Pratite nas

Intervju

Čičak: Treba dokazati Milanovićevu tezu da je ova vlast filoustaška

Objavljeno

na

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, g. Ivan Zvonimir Čičak gostovao je na HRT-u. Intervju prenosimo u cijelosti.

[ad id=”93788″]

Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj najavila je kako 22. travnja ove godine neće sudjelovati na službenoj komemoraciji žrtvama logora Jasenovac. U goste smo pozvali predsjednika spomenute koordinacije, g. Ognjena Krausa. Odgovorio je kako ne vidi potrebu za sudjelovanjem u emisiji jer je, kaže, već sve rekao. Podsjetimo, kao razlog svog ovogodišnjeg nedolaska iz koordinacije su naveli tri stvari – politiku nečinjenja u odnosu na izmjene postava muzeja u Jasenovcu, odgađanje imenovanja Savjeta Spomen-područja Jasenovac te dnevnopolitička događanja vezana uz navodnu relativizaciju i revitalizaciju ustaštva.

Gospodine Čičak kako komentirate ovu odluku koordinacije židovskih općina?

Čičak: To je prije svega manipulacija ljudskim žrtvama. Nedopustivo je da se takve manifestacije kao što je Jasenovačka komemoracija upotrebljavaju u političke svrhe. Međutim, ako pomno pratite ono što se događa zadnjih godina to se tamo vrlo često događa. Od govornika, do zviždanja. Neprimjereno je da bilo tko na komemoraciji zviždi bilo kome, a to je tamo postala obićajena praksa kad se radi o osobama koje nisu „naših“ ili sličnih političkih stajališta. Ovo je dakle samo nastavak tog načina razmišljanja i djelovanja. Smatram da je njihova odluka nedopustiva, ali ide njima na dušu. Na žrtvama se ne mogu nabijati bilo kakvi poeni.

Drugo, o čemu oni govore, govore o nečinjenju. Čijem? Zašto su šutili sve ove godine? Protekle četiri godine bila je na vlasti neka druga vlast, događale su se iste stvari i oni su svi šutjeli.

Zašto ja mogu govoriti o tome što se dogodilo u okviru onoga što oni nazivaju „nečinjenje“. Zbog toga Odbor, kojem se ja nalazim na čelu, već četiri godine bavi projektom „ Izravna prevencija navijačkog nasilja“. Mi doista znamo što se događa u najširem spektru „spornih“ događanja, posebno među mladima na stadionima. Monitorirali smo oko 600 utakmica, velikih klubova kao što su Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk. Ovo što se dogodilo na utakmici Hrvatska – Izrael događa se inače. Ne samo to. Na utakmici koja se odigrala 9. rujna 2011. bilo je i goreg skandiranja i nitko nije reagirao na to. Zašto baš sada svi dižu paniku oko te utakmice i to na temelju našeg izvještaja sa nje. Izvješće sam osobno potpisao, budući kao predsjednik Odbora potpisujem izjave.

Zašto baš sada? Radi se o tome, treba dati što više „hrane“ poruci koju je uputio Milanović, nakon što je Sabor potvrdio Vladu. Tada je rekao: „Ova vlast je filoustaška“. Sada treba dokazivati i dokazati da je ova vlast filoustaška. Zašto su Kraus i društvo šutili protekle četiri godine? Kada bi vama podastrao cijeli bunt naših izvješća sa utakmica, vidjeli biste da se ovakvo i slično skandiranje događa često. To je naprosto loše, ali je ujedno sastavni dio demokracije.

Je li to onda za vas relativizacija i revitalizacija ustaštva?

Čičak: Ne! Sličnih navijanja imate svugdje u svijetu. Rekao sam već da je to sastavni dio demokracije. Nije demokratski izričaj samo ono što je nama počudno. Mi smo institucija koja javno osuđuje takvo ponašanje, koja se sa takvim ponašanjem ne slaže u ovom slučaju s takvim navijanjem. Koja o tome piše izvješća, ali nikoga ne prijavljuje vlastima, nego objavljuje svoje izvještaje. Mi nismo istražitelji i isljednici. Mi naprosto obavještavamo javnost o onome što se događa. Javnost je tu ta koja mora sudit. Odmah nakon utakmice Hrvatska – Izrael, Kraus pitao: „Zašto ta utakmica nije prekinuta?“ A zašto bi!? Onda kod nas gotovo ne bi bilo utakmica. Na svakoj drugoj utakmici se skandiraju takve stvari. Je li trebalo prekinuti utakmicu, zato što se radilo o utakmici Hrvatska – Izrael. Ili ćemo uvijek prekidati utakmice, kada imamo neprihvatljive oblike ponašanja i skandiranja ili nikada. Konačno o tome odlučuje organizator i MUP. Mislim da se radi o nategnutoj tezi, kao i onoj kada je Kraus izjavio da je situacija u Hrvatskoj kao u Njemačkoj 1933. i Hrvatskoj 1941. Da je doista tako, on uopče ne bi mogao i smijo govoriti. To je naprosto neistina.

Imamo pojačani povratak nekakvih poklika i skandiranja koji se nama ne sviđaju. Međutim, u oni govore da bi netko u Njemačkoj, da je to uradio da bi bio uhapšen. Ali u Njemačkoj bi ga uhapsili i kad bi radio na oživljavanju komunističkih ideja, kada bi radio spektakularne proslave i manifestacije komunizma. Tamo je zakon o antitotalitarizmu podjednako usmjeren protiv fašističkog i komunističkog nasljeđa. Prema tome, u jednoj Njemačkoj, prije svega ne bi bio moguć Trg maršala Tita. Oni tvrde da je ovo što se događa na stadionima, vezano uz ustaštvo zakonom zabranjeno. To nije točno. Mi nemamo zakon kojim se zabranjuje ustaška ikonografija ili promicanje ideologije, ali nemamo ni zakon kojim se zabranjuje komunistička ikonografija i ideologija. Prema tome ili ćemo donijeti zakon da se zabrane obje ili ćemo obje ostaviti prostoru slobode. HHO je prtiv zabrana. Mi smo za slobodu.

Ponavljam, nije sloboda samo ono što je nama počudno, nešto što se nama sviđa. Ne! Ljudi naprosto govore različito, jer smo različiti ljudi. Nama se to ne sviđa i mi kažemo to nije dobro za nas Hrvatsku, jer se radi o ideologijama zla, i komunističkoj i fašističkoj. Ne govorimo to zato što to prati netko vani ividi, nego zato što smatramo da nije dobro i to su ideologije zla.

Koje su po vama razlike između bivše i sadašnje vlasti po pitanju odnosa prema manjinama, srpskoj i židovskoj?

Čičak: Nikakve. Ova Pupavčeva „Bijela knjiga“ zapravo se poziva većinu na ono što se događalo u vrijeme bivše vlasti. Prema tome nema tu nekakvih bitnih promjena. Dakako, danas postoje prigovori na imenovanja osporavanog Hasanbegovića zbog njegovih nekadašnjih stavova. Međutim, ne vidimo neke pojačane manifestacije koje idu uz povratak desnice na vlast, gotovo uvijek u svijetu. Vidimo neka događanja. Ja ne vidim da bi netko više progonio Srbe ili Židove, ne vidim konkretne slučaje. Neka nam netko dokaže gdje je neka osoba stradala zato što je Srbin, kako je bilo prije petnajstak godina. Nama se ne sviđa  atmosfera netolerancije. Recimo, nismo oduševljeni manifestacijom u Zagrebu kada je par tisuća ljudi izašlo na ulice, od kojih je jedan dio je skandirao „Za dom, spremni!“. Istovremeno čovjek koji je bio na čelu te kolone, Velimir Bujanec, inače voditelj emisija Bujica na Osječkoj televiziji, pozivao građane da to ne rade, da ne skandiraju. Netočne su dakle tvrdnje da su svi skandirali, nego samo jedan dio i to nije dobro. Još ružnije i neprihvatljivije ono što su napravili Bujanec i Jurič, kad su otišli kod gospođe Rakić i dali joj onu četničku kapu. Kakve veze ima ona sa četništvom. Mislim da je velika šteta za hrvatski medijski svijet da je gospođa Rakić otišla sa javne scene, pogotovo na ovakav način. Ona je bila vrhunska novinarka i vrhunski profesionalac i to je i sada.

Koja je u svemu tome uloga političara, konkretno onih na vlasti i na koji način bi se trebalo postaviti u takvim situacijama? Evo dio javnosti zamjerio je premijeru Oreškoviću što nije otišao s utakmice na kojoj se pojavilo takvo skandiranje.

Čičak: Bravo, da ste mi postavili to pitanje! Gledajete, jedina osoba koja je upozorial na pravu poantu je Efraim Zurof iz Centra Simon Wisenthall: On je postavio pitanje: „Zašto nije reagirala izraelska veleposlanica, koja je bila u loži na stadionu? Ona je prva trebala napustit stadion“. On dalje u članku, objavljenom u Jerusalem Postu, postavlja pitanje: „Zašto nije kasnije reagiralo izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu? Zašto izraelske vlasti nisu reagirale? I zašto izraelski nogometni savez nije reagirao?“ Takav je bio odnos Izraelaca, prema utakmici koju sam spomenuo, 2011. godine.

Je li to onda prešutno odobravanje?

Čičak: Ne znam. To morate pitat njih. Da sam ja na njihom mjestu u strukturi vlasti, ja bih utakmicu napustio. Oni nisu. To je sloboda odabira. Pazite, kada bi bilo tako, kada bi rukovodstava politička i sportska napuštala utakmice tko bi ostao na stadionu. Ja osobno nema pravo nikoga tražiti da napusti stadion. To je pitanje njihovog „filinga“. Ali ovdje su sve „strelice“ hrvatske javnosti uperene samo protiv Predsjednika Vlade i ministra resornog Šustara i rukovodstva HNS, a da nitko javno postavio pitanje: „Zašto izraelsak veleposlanica nije napustila stadion?“ Zašto 2011. u Zagrebu, izraelski veleposlanik nije napustio stadion? To je razlika u pristupu, koja se vidi i u očitovanju izraelske veleposlanice o filmu „Jasenovac“, gospodina Sedlara. Ona je jednim vrlo kulturnim saopćenjem, fino stavila doznanja od čega se ona ograđuje u filmu, od kojeg sadržaja, ali istovremeno je rekla da je Izrael demokratksa država u kojoj postoje različiti pristupi i različiti filmovi. Mi ne možemo odobravati i prihvačati samo one filmove koji se nama sviđaju, mi nismo profesionalni kritičari da možemo reči: „Ovaj film je dobar, ovaj nije.“ Hajdemo to negdje javno raspraviti. Ja sam za to da se svi falsifikati, kojih navodno ima u Sedlarovom filmu, jednostavno obrazlože, pobiju. A ovdje se kod nas radio obrnuto.

Imate interesantan slučaj, a vezan uz spornu utakmicu Hrvatska – Izrael. Na Tportalu u tekstu Helene Puljiz, ona insinuira da je Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović bila na utakmici i da nije čula skandiranje. Dio medija fotomontažom pokušao je uvjeriti da je predsjednica bila na utakmici Hrvatska – Izrael. Helena Puljiz tvrdi da je Predsjednik Vlade bio na tribini na kojoj se skandiralo. On je bio u loži, u dijelu koji nije skandirao. Bio sam jedan od trojice promatrača, koji su bili na utakmici. Kad su utakmice visokog rizika ide više promatrača, kao štosu jučer bila dvojica na utakmici Dinamo – Hajduk. Počela je skandirati istočna tribina, a onda drugi odgovaraju, to je tzv. dozivanje. Cijeli stadion skandirao je „HNS pederi…“. Zašto u hrvatskoj javnosti nitko nije reagirao na način da je to seksistički šovinizam, koji također zabranjen po propisima UEFA-e. Ne, nas samo jednostrano interesira ono što bi neki htjeli upotrijebiti u političke svrhe. Imali ste u vašoj emisiji, nekog Petranovića iz Splita, koji je rakao: „Zašto bi skandiranje protiv HNS bio seksizam? To je dobro jer se time ruši Hrvatski nogometni savez.“ Znači, Dobro je kada se skandira ono što treba za rušenje naših protivnika, a mi ćemo politički arbitrirat što je dobro, a što loše u danom trenutku. Moraju postojati stanoviti kriteriji i tih se kriterija moramo držati.

Kako ocjenjujete medijsko praćenje slučaja ne dolaska židovskih zajednica?

Čičak: Ne radi se samo o reakciji židovske zajednice, nego općenito o cijele ovoj situaciji. Loše! Jer je sve počelo loše od početka. Od izvještaja o toj spornoj utakmici. Da nije bilo izvješće HHO-a ne bi se ni znalo za incident.

Prije svega vaša televizija. Oni na utakmici u Osijeku, nisu zabilježili što se stvarno događalo, nego su prikrili zvuk. Pustili su samo skandiranje „HNS pederi…“ da se čuje preko ekrana.

Sutradan, vaša televizija nije ništa bila objavila. Preksutradan, ništa niste objavili. Ni informaciju. Kao da se ništa nije dogodilo. Vi ste dakle, ključni, javni medij, koji je dužan obavještavati javnost što se dogodilo. Dakle ja u vašoj kući kritiziram vas, a neću vas olajavati okolo. Tako da vam kažem, to nije dobro. I mislim da bi vaša televizija trebala biti otvorenija, a ne samo ona nego i drugi mediji. I da bi u svim medijima, morali slušati obje strane. Pa što više vi dovodili „Milanoviće“ i što više „Karamarke“, to je dobro. Govorim o njima kao simbolima dviju političkih opcija. Čujmo argumente koji će oni podastrijeti, a javnost će biti ta koja presuđuje.

Mi svojim izvještajima obavještavamo prvenstveno javnost – medije. Potom šeficu države, Predsjednika Vlade i sve institucije vlasti. Oni su vlast. Ali javnost prije svega sudi. I vi na određen način sudjelujete u tom procesu. Podastirete građanima, vašim gledateljima, informacije,to će povećati vašu gledanost ukoliko budete vjerodostojni. Ono što mi se čini da je glavna zamjerka medijima, je da imamo odobravanje govora mržnje na jednoj strani, a zamjeranje na drugoj i obrnuto.

Recimo, ovaj najnoviji slučaj „Tomić“. Imali smo već nedavno „spektakle“ oko njega, kada su ga u Splitu zasuli izmetima. Dio javnosti prikazao je to – nešto strašno. Međutim, prateći hrvatsku literalnu prošlost, vidjet ćemo da je dubrovački pjesnik Junije Palmotić objavio tada  „Gomnaidu“ pravi ep, u kojem među ostalim piše: „Vas si govnen, kneže usrani“. Pa ga nitko za to „razapeo“, ni spalio. Mi smo protiv nasilja…

[ad id=”93788″]

Dobro, to je bio fizički napad, ovo je bilo napisano.

Čičak: Čujete, da vam kažem. Ono što me naučio ovaj posljednji rat, to je da svaki napad počinje rječju. Prvi meci u ovom ratu nisu izlazili iz cijevi, nego iz medija. I onda ljudi koji ne razumiju stvar, postaju naprosto instrumenti mržnje. Prema tome ovdje se radilo o reakciji, na tog gospodin Tomića, koji pljuje i šalje otrovne metke na ljude i morao bi voditi računa o tome što radi. Ne samo zbog svoje sigurnosti, ne. Nego zbog toga što svojom rječju razara ljude, čovjeka više od svih fizičkih napada. I zato bi svi mi trebali voditi računa, mii novinari kako i danas pišemo i radimo. Prema tome moramo, kao što je napisao Hasanbegović: „Moramo svi imati odgovornost za izgovorenu javnu riječ“.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman

Objavljeno

na

Objavio

Američka povjesničarska židovskog podrijetla dr.sc. Esther Gitman koja svojim istraživanjima svijetom širi istinu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ponovno je u Hrvatskoj!

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman na Laudato TV-u…
Dr. Githman je povjesničarka, židovka rodom iz Sarajeva, koja živi u New York-u i Izraelu.

U potrazi da sazna kako je ona, njezina obitelj, a i toliki drugi preživjela II. svjetski rat, otkrila je ogromnu ulogu koju je pritom imao nadbiskup Stepinac i katolički svećenici.

Njezino objektivno proučavanje izvornih dokumenata i neopterećenost ideologijom razbija mit koja želi umanjiti ulogu Stepinca i katoličke crkve…

Svjedok istine i glas savjesti, dr. Esther Gitman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari