Pratite nas

Razno

Cijeli grad šutio: Organizirana grupa godinama silovala djevojčice, njih 1.400

Objavljeno

na

Banda je operirala po gradu Rotherhamu. Štitili su je policija, socijalne službe i sugrađani iz još nepoznatih razloga. Za sada nitko od sudionika nije odgovarao. Ti su ljudi sjedili za svojim stolovima, primali plaće, znali sve što se događa i nisu poduzimali ništa. To ih čini jednako lošima, ako ne i gorima od samih počinitelja – kaže danas Emma Jackson.

Emma je samo jedna u nizu žrtava sustavnog seksualnog zlostavljanja koje se godinama provodilo u Rotherhamu u Engleskoj.

Bilo joj je samo 13 godina kad su je silovali. Nažalost, to nije bio i posljednji put. Bila je, tvrdi, pod potpunom kontrolom muškarca koji ju je zlostavljao. Nazvao bi je jednom tjedno i zatim silio na spolne odnose s muškarcima po njegovu izboru. Kad se obratila policiji, oni su nekoliko dana poslije izgubili dokaze…

Njeno iskustvo dio je šire priče o seksualnom maltretiranju koje je premrežilo taj britanski grad od oko 260 tisuća stanovnika, a za koji sada postaje jasno da se, baš kao i Emma, nikada neće uspjeti potpuno oporaviti. Pogotovo ne nakon najnovijeg službenog izvješća na više od 120 stranica u kojem se, nakon iscrpne istrage, sumira horor koji su tamošnje djevojčice i tinejdžerice godinama prolazile, piše Jutarnji.hr.

Otete i zarobljene
Dokument, koji je šokirao britansku javnost, izradila je profesorica Alexis Jay, a slučajevi koje je u njemu opisala i način kako su na njih reagirale lokalne vlasti, policija i socijalne službe teško je uopće pojmiti. Najgora je od svega činjenica da se sve moglo spriječiti i zaustaviti davno prije.

Njeno izvješće, naime, tvrdi da je u razdoblju od 16 godina, od 1997. do 2013., u Rotherhamu seksualno zlostavljano više od 1400 djevojčica i tinejdžerica. Sustavna zlostavljanja provodili su muškarci pakistanskog porijekla, a nadležne su službe, unatoč konstantnim prijavama, šutjele i okretale glavu.

Tijekom svih tih mučnih godina niz je djevojčica, ponekad u dobi od samo 11 godina, bio vrbovan, otiman i silovan.

Seksualno su ih iskorištavali te čak preprodavali i prosljeđivali u druge gradove diljem Engleske u sklopu razrađenog zlostavljačkog prstena.

Prirodu zlostavljanja koje su te žrtve pretrpjele, piše Jay u izvješću, teško je uopće opisati.

Ta su djeca, ali i njihove obitelji, bila podvrgnuta konstantnom zastrašivanju i prijetnjama, a zlostavljalo ih se ne samo fizički, nego psihički i emocionalno.

– Polijevali su ih benzinom i prijetili im da će ih zapaliti. Prijetili su im oružjem, tjerali ih da gledaju brutalno nasilna silovanja i govorili da će one biti iduće na redu ako ikome išta kažu – tvrdi Jay.

Istovremeno, sve te godine gradske vlasti i socijalne službe zatvarale su oči pred zvjerstvima koja su se događala u njihovu susjedstvu. Da njihov grad ima ozbiljnih problema sa seksualnim zlostavljanjem, znale su gotovo sve nadležne službe, no nisu učinile ništa. Ili su učinile minimalno.

pedo-kolaz_87034780

Strah od rasizma
Dapače, kako su žrtve svoje napadače opisivale kao “muškarce azijskog porijekla”, zaposlenici nadležnih službi dobili su, tvrdi se u izvješću, direktivu da “umanje etničku dimenziju” zlostavljanja zbog straha da bi se mogli suočiti s optužbama za rasizam i bojazni da će se narušiti “kohezija zajednice”.

Još gore od toga, službe koje su trebale biti prve u pružanju pomoći maloljetnim žrtvama često su na nemoćne djevojke gledale s prijezirom, kategorizirajući ih kao “nepoželjne” i “izvan kontrole”, ponašajući se prema njima kao prema osobama koje nisu vrijedne njihova truda i koje su same krive za to što im se događa, optužuje novi dokument.

Doduše, 2010. godine pet je muškaraca pakistanskog porijekla završilo iza rešetaka. Sud ih je proglasio seksualnim predatorima i proglasio ih krivima za zlostavljanje djevojaka u tom gradu.

Blage kazne
Tada 24-godišnji Umar Razaq dobio je četiri i pol godine zatvora, 30-godišnji Razwan Razaq jedanaest, a 21-godišnji Zafran Ramzan devet.

Adil Hussain, tada u dobi od 20 godina, i 21-godišnji Mohsin Khan, bankovni savjetnik koji je vozio BMW, dobili su po četiri godine.

Nakon izricanja te presude gradske vlasti i policija pohvalili su se da ona pokazuje njihovu “ozbiljnu predanost” borbi protiv takve vrste zločina.

No, ta sudska odluka ipak nije uspjela izbrisati godine njihova ignoriranja i nijekanja.

Svjedočanstva o tome, opisana u izvješću, brojna su i zastrašujuća. Sudbine mnogih od žrtava čija se iskustva u njemu iznose nisu poznata. Suočene sa zlostavljanjem, i u nemogućnosti da dobiju pomoć, mnoge su djevojke pribjegle drogama, alkoholu ili samoozljeđivanju ili su se pokušale ubiti.

Jedna od njih se, primjerice, nekoliko puta bacila pod automobil.

– U čemu je smisao? Mogla bih isto tako biti i mrtva – pitala se jedna druga, dok je treća pakao koji je proživljavala dočarala jednom jedinom rečenicom.

– U četvrti Rotherhama u kojoj sam živjela grupno je silovanje bilo uobičajeni dio odrastanja – rekla je.

Teške prijetnje
Neke od žrtava, suočene s prijetnjama, nisu prijavile ono što im se događalo. No, one koje jesu bile su tretirane kao da su one učinile nešto loše.

Osim na njih, vlasti su se često obrušavale i na njihove roditelje, pa su zabilježeni slučajevi da je policija na kraju uhićivala očeve koji su došli izbaviti svoje kćeri iz napuštenih kuća u koje su ih zlostavljači odvodili i iživljavali se na njima. U izvješću se opisuje i slučaj jedne djevojčice, poznate samo pod šifrom “Dijete H”, koja je policiji, kad je imala samo 11 godina, prijavila da su ona i još jedna curica seksualno zlostavljane od strane odraslih muškaraca.

S 12 godina su je pronašli pijanu na stražnjem sjedištu taksija s muškarcem koji je na svom mobitelu imao njene neprilične fotografije. Policija je to zanemarila, kao i vapaje njezina oca.

Četiri mjeseca poslije ponovno su je pronašli u jednoj napuštenoj, praznoj kući s grupom muškaraca.

Policijski dužnosnici koji su tamo došli ignorirali su njene zlostavljače, a nju su uhitili zbog pijanstva i ometanja javnog reda i mira.

Djevojci poznatoj pod šifrom “Dijete D” bilo je samo 13 godina kad ju je njen napadač silovao i počeo prodavati drugim muškarcima. Njeni su roditelji prijavili vlastima što se događa te im ispričali da se njihova kći boji njegove osvete. No, policijski zapisi iz tog razdoblja pokazuju da je policija zaključila “da se ona sama dovela u situaciju koja podrazumijeva rizik seksualne eksploatacije i opasnosti”.

Vrbovani iz obitelji
Zastrašivanje koje su djevojčice proživljavale bilo je brutalno. Jedna od njih prijavila je napadače policiji, no ubrzo joj je stigla poruka na mobitel. Dočepali su se njene mlađe sestre. “O tebi ovisi što će se njoj iduće dogoditi” napisali su, nakon čega je ona povukla iskaz.

Rotherhamski seksualni predatori žrtve su nalazili u školama, ispred kojih bi ih često kupili taksijima, ili pak u centrima za socijalnu skrb, mameći nezaštićene djevojke poklonima ili brzim vožnjama u automobilima. Neke su vrebali u njihovim obiteljskim kućama.

Mnoge od njih smotali su lažima uvjeravajući ih da su “posebne” i da su s njima u pravoj ljubavnoj vezi.

Jedna od takvih žrtava, “Dijete C”, rekla je istražiteljima da se bila zaljubila u muškarca koji ju je zlostavljao te da je i on, unatoč njegovim godinama, bio zaljubljen u nju.

Bilo joj je tek 15 godina, a njena ju je “ljubav” prodavala u Leeds, Bradford i Sheffield. Kad se obitelj obratila policiji, počele su stizati prijetnje. Razbili su im prozore na kući, a nju su, po naredbi njezina zlostavljača, pretukle njegove druge žrtve.

Prijetio joj je da će je prisiliti na prostituciju, a obitelj je čak morala sakriti njenu mlađu sestru kako bi je zaštitila.

Napali su i njezina starijeg brata, kojeg su tako pretukli da je završio u bolnici. Kad više nije vidjela nikakav izlaz, pokušala se predozirati, a do njezina 18. rođendana obitelj joj se potpuno raspala i ona je postala beskućnica. Obratila se socijalnoj službi, no oni su je, uz nekoliko savjeta, poslali natrag na cestu.

– Policija je znala sve, socijalne službe su bile svjesne svega i opet nisu učinile ništa da ga zaustave. Njemu je to bilo kao igra. Bio je nedodirljiv – ispričala je jedna od žrtava.

Bez odgovornosti
Porazna je činjenica da su lokalne vlasti čak u tri navrata bile upozorene na razmjere seksualnog zlostavljanja koje se provodi, no bez ikakva pomaka. Godine 2002. čak se prijetilo jednom od istražitelja – koji je upozorio na problem i odnos policije prema njemu – da više ne istupa na takav način, a zatim je bio i suspendiran. Sličnim pritiscima bio je izložen i dio mladih radnika koji su pomagali žrtvama.

Nakon objave stravičnog izvješća, nekima je proradila savjest. Šef gradske uprave Roger Stone dao je ostavku, uz objašnjenje da preuzima odgovornost za “grešku povijesnih razmjera”. No, što je s ostalima – vijećnicima, policijom i radnicima socijalne službe?

Mnogi od tada odgovornih ljudi sada rade na nekim drugim pozicijama, uključujući, primjerice, Shauna Wrighta koji je od 2005. bio zadužen za sektor skrbi o djeci u tom gradu, a sada vodi policijsku upravu Južnog Yorkshirea.

Trenutno se čini da se ništa neće dogoditi jer nema naznaka da će on dati ostavku (što odbija) niti da će biti procesuiran.

Radnici socijalne službe koji su u Rotherhamu učinili toliko propusta sada vrlo vjerojatno rade na istim pozicijama u nekim drugim gradovima. I to je, tvrde stručnjaci, zastrašujuća činjenica.

– Socijalni radnik odgovoran za zaštitu ranjive djece koji okrene glavu od činjenice da 12-godišnjakinja ima seksualne odnose sa strancem dva, tri puta starijim od nje i prihvati objašnjenje da se radi o seksu uz pristanak, a zatim ništa ne napravi po tom pitanju, takva osoba apsolutno nema što raditi s djecom – tvrde stručnjaci.

izvor:Hercegovina.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

Fahir Burejić: Živ sam zahvaljujući Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva - "borci" Maglaj

Vlada Federacije BiH krajem prošle godine izmijenila je Odluku o usvajanju Programa utroška s kriterijima raspodjele sredstava transfera za rješavanje statusnih pitanja boraca i članova njihovih obitelji te kako je odlukom precizirano, pravo na jednokratnu dodjelu sredstava može ostvariti nezaposleni demobilizirani ‘borac’ ako je prijavljen kod nadležne službe za zapošljavanje najmanje jednu godinu prije stupanja na snagu ove odluke, koji je bio pripadnik Oružanih snaga najmanje jednu godinu, ukoliko stalno živi i ima prebivalište na teritoriji BiH i ako nema mjesečnih novčanih primanja. Kako to izgleda u praksi na Facebooku je ukratko ispričao demobilizirani ‘borac’ ABiH, Fahir Burejić čiji komentar prenosimo:

Živ sam zahvaljujući Hrvatima, piše Fahir Burejić. Živ sam zahvaljujući Hrvatima. Tako ispade. Malo uz njiha malo sa njima i tako ja doživi ovih svojih 55 godina. I ništa tu nebi bilo čudno da to nije apsurd. Apsurd jer ja sam Bošnjak i u ratu bio sam pripadnik Armije BiH. Obzirom da je u Bosni svako sa svakim ratovao tako sam i ja pored rata sa Srbima ratovao i sa HVO vojskom.

I da je u Bosni moguć i apsurd na apsurd pokazali su maglajski ,,glumci,, tobožnji dušebrižnici za tu boračku populaciju kako nas neki zovu. A jedan od članova te boračke populacije nakon što su ti maglajski dušebrižnici pokazali kolika su moralna provalija sada želim javno kazati nekoliko stvari. Iskreno žalim što nisam Hrvat. I to ne bilo kakav Hrvat. Nego Hrvat iz Širokog Brijega. Iskreno žalim što nisam rođen u Širokom a ne u Maglaju. I na kraju iskreno žalim što nisam u ratu bio pripadnik HVO-a ne Armije BiH. Zašto to kažem. Ja u Širokom Brijegu 17 godina sam živio i to su najljepše godine moga života. Najljepše jer sam tu sreo ljude vrijedne svakog poštovanja.

Humani uljudni i ljudi za svaku pohvalu. Radio sam sve vrste fizičkih poslova i svako kod koga sam radio pokazao je karakter i humanost. I poštenje. Nikad niko za 17 godina života u Širokom feninga mi nije ostao dužan. Štogod sam uradio to su mi platili. Za razliku od Širokog Brijega u ,,svome,, Maglaju koji sam četiri godine branio ja sam kao čovjek ponižen i obezvrijeđen. Ponižen jer sam nakon rata prvi puta ovoj opštini obratio se za jednokratnu pomoć ali je nisam dobio.

Po izlasku iz bolnice čak ni tablete za moju terapiju nisu mi mogli obezbjediti a bili su dužni nego sam morao potpisivati da na svoju odgovornost pijem tablete isteklog roka. I još puno toga mogao bi nabrajati ali i ovo je dovoljno da se tačnim pokaže da sam ja zaista zahvaljujući Hrvatima živ narodu protiv kojeg sam ratovao a po pitanju grada koji sam branio ja sam za njih mrtav i ne zanimaju ih moji problemi.

Fahir Burejić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Mr. sc. Ivica Đaković: Prijedlog kurikuluma međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje

Objavljeno

na

Objavio

Mr. sc. Ivica Đaković, školski pedagog, predsjednik Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i član suradnik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU dao je vrlo iscrpan komentar na kurikul Građanskoga odgoja.

U subotu 15. prosinca istječe rok za uključivanje u javnu raspravu, međutim, svima koji su se do sada pokušali uključiti u e-Savjetovanje aplikacija znatno otežava pristup i najčešće onemogućava objavljivanje komentara. Stoga je broj stručnjaka uključenih u javnu raspravu iznimno malen.

Ujedno sutra, u subotu 15. prosinca 2018. u 15 sati na Jordanovcu Sv. misom započinje proslava 25. obljetnice Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Nadamo se da ćete pronaći interesa da putem svoga portala upoznate širu javnost s prilogom mr. sc. Ivice Đakovića o problematici odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.

Prijedlog kurikuluma međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje mr. sc. Ivice Đakovića donosimo u nastavku:

Odlukom gđe ministrice Divjak o donošenju prijedloga navedenog u naslovu, a s krivim nazivom kurikuluma umjesto kurikula, za šk. godinu 2019./20. stavlja se izvan snage kurikul Građanskog odgoja i obrazovanja iz kolovoza 2014. godine. Tada smo reagirali i ukazali na temelju mnogiih znanstvenih činjenica i argumenata da je to loš uradak, neprimjeren dobi i kognitivnim sposobnostima učenika, štetan i neprihvatljiv program za većinu građana RH. Moramo pohvaliti da su u novom prijedlogu izbačene neke natuknice koje smo smatrali jako neprihvatljivim kao npr.: Ono što je bilo u ondašnjem Građanskom odgoju posebno nedopustivo za maloljetnu djecu školske dobi jeste eksplicitno pozivanje takozvanih nevladinih i udruga civilnog društva da djeca sudjeluju na ulicama „u akcijama sprječavanja nedemokratskih postupanja vlasti“. Tada smo upozorili na destruktivne namjere civilnih društava. To je bio apsurd. Škola i djeca ne smiju biti sluškinje dnevne politike. Budemo li djecu vodili na ulice, bojimo se da ćemo ih teško vratiti u škole, a djeci je mjesto u školi a ne na ulici. To je dobar primjer i drago nam je da je to izbačeno i da se civilnim društvima ne dopušta uvoditi politikanstvo u škole, ali nažalost ostalo je mnogo toga od prije i u novom prijedlogu: nejasne, nestručne, antipedagoške i nedorečene natuknice koje proturječe Ustavu, Zakonu o odgoju i obrazovanju te pedagogijskoj teoriji i pedagoškoj praksi.

U novom prijedlogu Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) nema odgoja. Taj se termin samo formalno navodi, a o njemu nema ništa, intencionalni odgoj nije uopće zastupljen. To je „odgoj“ bez odgoja. To je odgoj za lažnu slobodu ili za slobodu raspadanja. Sve je svedeno na obrazovanje i informiranje isključujući odgojnu funkciju i škole i obitelji. Mi imamo Zakon o odgoju i obrazovanju, a ne o informiranju. Škola je i odgojna ustanova, a ne tvornica za informiranje ili za proizvodnju neznastvenih činjenica. Pedagogija je znanost o odgoju čovjeka. Odgojna sredstva i metode ogojnog rada uopće se ne spominju u GOO. Razne oblike rada i nastavne sustave pogrešno navode kao metode rada. Didaktika je, kao grana pedagogije, znanost o obrazovanju, o poučavanju, o učenju, o nastavnim metodama, o nastavi, o ciljevima i zadatcima, o obrazovnim postignućima ili ishodima učenja, o vrednovanju ili ocjenjivanju znanja učenika čime se posebno bavi i pedagoška dokimologija. Da bi neki program bio zaista stručan program mora zadovoljiti određene znanstvene postulate i načela. Ponuđeni prijedlog GOO nema sadržaja, nego su samo navedene natuknice iz kojih se može samo djelomično pretpostaviti i nagađati o čemu bi tu možda mogla biti riječ. Cilj i svrha su nedorečeni i nemaju potpuno jasne stavove o mnogim pojmovima. Suhoparno i neodređeno navode se pojmovi, ali u pravilu o njima nema sadržaja, definicija, stavova, argumenata i znanstveno utemeljenih činjenica i tvrdnji. A što se sve iza toga krije, kakav je pristup problemima i kakva će se ponuditi moguća rješenja i realizacija odgojno-obrazovnih postignuća velika je nepoznanica.

Tako se između ostalog spominje brak, ali o njemu nema sadržaja pa se ne zna o kojem i kakvom braku se tu radi. Brak je ustavna kategorija kao zajednica žene i muškarca i ona je jednostavno drugačija od istospolnih partnerstava po fiziologiji, funkciji i svrhovitosti pa je prirodno različito nazivati različitim nazivima. Istospolni partneri ili zajednice nisu i ne mogu se nazivati i izjednačavati s brakom. Znanost je dokazala da je spol određen genetski s X i Y kromosomima pa je svaki drugi pokušaj određivanja spola i braka neznanstveno i nasilno nametanje i lažno obmanjivanje učenika. Nikoga ne osuđujemo, ali učenici imaju pravo na istinu. Nedopustivo je i neprihvatljivo da nas profesore i učenike netko neobrazovan pokušava indoktrinirati neznanstvenim tumačenjem znanstvenih postignuća u biološkoj evoluciji i genetici. Znanstvene zakonitosti su iznad ideoloških i političkih ograničenosti, manjkavosti, pristranosti, sitnih interesa, manipulacija, obmana i zabluda. Civilnim i nevladinim udrugama nije mjesto u školama. Imaju oni svoje područje rada i previše prostora i vremena u medijima i na ulicama. To je u odgojnim ustanovama nedopustivo. Zar da dopustimo pored tolikih učitelja, profesora, magistara i doktora znanosti u sustavu odgoja i naobrazbe da nam neobrazovani aktivisti tkz. civilnih društava i udruga odgajaju i obrazuju djecu, a nemaju pojma o pedagogiji, didaktici i metodičkom pristupu odgoju i obrazovanju učenika. Školstvo pripada onima koji su za to kompetentni, koji su akademski obrazovani za to, koji i odgajaju a ne samo informiraju učenike, koji grade kod djece i mladeži dostojanstvo, ponos, istinsku slobodu, povjerenje i samopoštovanje, nacionalnu svijest i poštivanje drugih s njihovim različostima, koji žive i prenose na učenike ljudska prava i obveze, slobodu izbora ali i odgovornost, a to su učitelji, profesori, nastavnici, pedagozi, psiholozi, defektolozi, odgajateljice i dr. zaposleni u procesu odgoja i obrazovanja.

Jedan od izuzetno velikih nedostataka Prijedloga GOO-a je zanemarivanje ciljeva i načela odgoja i obrazovanja, čl. 4., stavak 2., koji se eksplicite navode u Zakonu o odgoju i obrazovanju: „razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta“. O tim vrijednostima nema sadržaja u GOO. To je nedopustivo. U Građanskom odgoju navedene su natuknice o ljudskim pravima, demokraciji, civilnom društvu, pravima manjina, medijima, korupciji itd. Nigdje nema nešto o pravima većinskog stanovništva, o nacionalnoj svijesti, identitetu i domoljublju, o odnosu nacionalnih manjina prema domovini Hrvatskoj, o demografiji i pronatalitetnoj politici, o vjerskim pravima i slobodama, o odnosu prema domovinskom ratu i braniteljima, o važnosti braka i obitelji za razvoj zdravog društva, o konstruktivnom odnosu prema hrvatskom jeziku, povijesti i drugim nacionalnim vrijednostima. Ne zagovaraju generičke i univerzalne vrijednosti na kojima se temelje stabilna i uspješna društva u svijetu, a bez zdravih obitelji i obiteljskih vrijednosti nema zdravog društva. Autori GOO-a o ulozi obitelji u promicanju građanskih i generičkih vrijednosti šute, nema nikakvih sadržaja. U Hrvatskoj posljednjih godina mortalitet je mnogo veći od nataliteta. Godišnje se stanovništvo smanjuje za 17 do 20 tisuća i taj trend raste. Među mladima je više tisuća narkomana, aklkoholičara, rastavljenih brakova, a oko 20 % školske djece živi samo s jednim roditeljem. Desetci tisuća mladih starijih od 35 godina nisu oženjeni. Sve kasnije ulaze u brak. Hrvatska pomalo, ali sigurno izumire. Stotine tisuća mladih iseljava iz Hrvatske. Podplaćenost, društveni i materijalni status zaposlenih u školstvu je zabrinjavajući. Ponižavanje i nasilje nad učiteljima i profesorima poprimilo je neizdržive razmjere, a međuvršnjačko nasilje ugrožava učenike psihički i fizički. Prosvjetna inspekcija svojim postupanjima štiti nasilje među učenicima i nad učiteljima i profesorima. Neka od takvih postupanja je uvedeni upravni postupak pri izricanju takozvanih pedagoških mjera, njihova pristranost, neobjektivnost i protuzakonita činjenja. Zakon tumače onako kako njima više odgovara u datom trenutku, ovisno o subjektivnim minteresima. Može li maloljetni učenik biti stranka u upravnom postupku? Ima li pravo na odvjetnika? Hoće li te troškove snositi nadležno Ministarstvo? Jesu li učitelji ti koji moraju voditi upravne postupke? Sve to treba iz temelja izmijeniti ako želimo red i rad, nenasilje i normalno funkcioniranje škola. Što odgovorni čine? Autori Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO-a) o tim gorućim problemima hrvatskog društva ili nemaju spoznaja ili nemaju rješenja za njih. Zbog čega Ministarstvo već konačno ne napravi dobar Zakon o odgoju i obrazovanju te ostale akte i propoise u školama? I oni su kamen spoticanja i nereda. Zašto u GOO-u o svemu tomu šute? Zašto ne daju prijedloge da se uvedu obvezni sadržaji ili izborni predmet u srednjim školama za pripremanje mladih za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo. Nismo primijetili da se predlaže osnivanje Hrvatske banke koja će mladim bračnim parovima pomoći pogodno rješavati stambena pitanja i zapošljavanje. Prijedlozi GOO-a nisu ponudili mjere za saniranje takvoga stanja. Alarmi zvone strašno, ali oni koji bi ih trebali čuti ostaju nijemi, ali zato vrlo širogrudno financiraju i daju podršku civilnim društvimna za neprihvatljivo i štetno djelovanje koje je usmjereno protiv općeg dobra većine građana u Hrvatskoj. Školski sustav je samo jedna od važnih karika u tom lancu, ali i u njemu autori propuštaju priliku pridonijeti rješavanju tih sudbonosnih pitanja hrvatskoga društva. Autori Prijedloga GOO-a kao i takozvane Cjelovite kurikularne reforme očito ni to ne vide niti smatraju shodnim i opravdanim po tim pitanjima poduzimati bilo što u sustavu. Njih muče neke druge „važnije“ preokupacije ideološke provinijencije, financijski honorari iz državnog proračuna i europskih fondova za koje su spremni kao slijepo poslušni mediokriteti služiti im pa čak pod cijenu da su u funkciji razaranja braka, obitelji, ljudskih prava, zdravoga društva i hrvatske suverenosti. Na kraju se treba upitati koji je smisao i zašto Hrvatska iz državnog proračuna daje stotine milijuna kuna za tkz. civilna društva? Neka mijenjaju svoj program rada ili ih u protivnom treba prestati financirarti sa sredstvima hrvatskih građana protiv čijih interesa se zdušno i kontinuirano zalažu.

Drago nam je de je jedna domena u GOO-u posvećena civilnim društvima jer smatramo nužnim njihovo djelovanje u poticanju istinskih građanskih vrijednosti koje hrvatsko društvo stoljećima izgrađuje i na kojima temelji svoju autohtonu opstojnost. Međutim, neka civilna društva već su se tko zna koliko puta i u koliko situacija i primjera pokazale i potvrdile kao okorijeli protivnici i zatirači tih vrijednosti, apriori odbacuju sve što ima obilježja hrvatskoga i kršćanskoga. Ona samo sebe poistovjećuju s civilnim društvom, isključujući druga civilna ili laička društva koja su drugačija od njih, te bi po svojim ukusima mijenjali našu stvarnost. Tako oni u nedostatku stručnih i znanstvenih argumenata, da bi branili svoja deplasirajuća i štetna nastojanja, diskriminiraju civilna društva kršćanske provenijencije etiketirajući im nazadnost, primitivnost i negativne pojave iz srednjeg vijeka. Pokušavaju nametnuti tezu da su jedino oni pozvani govoriti o građanskom odgoju. Većina takvih takozvanih civilnih društava vuče korijenje iz lijevih političkih opcija iz bivšeg jednopartijskog i totalitarističkog režima pa kada su takvi na vlasti šutke prelaze preko apsurdnih zbivanja u društvu na štetu demokracije i ljudskih prava, a kada su na vlasti oni koji njima nisu po volji, onda bi maloljetne učenike izvodili na ulice i u demonstracije protiv Vlade RH. Već su davno razotkrivene i nama dobro poznate kulise i farse iza kojih se skrivaju. Pod krinkom demokracije i građanskih prava obmanjuju građanstvo. Ravnopravnost spolova i spolne orijentacije oni temelje na rodnoj ideologiji koja je u posljednje vrijeme izvrgnuta snažnim kritikama i osudama u svijetu i u Europi. Po njima samo mediji i civilne udruge promiču demokraciju, a školu, obitelj, Crkvu, civilna laička društva, državne i dr. institucije ignoriraju. Agresivno nameću sebe i svoje vrlo upitne i dobrim dijelom neprihvatljive stavove i predrasude. Natuknice ponuđenog kurikula potvrđuju da je pristup toj kompleksnoj tematici vrlo upitan, pristran, jednostran, nedemokratski i isključiv jer nema sadržaja i programa, a time su GOO otvoreni za bilo kakve nepoželjne i štetne nevrednote.

Prisjetimo se nakratko rasprava od prije par godina o tkz. Cjelovitoj kurikularnoj reformi kada su nas neki pojedinci i civilna društva javno vrijeđali i ponižavali suludim etiketiranjima, izrugivanjem biblijski sadržaja i nijekanjem prava na slobodu, stavove i nastojanja utemeljena u znanstvenim postignućima. Tako je jedan visoko pozicionirani član SDP-a u Hrvatskom saboru podržavao civilna društva, a sve one koji su drugačije mislili i zagovarali drugačije vrijednosti od njih, u pravilu vjrnike, ismijavao kako mi vjerujemo i Crkva naučava da je Bog stvorio svijet za šest dana, a oni znaju jer je znanst dokazala da je svijet nastao Velikim praskom. Upoznali smo ga u pisanom obliku da je autor teorije Velikog praska belgijski svećenik, teolog, fizičar i astronom Georges Lemaitre (Žorž Lemetre) te da to ne proturječi biblijskoj metafori prikaza kako je Bog stvarao svijet kao što ne proturječi ni biološka evolucija i mnogi otkriveni prirodni zakoni kojih su autori ne samo pojedinci ateisti, nego mnogo češće i teolozi, vjernici, svečenici znanstvenici i redovnici poput Ruđera Boškovića i dr. Nije nam odgovorio a niti se javno ispričao za ponižavanja i izrugivanja. Nismo to ni očekivali od takvih, ali su i time još jednom pokazali kakvi su oni i njihovo poimanje demokracije, građanskog odgoja, ljudskih sloboda i prava, ravnopravnosti, znanstvenog pristupa, pluralizma, uvažavanja različitosti i odnosa prema onima koji ne misle kao oni.

Autori GOO-a eksplicite navode da bi se te i druge međupredmetne teme realizirale unutar svih nastavnih predmeta na štetu stručnih sadržaja i postojeće satnice što ozbiljno dovodi u pitanje ostvarenje sadašnjeg odgojnog i obrazovnog nastavnog plana i programa. Budući da autori nisu ponudili javnosti sadržaje pa čak ni popis literature na kojoj zasnivaju svoja nastojanja ne možemo se oteti ne samo dojmu, što više i indikacijama, da nemaju poštene namjere, da skrivaju i podmeću te zlorabe ukazano im povjerenje i prava građana. To potvrđuju i sljedeće činjenice. Natuknice i neka upitna poticanja iz područja Građanskog odgoja, kao sastavnice međupredmetnih tema „CKR“-a, utemeljeni su i preuzeti upravo iz diskutabilnog i neprihvatljivog Zdravstvenog odgoja s kojim smo već prije nekoliko godina imali ozbiljnih problema sa stručnog, znanstvenog, moralnog i vrijednosnog aspekta, koji se odnose na početak života, na pravo na život od začeća, na nuspojave i posljedice neodgovornog ponašanja (vidi čl. 21. Ustava RH).

Dokle nestručnost i birokratski apetiti rastu i da nemaju granica u školstvu ukazuje još jedan vrlo ružan primjer iz novoga Prijedloga GOO-a koji učitelje i profesore gura u robovlasničke odnose i degradira njihovo područje rada i njihove kompetencije. Uz postojeću i dostatnu pedagošku dokumentaciju o praćenju i ocjenjivanju znanja učenika u GOO-u predlažu uvođenje Mapa za posebno praćenje i vrednovanje Građanskog odgoja za svakoga učenika i iz svih nastavnih predmeta. To nema nikakvog utemeljenja u Zakonu o odgoju i obrazovanju kao ni u Nastavnom planu i programu. To je apsurdno, nestručno, provokativno i na svu sreću neprihvatljivo i neprovedivo. Problem nije samo u vođenju tih mapa za svakoga učenika i iz svakoga predmeta kao tehničko pitanje. Ovdje se radi o mnogo ozbiljnijem i težem stručnom i pedagogijskom problemu. U GOO-u se eksplicite navodi da je „važan dio vrednovanja – praćenje razvoja učenikove osobnosti“. Takvo vrednovanje u postojećem sustavu praćenja i ocjenjivanja znanja učenika ne postoji. Utvrđene kriterije i normativne pedagogijske determinante za takvo vrednovanje nisu ponudili, prepušteno je autonomiji svake škole. Tu nije jasno što to treba a ni kojim sredstvima se to može vrednovati. Da biste nešto mogli mjeriti ili ocjenjivati morate imati predmet mjerenja, sredstva ili kriterije mjerenja i osposobljenog mjerača ili ocjenjivača. Toga nema u Prijedlogu. Ništa manji problem od toga nije ni u ocjenjivanju znanja iz GOO-a. Svaki učitelj, profesor i nastavnik mora iz svoga predmeta ocjenjivati i to područje. Koja će biti konačna ocjena na kraju nastavne godine? Na temelju aritmetičke sredine svih predmeta? Ili će ocjena iz GOO-a u svakom nastavnom predmetu utjecati na ocjenu iz znanja svakoga nastavnoga predmeta. Izabrali jedno ili drugo, ne zna se što je gore i što je veći apsurd. Apsurdno je da netko ima vrlo visoku ili negativnu ocjenu iz matematike, fizike, kemije pa i drugih predmeta zbog učenikove osobnosti ili usvojenog znanja iz GOO-a. To bi bila anarhija i lakrdija u sustavu praćenja i ocjenjivanja. U našem školstvu nazočna je hiperinflacija odličnih ocjena i odličnih učenika. Takav pristup vrednovanju učinio bi postojeće loše stanje još neozbiljnijim, još gorim, još neobjektivnijim, a ocjene bi izgubile temeljni smisao i funkcije zbog kojih postoje što bi dodatno degradiralo stručni rad profesora, njihov autoritet i ulogu u nastavi. Dakle, rješenje za te probleme nisu ponudili. Zapravo su mislili da su prepuštajući autonomiju svakoj školi sve riješili, a ne samo da te probleme nisu riješili, nego su time stvorili nove za koje nema dobroga rješenja. Što sada činiti? Od takva pristupa mora se odustati. Rješenje je moguće u tomu da se odustane od uvođenja mapa, ocjenjivanja ili vrednovanja GOO-a, da se uvede kao novi redovni nastavni predmet ili bar kao izborni ili fakultativni što proturječi nastojanjima rasterećenja učenika. Možda bi bilo najbolje i najefikasnije rješenje koje ovdje neću iznijet, malo ću ga odgoditi, jer se bojim da bi se neka civilna društva jako naljutila i osjećala povrijeđenim.

Ako autori GOO-a nisu u potpunosti odbacili kurikul građanskog odgoja iz tkz. Cjelovite kurikularne reforme, onda je sigurno da imaju prekriveni cilj pod farsom slobode i građanskog odgoja instalirati rodnu ideologiju, istospolna partnerstva i vulgarni marksističko ateistički pristup tumačenju svijeta, društvenih odnosa, Darwinizma, začeća, života, braka i obitelji. Takvim kurikulnim promjenama Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika (HKDPD) ne samo da neće dati podršku, nego će permanentno ukazivati na te anomalije i manipulacije kojima se ozbiljno i tendenciozno ugrožavaju i razaraju brak i obitelj, zdrav razvoj hrvatskoga društva, njegov nacionalni i vjerski identitet, demografski prosperitet, moralni preobražaj, ljudska prava i slobode te demokratski sustav odgoja i obrazovanja.

U „Građanskom odgoju“ navedene su natuknice o ljudskim pravima, demokraciji, civilnom društvu, pravima manjina, medijima, korupciji itd. Nigdje nema nešto o pravima većinskog stanovništva, o nacionalnoj svijesti, identitetu i domoljublju, o odnosu nacionalnih manjina prema domovini Hrvatskoj, o demografiji i pronatalitetnoj politici, o vjerskim pravima i slobodama, o odnosu prema domovinskom ratu i braniteljima, o važnosti braka i obitelji za razvoj zdravog društva. Ne zagovaraju generičke i univerzalne vrijednosti na kojima se temelje stabilna i uspješna društva u svijetu, nego ih žele potisnuti i zamijeniti kvazi vrijednostima koje uvoze iz zakuženih skladišta europskog smeća.

O dječjim i ljudskim pravima koja su artikulirana u konvencijama i deklaracijama, o toleranciji i demokraciji, o pluralizmu, suživotu u različitosti, pravima manjina itd. učenici su jako dobro upoznati. Međupredmetna tema Građanski odgoj i obrazovanje, koji su nam pokušali nametnuti, u nekim dijelovima i stavkama potiće, uime lažne ravnopravnosti, štetne odrednice rodne ideologije ograničavajući ustavna prava i slobode roditelja učenika (čl. 64. Ustava RH). Ignorira interese, prava i slobode većine građana podređujući ih slobodama pojedinaca i manjina. Nameće jednostrani svjetonazor na svijet, ne poštuje pluralizam, manipulira s određenjem i pravima istospolnih zajednica i braka kao zajednice žene i muškarca. Protežira pojave u društvu od 0,01 posto na štetu onih koje zastupa 95 posto građana te interese većine podređuje manjini. Rodna ideologija, sa znanstvenog i s vrijednosnog aspekta nije prihvatljiva: ni biologija ni medicina niti bilo koja znanost još uvijek nije dokazala da je anus spolni organ pa sve što se temelji na tim „vrijednostima“ treba imati status i tretman sukladno tomu, a ne poistovjećivati i izjednačavati različite pojave, postupke i skupine s brakom i obitelji. Takve pojave ne mogu biti ni cilj ni ideal niti ishodi odgoja i obrazovanja. Iz ponuđenog Prijedloga GOO-a nije razvidno i ne znamo kriju li se iza natuknica ponovo takvi ili slični stavovi i sadržaji?

Nekim civilnim i takozvanim nevladinim udrugama puna su usta demokracije i ljudskih prava, pluralizma i različitosti, ali samo onda kada to traže od drugih za sebe. Kada se drugi pozivaju na ta ista prava u odnosu na njih, onda su pristrani, autoritarni, isključivi i nesnošljivi. Onda nam takvi etiketiraju da širimo govor mržnje i da diskriminiramo pojedince ili manje skupine. A upravo nam takvi pokušavaju podmetati rog za svijeću, a prozirnu i isključivu demagogiju te materijalističko marksističku ideologiju i svjetonazor na svijet pod slobodu, prava, demokraciju i ravnopravnost. Takvi su nas nekada osuđivali za verbalni delikt jer nam nisu dopuštali govoriti istinu, a sada nam podmeću govor mržnje čime nas žele ušutkati i nametnuti većini svoja destruktivna i nemoralna stajališta. Prema tome, svi ovakvi i slični pokušaji indoktrinacije i podređivanja prava učenika interesima civilnih društava moraju školi i učenicima biti strani i tuđi. To je neprimjereno psihofizičkom razvoju učenika. Sukladno ustavnim odredbama upravo smo dužni zaštititi djecu, njihova prava i slobodu od takvih nasrtaja, diskriminacije i političkih podjarmljivanja. Prisjetimo se samo kako nam je ministar Jovanović drastično srezao plaće ukidajući 0,5 posto na minuli rad a u to isto vrijeme slao je, skupo plaćene, pojedince i grupice neobrazovanih aktivista, takozvanih civilnih udruga, da nam po školama drže „instrukcije“ o zdravstvenom odgoju ili bolje reći o rodnoj ideologiji kojom smo trebali zabluđivati učenike. Nije im to prošlo. Brzo su nestali iz škola. Ne smijemo im to dopustiti ni sada. Mi nemamo ništa protiv toga kako će oni odgajati svoju djecu, od volje im, ali neka to ne nameću našoj i većini djece u hrvatskom školstvu. Mi smo demokrtaski otvoreni da oni za svoju djecu imaju slobodu izabora programa građanskog odgoja i obrazovanja koji njima odgovaraju, ali isto tako moraju poštivati naša prava da i mi izabiremo u školama programe GOO-a koji nama odgovaraju. Mi ne želimo njima nametati svoja uvjerenja, stavove i sustav vrijednosti koji se temelje na kršćanskoj civilizaciji pa neka ni oni nama ne nameću takav GOO-a koji su nama neprihvatljivi. Slobode i prava imaju samo jedno ograničenje, a to je sloboda i pravo drugoga čovjeka. Na tomu se treba zasnivati demokracija, pluralizam, poštivanje različitosti, ljudska i dječja prava, nacionalne i vjerske slobode, manjinska prava, građanske vrijednosti i ostala prava, ali i obveze i odgovornost svih zainteresiranih za te vrijednosti. Pozivamo sve one koji nisu do sada prihvaćali takve odnose da prestanu s pokušajima preodgajanja većine u Hrvatskoj te da najprije vide što mogu kod sebe mijenjati ako istinski žele biti nositelji i promicatelji generičkih i univerzalnih vrijednosti koje su svakom poštenom i dobronamjernom čovjeku prihvatljivie.

Predsjednik HKDPD-a
mr. sc. Ivica Đaković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari