Pratite nas

Kolumne

CILJ PROGONA SANADERA JE BIO UNIŠTENJE HDZ-a

Objavljeno

na

Za sav lopovluk i za sve nepravde u RH odgovornost snosi USKOK i njegov bivši čelnik, gospodin Cvitan jer USKOK nije ni sa jednom optužnicom uspio dokazati krivnju pred sudom. Krivnju su dokazali drugu Sabi jer ga je žrtvovao SDP. Sitni lopovi nemaju dovoljno novca da plate bivše jugoslavenske državne tužitelje, a danas privatne branitelje.

[ad id=”93788″]

Još veću odgovornost snosi i bivši glavni državni tužitelj, gospodin Bajić, jer nije dozvolio sudski progon okorjelih lopova, izdajnika i ratnih zločinaca, a isto danas čini  gospodin Cvitan. Toliko novca je potrošeno za istrage, a nitko nije osuđen. Ratni zločinci i teroristi su danas slobodni dok se hrvatske branitelje progoni. Mnogi branitelji čame po kazamatima zbog izmišljenih zločina i lažnih svjedočenja kao u vrijeme komunističke Jugoslavije.

Sve presude sudova u Hrvatskoj su utemeljene na lažima, a najmanje na činjenicama, što nam jasno otkriva korumpiranost sudaca i tužitelja. Najbolji primjer je Sanader. Ne, ne vjerujem da je bilo koji političar nevin pa ni Sanader, ali nisu nevini ni svjedoci koju dobivaju minimalne ili nikakve kazne – Jarnjak, Barišić, Fiolić, Kosor, Čobanković i drugi. Dakle, radi se o političkom progonu da bi se uništilo HDZ. Udbaši i kosovci nikada nisu procesuirani mada su imali glavnu ulogu u pljački privatnog vlasništva. Lagali su pojedini hrvatski jugoslaveni kao haški svjedoci, te na suđenju Norcu, Glavašu, Merčepu i tako redom, ali zbog takvih laži nisu odgovarali. Kako bi trebali nazvati lažne svjedoke? Možda, komunističkim i jugoslavenskim svecima.

Sve pokazuje da bivši državni tužitelji, a danas  privatni branitelji, ucjenjuju neke sudce zbog njihove prošlosti i jedino se tako dobivaju parnice na sudovima ili se, možda, dijeli prihodi prigodom krivotvorenja činjenica. U zapisnik se na sudu ne unose izgovorene izjave nego sudačke parafraze. Na temelju tih prafraza se donose presude. Štoviše, hrvatski pravnici nisu obrazovani,  a mnogi sudci su premladi da bi donijeli pravedne i savjestne presude. Naime, svaki pravnik bi morao imati liberalni fakultet prije nego se školuje za pravnika. Kod nas pravnik može postati kovač, zidar i tako redom, a od njih se traži da razumiju psihologiju, sociologiju, ljudske odnose ili geodetsku izmjeru. Kako ovakvi ljudi mogu donijeti pravedne i savjestne odluke? Ako pročitamo njihove tužbe ili presude , vidjet ćemo da se radi o nepismenim ljudima.

Pogledajmo što se dogodilo sa katastrom i gruntovnicom. Dogodio se veliki lopovluk jer službenici katastra i gruntovnice su sakrili ili uništili predkomunističke katastarske mape i gruntovničke knjige, a sve su to blagoslovili sudci i, uz pomoć lažnih svjedoka, ljudima oduzimali vlasništvo. Dakle, sudci su se ponili kao kriminalci, ali nitko ništa nije poduzeo protiv njih, što znači da su sudci zaštićene svete krave. Naime, sudci nižeg suda postaju sudci višeg suda i često izravno ili neizravno odlučuju o žalbama. Sve je bilo po zakonu jer zakon su izglasali bivši udbaši i kosovci kao sabornici da bi zaštitili svoja zlodjela. Dakle, komunisti, udbaši i kosovci su pokrali hrvatske građane, a hrvatske građani nemaju nikakve šanse da vrate oteto. Amerika brine o Židovima, ali ne brine o Hrvatima, Mađarima ili Njemcima mada je  svima učinjena jednaka  nepravda.

Da bih pokazao kakvo nam je pravosuđe moram  se osvrnuti na jednu današnju općinu,  a prijašnju MZ, o kojoj se pisalo po svim dnevnim tiskovinama u čitateljskim pismima. Naime, predsjednik jedne MZ  je opljačako vikendaše za više od 23 milijuna eura 1992. godine. Očito, radi se o ratnom profiteru, a po Josipovićevom zakonu, sa kojim se on ponosi, navodno ratno profiterstvo ne zastarjeva. Kaznena prijava je podnesena USKOK-u i DORH-u pred 10 godina, ali do danas ništa nije poduzeto niti je prozvani drug uopće opovrgnuo navode u tiskovinama. Štoviše, prozvani nikoga nije tužio zbog klevete. Nakon te pljačke poreznici su ga kaznili sa 60 tisuća DM jer je u dućanu prodavao ukradenu robu od Caritas-a i kao vlasnik veletrgovine robu je u dućanu prodavao na malo. Potom je u drugom dućanu uhvaćen sa krivotvorenim markicama na cigaretama i drugim artiklima. Ne zna se za koliko novca tom kriminalnom radnjom prevario državu jer se ne zna koliko je taj kriminal trajao. Spasio ga je tadašnji načelnik krim policije koji je bio u dosluhu sa tadašnjim šefom županijske porezne uprave. Eto kako nam funkcionira policija i porezna uprava.

Kad mu je sin postao načelnik, otac je počeo pokazivati plodove svojeg  umijeća. Međutim, sin je postao despot i veći lopov od otca jer ga je otac kao dijete pred drugom djecom ponižavao i omalovažavao, dakle, zlostavljao. Danas sin želi ocu dokazati da je bolji i veći lopov od njega. Sin pljačka građane preko proračuna i komunalnih poduzeća, a novca nigdje ni za asfaltirati ulice, dok kanalizacija i voda za mnoge vikendaše je san koji se možda ostvari za 50 godina. Međutim, izgrađeni su kanalizacjiski sabirni kanali i kanalizacijska mreža novcem koji su općini dale HV, dok je magistrani vodovod na bivši otok ranije platila država.

Izgrađena je vodovodna i kanalizacijska mreža možda za 2000 objekata, ali spoj na vodovod i kanalizaciju korisnike stoji od 15 do 30 tisuća kuna, a ponekad i više. Sve to je izgrađeno bez ikakvog plana i općini prijeti zagađivanje podzemnih voda i nasipima devastirane prirodne obale. Dakle, HV su investirale 300 milijuna kuna za vrijeme ministrovanja njegovog prijatelja, koji je optužen zbog pljačke RH. Građani se danas pitaju gdje je nestao toliki novac? Kanalizacija uskoro neće biti funkcionalna jer su ugrađeni mali profili sabirnih cijevi i radovi su izvedeni nestručno, pa će biti i smrada. Dakle, dio novca je bačen u rupu bez dna, a najvećim dijelom je pokraden. Slično se dogodilo ranije sa elektrifikacijom. Postojeću električnu mrežu danas zamjenjuje HEP jer su radovi bili nestručni, a skupo su koštali korisnike. Dakle, još jednom novac bačen u rupu bez dna.

Ako danas pogledamo imovinu otca i sina i ako bi se netko potrudio da otkrije njihove račune na stranim bankama, možemo zaključiti da su otac i sin opljačakali državu, općinu i građane općine za više od 60 milijuna eura. Jedan dio njihove pljačke će potvrditi velika imovina koju imaju u Hrvatskoj. Ovaj kriminal je najlakše dokazati, ali ni USKOK ni DORH ništa nisu poduzeli protiv ovih lopova jer oni su bili članovi Partije. Valjda traže da im građani u kaznenim prijavama podastru sve činjenice, ali građani nisu policijski istražitelji jer nemaju takve ovlasti. Građani podnose kaznene prijave zbog nekih indicija i sumnji, a zadaća USKOK-a i DORH-a da provjere, istraže i obavijeste podnositelje kaznenih prijava što su poduzeli. Mnogi podnositelji kaznenih prijava do danas nisu dobili nikakve odgovore ni od USKOK-a ni od DORH-a. Zar pravosuđe nije najveća sramota RH, ali nema nade da će se uskoro išta promjeniti jer državom vladaju udbaši i kosovci. Ništa bolje stanje nije ni u policiji. Protiv sin aj epodneseno više od 20 kazneni prijava, a on postaje sve drskiji i drskiji.

[ad id=”93788″]

Zar sve ovo ne pokazuje da je progon Sanadera ipak politički i da je cilj tog progona uništenje HDZ-a. Nema nikakve sumnje da je Sanader sudjelovao u nekim manipulacijama, ali ni to mu nisu uspjeli dokazati na sudu koristeći za svjedoke njegove tadašnje suradnike u tim radnjama. Mislim da nije dobio novac od Mola jer RH nikada nije zatražila da joj taj njegov novac vrati lažni svjedok Ježić.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari