovića. Kakav odnos imate s njim?

– HDZ BiH i HSS imaju korektan partnerski odnos na razini BiH i FBiH. Oko nekih stvari postoje mimoilaženja, ali mislim da to nisu nacionalno bitna pitanja. Odnosi nisu dobri na nižim razinama, ali se tu radi o lošim međuljudskim odnosima pojedinaca. Neki mediji me pokušavaju predstaviti kao Čovićeva poslušnika, ali ću reći samo kako smo nasamo kavu popili prije više od godinu dana. I tada smo pričali o politici.

Gdje ćete biti nakon izbora?

– Gdje ću biti nakon skorih izbora, odluka je birača. Sve ovisi o njima. Nisam slučajno tu gdje sam sada.

Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Intervju s Darkom Kvesićem, jednim od utemeljitelja Hrvatskih zvona

Objavljeno

na

Objavio

Darko Kvesić je mladi magistar prava koji dolazi iz Širokog Brijega. Jedan je od utemeljitelja Udruge Hrvatska zvona i jedan od onih koji je pisao Statut udruge. Ovoga utorka donosimo intervju s njim.

Što Vas je motiviralo da se uključite u Udrugu Hrvatska zvona?

Otkad god postoji Hrvat na ovoj zemlji, uvijek je dizao svoj glas protiv nepravde i nepoštenja. Od neizrečenih misli nema ništa. Smisao dobivaju tek kad ih usmjereno izgovaramo, što dalje ima smisla samo ako se govor pretvara u djelovanje. S obzirom na to da smo mi, u odnosu na ostale, malobrojan narod, nužno je da tu malobrojnost nadomještamo sposobnošću, svjesnošću i vrijednošću svakog pojedinog člana društva. Upravo zbog te malobrojnosti na pojedinca pada veća odgovornost nego kod velikih naroda. Iz navedenog proizlazi da je dužnost ne samo moja, nego svakoga tko osjeća imalo građanske odgovornosti, da se uključi u društveni život kako bi dao svoj doprinos za dobrobit cijele zajednice.

Upoznavši se s ciljevima Hrvatskih zvona i namjerama idejnih začetnika koji će djelovati kako Dario kaže „poput ledolomca koji će krčiti put stotinama mladih intelektualaca, radnika, studenata, djece branitelja HVO – a u zaustavljanju guranja hrvatskog naroda u ponor“, čvrsto uvjeren da iza projekta stoje osobe koje su vođene najplemenitijim namjerama, bez ikakvih skrivenih motiva, stavio sam se na raspolaganje te smo posegnuli za svojim pravom na slobodno udruživanje u svrhu ispunjenja postavljenih ciljeva. Solidarnost nije samo zadatak nego je ujedno i zadovoljstvo.

Čini se zanimljivim spomenuti da ste upravo na temu Herceg- Bosne pisali svoj diplomski rad. Zbog čega? I do kakvog ste zaključka došli?

Smatrao sam, a smatram i dalje da je zbog spleta različitih okolnosti kao i zbog nemara određenih struktura šira javnost dezinformirana o pravoj naravi osnivanja i postojanja Herceg – Bosne, tako da sam osjetio potrebu da dam svoj doprinos, a i da sam bolje shvatim kakva je bila realnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini 90 – tih godina. Došao sam do zaključka da je Hrvatska Zajednica Herceg – Bosna bila potpuno legalna i na Ustavu utemeljena međuopćinska regionalna zajednica koja je imala čvrsto uporište, kako u Ustavu tako i u Povelji UN – a iz 1945. godine, a proglašenje  Hrvatske Republike Herceg – Bosne je bilo zapravo implementacija tj. primjena u praksi stavova međunarodne zajednice, tako da je s pravne strane čista kao suza. Jedini cilj koji je imala, bila je obrana hrvatskog naroda i njihovih ognjišta od velikosrpskog agresora, a to se moglo realizirati samo kroz institucije.

Kad smo se već dotaknuli nikad prežaljene Herceg – Bosne, kako vidite rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH? Je li uspostava nove federalne jedinice, trećeg entiteta, jedini način da se ostvari puna ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Ipak, čini se da su je hrvatske političke elite preko noći prežalile. Očekujem da će i ove godine, u skladu s tradicijom, opet koristiti ime Herceg – Bosne za prikupljanje političkih poena.

Bošnjački politički predstavnici vode nepametnu politiku te su u potpunoj opreci s osnovnim načelima izvršavanja ugovora, debelo su ispod zdravog i zrelog razmišljanja, a još dalje od povijesnih činjenica.

Ne smijemo vezati svoju sudbinu uz jednu državnu tvorevinu  koja je neodrživa, nego je osuđena na propast ovakva kakva jeste. Ovakvo uređenje BiH je samo epizoda. Ugovor koji se sustavno krši već 25 godina. Kakva će biti sljedeća epizoda – ovisi o nama. A i što je 25 godina naspram više od tisuću godina povijesti hrvatskog državnog prava u BiH. Ova tvorevina je samo jedan prisilni ukras, fikcija koja služi za  dekoraciju i ništa više. Daytonski sporazum treba biti naše najjače oružje u ovoj borbi, ali nikako temelj, jer smo mi stariji od njega i prerasli smo ga. Zatim presuda Ustavnog suda BiH kojim su proglašene neustavne odredbe Izbornog zakona BiH o izboru izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH u interesu legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda. Svim dopuštenim sredstvima raditi na poništavanju Petritschevih i Ashdownovih amandmana na Ustav Federacije BiH kao i na provedbi odluka Ustavnog suda na Statut Grada Mostara i uspostavu neustavnih ministarstava obrazovanja i kulture na federalnoj razini..

Kada govorimo o teritorijalno – administrativnom uređenju, uvijek ima više opcija. Budući da su skoro sve iskušane i nisu uspjele, svakako bismo trebali ostvarenje naših narodnih težnji vezati uz neki oblik entitetske ili federalne zajednice/jedinice u kojem će hrvatski narod biti većina. Nema toga odbora ni komisije, ni svjetske ni europske, nema toga predsjednika neke države, nema tog Visokog predstavnika niti koga drugoga koji bi nam mogao i trunku prigovoriti kada tražimo da u tom entitetu/federalnoj jedinici mora biti poštovano naše pravo na demokraciju, vlastiti politički subjektivitet, kulturni i politički identitet kao i svi ostali narodni interesi. Stvarna i potpuna ravnopravnost Hrvatskog naroda i hrvatskog entiteta s ostala dva naroda i ostala dva entiteta. To je maksimum, ali, ustvari, to je minimum. Mi ne možemo pristati na drugi minimum, a da ne izgubimo, s pravom, povjerenje svoga naroda.

S obzirom da smo tu gdje jesmo – da nam još uvijek drugi biraju predstavnike u tijela vlasti (Izborni zakon u još uvijek istom obliku), s obzirom da nemamo taj željno iščekivani tv kanal na hrvatskom jeziku, s obzirom da su naši branitelji „na nišanu“, s obzirom da ljudi masovno iseljavaju – što dalje činiti, kako promijeniti stvari ili kako barem započeti trend promjena?

U BIH ima svega, samo nema pametne politike, jednako pravedne za sve narode. Trenutno državno uređenje Bosne i Hercegovine je za muzej u Europi. Muzej u koji će dolaziti turisti iz svih krajeva svijeta kako bi vidjeli osmo svjetsko čudo. Vodeće političke elite ne poznaju smisao posla kojim se bave. Politika je izgubila sve temelje i proporcije koje joj daju ljudski smisao. Zauzeti apstrakcijama, oni kalkuliraju i sve se više udaljuju od konkretnog života, od svakodnevnih problema koje tište malog čovjeka. Politika postoji radi čovjeka, a ne čovjek radi politike. Korijen problema leži u vlasti dekorativnih patriota koji su spremni srušiti demokratski poredak samo da bi sačuvali vlast. Kad su jednom osjetili moć, sa svim pripadajućim benefitima koje donosi vlast, čuvaju istu kao oči u glavi. Narod je opljačkan, obeshrabren i ponižen. Umjesto radnih mjesta i prosperiteta, političke elite im nude mitove pune nacionalizma, a narod je taj koji uvijek očekuje,  uvijek se nada i uvijek se iznova razočara.

Potrebno je vratiti vjeru narodu da je jači od države. Narod državu stvara. Narod Vladu postavlja, narod je jedini tvorac, državotvorac i jedini stvarni vlasnik suvereniteta. Trebamo vratiti vjeru u našeg čovjeka, nadu, zanos, optimizam, a to je moguće. Na nama je da radimo odlučno i ustrajno da hrvatski narod u BiH dobije svoje prave političke predstavnike koji će štiti nacionalne interese, a upravo to će Zvona i Hrvatska republikanska stranka ponuditi na nadolazećim izborima.

Kako gledate na vodeće političare u BiH? Kako biste ih okarakterizirali? I kako gledate na trenutnu situaciju u BiH?

Gledam ih kao taoce vlastite pohlepe i  gramzivosti. Već tolike godine, općenito uvjerenje hrvatskog naroda u BiH je da se stanje bezuvjetno mora promijeniti i to temeljito promijeniti nabolje. S njima istima, može nam biti isto kao i dosad. Einstein je rekao da je teorija LUDOSTI raditi stvari na isti način, a očekivati drugačije rezultate. Političku službu shvaćaju kao priliku za osobno isticanje i stjecanje materijalne koristi, a osiguranje svoje egzistencije vide samo u državnoj službi. Iz plitkih misli, a još plićih govora može se roditi samo jadna politika. Žrtve takvih njihovih misli i politike smo svi mi. Vrijeme je da se opametimo.

Također, kadroviranje podobnih i nestručnih pojedinaca je jedan od najvećih problema koji nagrizaju naše društvo. Skandalozno je da ministar pravde na državnoj razini koji dolazi iz HDZ – a BiH nije kvalificiran za obavljanje te dužnosti. Danas,  kada se ruše temelji naše konstitutivnosti i ravnopravnosti kroz montirane političke optužnice, postaviti profesora latinskog jezika na dužnost ministra pravde, pokazuje svu bijedu i jad, svu neozbiljnost i nedoraslost situaciji hrvatskih političkih predstavnika. Sada, kada znamo kakvo je stanje u pravosuđu, kao stupu jedne moderne države, ne iznenađuje nas činjenica da je federalni ministar prometa i komunikacija profesor matematike i fizike, za vrijeme čijeg mandata niti jedan značajan projekt za hrvatski narod nije realiziran. Tom zlu vidimo gdje je korijen, koje su mu grane i kakve plodove daje. Ne može se svjesno pogrešno mijesiti kolač, a očekivati da uspije. Vidimo da je erozija morala poprimila elemente katastrofe, a Hrvatska zvona su tu da prekinu šutnju i ukažu na spomenute i slične anomalije i nepravde koje se događaju unutar društveno – političkog života našeg naroda u BiH te da pokrenu demokratske dijaloge sa svrhom pronalaska rješenja.

Statistike kažu da nam je prosječna plaća uvijek negdje oko 800, 00 KM, no realno je da taj prosjek „drže“ plaće u javnom sektoru, a da je stanje u privatnom, u njegovom većem dijelu, katastrofalno. Kako to riješiti, kako ljudima, i u konačnici cijelom društvu, pomoći?

Statistika kao znanost se često koristi za uljepšavanje činjenica kao primjerice s prosječnom plaćom. Prosječna plaća možda je oko 800 KM, ali je medijan znatno niži. Velika većina radnika prima plaću oko 600 KM ili nižu. To je udar na zdrav razum i dostojanstvo čovjeka. Ponižava ga, obeshrabruje, navodi ga na indiferentan stav prema životu i dovodi u stanje anesteziranosti, a iz tog stanja teško je pronaći motivaciju za bilo što. Čovjek se povlači u sebe, a krajnji rezultat je anksioznost.

Plaće moraju biti usklađene s minimalnim životnim troškovima i svaki čovjek mora biti u stanju riješiti svoju egzistenciju. Neplaćanje doprinosa za socijalno osiguranje stvara nesigurnost i neodrživost sustava, zanemarivanjem zakonskih obveza prema trudnicama i ženama koje su na porodiljnom dopustu daje se vjetar u leđa antinatalitetnoj populacijskoj politici. Nisam čuo ni od jednog političara da govori da će raditi na  povećanju minimalne plaće koja iznosi 410 KM dok oni imaju do 5 – 6 000 KM, da će spriječiti da pojedini politički dužnosnici sjede u po tri – četiri upravna i nadzorna odbora dok mladi ljudi iseljavaju zbog nezaposlenosti, da na odgovorne dužnosti neće postavljati nekvalificirane i nestručne dizače ruku.

Moramo ljudima omogućiti samostalan rad, poduzetništvo i proizvodnju pa će sami riješiti financijske potrebe. Sustav je takav da gazi malog poduzetnika, dok se velikima gleda kroz prste što dovodi do toga da mali na kraju opet zatvore poduzeća i završe kao radnici kod velikog. To moramo promijeniti. Neselektivna prisila povećanjem minimalca će samo zatvoriti velik broj poduzeća koji ionako posluju na rubu i pod državnom čizmom gdje im inspekcije tjedno vise u firmama. Postoje nečasni poduzetnici koji mogu korektnije platiti radnike, no postoje i oni sektori koji su jednostavno prisiljeni na niske cijene proizvoda i usluga zbog nelojalne konkurencije ili uvoza jeftine robe sumnjive kvalitete. Bitno je napomenuti da država uvijek ima načine kako će potaknuti određene poduzetnike na pravednije plaće. Isto tako se prvo trebamo izboriti za veću fiskalnu decentralizaciju, a onda kad radnici i poslodavci vide što dobivaju zauzvrat od unitarne vlasti, uložiti napore u opsežan nadzor i naplatu doprinosa te kontrolu rada na crno. Ne vidim niti jedan razlog zašto bi netko iz naše županije uplaćivao doprinose sarajevskoj eliti. Ono što dijeli nas i Sarajevo nije zid ni ponor, nego je gore jedan svijet, a ovdje je potpuno drugi svijet.

Hrvatska zvona, to smo već najavili, dat će neke svoje ljude na listu Hrvatske republikanske stranke na općim izborima koji će u Bosni i Hercegovini biti održani 7. listopada? Vaša očekivanja, i od ove suradnje i od izbora?

Mi u Zvonima, zajedno s HRS – om radimo na tome da prije nego što uđemo u vlast stvorimo takvo raspoloženje u hrvatskom narodu da svakom našem čovjeku bude jasno zašto smo ušli u vlast. Časna i poštena politika je najteži posao na svijetu. Hrvatska zvona će zajedno s republikancima zastupati probuđeni i izmučeni narod, a ne same sebe, zastupat ćemo sve ono što je do sada bilo prešućeno ili slabo naglašeno. Mi smo svi karike u lancu kojeg ćemo do izbora zakopčati u čvrstu cjelinu koja se neće dati rastrgati.

Moramo znati da je ovo djelo svega i cijelog naroda, a ne nas koji smo ovaj čas ovdje, ovo je djelo naše povijesti, ovo je djelo naše kulture, ovo je djelo svih naših nastojanja, svih naših ljudi. Zvona jasno poručuju da – Ako je ovo što imamo danas rezultat tih težnji – mi na to ne pristajemo.

Očekujem da će građani prepoznati važnost trenutka i nagraditi hrabrost naših ljudi koje vladajući nisu uspjeli prestrašiti svojim metodama. Ovo neće biti još jedna bitka, ovo će biti mjerenje starih i novih snaga. Moramo srušiti oligarhiju i čuvati novostvoreno stanje da se ona ne povrati. Potpuna duhovna, gospodarska i ekonomska obnova hrvatskog naroda u BiH moguća je samo uz nove ljude, koji sa sobom nose nove ideje, nova znanja i nove vrijednosti. Društvene anomalije na koje Zvona upozoravaju možemo promijeniti samo na jedan način, a to su izbori. Sve ostalo je malograđanska šminka koja služi samo za jalove kafanske rasprave.

Jesu li se Hrvatska zvona pojavila u najboljem mogućem trenutku?

Prošao je hrvatski narod još  teža vremena, i preživio, uzdignute glave i glasa. Imamo našu povijest, koja je koji put i tužna, ali nikada i nigdje sramotna. Naše pretke ništa nije moglo otjerati s ognjišta koja su njihova od pamtivijeka. Od turskih osvajača preko pohlepnih susjeda pa sve do prve i druge Jugoslavije. Zar ćemo mi otići zato što nas domaća vlast bije?! Čovjek je slobodan samo ako mu pružimo mogućnost izbora, a može izabrati jedino ako dovoljno zna, pa njemu na razmišljanje nek’ usporedi i izabere. Naš narod u BiH će morati proći svoj pakao i čistilište. Hoće li ih kroz to voditi oni koji su ih doveli pred vrata pakla, sami će odlučiti.

Ne kunemo se u svoje hrvatstvo, kunemo se u svoju volju i energiju koju trošimo poradi tog ideala. Ne želimo se množiti kao gljive poslije kiše samo u širinu, nego i poput hrasta koji će rasti i puštati svoje korijenje duboko u društvo.

Pozivam sve one koji osjećaju trunku građanske odgovornosti da nam se pridruže kako bi ovaj pokret Hrvatskih zvona zahvatio neviđene razmjere i probujao životnom snagom i radošću. Moramo svi zajedno promijeniti percepciju politike te natjerati političare da služe narodu, a ne da narod služi njima. Sve ove promjene ne zahtijevaju novu mudrost – nego nove ljude, novu ozbiljnost, povjerenje i odanost.

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati