Pratite nas

Naši u svijetu

Čikaški nadbiskup Cupich: Ponosan sam što sam Hrvat

Objavljeno

na

Među nadbiskupima koji su jučer, na svetkovinu apostola Petra i Pavla, primili palij, znak povezanosti metropolita s Apostolskom stolicom, bio je i nadbiskup Chicaga hrvatskoga podrijetla i hrvatski građanin mons. Blase Cupich, koji se rado odazvao na molbi za razgovor o nizu tema: od izazova doseljeništva u Sjedinjenim Državama i nedavne odluke američkog Vrhovnog suda, kojom su ozakonili „istospolne brakove“, do toga kako je njegov život i vjeru oblikovala hrvatska baština.

Pročitajte razgovor Hrvoja Juke s nadbiskupom Cupichem koji prenosimo u cjelosti:

Hrvoje Juko: Preuzvišeni, nadbiskupe Cupich, dobrodošli u naš program i hvala Vam na Vašem vremenu.

Nadbiskup Cupich: Hvala Vama, drago mi je što sam tu, osobito znajući da će se ovo emitirati u Hrvatskoj. Gajim veliku privrženost Domovini svoje bake i djeda.

Hrvoje Juko: Papa je u svojoj današnjoj homiliji [29. 6.] pozvao vas – nadbiskupe koji ste primili palij – na život molitve, vjere i svjedočenja. To su stvari koje je lako postići. Što one znače za Vas osobno? Kako biste Vi odgovorili na Papin poziv na život molitve, vjere i svjedočenja?

Nadbiskup Cupich: Poziv na molitvu čuo sam u kontekstu njezinog učinka; izvodi nas iz izolacije i daje nam osjećaj da nismo sami. To je vrlo važno za vođu, jer vođa mora shvatiti da ne odlučuje o svemu on sam, već da je Krist taj koji istinski vodi Crkvu. S tim se onda može produbiti vlastita vjera, jer vjera je priznavanje onoga što se ne vidi, što je izvan našeg vidokruga. To nas podržava. Vrlo je važno imati to na umu jer se tek s tim može svjedočiti. To nije svjedočenje naših vlastitih talenata ili sposobnosti. To nije svjedočenje stvari koje mi ostvarujemo, već se radi o svjedočenju toga da nismo sami i da je Krist s nama i da je Krist na djelu. Ovome je Papi osobito stalo do toga da ljudi shvate kako je Krist živ, kako je uskrsli Gospodin među nama. Naš je zadatak prepoznati gdje je na djelu.

Hrvoje Juko: Koji su neki od izazova s kojima se suočavate u Čikaškoj nadbiskupiji? Postoji visoka stopa nasilnih zločina, također postoji značajna latinskoamerička zajednica, zar ne? Koji su problemi s kojima ćete se suočiti kad se vratite doma?

Nadbiskup Cupich: Suočavamo se s izazovima bilo kojeg velikog gradskog područja. Istina, ima dosta zločina, i to zbog količine dostupnog oružja. To je vrlo nezgodno. Imamo vrlo liberalne zakone o oružju, prema kojima ga mogu posjedovati neodgovorne osobe. To je ključni izazov s kojim se suočavamo u društvu.

Također imamo duboka područja nejednakosti. U Crkvi to pokušavamo nadvladati tako da u našim školama pružimo temeljito obrazovanje za ljude koji žive u siromašnijim zajednicama. Sama nadbiskupija, zajedno sa župama, troši oko 35 milijuna dolara godišnje na svoje škole. Ne primamo nikakve subvencije od vlade. Stoga, predani smo tome da pomognemo ljudima izaći iz siromaštva putem temeljitog obrazovanja.

Također imamo, kako ste primijetili, situaciju gdje mnogi ljudi žive u sjeni, jer nemaju ispravne dokumente. To su useljenici koji su došli u Sjedinjene Države kako bi si osigurali bolju budućnost. Potrebna nam je sveobuhvatna reforma useljeništva i ja sam pokušao o tome vrlo jasno govoriti od prvoga dana u nadbiskupiji. To je tragedija.

Mi smo nacija useljenika. Moji su djed i baka doseljenici. Mi smo useljenici. Nekada to zaboravljamo, imamo amneziju o našem podrijetlu. Ja međutim želim podsjetiti ljude, osobito vođe, ljude u Kongresu, da ako to ispravno ne riješimo, izgubit ćemo dio svoje duše i svoje zemlje.

Hrvoje Juko: Papa će za par mjeseci posjetiti Sjedinjene Države. Koja su očekivanja vjernika uoči posjeta Svetoga Oca?

Nadbiskup Cupich: Raduju mu se. Pridobio je pažnju i katolika i nekatolika, mladih i starih… vidimo da je Trg [sv. Petra] pun, primjerice nedjeljom, za Angelus, kao i danas u crkvi [Bazilici sv. Petra]. Ljudi osjećaju da im je vrlo blizak. On je jednostavno jedan od glavnih, velikih vođa. Mislim da je važno uvidjeti kako će Sveti Otac ući u Sjedinjene Države preko Kube, odakle imamo useljenike. Ulazi kroz hispanističku kulturu. To bi nam, mislim, trebalo nešto reći o važnosti naglaska koji Sveti Otac daje useljenicima, koji pate u sjeni.

Hrvoje Juko: Vi ste hrvatskoga podrijetla. Djed i baka su Vam useljenici. To se može naslutiti i po Vašem grbu: imate mali hrvatski motiv, crvenu i bijelu šahovnicu. Je li Vaša hrvatska baština značajno utjecala na Vaš život? Je li možda oblikovala Vaše stajalište i solidarnost s tegobama useljenika?

Nadbiskup Cupich:  Mislim da je oblikovalo moj život i moju vjeru. Moji djed i baka, kad su došli, počeli su s osnivanjem župe u maloj zajednici Hrvata koji su živjeli u određenom dijelu Omahe. Ta župa, usput, zvala se Sveti Petar i Pavao, stoga je ovaj dan za mene vrlo važan. Također sam ustoličen na blagdan Bazilikā svetih Petra i Pavla. Stoga je to oblikovalo moju vjeru. Čitav naš život, u obitelji, kružio je oko toga da smo dio Crkve.

Išli bismo u župnu crkvu srijedom navečer i učili narodne plesove, hrvatsko kolo i učili pjesme. To je bio dio našega identiteta. Pružilo mi je, ne nužno osjetljivost samo za siromašne, već me je poučilo važnosti toga da smo svi jedno i da moramo raditi zajedno kao zajednica. To je vjerojatno najveći doprinos: da trebamo živjeti u solidarnosti jedni s drugima.

Hrvoje Juko: Već ste jednom bili u Hrvatskoj, zar ne? I pomogli ste osigurati financiranje našeg Katoličkog sveučilišta. Planirate li opet doći?

Nadbiskup Cupich: Više sam puta bio u Hrvatskoj i drago mi je biti dio toga. Svaki put kad se vratim, to mi je prilika da, kao što sam prije učinio, posjetim crkve gdje su moji baka i djed kršteni. To je za mene vrlo dirljivo: vidjeti krsne zapise tamo gdje su postali dijelom Crkve. Također sam se povezao s članovima obitelji iz mjesta odakle su mi baka i djed došli.

Hrvoje Juko: U Hrvatskoj smo nedavno imali referendum o braku i u Ustav je uneseno da je brak zajednica jedne žene i jednoga muškarca. Stanje u Sjedinjenim Državama je obrnuto, jer je Vrhovni sud nedavno ozakonio „istospolne brakove“ u svim državama SAD-a. Nadbiskup Kurtz je tu odluku nazvao „tragičnom pogreškom koja šteti općem dobru i najranjivijima među nama“. Kako Vi komentirate tu odluku?

Nadbiskup Cupich: Mislim da je važno uvidjeti da tu govorimo o građanskom braku i o činjenici da je Vrhovni sud smatrao kako postoji ustavno pravo da dvije osobe istoga spola sklope brak. To nema nikakvog utjecaja na naše shvaćanje braka, koji je ne samo zajednica muškarca i žene, već i simbol Krista i njegove Crkve. Stoga mislim da je važno uvidjeti da građansko društvo već dugo vremena nema isto shvaćanje braka kao što ga imamo mi u Crkvi. Laka rastava, primjerice, oduzima obvezu doživotne vjernosti koju od ljudi tražimo za brak. Radi se, međutim, o značajnom pomaku. Ali to nije prvi put da vidimo razliku između građanskog i crkvenog braka.

Hrvoje Juko: Mislite li da će to zakomplicirati pitanje vjerske slobode? Stanje je već bilo komplicirano s novim zdravstvenim sustavom. Hoće li ovo još više utjecati na njega ili ga učiniti još složenijim?

Nadbiskup Cupich: Nadam se da neće. Mislim da trebamo biti vrlo budni po tom pitanju. Trebamo osigurati stvarnu mogućnost prakticiranja naše vjere bez uplitanja vlade. Ustav nam to jamči. Ljudi nekada zaboravljaju da vjerska sloboda u našem Ustavu nije toliko pitanje nečega što mi imamo braniti, već je to teret na strani vlade, da se ona ne može uplitati. Na svu sreću, naš je Vrhovni sud donio odluke koje su omogućile zaštitu vjerske slobode.

Po tom su pitanju bili vrlo jasni. Primjerice, potvrdili su naša prava da odlučujemo o zapošljavanju na ministerijalna mjesta. Vlada ne može doći i reći nam koje ljude imamo zaposliti, koga ne možemo, a koga trebamo unajmiti. Nadam se da će se nastaviti sve što smo dosada postigli kako bismo zaštitili vjersku slobodu. Ali, mislim  da imamo biti budni kadgod se dogodi društvena promjena ovakve veličine.

Hrvoje Juko: Na koncu, Primili ste palij u Godini posvećenoga života i na pragu Godine milosrđa. Držite li to značajnim? Imate li kakve planove u tom pogledu?

Nadbiskup Cupich: U Čikaškoj smo nadbiskupiji zatvorili jedna od vrata, koja ćemo otvoriti na početku Svete godine 8. prosinca. Također ćemo pripremiti neke druge programe koji će se poklopiti s kalendarom koji je Sveta Stolica već objavila. Vidim da su ljudi vrlo uzbuđeni i puni entuzijazma za Svetu godinu milosrđa. Sa svoje strane, ja otvorenih ruku primam prigodu za više milosrđa u mojem životu.

Hrvoje Juko: Preuzvišeni, hvala Vam na Vašem vremenu.

Nadbiskup Cupich: Hvala Vama. Želio bih još jednom pozdraviti sve ljude koji nas slušaju u Hrvatskoj. Jako sam ponosan što sam Hrvat, ne samo podrijetlom, već i što sam hrvatski građanin. Hvala Vam.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Bunjevački Hrvati proslavili 109. Dužijancu

Objavljeno

na

Objavio

Dužijanca

U organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” u nedjelju 11. kolovoza u Subotici je završena trodnevna središnja proslava ovogodišnje 109. Dužijance.

U sklopu te proslave u petak 9. kolovoza u predvorju subotičke Gradske kuće otvorena je izložba slamarki. Izloženi su radovi s ovogodišnjeg 34. saziva Kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta. Samu koloniju i radove s ovogodišnje Kolonije predstavila je Jozefina Skenderović, predsjednica i voditeljica Kolonije a zatim je izložbu otvorio Ladislav Suknović, predsjednik HKPD “Matija Gubec” iz Tavankuta. On je zahvalio svim sudionicima ovogodišnje Kolonije na sudjelovanju i radu te na velikom obogaćenju dragocjenog fonda slika i radova od slame., piše IKA.

U večernjim satima na glavnom gradskom trgu održana je tzv.  Tamburaška večer u sklopu koje je nastupilo pet tamburaških sastava. Te večeri brojnoj publici mons. Stjepan Beretić predstavio je ovogodišnje ‘gradske’ bandaša i bandašicu Snežanu Skenderović i Pavla Horvackog. Uz pratnju tamburaša izabrani su i njihovi ‘pratioci’. To su tri para mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama kojih je kao ‘najlipče’ po nošnji izabrao posebni žiri. Od dvadesetak mladih kao najljepši izabrani su kao prvi Dunja Šimić i Filip Šarćević, zatim Regina Dulić i David Bedić kao drugi i Magdalena Temunović i David Čota kao treći par. Izabranim pratiocima kao i bandašu i bandašici čestitao je i uručio prigodne darove direktor Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” Marinko Piuković. U glazbenom dijelu nastupili su tamburaški sastavi: Ruže, Amajlija, San, Uspomene i Hajo. Te su večeri dodijeljene i nagrade najboljim aranžerima izloga u duhu dužijance. Najljepše su uredili izloge: Slavica Temunović i Marina Piuković; Iris Miljački i Emina Kujundžić te Zorica Ivković, Helena Štrbo i Vesna Čović. Njima je prigodne darove i nagrade uime UBH „Dužijanca“ podijelila Ljiljana Dulić, dopredsjednica Udruge.

U subotu 10. kolovoza Večernju u katedrali-bazilici Sv. Terezije predslavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Na početku Večernje dragog gosta Dužijance 2019. zagrebačkoga pomoćnog biskupa Ivana Šaška pozdravio je domaćin subotički biskup Ivan Penzeš. Večernja molitva bila je pjevana a pjevanje je predvodio katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem Miroslava Stantića. U propovijedi mons. Beretić prisjetio se prošlogodišnje Dužijance u Zagrebu.

– Bio je to doživljaj za srce, za oko, za uho. Molitvu i zahvalu dužijance čujem u pjesmi Drage Britvića Bože, čuvaj Hrvatsku. Kako moli Boga, da čuva njegov dragi dom i ljude koji blaguju pri oltaru Gospodinovu. I mi želimo da se sliju molitve sve u jedan glas, čuvaj, Bože, ovo sveto tle, blagoslovi nas. Vidjeti bačku mladost u Zagrebu u bunjevačkoj, šokačkoj nošnji, vidjeti toliko mladića i djevojaka 400 kilometara daleko od Dunava, to je doživljaj za oko. Toliko mladih prilazi Gospodinovu oltaru slaviti zahvalnu euharistiju, i to je doživljaj za oko. I pjevanje na onoj zagrebačkoj Misi bilo je svjedočki ispjevana vjeroispovijest. Nošnja, ne samo bačka već i ona iz Srijema, mnoštvo mladih i raspjevano zajedništvo, to je sve zajedno doživljaj za srce. I nadasve doživljaj za dušu! I to je naša dužijanca. Pred Bogom se u zahvalnosti ljepotom svečane naše nošnje zna ponositi i dijete i mlado i staro – rekao je mons. Beretić.

Mons. Beretić zatim je istaknuo da je srce Dužijance zahvala Bogu. Večeras zahvaljujemo Bogu za pokošenu pšenicu, uslišane molitve, zlatna polja. Nema dužijance bez svetoga kruha i bez kaleža, bez mise. Hvala Ti, Bože i za orače i za sijače, hvala ti za sve koji su nam po tvome blagoslovu osigurali novi kruh, istaknuo je propovjednik. Zatim se osvrnuo na aktualni problem iseljavanja, prisjetivši se vjere pradjedova koji su prolazili kroz puno gore životne situacije ali su ostali vjerni Bogu i Gospi. Propovijed je zaključio riječima kardinala Vinka Puljića: “Dužijanca je susret zahvalnog čovjeka s darežljivim Ocem. Nikad nemojte prestati moliti, jer molitva je divno zajedništvo s Bogom”.

Dok se pjevao Magnifikat bandaš i bandašica Snežana Skenderović i Pavle Horvacki prinijeli su na oltar ovogodišnju krunu Dužijance koju je i ove godine izradila slamarka Jozefa Skenderović iz Subotice. Kruna simbolizira rad i mar naših zemljoradnika kojim sebi i svojim obiteljima kao i mnogim drugima privređuju kruh svagdašnji. Ona simbolizira zahvalu Bogu za kišu ‘ranu i kasnu’ i na svim milostima ali i želju bunjevačkih Hrvata da ostanu u savezu s njim, da ostanu vjerni njemu, svojoj Katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu, bunjevačkom rodu. Na kraju Večernje okupljenim vjernicima obratio se i biskup Šaško, koji je izrazio svoju radost što može biti dionik slavlja 109. dužijance, prisjećajući se sa zahvalnošću svega onoga što je prošle godine doživio na manifestaciji “Dužijanca u Zagrebu”.

Nakon Večernje u katedrali risari i risaruše koji su ove godine sudjelovali u manifestaciji Takmičenja risara položili su vijence na spomenik Risaru i na bistu mons. Blaška Rajića, utemeljitelja crkvene Dužijance. Ovi spomenici nalaze se u parku pored Gradske kuće. Risare su pozdravili i zahvalili im na njihovu radu i ljubavi prema Dužijanci, mons. Beretić i mons. Andrija Anišić, predsjednik UBH “Dužijanca” i župnik župe sv. Roka. Risari su zatim na pozornici u središtu grada u živoj slici prikazali tzv. risarsku pogodbu. Oživjeli su nekad drevan način pogodbe o cijeni rada, koja se često događala upravo ondje u središtu grada u sjeni Gradske kuće.

Nakon smotre risara slijedila je folklorna večer na kojoj su nastupile skupine: HKC “Bunjevačko kolo” – Subotica; KUD “Vuk Karadžić” – Temerin; HKPD “Matija Gubec” – Tavankut; OKUD “Mladost” – Subotica; KUD “Mirče Acev” – Prilep, R. S. Makedonija; MKC “Népkőr” – Subotica; KUD “Đoko Patković” – Bobota, Republika Hrvatska; HKUD “Kolo” – Subotica; OKUD “Mladost” – Subotica. Voditelji večeri u petak i u subotu bili su Gordana Cvijin i Matiša Dulić.

Nedjeljno slavlje Dužijance započelo je tradicionalnim ispraćajem bandaša i bandašica iz crkve Sv. Roka u kojoj je godine 1911. proslavljena prva Dužijanca. Mons. Anišić pozdravio je ‘gradskog bandaša i bandašicu’ te bandaše i bandašice iz Sombora, Svetozara Miletića, Žednika, Đurđina, Tavankuta, Male Bosne i Mirgeša. On je u zajedništvu sa župnim vikarom Draženom Skenderovićem blagoslovio i ispratio tu divnu ‘četu’ djece i mladih u bunjevačkoj narodnoj nošnji. Na Misu zahvalnicu u katedralu iz te crkve pošle su i poznate “Kerske kraljice” sa s. Silvanom Milan i s. Jasnom Crnković te pratioci bandaša i bandašice.

Obredom i blagoslovom bandaša i bandašice organizatori žele sačuvati uspomenu na mons. Blaška Rajića, župnika te župe, kao i na samu crkvu Sv. Roka u kojoj je on slavio prvu dužijancu u crkvi te Katoličko divojačko društvo, koje je sve do II. svjetskog rata bilo organizator te manifestacije.

– Draga djeco i mladi obučeni u bunjevačke narodne nošnje. Vi ste radost i budućnost naša. Ulicama našega grada proći ćete danas u svojim prekrasnim nošnjama. Neka svaki vaš korak i svaki vaš smiješak slave Gospodina. I neka s vašeg lica sja ponos što ste sinovi hrvatskog naroda, bunjevačkog roda. Neka se sva ova ljepota, milina i ponos sliju u jednu jedinstvenu zahvalu Bogu za ovogodišnju žetvu, za kruh svagdašnji na Misi zahvalnici u našoj katedrali – istaknuo je prije samog blagoslova mons. Anišić.

Misa zahvalnica 109. dužijance u subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije počela je svečanim ulazom djece i mladih u narodnim nošnjama na čelu s bandašom i bandašicom te katedralnim župnikom Beretićem koji ih je dočekao. Na Misi, najvažnijem događaju u proslavi Dužijance koja svake godine okupi najveći broj vjernika, nazočni su bili i mnogi predstavnici mjesne vlasti i hrvatskih udruga. Prije početka koncelebriranoga euharistijskoga slavlja koje je predslavio biskup Šaško sve okupljene pozdravio je domaćin biskup Penzeš. Među koncelebrantima bila su i četvorica ovogodišnjih mladomisnika Subotičke biskupije.

Biskup Šaško prisjetio se prošlogodišnje Dužijance u Zagrebu sa zahvalnošću Gospodinu na svjedočanstvu koje pružate, čuvajući i prenoseći dragocjenu predaju, budeći oduševljenje za budućnost. Prenio je pozdrave i blagoslov kardinala Josipa Bozanića.

– S nestrpljenjem sam čekao ponovno zajedništvo, da bih ovdje, na izvoru, još dublje pronicao i razmatrao čudesni splet vrednota koje su spojene u Dužijanci: vjera u Boga, prepoznavanje dostojanstva čovjeka, suradništvo sa Stvoriteljem, ljubav prema bližnjima, poštovanje stvorenoga svijeta, kultura i identitet bunjevačkih Hrvata, zahvalnost za darove, veličina koja služi, poniznost koja vidi vječnost – istaknuo je biskup Šaško.

Rekavši kako se u nas, pritisnute raznim kušnjama, može uvući nesigurnost i tjeskoba, biskup je istaknuo kako ovdje ponovno susrećemo Božju riječ koja ponavlja svakomu od nas, a naročito nama kao zajednici vjernika, kao Crkvi: Ne boj se stado malo, rekao je mons. Šaško.

Misa je počela blagoslovom klasova žita ovogodišnje žetve koji su kasnije podijeljeni svim sudionicima na Misi, a zatim je biskup Šaško pošao po katedrali i blagoslovio okupljene.

U propovijedi biskup Šaško osvrnuo se na Isusove riječi “Ne boj se malo stado! Gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce. Blago onima koje gospodar, kada dođe, nađe budne. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati”, napomenuvši kako u njima možemo čitati i najveće zapreke za ljudsku sreću i nedostatke u našim suvremenim društvima.

– No, Isus nam daje sebe i Radosnu vijest da bismo se trajno vraćali na ispravan put, naime onaj koji vodi prema ispunjenosti koja liječi bolesti naše suvremenosti. Taj Isusov odgovor vidi i u Dužijanici koja je sažetak mudrosti, životnoga iskustva, ljudskih očekivanja i kulturalnih oblika, sposobnih prenositi duboki smisao – istaknuo je biskup Šaško.

Svijet trajno donosi prijetnju i strah te obescjenjuje malenost. Kršćanstvo i kultura koja iz njega proizlazi dokida strah i pokazuje snagu malenosti. To nije bespomoćnost, nego otajstvo ljubavi i rasta, nasuprot otajstva zla i zatvorenosti.  U Dužijanci, ispod veličanstvenih remek-djela, leži mudrost i snaga malenosti, snaga radosti koja provire iz svakoga dijela njezina izražaja; iz naizgled nevažnih detalja koje njeguje i primjećuje ljubav. U susretu s time uvijek me privuče ljepota koja je izvezena na rubovima; radost koja se vidi u raznim cvjetnim motivima na širokim plohama platna, na vašemu ruvu. Ta radost je ‘šling’ koji otvaranjem malih praznina mijenja jednoličnost i u njoj dopušta vidjeti radost i maštovitost. Sve je to čovjek u ovome kraju učio i pohranio u sebi od mudrosti malena sjemena, rekao je biskup Šaško.

Biskup Šaško istaknuo je i važnost bdjenja i čekanja pronalazeći te vrednote i u Dužijanci.

– Dužijanca u sebi ima ugrađeno čekanje. Ali, čekanje stvara napetost i muku na koju smo danas sve manje spremni. Osobito u velikim gradovima, u ubrzavanju poslova ostaje dojam da su sekunde važne, izazivajući nervozu i nemir, a Božja nas priroda uči drukčijemu stavu: za rast biljke, za vidljivost plodova potrebno je vrijeme; izjednačili smo dan i noć, ali smo izgubili nužnost izmjene susreta sa suncem i mjesecom, s vjetrom i kišom, nicanjem trave i opadanjem lišća; sada se i rađanje i rast djeteta želi ubrzati, ali smo izgubili ljepotu divljenja do te mjere, da i sama djeca djeluju suviše i smetaju – rekao je mons. Šaško.

Nakon svega, kada vidimo što je stvorilo predivnu živu baštinu Dužijance, pokušajmo u Crkvi, u obitelji, u društvenome životu progovoriti jezikom malenosti, vječnosti, iščekivanja, zahvalnosti, darovanosti, služenja i radosti, pozvao je biskup Šaško izrazivši uvjerenje da se taj jezik, temeljno jezik milosti, razumije svugdje. On po Dužijanci uvijek donosi radost. I nikada nije kasno učiti jezik otajstva ljubavi.

– Nastojmo danas, negdje ‘na rubu našega života’, otvoriti prostor za Kristov dar, poput šlinga, dopustiti da kroz taj otvor uđe vječnost koja preobražava, liječi i donosi plodove. Sigurno postoji neka slamnata vlat, neznatna, koja nam se nudi za novu radost, zaključio je biskup Šaško, poručivši da nam je Krist svojim uskrsnućem i svojim Duhom u ruke, u srce, položio dragocjenu nit i prepustio nam da ljubavlju izvezemo radost za svoje bližnje, u kojoj je i naša radost.

Misno slavlje završilo je pjevanjem zahvalnice “Tebe Boga hvalimo”.

Poslije Mise krenula je ‘svečana povorka’ na čelu koje je uz organizatore išao biskup Šaško s drugim uglednim gostima Dužijance 2019. Slijedili su konjanici, svečane zaprege, te brojni stari, mladi i djeca i čitave obitelji u narodnim nošnjama. Ulicama grada Subotice prošli su i članovi pojedinih Kulturno-umjetničkih društava, kako subotički tako i gostujućih. Vrhunac povorke činili su bandaši i bandašice iz svih mjesta u kojima se slavi Dužijanca, pratioci bandaša i bandašice te katedralni mali bandaš i bandašica i konačno bandaš i bandašica 109. dužijance Pavle Horvacki i Snežana Skenderović.

Oni su na svečanoj bini u prigodnoj slici s domaćinima ‘salaša’ dočarali kako je nekoć izgledala obiteljska Dužijanca na bunjevačkim salašima. Bandaš je ‘obavijestio’ domaćina da je žetva gotova te mu je predao vijenac od pokošenog žita koji je isplela bandašica a koji je on nosio na šeširu. Zatim je domaćica salaša poškropila bandaša i bandašicu vodom i mekinjama da i iduće godine pšenica bude čista kao voda i da je bude puno kao mekinja. Zatim je bandašica gradonačelniku predala kruh koji je bio blagoslovljen na misi zahvalnici.

Gradonačelnik ga je primivši ga u ruke pokazao na sve četiri strane grada te održao prigodni govor u kojem je među ostalim rekao da slavljenjem Dužijance kao naslijeđa prošlih generacija, naših predaka, koji su u srž svog i našeg bića utkali univerzalne vrijednosti: predanost, marljivost, slobodu, požrtvovanje, Subotica je uspjela razviti se, održati, ojačati i izrasti u zajednički dom 21 nacije, koje složno žive, u komšijskoj i bratskoj ljubavi i skladu.

Istaknuo je da slavlje Dužijance u sebi ima vrednote koje nadilaze mjesne okvire naglasivši da je ‘Dužijanca biser u besprijekornom snopu klasja raznolikosti Srbije’. Uz zahvalnost svima koji su se pridružili svečanosti Dužijance gradonačelnik je istakao da je zajedništvo, koje očituje Dužijanca, snaga, čvrsti oslonac i uporište, koji omogućavaju da se otvorenog srca suočimo s izazovima koje nam donosi suvremeni svijet.

Slavlje 109. dužijance završilo je posjetom grobu Blaška Rajića na koji su znak zahvalnosti što svom narodu baštinio Dužijancu, bandaš i bandašica položili vijenac od žita i cvijeća uz prigodnu molitvu koju je predvodio mons. Anišić dok je Božju riječ pročitao Marinko Piuković, direktor UBH “Dužijanca”, a poruku Blaška Rajića koju je on uputio svojim nećacima dok je bio u zatvoru, pročitao je dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva “Ivan Antunović”.

Slijedilo je Bandašicino kolo na trgu u središtu grada koji je bio potpuno ispunjen onima koji vole Dužijancu i poštuju lijepe bunjevačke običaje. U činu svečanog početka bandašicina kola sve prisutne je pozdravio mons. Anišić, uime Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” koja je organizirala i tu 109. dužijancu i još jednom je publici predstavio bandaša i bandašicu koji su zatim recitirajući poznatu bunjevačku pjesmu “Kolo igra, tamburica svira”, pozvali sve prisutne u kolo. Zatim su poveli veliko bunjevačko kolo i čitav trg je tada započeo igru i ples koji je trajao do ponoći.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Vlada RH Hrvatima u BiH – novih 25,8 milijuna kuna za bolnice, vrtiće, škole, domove…

Objavljeno

na

Objavio

Vlada RH na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem nastavlja s pružanjem snažne potpore Hrvatima u BiH. Tako je na svojoj zadnjoj sjednici, održanoj 1. kolovoza, donijela „Odluku o raspodjeli sredstava za financiranje kulturnih, obrazovnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu“.

Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić”

Tom će odlukom naši sunarodnjaci iz državnog proračuna RH dobiti 25,8 milijuna kuna za bolnice, medicinsku opremu, vrtiće, škole, dječja igrališta…

Tako će za početak gradnje novog Doma zdravlja u Kiseljaku Hrvatska dati 750.000 kuna, a za tamošnji Caritasov Dom za nemoćne i starije osobe dodatnih 1,3 milijuna kuna. Hrvatskoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić” u Biloj namijenjeno je 1,5 milijuna kuna, milijun kuna ide Županijskoj bolnici Livno, a 420.000 kuna Domu zdravlja u Novom Travniku. Za sportsku dvoranu na Kupresu izdvaja se 400.000 kuna, a za onu u Čitluku – 500.000.

Katolička crkva

Dio potpora namijenjen je Katoličkoj crkvi u BiH: tako će, među ostalim, 400.000 kuna pripasti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, 450.000 franjevačkom samostanu u Tuzli, franjevcima u Ljubuškom i Tolisi ukupno 700.000 i 500.000 franjevačkom samostanu Plehan.

Hrvatska će s 450.000 kuna financirati i obnovu i opremanje Hrvatske radiotelevizije Herceg Bosne sa sjedištem u Mostaru.

Opstojnost & ravnomjerna raspodjela

Na navedenoj sjednici državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske (i član Predsjedništva HDZ-a) Zvonko Milas istaknuo je da Vlada RH kontinuirano pruža potporu Hrvatima u BiH, štiteći njihova prava kao konstitutivnog i ravnopravnog naroda:

– Pri financiranju razvojno-socijalnih projekata vodimo se trima ključnim kriterijima: dugoročni učinak za opstojnost hrvatskog naroda u BiH, partnerstvo s lokalnom zajednicom i ravnomjerna zemljopisna raspodjela. Ovom Odlukom Vlada RH nastavlja pružati važnu pomoć udrugama i ustanovama Hrvata u BiH te osnažuje i hrabri hrvatski narod u njegovom nastojanju za ostanak i razvoj te očuvanje nacionalnog identiteta.

Stvarna ravnopravnost Hrvata

Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković poručio je pak da se rezultati potpore vide u brojnim mjestima u kojima žive Hrvati u BiH:

– Naša je politika prema BiH da razvijamo dobrosusjedske odnose i partnersku suradnju. RH i BiH vezane su jedna na drugu, BiH nema većeg zagovornika, prijatelja i saveznika od Hrvatske u bilo kojoj međunarodnoj instituciji, no naša Vlada podjednako jasno želi da Hrvati budu ravnopravan narod u BiH te da budu na legitiman način zastupljeni u tijelima vlasti.

Odluku Vlade RH, s popisom svih financiranih projekata od interesa za hrvatski narod u BiH, možete preuzeti OVDJE.

88 projekata u BiH

Još u lipnju, podsjetimo, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas izvijestio je Hrvatski sabor da je Vlada za 50 posto u odnosu na godinu prije povećala novčana sredstva za pomoć našim sunarodnjacima u 12 europskih država.

Najveća potpora namijenjena je programima hrvatskog naroda u BiH: novčana sredstva za petinu su veća u odnosu na godinu prije, a njima je financirano 88 projekata. Primjerice, u funkciju je stavljen dom za siromašnije studente u Mostaru, opremljen je studentski dom u Sarajevu, otvoren odjel osnovne škole u Grudama, obnovljena mala škola u Širokom Brijegu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari