Pratite nas

BiH

Čik, čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi…

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap] opisima predapokaliptičnog vremena uobičajeno se, kako jedan od znakova velikog loma, navodi kako se stvari okrenu naopako. Odrasli podjetinje, a djeca se ponašaju kao starci, mudraci polude pa dojučerašnje lude ostaju jedini koji govore istinu, bogati se stisnu, a siromašni razmeću … Dvije snimke, koje se uklapaju u tu priču, ovog su tjedna iscurile u javnost. Obje prikazuju junake koji su se našli, kako bi rekla teorija književnosti, izvan svog uobičajenog značenjskog polja. Nije vijest da pravaš pjeva Thompsona ili da niški fudbaler raširenih ruku pada na koljena dok ga pevaljka refrenom baca u trans. Vijest je kad SDP-ov pravni mitraljezac Peđa Grbin pijan pjeva Čavoglave ili kad gomila ljudi u majicama s logomHDZ-a na proslavi izborne pobjede u Kninu pleše kolo dok vulgarna pjevačica promukla glasa zavija: “Čik, čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi…” pa dodaje: “da čujemo mladeeež!”

Peđe Grbina kao javne figure doticao sam se kao oličenja kadrovskog sunovrata vladajućih. Neiskusan, nekompetentan mladi pravnik lansiran je, kao poslušan partijski kadar, neslućeno visoko, na čelo saborskog Odbora za Ustav. Tu se proslavio izjavom da o promjeni Ustava unatoč referendumskoj odluci birača, na kraju ipak odlučuje Sabor tj. partijska većina, a pamte se i bahate “lekcije” koje je na sjednicama odbora davao prof. Branku Smerdelu, jednom od vodećih hrvatskih ustavnih stručnjaka.

Umjesto da ga se u medijima razvlačilo zbog tih stvari, zadnjih je dana Grbin zvijezda naslovnica i predmet oštrih kritika zbog, u osnovi, benigne snimke. Je li vijest da je tridesetogodišnji momak izašao subotom navečer s društvom, do četiri ujutro se prilično natankao pa s mukom održavajući ravnotežu stajao uza šank i pjevao? Grbin se nije tukao, nije razbijao, nije bježao policiji. Nije pijan stajao za šankom u saborskom kafiću niti je urlao pozivajući se na funkciju predsjednika saborskog Odbora za Ustav. Vijest je da je u Puli pjevao Čavoglave, domoljubni hit Marka Perkovića Thompsona, koji je u tom gradu i službeno zabranjen pjevač.

 [vsw id=”29WuoIH4Mjc” source=”youtube” width=”625″ height=”370″ autoplay=”no”]

Nakon što se Grbin u četiri ujutro “autao” kao Hrvatina, i njegovi prijašnji potezi mogu se promatrati u drugačijem svjetlu. Očito je htio istaknuti da je Hrvatska ponajprije nacionalna država hrvatskog naroda kada je lani obrazložio daje za raspisivanje referenduma potrebno ne 350.000, koliko iznosi deset posto punoljetnih stanovnika u RH, već čak 450.000 tj. desetina od ukupnog broja hrvatskih državljana. Nije on to učinio kako bi na sve načine spriječio raspisivanje referenduma, već je želio upozoriti na neraskidivo jedinstvo matice s izvan-domovinskom Hrvatskom. Nakon što je prikupljeno čak 750.000 tisuća potpisa, čemu je sigurno i sam pridonio, pokušao je izmudrovati kako oni isti koje je većina građana delegirala na četiri godine da ih predstavljaju u Saboru, trebaju odlučiti o tome hoće li izravna volja istih tih građana izražena na referendumu ući u Ustav.

Priznajem da sam bio u krivu pišući kako ga nakon cijele te bruke treba smijeniti. Danas razumijem da je nesporazum nastao zato što Grbin Hrvatski sabor, kao oličenje hrvatskog državnopravnog kontinuiteta, smatra tolikom svetinjom da se zbog tog domoljubnog žara malo proceduralno pogubio. Obično se smatra da se u pijanstvu pokazuje čovjekova bit, nj egovo dubinsko uvjerenje i identitet, pogotovo ako je dugo potiskivan. U ovom slučaju predmet zanimanja nije privatni Peđa Grbin, već dužnosnik Grbin, društvena uloga koju obnaša, koja se dijelom može objasniti privatnim Grbinom, ali puno više stranačkim miljeom i njegovim sustavom vrijednosti koj im je zaodjenut kao što stavi odijelo i kravatu kada nastupa u funkciji predsjednika Odbora za Ustav.

[quote]Dakle, nismo na snimci vidjeli predsjednika Odbora za Ustav, već osobu kojoj je to jedna od životnih uloga. [/quote]

Paradoksalno, nakon ove “afere” mnogima je postao simpatičan. Osim fanovima Čavoglava, nakon sutrašnje izjave kako ga brine što će to vidjeti mama i baka, Grbin je dirnuo je u žicu i ljubitelje likova kao što su štreberi iz Teorije velikog praska.

Od glomaznog, sirovog partijskog stroja, sovjetskog tipa, u javnoj percepciji postao je mješavina momčine iz birtije koja pred zoru voli zapjevati zabranjene pjesme i stereotipnog bakina unučeta. Druga pjevačko-politička snimka, koja prikazuje kako kninski HDZ-ovci slave pobjedu na lokalnim izborima, iako nastala lani, iscurila je u javnost tek sada, očito u sklopu nedavno započetog gombanja i niskih udaraca na desnom spektru. Kao problematična se ističe činjenica da stranka pobjedu slavi uz srpski turbofolk, unatoč tome što službeno ističe srednjoeuropsku i mediteransku kulturološku sastavnicu hrvatskog bića, negirajući bilo kakvu vezu s Balkanom.

Doživotni srpski predstavnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac nedavno je oštro iznapadao splitskog gradonačelnika Baldasarajer je uskratio dozvolu za nastup romskog trubačkog orkestra na Rivi u sklopu Božićnog sajma. Štoviše, optužio gaje za “kulturalni rasizam”jer je Baldasar odluku pravdao tezom daje Božićni sajam na rivi “urbana manifestacija, a ne palanački vašar.” Budući da si daje za pravo biti urednik božićnog programa u Splitu i sveopći arbitar kulturalne otvorenosti i tolerancije, Pupovac bi, ako želi biti dosljedan, nakon objave snimke kninske proslave, trebao posjetiti tamošnji HDZ. Štoviše, bilo bi očekivano da, u skladu s pokazanim stremljenjem kulturnom povezivanju i prožimanju s orijentalnim melosom, sljedeću godišnju nagradu Srpskog narodnog vijeća uruči kninskom HDZ-u jer su upravo u trenutku proslave izborne pobjede pokazali širinu, slaveći trijumf uz pjevačicu iz Banja Luke i recentnu srbijansku glazbenu produkciju, čime su, za razliku od zatvorenog Baldasara, pokazali da postoje brojni (ne)kulturni mostovi koji povezuju dva naroda.

[vsw id=”z_DHQJBPlaw” source=”youtube” width=”625″ height=”370″ autoplay=”no”]

Od Peđe Grbina bi se, na isti način, sada kada je “izašao iz ormara”, moglo očekivati da pokrene kampanju za organiziranje Thompsonova koncerta u Puli. Žalosno je da lokalna vlast u sredini koja se diči tolerancijom i različitošću, u formalno de-mokratskom društvu zabra-njuje nastupe bilo kome tko se nije ogriješio o zakon, pokazujući time kako je spremna boriti se do kraja za to da imate pravo na svoje mišljenje i pjesmu, ali samo dok se slažu s njihovim mi-šljenjem i uhom. Stoga su pulski Thompsonovi fanovi, poput Grbina, potisnuti u katakombe i usude se zapjevati samo onda kad im je centar za ravnotežu pred otkazivanjem, u četiri ujutro za šankom, u trenucima kada bi se u totalitarnim režimima uglavnom i zapjevale zabranjene.

Dobili smo, zahvaljujući snimkama, dragocjen poticaj za nacionalnu pomirbu u trokutu Pupovac – pevaljka – HDZ, ali i ideološku na relaciji Pula – Grbin – Čavoglave. I to u vrijeme kad je malo kome do pjesme.

Nino Raspudić/VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari