Pratite nas

BiH

Ciknuo sam od sreće na prvu vijest iz britanskog rodilišta

Objavljeno

na

Vlada oprašta samo onima koji utajuju porez na veliko! Neće birtijaši uveseljavat Vladu i narod Bajaginim koncertima i partizanskim filmovima.
[dropcap]V[/dropcap]remena su teška, ali s vremenom na vrijeme ova planeta iznjedri dogođaj koji kod svih dobronamjernih izazove slinavi osmijeh sreće i zadovoljstva te blažene pastoralnosti. Kate iliti Katica rodila princa pa svi ostanu tronuti kao u onom starom hitu “I proplakat će zora”. Ciknuo sam od sreće na prvu vijest odmah iz rodilišta: “Majka i sin osjećaju se dobro!” Inteligentan kakav već jesam pred očima mi se nižu slike hrpe doktora koji prilaze božanstvenoj Katici s mudrim pitanjem: “How are you?” “Thank you very much …” “Osjećam se dobro ….” itd. Nakon toga je došao na red budući novorođeni kralj koji bi to mogao postati kao treći po redu tek krajem ovog stoljeća. “A kako ste vi, Vaše Visočanstvo?” “Ne bi bilo dobro da je bolje!” odgovori budući kralj. Ganuta I uplakana glasnogovornica izašla je pred mnoštvo novinara I oduševljenoj svjetskoj javnosti poslala poruku: “Majka I sin osjećaju se dobro!”

Eto Englezima budućeg kralja, starog tek par sati, a već umirujućom I kratkom izjavom spušta loptu neizvjesnog iščekivanja na zemlju. Svijet je odahnuo kako su to napisale jedne hrvatske novine. Kakav Linić, kakve predstečajne nagodbe, koja šerijatska policija koja po multietničkom Sarajevu proganja djevojke s mini suknjama, Koja proslava četničkog ustanka protiv Hrvata 27. srpnja 1941.g., u multietničkom Srbu, koga briga za zatvaranje kafića usred ljeta zbog 10 kn viška u blagajni, koga zanima inspektor koji kupi sladoled pa zbriše kao  Usein Bolt te se za 5 minuta vrati laganim korakom i opali kaznu prodavačici jer mu nije izdala račun itd. Važno je da je svijet odahnuo, a kako smo mi od 1. srpnja dio tog svijeta, bogme smo i mi odahnuli! Posebno moram pohvaliti sve naše novinare iz raznih dnevnika, tjednika I iz elektroničkih medija jer nijednom od njih nije palo na pamet napisati da se tu možda radi o planetarnom kiču, zaglupljivanju cijelog svijeta sukladno staroj britanskoj mitologiji. Sad je to postala I naša mitologija. Nemamo više kraljevića Marka s buzdovanom u ruci koji jaše na šarcu, vino pije, a pola šarcu daje. Znam neke novinare koji su idilična vremena maštali o danu kad će Amerika i Engleska postati zemlja proleterska

… Danas, sukladno svom kmetskom mentalitetu, pišu oduševljeno o budućem kralju, a suze ganuća im kapaju kad javljaju kako je kraljica Elizabeta oduševljena praunukom. Princ Harry prekinuo je iz svog helikoptera skidati Afganistance k’o glinene golubove da bi medijima dao do znanja što će sve korisnoga naučiti budućeg kralja, ako do tada još preostane koji Afganistanac. Došlo je na red i ime budućeg suverena. Svi su imali neku zanimljivu ideju. Iz Dinama su poslali prijedlog da se mali nazove Zdravko Zoran VIII. Iz multietničkog Sarajeva predložili su idealno multietničko ime Muhamed. U novom glavnom gradu Hrvatske – Bruxellesu Muhamed je danas najčešće ime za EU bebe. Tako je dinastija Windsor zaludila hrvatske novinare koji su ime kralj u stara idilična vremena smjeli promrsiti samo kad su igrali šah. Sad nam, umjesto roga za svijeću, prodaju princa koji odmah nakon poroda već zna da je dobro! Režimski novinari nam tako plasiraju novi mit o tisuću godišnjem prijateljstvu I uzajamnoj simpatiji Britanaca I Hrvata. Slično kao između Židova i Arapa, Srba i Albanaca, Turaka i Armenaca, Baska i Španjolaca. Taj bi se popis mogao još nadopunjavati odavde do Beograda… Još jedan pametan savjet Duška Radovića: “Ako možete, nemojte voljeti one koji vas ne vole. Ako to ne možete, volite ih samo malo. A ako ni to ne možete, volite ih puno, ali kratko!”

Pictures-Kate-Middleton-Hair-Leaving-Hospital-Baby

Kate-Middleton

Kad sam jednom, kao njegov odvjetnik, dr. Franji Tuđmanu spomenuo iustraciju u pravosuđu, popio samu ljutu jezikovu juhu. Drugi dan je Gojko Šušak očinski savjetovao mojoj supruzi kako bi bilo bolje da joj se suprug bavi više pravom, a manje politikom. Ja sam taj savjet spremno prihvatio, pa se i danas više bavim politikom nego pravom. Kad je Tuđman, vjerujući u pomirbu, propustio provesti lustraciju boljševika i njegovih žrtava (koju su provele druge tranzicijske zemlje), došlo je ovih dana do iustracije prvog hrvatskog predsjednika od strane ljevičara. Desničari, ognjištari i ostala čeljad koja, umjesto da ide na Bajagine koncerte, radije sluša Thompsona, godinama želi lustrirati našeg neprežaljenog druga Tita. Ponosni na njegovo deseto mjesto najvećih zločinaca XX. stoljeća, crveni žestoko brane svoj mitski Trg maršala Tita. Smatraju da je plasman među prvih 10 ipak veliki uspjeh. Kažu da je Joža živio bar još 10-ak godina, ušao bi možda čak i među prvih pet kao Ljubičić i Ivanišević u tenisu. Umjesto da Tuđman makne Tita s trga, Stipe Petrina je maknuo Tuđmana iz Primoštena. Stipe je svojedobno pokušao napraviti transfer iz lokalne lige u nacionalnu na originalan način. Javno je poslao HDZ-ove političare tamo od kamo je ovih dana stigao mali britanski princ. Još ih je i nahvalio ustvrdivši da su svi vrhunski kriminalci (bar za dobar dio to i nije tako daleko od istine!). Danas kad su na vlasti njegovi, Stipe je opet nezadovoljan. Kod bivših je stekao kafić “Delfin”, nešto stanova u Zagrebu, 500.000 eura bar kako piše Večernjak. Ja to ipak ne vjerujem! Sačuvaj Bože, naš Stipe, a tako nešto ….. ma hajte, molim vas! “Sad je dosta!” lupi šakom o stol Stipe. Tuđman kod nas u Primoštenu neće više imati ulicu. “Privatizacijskom pljačkom osiromašio je hrvatski narod I nanio m u veliku šteteu.” Jeste da je I Stipe došao do kafića “Delfin” privatizacijom, ali što onda? Da Tuđman nije prije toga sve privatizirao, Stipe sposoban kakav već jest, mogao je privatizirati cijeli Primošten. Sad ulicu koju je oteo Tuđmanu može nazvati Stipina aleja. S tim imenom bi sigurno bio zadovoljan i Stipe Mesić koji je ovih dana opet jednom briljirao na proslavi četničkog ustanka u Srbu. Da je Stipe uspio upisati u zk knjige cijeli Primošten, to bi bio super-bingo i za Stipu i za grad. Stipe bi recimo zadnjih 22 godine redovno plaćao vodu za cijelo mjesto, a ovako – iz protesta – već 30 godina ništa ne plaća vodovodu. Očito voda u Primoštenu ne kotira visoko, bar kod gradskih vijećnika koji su spremno lustrirali Tuđmana. Valjda piju samo jako, crno, dalmatinsko vino! To se i vidi iz njihovih odluka. Frank Sinatra je jednom rekao: “Alkohol je možda čovjekov najveći neprijatelj, ali u Bibliji piše “voli svog neprijatelja”!”

Poludim na paušalne ocjene kako je ova vlast tobože nepravedna. Zartvorili kafić u Zadru jer su inspektori pronašli 128 kn viška u blagajni. A što su drugo trebali učiniti? Ne držati se zakona kao pijani plota (kako je to mudro rekao drug nam Tito), pustiti da vlasnice kafića omaste brk s tolikom lovom? A samo neplaćeni PDV na 128 kn, doprinosi, prirezi i zarezi? Nekon tipu na Pelješcu našli 10 kn viška u blagajni. Da ga se pustilo da potkrada na takav način državu, tip bi sigurno već za godinu dana kupio smartphone. Propisi se moraju poštivati! Osim možda kod predstečajnih nagodbi. Nekad su ptice umirale pjevajući, a danas vlasnici kafića i prodavači na tržnicama umiru čekajući da ih posjete Linićevi momci. Tu nema nikakvog oprosta. Riječ je o maloj i zato važnoj lovi za državnu blagajnu. Vlada je izdvojila preko 40 milijuna kuna samo za smartphones, ali to je ok. Sad se tip s Pelješca pokušava ubaciti među Vladu tako da sam kupi jedan takav varajući na porezu 10 po 10 kunića na dan. Vlada će preko 1,260 milijuna kuna platiti nove automobile za potrebe Vlade. Ne skupe Mercedese, već BMV-ove koji su poznati po jeftinoći, sporosti i neuglednosti. E, baš je u naše Vlade meko srce k’o putar na suncu pa oprostili HTV-u 377 milijuna kunića poreznog duga. Neće valjda oprostiti birtijašima 10 ili 128 kn, Vlada oprašta samo onima koji utajuju porez na veliko! Neće birtijaši uveseljavat Vladu i narod Bajaginim koncertima i partizanskim filmovima. Zar bi tip s Pelješca mogao ukinuti emisiju Hrvatska u svijetu? Ne može Vlada svima opraštati odmah! Doći će na red i Agrokor, Ina, Podravka itd. Uvijek će biti zlobnika koji će siktati kako je riječ o selektivnosti u oprostu koji daje Vlada. Ti p…jalci odmah onda traže ostavku Vlade, prijevremene izbore i slično. Kao oni bi bili pravedniji i pošteniji. Moš’ mislit’! Zato mi se sve više sviđa ideja bivšeg ratnog premijera Nikice Valentića koja čuči u njemu od 1995.g., kad je podnio ostavku – velika koalicija! Velika Gorica, Velika Buna, Velika Britanija! Ako se bratska srdca slože i SDP sa HDZ-om potpišu u Okrugljaku veliku koaliciju, Hrvatska je sigurno spašena! Što će nam dosadni, skupi i predvidivi izbori! Vladu više nitko ne bi mogao srušiti, možda jedino vodenim topovima! Vlada tada može raditi što hoće, opraštati dugove kome joj padne na pamet, pa i Nikicinoj tvrtki. Može mijenjati Ustav, Ustavni sud, a možda promijeni i narod. Nova predsjednica Ustavnog suda mogla bi biti Ingrid Masr trast as. Iz istih razloga njena doživotna zamjenica bi mogla biti Jadranka Kosor. Državno sudbeno vijeće bi se moglo proširiti Jadrankom Sloković, Čedom Prodanovićem, Antom Nobilom I njegovim pravnim savjetnikom Mićom Carićem. Direktor HTV-a bi bio Davor Butković zbog osobitih zasluga. Tada se ne bi mogao desiti incident da se u emisiji o udbaškim likvidacima neprijateljske emigracije pojavi Bože Vukušić. Tim nečuvenim gafom digli su tlak Buletu koji je odmah obavio intervju sa Ivanom Šioblom, pokojnim direktorom RT Zagreb. Valjda su o toj temi trebali pisati i govoriti Savo Štrbac, Zoran Pusić ili Josip Perković, provokatori s HTV-a doveli su Bože Vukušića. O Bože moj! I tom idiličinom Nikicinom projektu, na kraju bi se pridružile i preostale hrvatske stranke pa bismo opet napokon dobili natrag jednopartijski sustav za kojim neki očito toliko žale. Tada se bar znalo da kad partija nešto naumi, nema majci da joj se tu nekakva oporba plete o noge i brka joj račune. Bio bi to užasan kraj hrvatskog parlamentarnog života. Cinici bi rekli: bolje i to nego užas bez kraja! Veliki demokrat Josif Staljin je jednom rekao: “Dovoljno je da ljudi znaju da su se izbori održali. Ljudi koji glasuju ne odlučuju ni o čemu. Ljudi koji broje glasove odlučuju o svemu!”

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari