Pratite nas

Intervju

Čičak: Zabrane li ‘za dom spremni’, moraju zabraniti i petokraku

Objavljeno

na

Ivana Zvonimira Čička (u sedamdesetoj) teško je usporediti s bilo kime na hrvatskoj političkoj sceni. Pedeset se godina bavi prvo svojim, pa nacionalnim, pa ljudskim pravima i u tom je periodu izazivao brojne kontroverzije. Čini to i dalje, no kako bi bilo drukčije.

On je valjda jedini koji je u RH uspio dobiti odlikovanje SKD Prosvjete “Svetog Savu”, a potom i hrvatsko “Stjepan Radić”. Kaže da je nakon toga srpska Prosvjeta ukinula to odlikovanje piše Večernji List

Je li u Hrvatskoj na djelu nagla i primjetna regresija kada su u pitanju ljudska prava?

Ne, to nije točno. Mislim da je stanje ljudskih prava u RH, uvjetno rečeno, onakvo kakvo je u većini postkomunističkih država. Još nismo završili tranzicijski period i trebat će još dugo vremena. Hrvatska ima sve zakonodavne okvire kao i druge države, trudi se provoditi te standarde, a zadatak je nevladinih udruga, kao što je HHO, da upozoravaju državu tamo gdje “škripi”. Plenkovićeva Vlada omogućila je nevladinim udrugama i civilnom društvu visoku razinu financijske potpore, što je, naravno, neke s desnice razbjesnilo. Stupanj razvijenosti društva ne mjeri se samo po BDP-u nego i po bogatstvu nevladinih udruga i inicijativa.

No kritičari s ljevice tvrde da su ljudska prava u RH ugrožena?

Imamo cijeli niz ekscesa koja govore o klimi koja nije do kraja zdrava, ali svakodnevne reakcije i države i drugih institucija, kao i nevladinih udruga govore da postoji senzibilitet za očuvanje ljudskih prava. Ne postoji savršeno društvo. Glavni problem kod nas jest strah od slobode.

Hod “crnokošuljaša” po Trgu bana Jelačića donio je veliko uzbuđenje?

Imamo veliku galamu jer se šačica ljudi odjevenih u crno pojavila na zagrebačkim ulicama… No, to je bogatstvo demokracije, ne možemo stalno sužavati, stalno hapsiti, uvoditi nekakve verbalne delikte. Trebamo pustiti ljude da govore, sloboda nema ograničenja. Bio sam, recimo, strahovito bijesan kad su iz HDZ-a počeli privatizirati termin “domoljublje”. Pa tko određuje što je to domoljublje, sadržaj tog pojma. Prema tome, svi građani Hrvatske koji poštuju zakon i vole svoju zemlju su domoljubi. Ne može jedna politička stranka privatizirati pravo na domoljublje. Kao što se ni stranka koja sebe naziva Pametno ne može proglasiti vlasnikom pameti u Hrvatskoj.

Vi, dakle, ne vidite da je na djelu u RH “konzervativna revolucija”?

A što to uopće znači. I vi ste upali u zamku, jer konzervativizam je politička ideologija koja ima svoj legitimitet. Nema tu nikakve revolucije, nego jednostavno stanoviti segmenti društva javnost nisu navikli na to da “konzervativan” jednostavno znači imati političku opciju.

Problem je što mnogi u nas misle da ljevica ima više prava, a desnica manje?

Kod nas i dalje postoji stigmatizacija onih koji se politički opredjeljuju desno. Oni koji nisu lijevo pripadaju desnici, zar ne? Ja bih po političkoj tipologiji pripadao umjerenoj desnici, jer ne pripadam ljevici niti joj želim pripadati. Prema tome, što je danas u RH lijevo ili desno. Kada se napada desničare samo zato što nisu lijevi, to je stigmatizacija svih onih koji drukčije misle. Danas “konzervativizam” služi ljevici da bi optuživala one druge, po istom modelu koji smo imali u vrijeme komunizma. Tada su oni svakoga koji nije pripadao njihovoj političkoj opciji nazivali “kontrarevolucionarom”. I sada se rabi opet ta suluda riječ, a to je bolestan način razmišljanja. Ljudima fali demokratski instinkt i poštovanje drugih koji misle različito.

Mislite li da su ljudi u RH dovoljno pametni da shvaćaju da i Keleminčeva šetnja spada u demokraciju?

Apsolutno. I pri tome glasaju tako da Keleminec ne može dobiti ni jedan posto glasova na izborima. Najveći sud u Hrvatskoj nije ni Vrhovni ni Ustavni, nego javnost. Keleminec je folklorna pojava u hrvatskom društvu, a i vlast i političke opcije zauzele su stav kojim osuđuju takve manifestacije i to je dovoljno.

No SDP zahtijeva da se Keleminčeve hodnje zabrane?

Taj se SDP ne može oteti mentalitetu zabrana i hapšenja, nevjerojatno! Ne postoje zakonske mogućnosti da se takve manifestacije zabrane. Ja se s Keleminčevim pokretom i ljudima osobno ne slažem, no pustimo ih da žive svoj život. Nemojmo mi drugima određivati kako će živjeti. Mi u HHO-u smo za slobodu, za dekriminalizaciju svih ideja, simbola, jer zabrane nas nikamo neće dovesti. Hvataju se u SDP-u za neke odluke i praksu sudova, a to nema veze. Mi nismo država običajnog prava gdje se sudi na temelju presedana, nego smo država koja ima statutarno pravo. Dakle, donesite zakon pa zabranjujte. A ono što svi ovdje izbjegavaju jest “vruć krumpir” osude komunizma. Kad bi se donijela odredba o zabrani ustaških simbola, onda se moraju zabraniti i simboli komunizma, a to nitko neće. Ili će biti zabranjena oba zla ili neće nijedno.

Ljevica tvrdi da se ne mogu izjednačavati simboli ustaštva i komunizma, posebno ne zvijezda petokraka?

Ustaški su simboli kompromitirani Drugim svjetskim ratom, ali komunistički, dakle i zvijezda petokraka, kompromitirani su poraćem i praksom komunističkih zemalja. Konačno, ta zvijezda posebno je kompromitirana tijekom Domovinskog rata jer je agresiju na RH i BiH izvršila Titova JNA pod simbolom te zvijezde.

Imate o ovome dosta “revolucionaran” stav?

Zato i nisu zvali nikoga iz HHO-a u Vladino Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Naš stav je jasan, nema razlike između komunizma i fašizma.

Ne očekujete, dakle, da će Hrvatskom i “poteći krv”, kako to očekuju neki s ljevice?

Ne, to što govori Ranko Ostojić je budalaština, krv neće poteći i zato što “njegovi” nemaju više oružja i zato što više ne postoji zakonski okvir da ga mogu upotrijebiti, kao što su ga imali nakon Drugog svjetskog rata i sve dok su bili na vlasti. Nema više političkih zatvora i neće nas više hapsiti. To prizivanje krvi nazvao bih političkom menstruacijom dijela SDP-a.

Nema više ni verbalnog delikta pa promatrači HHO-a rade izvješća o verbalnim deliktima na nogometnim i drugim stadionima?

Radimo na stadionima ono što je po međunarodnim standardima predviđeno pravilnikom Uefe i Fife o događanjima na stadionima. To su međunarodne norme koje su nadređene našem zakonodavstvu. Sad je frka kako spriječiti skandiranje “za dom spremni” na utakmici Ukrajine i Hrvatske. Ne možeš u javnosti legitimirati da se to može, a na stadionima zabraniti, zato je jako važno da javnost i politička elita zauzmu svoj načelan stav o tome.

Načelan je stav politike da to nije pametno uzvikivati?

Nije to samo stav Vlade RH nego i svih pametnih ljudi.

A kada taj pozdrav (ZDS) nije u funkciji glorifikacije NDH, nego je simbol HOS-a na spomen-ploči jedne kuće u Jasenovcu?

To je prije svega nepristojno, takav se simbol ne stavlja u Jasenovac. I to nije obična kuća u Jasenovcu, nego se tamo nalazio Glavni stan logora u Jasenovcu. Ja to ispisivanje pozdrava “za dom spremni” doživljavam najobičnijom provokacijom jer nema povijesnog uporišta da je postojao prije Pavelića. To je isto kao i “zieg heil”. No, ako se mi orijentiramo zakonodavno prema njemačkom modelu, a ovih je dana njemački Savezni sud odbio zabraniti neonacističku stranku, držimo se, dakle, stava da je danas demokracija najbolja obrana od buđenja novih zala. U drugim državama postoje organizirane grupacije neonacista, za razliku od RH gdje je to ekscesna pojava. U RH čak nema nikakvog zakona o zabrani četničkih simbola. Ne zabranjuju se nikakvi simboli. No nepristojno je da se u RH pojavljuju četnički simboli… Ne možeš ti mene ubijati pa poslije na grob ubojica stavljati četničke simbole!

Zanimljivo da niste ušli u Plenkovićevo Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću?

Znam da su se mnogi trudili da u to povjerenstvo ne uđemo ni ja ni Ivo Banac, a rečeno mi je da je to zbog našeg tvrdog stava u odnosu prema komunizmu i fašizmu. U tom povjerenstvu nema nijedne osobe, osim Jasne Omejec, koja se u teoriji i praksi bavila ljudskim pravima. Nema ni nezaobilaznog Žarka Puhovskog, što god tko o njemu mislio. Nema ni Vlade Šeksa, disidenta iz komunističkog vremena, uopće nema disidenata i žrtava komunističkog terora. Nema ni vodećih teoretičara ljudskih prava, primjerice Miomira Matulovića ili osječke docentice Ivane Tucak. Zato su tu i neki pik-zibneri i ljudi koji žele stvoriti lažnu sliku o stanju ljudskih prava tijekom Domovinskog rata, primjerice Ante Nazor.

Konkretno, u čemu bi tu bio problem s tim vašim tvrdim stavom?

Oni će s Povjerenstvom “zamračiti” stav prema komunizmu i očekujem da neće proći formulacija o istovjetnom zlu. To se vidjelo i iz prvog Plenkovićeva nastupa kad je on kazao da ćemo osuditi ustaški režim i fašizam, a komunistički ćemo “preispitivati”. To će društvo nastaviti relativizaciju komunizma, mnogi od njih tu jednostavno čuvaju svoje biografije. Nadalje, nitko tko je kontaminiran komunizmom ne bi smio sjediti u tom povjerenstvu. A Komunistička partija bila je zločinačka organizacija koja je držala pod jarmom narod, kao što su to činili i ustaše. Točka. Još je i Stipe Mesić HHO nazivao nadriforenzičarima i nadrihistoričarima kad smo se bavili istraživanjima komunističkih zločina i upozoravali na zločinački karakter komunizma.

Kad ste spomenuli Mesića, svojega bivšeg prijatelja, postoji li neki naš lider s kojim se niste posvadili?

Ja jednostavno živim svoje stavove, a ti ljudi, kada dođu na vlast – polude! Ne može ni novinar ni netko iz nevladine udruge koja želi imati kritički odnos prema vlastima biti prijatelj s političarom kad je on na vlasti. U protivnom gubiš kredibilitet, moraš imati distanciju. Evo, primjerice, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s kojom sam bio jako dobar prijatelj. Što njoj znači izjava “ja neću dopustiti blaćenje Domovinskog rata”? Pa tko je ona da zabranjuje, to je totalitarni rječnik! Tako su i drugovi govorili da neće dopustiti da se blati revolucija. Pustimo ljude nek’ blate, oni time ne mogu umanjiti vrijednost Domovinskog rata, naprotiv. Zašto? Jer se vrijednost tog rata vidi kroz postojanje hrvatske države, a te se vrijednosti ne mogu uništiti.

A što ćemo s vašim crnokošuljašima koje ste vi postrojavali u Širokom Brijegu 1991. ?

Može li mi netko pokazati tu fotografiju na kojoj sam ja sa “svojim” crnokošuljašima? Niste je mogli vidjeti zato što ne postoji, a ono što je objavljeno jest falsifikat. Riječ je o fotomontaži koju je napravila glavna urednica Danasa Hloverka Novak Srzić u dogovoru s državnim vrhom. Skup je održan u rujnu i imam prave fotografije gdje se vidi da sam u bijeloj košulji i hlačama i ne postrojavam crnokošuljaše koji su bili u zimskim jaknama. A naslov mog tadašnjeg govora bio je “Naše oružje je ljubav i praštanje”. Dakle, stvarno profašistički govor.

Vratimo se na predsjednicu Grabar-Kitarović, s kojom ste bili prijatelj. U onoj neugodnoj situaciji kada vam je dodjeljivala odlikovanje, a vama su javno spale hlače, ona je reagirala i pokušala vas zakriliti poveljom, a nekoliko mjeseci poslije nazvali ste je sramotom Hrvatske jer se našla s premijerom Srbije Vučićem i potpisala deklaraciju?

Ja sam i dalje u dobrim odnosima s predsjednicom. Istina, lijepo je reagirala u toj neugodnoj situaciji za mene, ali zar to znači da sad trebam prestati biti kritičan prema vlasti? Osim toga, nisam ja rekao da je ona sramota za Hrvatsku, nego je to stajalo u našem priopćenju, to je bio stav Odbora. I nismo je kritizirali zato što se našla s Vučićem, već je ona otišla u istočnu Slavoniju, u Vukovar, na taj sastanak baš na dan kada je u Beogradu izvršen atentat na Stjepana Radića. Hrvatska Vlada je o tom sastanku koji je bio u ponedjeljak obaviještena tek u prethodni petak, a tamo ju je dočekao Vučić s deklaracijom i s njim je bio i ministar vanjskih poslova Dačić. A ona našeg MVP-ovca Miru Kovača ništa nije ni pitala. Zar to nije sramota za RH?

Bio je to pokušaj da se na visokoj razini olabave vrlo zategnuti odnosi između Hrvatske i Srbije?

To su različite razine, ona je predsjednica, a Vučić premijer. I konačno, što je bilo od te njezine akcije – ništa, pala je u vodu. Srbi su pak vrlo lukavo tempirali sastanak na dan atentata na Radića, no ne čudim se jer, kad nju za vanjske poslove savjetuje Mate Granić, ne može biti ništa bolje od toga. Ja sam joj to kazao, a ona se uvrijedila. Isto je bilo kad je o navijačkim skupinama govorila kao o Orjuni. Ma nema tamo Orjune, to su sve mladi, oštri hrvatski nacionalisti. Trebam li ja, dakle, kao predsjednik Odbora odšutjeti o nepravilnostima vlasti ili im se uvlačiti u onu stvar. Ja na to u svom životu nisam navikao.

Jednako je završilo i prijateljstvo sa Stipom Mesićem?

Pa napisao sam da je lažov, a poslije se i pokazalo da sam bio u pravu.

Jeste li i sada u kontaktu s predsjednicom RH?

Kad se vidimo, pozdravimo se, čujemo se telefonom, ali to više nije ono što je bilo. Problem je s političarima što oni svi jednostavno u jednom trenutku polude od taštine. Oholost je prvi početak grijeha, to se vidi i po gardu njihovih tijela, po oblačenju, načinu na koji nose svoj spomenik ispred sebe. Takav je sada slučaj i s Trumpom, on neće razgovarati s novinarima koji ga kritiziraju. Vlast je pokvarljiva sama po sebi.

Pa dobro, ponekad ih se može i pohvaliti?

Primjerice, sad kad je bio napad na Davora Stiera zbog ljudskih prava ja sam stao u njegovu obranu zato što su govorili neistine o njemu, dok sam istodobno kritizirao Hrvatsku i rekao je politički promašaj odrediti se protiv nove tužbe BiH protiv Srbije zbog genocida. Da smo to podržali, ne bismo stali na stranu Bošnjaka, već pravde i pravednosti. Idemo utvrditi istinu tko je odgovoran za smrt osam tisuća muškaraca u Srebrenici. To je načelno pitanje, a RH tu podliježe nekakvom bolesnom pragmatizmu. Postoje tri presude tribunala u Haagu u predmetu Blaškić, Tuta, Naletelić i Kordić, kojima se utvrđuje da je RH bila upletena u međunarodni sukob u BiH. Dakle, da je bila agresor.

Te pravomoćne presude uključene su sada kao dokazi u predmet “šestorke Herceg-Bosne”. Protiv Srbije pak nema nijedne presude koja bi dokazivala da je ona bila agresor. A mi znamo da jest. U predmetu protiv Mladića pronađeni su dokazi koji upućuju na to da je Srbija bila uključena u genocid i sada bismo mi to trebali zanemariti. Naša je moralna obveza, pogotovo jer je i RH bila podnijela istu tužbu protiv Srbije, da nastavimo braniti to načelo. Istodobno iz Srbije neprekidno dolaze optužbe da je Hrvatska genocidna i da ispada da su Hrvati genocidan narod. A mi bismo sad trebali prešutjeti da su oni doista počinili genocid nad Bošnjacima. Zbog čega? Politikantskih igara oko budućnosti BiH?

Hrvatska ovdje vjerojatno želi dobiti potporu i EU, SAD-a i Rusije oko rješenja za BiH koje će osigurati prava tamošnjih Hrvata?

Tu imamo dva koncepta. Prvi koji zagovara treći entitet za Hrvate, a to znači zaokružiti prostor Hercegovine na kojemu živi oko 250 tisuća Hrvata. Treći entitet može biti samo teritorijalan i ne može biti na pet mjesta. Recimo, u tuzlanskom bazenu gdje živi 25 tisuća Hrvata. To bi značilo žrtvovati preostalih 300 tisuća Hrvata. Drugu koncepciju zastupaju biskupi i dio hrvatske politike, kojom se nastoji sačuvati ostatak Hrvata u BiH. A to ne ide kroz treći entitet, nego promjenom izbornog zakona i unutarnjim preslagivanjem, a to ide postupno. Nedavno sam gostovao na sarajevskoj TV i rekao sam da, ako Dodik bude inzistirao na odcjepljenju RS, rat je neizbježan. Može li Hrvatska u tom slučaju dopustiti da netko s Ivanjice iznad Dubrovnika doslovno zakotrlja stijene po Dubrovniku, da netko stavi dalekometne haubice u Bosansku Kostajnicu, a u dosegu mu je zagrebačka katedrala? Ne može, ja mislim da će u tom slučaju Hrvatska preventivno intervenirati jer po međunarodnom pravu ona ima pravo ući na tuđi teritorij u dubinu od 30 kilometara ako je ugrožena nacionalna sigurnost. Svi ciljevi koje je zacrtala velikosrpska politika i danas su na stolu. I dalje ne odustaju od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag. I to ne zastupaju neke trećerazredne budale, nego vrh njihove politike. Ako netko misli da će smekšati Srbiju time što nećemo dati podršku novoj tužbi protiv Srbije za genocid, taj ništa ne zna o politici.

U vrijeme suđenja hrvatskim generalima bili smo na suprotnim stranama – vi ste zastupali stavove haaškog tužiteljstva, ja sam više vjerovao obranama hrvatskih generala?

Uopće nisam bio na strani Carle del Ponte, ni ja ni HHO. Zalagao sam se za ideju međunarodnog prava, pravednosti i objektivnosti. Sve što smo radili u HHO-u objavljivali smo u medijima. A svaki naš dokument išao je najprije predsjedniku države, pa premijeru, ništa nije moglo ići u Haag mimo njih.

Da, tako su u Haag otišli i vaši “objektivni” podaci o 40 tisuća spaljenih kuća nakon Oluje?

Nije točno.

Kako nije, piše u izvještaju HHO-a, a o tome je kao svjedok govorio i Žarko Puhovski u Haagu?

Puhovski nije smio svjedočiti u Haagu jer on nije urednik te knjige. On je samo bio potpisan tamo uime HHO-a. Osim toga, kad se radio izvještaj, on uopće nije bio u HHO-u, a općenito on je bio protiv istraživanja ratnih zločina tvrdeći da oni u užem smislu ne spadaju u ljudska prava. I ne samo to, on je u ostavci tvrdio da to radimo “za račun stranih donatora”, dakle potvrdio je Tuđmanovu tezu o plaćenicima koji rade za Judine škude. Prema tome, on se pred Tribunalom pojavio kao lažov. Mi i dalje stojimo pri podacima o broju poginulih, a što se tiče broja spaljenih kuća, samo smo citirali UN-ova generala Foranda.

O tome se i radi jer je upravo dotični general bildao te brojke?

Ne znam je li ih on bildao ili ne, ali su to bili podaci UN-a, a ne HHO-a.

Pa dobro, mislite li da su generali zaslužili 25 godina zatvora?

Nikada nisam rekao ni da ni ne. A prijatelji generala koji su mi dolazili znaju da sam im ja točno napisao kolike će njihove kazne biti jer sam znao procijeniti kakva je praksa suda.

Što se tiče Gotovine i Markača, oni su dobili sudski spor pred Haaškim sudom da su nevini i svi moramo poštovati tu odluku suda i veseliti se tome da nisu završili u zatvoru. Sam sam bio godinama u zatvoru i ne mogu se radovati ničijem zatvoru.

No činjenica je da je HHO tada bio breme obranama generala?

Netočno. Ne postoji nikakav dokaz kojim to možete potvrditi, a javna percepcija o meni i HHO-u nikada me nije previše uzbuđivala.

No obrane hrvatskih generala dolazile su k nama po dokumente koji su im poslužili kao dokazi u obrani. I mi smo ih uredno servisirali. Rekao sam svojima u uredu: “Idite u podrum i izvadite sve što im treba”.

Obratili su se vama zato što u tom trenutku te dokumente nisu mogli dobiti od hrvatske države?

Od nas su ih dobili. I Čermak i Gotovina i Markač.

Što se dogodilo pa je drugostupanjska presuda generalima bila posve drukčija?

Da je presuda za prekomjernu upotrebu artiljerije bila potvrđena, izbila bi velika panika u svjetskoj politici i ratovanju. Pogledajte što se sada događa s prekomjernom upotrebom zrakoplova. I sad vidim da je Carla del Ponte opet dežurna, u Siriji je i tvrdi da svi zapravo rade ratne zločine.

Gdje je ona sada?

U Siriji. Zajednički je supredsjedatelj jedne institucije UN-a koja ima snagu tužiteljstva. Opet je tužiteljica jer su je iz UN-a zvali i aktivirali iz mirovine. Molili su je da dođe, ona je opaka žena s njihova stajališta. I sada zbraja koliko je civila stradalo u zračnom bombardiranju.

Kako bilo, nekako ste bili “manji Hrvat” u vrijeme suđenja našim generalima u Haagu?

Pa ja sam uvijek mali Hrvat, jer sam se krstio kao vrlo mali, a ovi koji su se krstili kao veliki, oni su veliki Hrvati. Ja svojim hrvatstvom nemam potrebu licitirati jer sam bio Hrvat kada to mnogi nisu bili.

Hrvatska je i dalje podijeljena na dva različita pola?

A koja to država nije, pogledajte Francusku ili Njemačku. Demokracija pretpostavlja dvije različite političke grupacije koje se međusobno sukobljavaju. Mi smo na nešto nižem stupnju razvoja pa je kod nas to malo više ostrašćeno.

Jeste li zadovoljni što će se napokon otvoriti arhivi?

Vlada je pokrenula inicijativu, a onda se Most požurio da sebi pred lokalne izbore nabije političke poene i oni to sad, kao, pokreću. To je ishitreno, ali i njihova je cijela politika takva. Novi zakon rade kompetentni ljudi u Ministarstvu kulture. Smatramo da se prvo mora prikupiti sva građa iz vremena komunizma, od Ustavnog suda, Komisije CKSK za zaštitu ustavnog poretka, Predsjedništva SRH. I arhiva Hrvatskog sabora (od 1982. do 1990.), koja još nije predana Državnom arhivu, kao ni arhivi SDK, banaka i drugih ključnih poduzeća koja su financirala ilegalnu aktivnost tajnih službi. A sve je to ništa ako se prvo ne provede digitalizacija, za što se može dobiti i novac od EU. Padom komunizma otkrilo se da je u Udbi radilo 850 ljudi, samo je 10 posto njih otišlo u mirovinu, ostali su nastavili raditi i razmiljeli su se po svim institucijama. Neki od njih su i dalje aktivni i skrivaju svoje biografije. U Vrhovnom sudu RH i dalje sjede neki koji su sudjelovali u političkim suđenjima. To je, dakle, moralno i političko pitanje – mogu li ti ljudi i dalje biti tamo. Mi i dalje imamo za državnog odvjetnika g. Cvitana koji je imenovan u zadnjoj komunističkoj generaciji, a iz njegovih poteza vidi se da on i dalje razmišlja na boljševički način. Primjerice, kada su u pitanju štandovi koji se stavljaju na teret Milanu Bandiću da ih je nezakonito iznajmio udruzi Željke Markić za skupljanje potpisa za referendum o braku. Vi se sjećate kako smo 1989. skupljali potpise za višestranačke izbore. Ni mi nismo imali štandove, ali su nam ih dali dečki s tržnice. Prikupili smo potpise i vratili štandove.

Niti se tome suprotstavljao tadašnji gradonačelnik Mikić niti je došla policija. Ovdje imamo slučaj da je jedna grupa građana prikupljala potpise za promjenu Ustava, to prođe i Ustav se promijeni i onda ih gone zato što nisu platili za štandove. A to je politizacija. Zaključujem da u DORH-u i dalje prevladava boljševički način razmišljanja jer je takav proces danas jednostavno nedopustiv. A ja mislim da je Bandića trebalo zatvoriti da je tražio novac za te štandove. Ti ljudi ni sada ne razumiju što je to svijet ljudskih prava i što su to nevladine, neprofitne udruge. Udruga “U ime obitelji” nije na tome zarađivala i prodavala čestitke, već prikupljala mišljenje građana.

Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

ČOVIĆ: Mi apsolutno ništa ne uvjetujemo, nego inzistiramo na poštivanju Ustava

Objavljeno

na

Objavio

Na dvodnevnoj međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji “Posavina u obrani suverenosti i samostalnosti BiH” sudjelovat će i predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović. U intervjuu za Večernji list BiH Dragan Čović govori o tome je li Posavina zapostavljena, o ustroju vlasti, odnosima s drugim dvama narodima, EU, NATO-u, Hrvatskoj…

Što očekujete od konferencije u Orašju?

Meni se to čini kao izuzetno zanimljiva konferencija. Tematika je Domovinski rat i poraće. Sa znanstvene strane, tema je to koja se treba obraditi. Naime, evidentno je da je ostalo još puno tragova koji nisu formalno-pravno okončani, a tiču se Domovinskog rata i događaja od ‘91. do ‘95. godine. Vrlo je značajno da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u BiH, odnosno Sveučilište u Mostaru, organizirala takvu znanstveno-stručnu konferenciju koja će imati međunarodno sudjelovanje. Osobno, ne kao političar, nego sudjelovanjem, želim dati doprinos da se njezini ciljevi ispune.

Je li se zakasnilo govoriti o ovoj temi i često se zamjera, budući da se ova konferencija održava u Posavini, da su Hrvati iz Bosne i Posavine ostavljeni, zapostavljeni. Je li to tako?!

Ako je netko promijenio odnos prema Posavini, to je aktualna struktura u posljednjih desetak godina u vlasti. Ne postoji ništa što se događalo na razini BiH, a da Posavina i tamošnji Hrvati nisu bili uključeni. Stalno imamo eho rata i razaranja na tome prostoru i na to smo posebno osjetljivi. Sada u strukturama Vijeća ministara imate jednu ministricu iz Brčkog, gospođu Ankicu Gudeljević. Dosad ste imali ministra pravosuđa gospodina Jozića iz Posavine, zamjenika ministra. Uz to sve, institucije države nalaze se u jednom manjem obliku upravo u PŽ-u. Od institucija sigurnosti, zdravstva, obrazovanja. O tome području vodi se računa i izdvajanjem novca s federalne razine vlasti kako bi se pokrio nedostatak novca u županijskoj blagajni. To se radi posljednjih deset godina. U tome području rade se i četiri megaprojekta. Sjetite se koliko se truda uložilo da se dovrši dio koridora u Svilaju s mostom. To će sve biti gotovo za nekoliko mjeseci. Uz to s EU-om, odnosno RH, imamo iz Posavske županije prijelaze u sve tri općine na nekih 40 km.

Koje se investicije izdvajaju na ovome području?

Prije svega, stvaraju se potencijali u svim trima općinama za otvaranje radnih mjesta u turizmu i poljoprivredi. To se vidi po prometu roba kada je u pitanju ova županija. To je upravo središte trgovine s Hrvatskom. U Domaljevcu-Šamcu ove ćemo godine završiti najveći dio vodoopskrbe, a do sada nijedna kuća nije imala ni jednog metra vodovodne mreže. A znamo da je to područje najopterećenije zbog kvalitete vode i vezanih bolesti bubrega. S Vladom RH izgradit ćemo tornjeve za vodu, primarnu i sekundarnu mrežu.

Nije takva situacija s Republikom Srpskom?!

Često se nesporazum stvara jer se misli na cijelo posavsko područje. Prije svega na RS. Tamo je stanje takvo kakvo jest. Ne treba ga uljepšavati na bilo koji način.

U tome kontekstu često se znaju čuti komentari da bi Hrvati trebali zatopliti odnose s Bošnjacima birajući tu stranu, a ne srpsku. Treba li tako miješati karte?

Karte se stalno miješaju u BiH. Ali, stvari nisu tako jednostavne. Iskreno mislim da u političkom smislu trebamo imati vrlo dobar odnos prema bošnjačkom i srpskom narodu. Kod Srba izgradili smo dobre odnose sa SNSD-om, ali smo dobro surađivali i sa SDS-om i PDP-om. Da nastavim o pitanju RS-a, nismo uspjeli, nažalost, riješili ni jedno vitalno pitanje. Naša je brojnost takva kakva jest i stvari će se teško popraviti. Trudim se svim silama imati dobar odnos s Bošnjacima, sa SDA, SDP-om iako je po logici stvari to stranka druge orijentacije. U komunikaciji sa SBB-om apsolutno nema problema. Naš problem s Bošnjacima jest da smo jedna izborna jedinica, zbog čega dolazi do niza poteškoća i zbog čega su danas u Predsjedništvu dva bošnjačka člana. Razgovori koje vodimo sa SDA pokazuju da želimo relaksirati odnose između bošnjačkog i hrvatskog naroda.

Koja su to tri, odnosno pet pitanja koja Hrvati smatraju važnim za riješiti s Bošnjacima?

Za nas je prva točka Izborni zakon. Želimo osvijestiti kod prijatelja Bošnjaka da nema nikakvog temelja, a iz Ustava to jasno proizlazi, da nam netko bira predstavnike Hrvata. U Ustavu su tri naroda i predstavnici tih triju naroda sjede u Predsjedništvu. Identično vrijedi i za Dom naroda. Jasno je to objasnio Ustavni sud. To podrazumijeva da jedan konstitutivni narod treba birati vlastite političke predstavnike. Naravno, možete nekoga prevariti pa se pokušalo s objašnjenjima kako se, kao eto, ne zna tko je za koga glasovao, ali kada pogledate sredine iz kojih je netko glasovao za kandidate, jasno vam je da je 99% Bošnjaka biralo dva člana Predsjedništva. To će bošnjačka politika morati razumjeti. Ako se tu ne možemo razumjeti, onda je pitanje kakve stvarno nakane netko ima, od deklaracija stranaka do pojedinih istupa kojima se Hrvate identificira s manjinom koja terorizira većinu. U nekoliko razgovora s gospodinom Izetbegovićem na vrlo praktičan način pokazao sam da to nije slučaj. Na razini Vijeća ministara postoji paritet, ali kada se stvari gledaju dublje, Hrvata je na razini države između 10 i 15 posto. U RS-u smo na 0,1, u FBiH ne više od 7 do 8 posto kada se uzmu u obzir županije, općine. U Sarajevskoj županiji nema nijednog Hrvata na istaknutoj dužnosti. Slično je u Tuzli, Goraždu, Bihaću. To je katastrofalno.

Na čemu još inzistirate u odnosima s Bošnjacima?

Dugoročna priča druga je stvar na kojoj moramo zajednički raditi i to se odnosi na to kako preurediti BiH kako bi bila funkcionalna država, da nam se ne bi događala repriza s Vijećem ministara da se nakon 14 mjeseci napravi dogovor, a sve je bilo jasno dan nakon izbora. Treća zajednička stvar su euroatlantske integracije. Hrvati su potpuno i, rekao bih, čak jedini zainteresirani za europski i put u NATO. Imamo razumijevanje za stajališta srpskog naroda, ali što se tiče EU-a, mi smo napravili ogroman zastoj u posljednje dvije godine. Danas su daleko iza nas Sjeverna Makedonija i Albanija. Važno je, dok predsjeda Hrvatska, iskoristiti trenutak i povezati se s tim institucijama. Ako propustimo trenutak, bit ćemo izvan svih financijskih tokova. EU planira izdvojiti tisuću milijardi u ekološke projekte, a ja se pitam gdje smo mi tu kada je u pitanju odlagališta otpada Uborak kod Mostara. S bošnjačkim predstavnicima moramo dogovoriti fiskalnu, a onda i socijalnu uravnoteženost. Stalno nam se prigovara da imamo ministra financija, a ja pitam tko je drugima branio imati ga.

Što bi bila cijena za takvu trgovinu, zahtjev za premijerskom pozicijom…?!

Hvala Bogu da je to tako. No, da se vratim sadržaju prethodnog pitanja, nama je ključ svega da se zaustavi negativan trend koji traje već 20 godina među Hrvatima. Podsjetit ću vas kako su postojale projekcije pojedinih međunarodnih institucija, pa i dužnosnika, da treba oslabiti ekonomsku moć hrvatskog naroda. Od Hercegovačke banke nadalje uspjelo se u značajnoj mjeri. Željelo se da pod socijalnim pritiscima ljudi odlaze odavde. Uspjelo se djelomično u tome, a to je samo jedan od razloga odlazaka. Zbog toga je ekonomski razvoj ključno pitanje u odnosima. Ne može se ni o čemu govoriti, demografiji… ako ne potaknemo ekonomski razvoj. Isto tako, moramo imati zajednički pristup u raspodjeli sredstava s razine BiH i FBiH. U Sarajevu je koeficijent 2 i zbog toga se vodi takva bitka za vlast. Sve druge županije imaju koeficijent 1. Zato će se takve stvari korigirati. To su nekih četiri ili pet pitanja koja se moraju razriješiti.

Čelnik SDA nedavno je rekao kako očekuje da će međunarodna zajednica pojačati pritisak na vas kako biste popustili te se ustrojila Vlada FBiH. Kako to komentirate?

Što se tiče pritiska, predstavnici Bošnjaka uopće i ne skrivaju svoj odnos prema međunarodnim dužnosnicima, tražeći da se stvari tako rješavaju. Međutim, mi želimo raditi sukladno Ustavu i zakonima. Kao što smo željeli Vijeće ministara prije godinu dana, a mogli smo ga imati da nije netko drugi izmišljao razloge, tako se na isti način vode igre oko Vlade FBiH. Sada se traži krivac za takav proces. Što se mene tiče, Vlada FBiH može se formirati odmah, a mi trebamo riješiti dva pitanja. Jedno je reorganizirati Vladu FBiH. A to radimo sa SDA i SBB-om posljednje četiri godine. Najprije treba dogovoriti strukturu ministarstava jer moramo ispuniti odluke Ustavnoga suda o ukidanju neustavnih ministarstava, a zatim dogovoriti nova. Ako smo to u stanju napraviti za dva, tri mjeseca, a mislim da jesmo, u međuvremenu možemo promijeniti i Izborni zakon. Razumijem poruke iz veljače prošle godine kako se Izborni zakon ne može promijeniti preko noći, ali, evo, prošlo je 12 mjeseci.

Što je u paketu za rješenje?

Izbori se u Mostaru moraju održati, ali kao što Bošnjaci inzistiraju na nekim stvarima u ovome gradu, mi tražimo da se riješi pitanje Doma naroda i Predsjedništva u smislu legitimnog predstavljanja. Svi aduti i sva rješenja na stolu su. Koliko god netko bio pesimističan, vjerujem da do kraja ožujka možemo imati Izborni zakon koji će osigurati ne samo da provedemo ove izbore na najbolji način, uključujući Mostar, nego i izbore 2022. godine kako bi se eliminirale trzavice između Bošnjaka i Hrvata. Iznimno je važno da sve u međuvremenu normalno funkcionira u FBiH. Izvršna i zakonodavna vlast. Imamo proračun i ne postoji nikakvo opterećenje za ovu vlast.

Ali svejedno se hrvatsku stranu u BiH optužuje da uvjetuje uspostavu Vlade FBiH?

Mi apsolutno ništa ne uvjetujemo, nego inzistiramo na poštivanju Ustava, presuda suda i želimo partnera u vlasti koji razumije da su ovo ključna životna pitanja BiH, a dakako i hrvatskog naroda. Bez minimalne jednakopravnosti hrvatskog naroda ova BiH stalno će biti u nekom zastoju. Ne samo u smislu integriranja nego i funkcioniranja.

Što je to, precizno u Izbornom zakonu, prijeporno oko čega se do sada niste usuglasili i ima li izgleda da se prevladaju razlike?

Ovo je četvrti razgovor koji smo imali i čini mi se da Mostar više i nije tema. Znači, dogovor o 35 vijećnika. Druga je stvar što netko drugi ima ambicije rješavati pitanje prijelaznog Statuta Mostara, ustroj rada. To su posve druge stvari. Oko Doma naroda u osnovi se lome glavna koplja. Pitanje je kako izabrati legitimne predstavnike iz deset županija kao izbornih jedinica. Naš je prijedlog da se obvezno bira po strukturi stanovništva s posljednjeg popisa. Znači, gdje nema predstavnika jednog ili drugog naroda, postavlja se pitanje kako ih uopće birati.

Edim Fejzić, koji je osumnjičen da je kupovao glasove, izabran je u Klub Hrvata Doma naroda, što najbolje ilustrira to o čemu govorite!

Imamo takvih ilustracija koliko želite. Recite mi tko bira Hrvate u Bihaću, Tuzli, Sarajevu, Goraždu…?

A što kada vam kažu da ipak te Hrvate ignorirate?

Ne. Mi predlažemo da se utvrdi prag i da sve te sredine zajedno daju jednoga izaslanika. Oni neće ostati po strani i, umjesto četiriju iz tih sredina, birali bismo jednoga. Druge izaslanike raspodijelili bismo tamo gdje Hrvati žive u većini. Isto se odnosi i na Bošnjake, Srbe i ostale. Mislim da je to pošteno za sve narode. Usto, imamo različite poglede o ulozi i načinu odlučivanja u Domu naroda. Naš je stav imati natpolovične većine pri odlučivanju u klubovima kako bismo eliminirali bilo kakve igre preglasavanja. Čini mi se da se približavamo zajedničkom stavu. Kada je u pitanju Predsjedništvo BiH, čini mi se da je puno lakše jer smo ta rješenja već imali na stolu. Sada ih trebamo pomiriti. Dvije izborne jedinice bile bi najučinkovitije, ali možemo to i drukčije pomiriti. No, potrebno je napraviti rješenje koje bi odražavalo oba naroda. Imate i obveze prema Sudu u Strasbourgu u predmetu “Sejdić – Finci”. Pravnici me uvjeravaju da se i to može riješiti bez izmjene Ustava. Ali, ako netko želi svakome pojedinačno od njih jamčiti poziciju člana Predsjedništva, postavlja se pitanje koliko bismo onda članova državnog vrha imali. Sada imamo tri člana Predsjedništva i, po Ustavu, to su hrvatski, bošnjački i srpski član. Treba stvari riješiti tako da se svi mogu kandidirati, a hoće li Hrvati birati Sjedića, Fincija ili nekog trećeg, to je stvar hrvatskog naroda.

Potkraj mjeseca putujete u Bruxelles, imate susret sa šefom EPP-a Donaldom Tuskom i dužnosnicima EU-a. Kakva su vam očekivanja?

Imat ćemo susrete s brojnim dužnosnicima i mislim da ćemo poslati afirmativnu poruku kojom bismo posve promijenili sliku o BiH i dali novi zamah koji će se primijetiti u europskim institucijama.

Hoće li BiH uspjeti stići Sjevernu Makedoniju i Albaniju?

To je samo do nas. Kada bismo svi uputili istu izjavu, onda možemo očekivati napredak. Ako se budemo ponašali na dosadašnji način i slali poruke kakve smo čuli neposredno prije Nove godine, onda bi netko mogao steći dojam da je ovdje ratno stanje. Ili slušate predvodnika neke druge politike u BiH koji je posve suprotstavljen. Kod nas ni separatizam ni unitarizam nisu izašli iz rječnika. Moje je nastojanje kroz Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu doći do zajedničke izjave o europskom putu. Onda bi nam se bilo lakše dogovoriti točno što ćemo izjavljivati, a da ljudi koji s nama komuniciraju razumiju da se nešto promijenilo. Barem kada je u pitanju EU.

Prije Nove godine svim radnicima Aluminija iz Mostara podijeljeni su otkazi, a istodobno još traju razgovori s izraelsko-kineskom grupacijom. Ima li nade da će hercegovački div ipak ponovno početi raditi?

Prošli smo razdoblje koje bi se moglo nazvati pravom katarzom, socijalnom i svakom drugom. Ne samo u sedam posljednjih mjeseci nego puno dulje. Godinama imamo prijetnje da će se Aluminij isključiti s napajanja električne energije. Trebamo imati na umu da dugovanja Aluminija prema svim dobavljačima u konačnici iznose 440 milijuna KM. Mi smo u kolovozu ili rujnu mjesecu počeli razgovore sa strateškim partnerima koji su prepoznali svoj interes u Aluminiju. Svi preostali zaposlenici završetkom godine uputili su zahtjev o otpremninama kako ne bi ostali zakinuti. U posljednjih sedam mjeseci svi zaposlenici koji su na to imali pravo dobili su otpremninu. Svi su u srpnju, kolovozu i rujnu također dobivali plaće kao da su radili, a svi oni koji su ostali do danas angažirani, dobili su kakve-takve plaće. S te strane nastojali smo barem koliko-toliko zbrinuti te ljude. Osigurali smo, budući da su zaposlenici iz dviju županija u Hercegovini, da zavodi za zapošljavanje urade svoj dio posla kako ne bi došli u probleme s kreditima, kako im banke ne bi blokirale račune. Bilo je i tu problema, ali mislim da je to manje-više urađeno najprofesionalnije što se moglo kako bi se te ljude zaštitilo. Zamislite da je tvrtka otišla u stečaj u srpnju. Danas nitko od ovih ljudi, njih nešto manje od 900, ne bi dobilo otpremnine, nego bi čekali stečajne aktivnosti, a što, u biti, znači da bi ostali bez ičega.

A investicija, ima li nade u pokretanje proizvodnje?

Čini mi se da bi početkom veljače Skupština Aluminija konačno trebala potvrditi ugovor sa strateškim partnerom M. T. Abraham grupom. Mislim da je tu većina stvari “ispeglana”. Taj ugovor bi u početku značio najam, prije svega prostora Ljevaonice. To bi značilo ugrubo, koliko znam, u prvoj godini angažiranje minimalno 180 radnika te u svakoj sljedećoj povećavanje kako bi u tim dvama ciklusima vidjeli kako se stvari odvijaju. Prvi test toga ciklusa traje dvije godine, a drugi tri. Po detaljima ugovora, broj zaposlenih prešao bi 1000. Hoće li biti tako, treba sačekati i ne davati lažna obećanja. Ugovor o kojemu govorim još se dorađuje, u njemu se traže rješenja. Ako bi se stvari razvijale na ovoj razini informacija koje imam, čini mi se da bi ugovor mogao biti potpisan za mjesec dana. No, govorim s oprezom želeći da se stvari razvijaju u tome smjeru. Dao Bog da bude tako. Naime, vrlo je malo onih koji su bili zainteresirani za ovakav Aluminij sa strateškim zaokretom. Koliko god to uljepšavali, dugovanja su ipak iznosila 440 milijuna KM, zbog čega su stalno bila nadmudrivanja između nas ovdje u Hercegovini, zaposlenika, vlasnika i Vlade FBiH kao najvećeg pojedinačnog suvlasnika. Čini mi se da smo izvukli maksimum i ako se ovaj sporazum postigne, onda možemo s mnogo više optimizma govoriti o pokretanju Ljevaonice, zatim Anoda i Elektrolize u konačnici, što se i navodi u ugovoru.

Za vrijeme kampanje za izbore u RH ponovno se nastojalo ocrniti Hrvate u BiH da će presuditi. Jeste li nakon objave rezultata komunicirali s Milanovićem i Plenkovićem?

Što se tiče gospodina Milanovića, bilo je pristojno poslati čestitku prve noći kad smo vidjeli da je dobio izbore. Mi se poznajemo i to smatram izrazom pristojnosti. Kada je u pitanju kampanja ovdje, vodili smo je na najprofesionalniji način. Zbog njegovih zasluga pazili smo da ga se ne povrijedi, nitko u okviru političkog spektra nije se doticao Zorana Milanovića kroz negativnu kampanju. Ali smo se homogenizirali s obzirom na to da je HDZ imao svog kandidata na predsjedničkim izborima te smo nastojali svima u BiH omogućiti, s obzirom na njihovu udaljenost i postojanje samo šest lokacija, da u konačnici mogu glasovati. Time smo zadovoljni.

Nažalost, ne možemo biti zadovoljni ukupnim rezultatom kada gledamo poziciju HDZ-a. A što se tiče gospodina Plenkovića, naravno da smo se čuli, analizirali situaciju i mislim da ćemo vrlo brzo imati susrete kako bismo ostvarili kontinuitet te suradnje. Pri tome sam govorio u kontekstu kontinuiteta politike RH prema BiH i Hrvatima u BiH. Vjerujem da će ta komunikacija biti jednako dobra kao i do sada.

U tome kontekstu mislite i na gospodina Milanovića?!

Apsolutno, tu nema nikakve zadrške. Mi smo i do sada imali vrlo korektan odnos.

Zoran Krešić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Uz jedinstvo HDZ-a pobijedit ćemo na izborima, a Škoro je preuzeo retoriku Mosta

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković istaknuo je u intervjuu za subotnji broj “Večernjeg lista” da je, uz jedinstvo stranke i postignuća Vlade, siguran u pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima, te ocijenio da Vlada vodi Hrvatsku u dobrom smjeru što će to nastaviti činiti i dalje.

Premijer Plenković je u intervjuu najavio i da će se na vrijeme donijeti sve potrebne odluke, među kojima je i odluka o unutarstranačkim izborima, dodavši kako su pred nama i parlamentarni izbori te da Hrvatska sada predsjeda i Vijećem Europske unije (EU).

Svatko se može kandidirati za predsjednika HDZ-a

Po Plenkovićevim riječima, za predsjednika HDZ-a može se kandidirati svatko tko smatra da može pridonijeti stranci, a članstvo će odlučiti tko će biti predsjednik. Dodao je kako je njegova ambicija, kada je preuzeo vodstvo HDZ-a, bila da stečeno iskustvo stavi u službu razvoja svih dijelova Hrvatske i veće prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu.

Osvrnuo se i na gubitak kandidatkinje HDZ-a i aktualne predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, rekavši kako je ovaj tjedan na Predsjedništvu i Nacionalnome vijeću HDZ-a iznio vlastiti analizu izbora, saslušao šefa izbornoga stožera Ivana Anušića kojemu je, kao i svim drugim članicama i članovima HDZ-a zahvalio na velikom angažmanu.

Plenković je ocijenio kako je održana rasprava bila temeljita te da je u raspravi pružena jednoglasna potpora dosadašnjem smjeru politike HDZ-a  i Hrvatske.

Apsurdna situacija: Postignuća Vlade nisu dovoljno vrednovana

Ambicija Vlade je da javnosti detaljnije i uvjerljivije predstavimo svoja postignuća, rekao je Plenković i ocijenio kako se zapravo nalazimo u apsurdnoj situaciji da sada, kad su rezultati Vlade na ekonomskom, socijalnim, sigurnosnom, međunarodnom i vrijednosnom planu neusporedivo bolji nego prije, i to ponajprije na hrvatske građane, ti konkretni pomaci nisu dovoljno vrednovani, prepoznati i uspoređeni s izrazito lošim zatečenim stanjem.

“Zadaća nam je da, nakon izbora, HDZ ostane najjača i pobjednička stranka, i siguran sam da ćemo ostvariti taj cilj”, istaknuo je predsjednik HDZ-a. Dodao je kako u postojećem izbornom sustavu, osim u slučajevima velikih predizbornih koalicija, nije izgledno da jedna stranka samostalno osvoji više od 76 mandata te će, kako je najavio, HDZ tražiti partnere koji su mu programski i svjetonazorski bliski.

S tim u vezi, podsjetio je da je 2016. HDZ-ov odabir bio da mu partneri budu Most, svi predstavnici nacionalnih manjina te nekoliko zastupnika koji su poduprli  HDZ bio prirodan i logičan. Ocijenio je kako je bit razlaza s Mostom bio njihov nelojalni potez kad nisu htjeli podržati kolegu (Zdravko Marić) koji je s njima bio i u prijašnjoj vladi.

Škoro je preuzeo retoriku Mosta i za njega su isti HDZ i SDP

Kad je pak riječ o Miroslavu Škori, koji je na predsjedničkim izborima u prvom krugu ostvario dobar rezultat, Plenković je podsjetio da Škoru poznaje samo iz jedne situacije kada su 2000. bili zajedno u predsjedničkoj kampanji Mate Granića. Ocijenio je kako ni tada, a ni kasnije kad je Škoro bio zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru i generalni konzul u Pečuhu, nije vidio Škorin koncepcijski, identitetski ili svjetonazorski problem s temeljnim načelima i vrijednostima HDZ-a.

Ali, dodao je, slušajući Škorine nastupe, primjetio je da je preuzeo retoriku Mosta te da su za njega HDZ i SDP isti. Plenković smatra to pomalo bizarnim za čovjeka koji je bio zastupnik HDZ-a i kandidat za gradonačelnika Osijeka.

“To ne može biti njegova originalna teza. Tu ne vidim iskrenost. Cijelo vrijeme imam dojam da izgovara tuđe teze, dok za razliku od njega govorim ono što mislim i i stojim iza svoga programa u HDZ-u”, ocijenio je Plenković.

Milanovićeva lažna teza da je HDZ svjetonazorski otišao lijevo

Izabrani predsjednik Zoran Milanović još je u kampanji 2016. obmanjivao birače i članove HDZ-a da je stranka  svjetonazorski otišla lijevo, a to je radio i u ovoj predsjedničkoj kampanji, ustvrdio je predsjednik HDZ-a. Dodao je kako ga je Milanović lažno optužio da o predsjedniku Franji Tuđmanu “gore misli nego on” ali, ocijenio je, nije mogao ničim potkrijepiti tu besmislicu jer osobno o Franji Tuđmanu imam visoko mišljenje, a Milanovićeva konstrukcija je “perfidna obmana i to su ozbiljne laži s velikom političkom štetom”.

S tim u vezi, spomenuo je i neke elemente koji su korišteni kako bi se opravdalo navodno “skretanje HDZ-a ulijevo”, kao što su sporazum iz Marakeša i ratifikacija Istanbulske konvencije kojom smo, istaknuo je, željeli ojačati mehanizme sprječavanja nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja, a u članak zakona stavili smo jasnu interpretativnu izjavu da se spomenutom konvencijom u hrvatski pravni poredak ni na koji način ne usvaja rodna ideologija, kojoj se i mi protivimo.

Kad je pak riječ o “tvrdoj kohabitaciji” sa Zoranom Milanovićem, Plenković je objasnio kako to znači kohabitaciju u skladu s Ustavom između dvije bitno različite političke opcije.

Što se pak tiče političke budućnosti Kolinde Grabar- Kitarović, premijer Plenković siguran je da će ona najbolje izabrati kako će nastaviti svoj politički i profesionalni put. Plenković je zahvalio Kolindi Grabar-Kitarović na svemu što je učinila tijekom svoga predsjedničkog mandata, a posebno na međunarodnom pozicioniranju Hrvatske.   (Hina/A.M.)

Plenković: S Milanovićem će biti tvrda kohabitacija u skladu s Ustavom i zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari