Pratite nas

Kolumne

CILJ PROGONA SANADERA JE BIO UNIŠTENJE HDZ-a

Objavljeno

na

Za sav lopovluk i za sve nepravde u RH odgovornost snosi USKOK i njegov bivši čelnik, gospodin Cvitan jer USKOK nije ni sa jednom optužnicom uspio dokazati krivnju pred sudom. Krivnju su dokazali drugu Sabi jer ga je žrtvovao SDP. Sitni lopovi nemaju dovoljno novca da plate bivše jugoslavenske državne tužitelje, a danas privatne branitelje.

[ad id=”93788″]

Još veću odgovornost snosi i bivši glavni državni tužitelj, gospodin Bajić, jer nije dozvolio sudski progon okorjelih lopova, izdajnika i ratnih zločinaca, a isto danas čini  gospodin Cvitan. Toliko novca je potrošeno za istrage, a nitko nije osuđen. Ratni zločinci i teroristi su danas slobodni dok se hrvatske branitelje progoni. Mnogi branitelji čame po kazamatima zbog izmišljenih zločina i lažnih svjedočenja kao u vrijeme komunističke Jugoslavije.

Sve presude sudova u Hrvatskoj su utemeljene na lažima, a najmanje na činjenicama, što nam jasno otkriva korumpiranost sudaca i tužitelja. Najbolji primjer je Sanader. Ne, ne vjerujem da je bilo koji političar nevin pa ni Sanader, ali nisu nevini ni svjedoci koju dobivaju minimalne ili nikakve kazne – Jarnjak, Barišić, Fiolić, Kosor, Čobanković i drugi. Dakle, radi se o političkom progonu da bi se uništilo HDZ. Udbaši i kosovci nikada nisu procesuirani mada su imali glavnu ulogu u pljački privatnog vlasništva. Lagali su pojedini hrvatski jugoslaveni kao haški svjedoci, te na suđenju Norcu, Glavašu, Merčepu i tako redom, ali zbog takvih laži nisu odgovarali. Kako bi trebali nazvati lažne svjedoke? Možda, komunističkim i jugoslavenskim svecima.

Sve pokazuje da bivši državni tužitelji, a danas  privatni branitelji, ucjenjuju neke sudce zbog njihove prošlosti i jedino se tako dobivaju parnice na sudovima ili se, možda, dijeli prihodi prigodom krivotvorenja činjenica. U zapisnik se na sudu ne unose izgovorene izjave nego sudačke parafraze. Na temelju tih prafraza se donose presude. Štoviše, hrvatski pravnici nisu obrazovani,  a mnogi sudci su premladi da bi donijeli pravedne i savjestne presude. Naime, svaki pravnik bi morao imati liberalni fakultet prije nego se školuje za pravnika. Kod nas pravnik može postati kovač, zidar i tako redom, a od njih se traži da razumiju psihologiju, sociologiju, ljudske odnose ili geodetsku izmjeru. Kako ovakvi ljudi mogu donijeti pravedne i savjestne odluke? Ako pročitamo njihove tužbe ili presude , vidjet ćemo da se radi o nepismenim ljudima.

Pogledajmo što se dogodilo sa katastrom i gruntovnicom. Dogodio se veliki lopovluk jer službenici katastra i gruntovnice su sakrili ili uništili predkomunističke katastarske mape i gruntovničke knjige, a sve su to blagoslovili sudci i, uz pomoć lažnih svjedoka, ljudima oduzimali vlasništvo. Dakle, sudci su se ponili kao kriminalci, ali nitko ništa nije poduzeo protiv njih, što znači da su sudci zaštićene svete krave. Naime, sudci nižeg suda postaju sudci višeg suda i često izravno ili neizravno odlučuju o žalbama. Sve je bilo po zakonu jer zakon su izglasali bivši udbaši i kosovci kao sabornici da bi zaštitili svoja zlodjela. Dakle, komunisti, udbaši i kosovci su pokrali hrvatske građane, a hrvatske građani nemaju nikakve šanse da vrate oteto. Amerika brine o Židovima, ali ne brine o Hrvatima, Mađarima ili Njemcima mada je  svima učinjena jednaka  nepravda.

Da bih pokazao kakvo nam je pravosuđe moram  se osvrnuti na jednu današnju općinu,  a prijašnju MZ, o kojoj se pisalo po svim dnevnim tiskovinama u čitateljskim pismima. Naime, predsjednik jedne MZ  je opljačako vikendaše za više od 23 milijuna eura 1992. godine. Očito, radi se o ratnom profiteru, a po Josipovićevom zakonu, sa kojim se on ponosi, navodno ratno profiterstvo ne zastarjeva. Kaznena prijava je podnesena USKOK-u i DORH-u pred 10 godina, ali do danas ništa nije poduzeto niti je prozvani drug uopće opovrgnuo navode u tiskovinama. Štoviše, prozvani nikoga nije tužio zbog klevete. Nakon te pljačke poreznici su ga kaznili sa 60 tisuća DM jer je u dućanu prodavao ukradenu robu od Caritas-a i kao vlasnik veletrgovine robu je u dućanu prodavao na malo. Potom je u drugom dućanu uhvaćen sa krivotvorenim markicama na cigaretama i drugim artiklima. Ne zna se za koliko novca tom kriminalnom radnjom prevario državu jer se ne zna koliko je taj kriminal trajao. Spasio ga je tadašnji načelnik krim policije koji je bio u dosluhu sa tadašnjim šefom županijske porezne uprave. Eto kako nam funkcionira policija i porezna uprava.

Kad mu je sin postao načelnik, otac je počeo pokazivati plodove svojeg  umijeća. Međutim, sin je postao despot i veći lopov od otca jer ga je otac kao dijete pred drugom djecom ponižavao i omalovažavao, dakle, zlostavljao. Danas sin želi ocu dokazati da je bolji i veći lopov od njega. Sin pljačka građane preko proračuna i komunalnih poduzeća, a novca nigdje ni za asfaltirati ulice, dok kanalizacija i voda za mnoge vikendaše je san koji se možda ostvari za 50 godina. Međutim, izgrađeni su kanalizacjiski sabirni kanali i kanalizacijska mreža novcem koji su općini dale HV, dok je magistrani vodovod na bivši otok ranije platila država.

Izgrađena je vodovodna i kanalizacijska mreža možda za 2000 objekata, ali spoj na vodovod i kanalizaciju korisnike stoji od 15 do 30 tisuća kuna, a ponekad i više. Sve to je izgrađeno bez ikakvog plana i općini prijeti zagađivanje podzemnih voda i nasipima devastirane prirodne obale. Dakle, HV su investirale 300 milijuna kuna za vrijeme ministrovanja njegovog prijatelja, koji je optužen zbog pljačke RH. Građani se danas pitaju gdje je nestao toliki novac? Kanalizacija uskoro neće biti funkcionalna jer su ugrađeni mali profili sabirnih cijevi i radovi su izvedeni nestručno, pa će biti i smrada. Dakle, dio novca je bačen u rupu bez dna, a najvećim dijelom je pokraden. Slično se dogodilo ranije sa elektrifikacijom. Postojeću električnu mrežu danas zamjenjuje HEP jer su radovi bili nestručni, a skupo su koštali korisnike. Dakle, još jednom novac bačen u rupu bez dna.

Ako danas pogledamo imovinu otca i sina i ako bi se netko potrudio da otkrije njihove račune na stranim bankama, možemo zaključiti da su otac i sin opljačakali državu, općinu i građane općine za više od 60 milijuna eura. Jedan dio njihove pljačke će potvrditi velika imovina koju imaju u Hrvatskoj. Ovaj kriminal je najlakše dokazati, ali ni USKOK ni DORH ništa nisu poduzeli protiv ovih lopova jer oni su bili članovi Partije. Valjda traže da im građani u kaznenim prijavama podastru sve činjenice, ali građani nisu policijski istražitelji jer nemaju takve ovlasti. Građani podnose kaznene prijave zbog nekih indicija i sumnji, a zadaća USKOK-a i DORH-a da provjere, istraže i obavijeste podnositelje kaznenih prijava što su poduzeli. Mnogi podnositelji kaznenih prijava do danas nisu dobili nikakve odgovore ni od USKOK-a ni od DORH-a. Zar pravosuđe nije najveća sramota RH, ali nema nade da će se uskoro išta promjeniti jer državom vladaju udbaši i kosovci. Ništa bolje stanje nije ni u policiji. Protiv sin aj epodneseno više od 20 kazneni prijava, a on postaje sve drskiji i drskiji.

[ad id=”93788″]

Zar sve ovo ne pokazuje da je progon Sanadera ipak politički i da je cilj tog progona uništenje HDZ-a. Nema nikakve sumnje da je Sanader sudjelovao u nekim manipulacijama, ali ni to mu nisu uspjeli dokazati na sudu koristeći za svjedoke njegove tadašnje suradnike u tim radnjama. Mislim da nije dobio novac od Mola jer RH nikada nije zatražila da joj taj njegov novac vrati lažni svjedok Ježić.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Gdje su to i na kojim trgovima Srbi morali 90-ih potpisivati lojalnost Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ratne su 90-e, a u hrvatskim gradovima, različitim sredinama, na javnim trgovima i u tvornicama, Srbi potpisuju izjave o lojalnosti hrvatskoj državi. To je slika iz rata koju pamti Milorad Pupovac i želio bi da je zapamtimo i mi.

Iako sam rođen početkom 1960-ih, a tijekom rata bio sam širom Hrvatske kao ratni dopisnik, potom pripadnik HV-a, a ostalo vrijeme u Zagrebu, ja se te Pupovčeve slike ne sjećam. Nazvao sam nekolicinu svojih kolega i političara, Hrvata i Srba, no ni oni se ne sjećaju da su Srbi morali potpisivati i dokazivati svoju lojalnost na trgovima tijekom rata, piše Davor Ivanković / Večernji list

Jedan mi je kolega rekao da ako je Pupovac to kazao, da je to velika svinjarija. Treba dopustiti mogućnost da je bilo nekih takvih izdvojenih slučajeva gdje se u nekoj sredini javila neka budala ili frustrirani lik koji je tražio javno očitovanje lojalnosti nekih Srba, da je bilo zastrašivanja Srba, no to je daleko od slike o kojoj je Pupovac govorio kao o masovnoj pojavi, te da su čak bila organizirana javna potpisivanja lojalnosti.

Tisuće Srba jesu davale prisegu RH, ali kao pripadnici HV-a, ali to su radili i Hrvati i svi drugi, tako da Pupovac vjerojatno nije mislio na tu sliku iskazivanja lojalnosti.

Pupovac, kao jedan od najvještijih i najmisaonijih političara u Hrvatskoj, poznat je kao osoba koja mjeri svaku izrečenu riječ, pa su mu govori često dugotrajni i monotoni.

Ove riječi koje je prenio pred auditorijem novinara nije izrekao slučajno, pogotovo što se na njegovu presicu vezanu uz politički sukob oko prosvjeda u Vukovaru čekalo danima. Ako dakle nije bilo javnih i masovnih potpisivanja lojalnosti Srba u ratnoj Hrvatskoj, onda je Pupovac svjesno manipulirao.

I sada je to što je rekao dostupno svima na internetu i ostat će trajno zabilježena laž da su Hrvati 1990-ih prisiljavali u različitim sredinama i tvornicama Srbe da potpišu izjave o lojalnosti.

Najmanje što on sada može učiniti jest da podastre dokaze i da kaže jesu li Srbi te izjave morali potpisivati u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Karlovcu, Šibeniku, Zadru, Slavonskom Brodu, Sisku i u kojim to tvornicama, da li u Đuri Đakoviću, Končaru, Ini, Plivi, Saponiji, Badelu, TDR-u TLM-u…?

Rečena Pupovčeva konferencija za novinare iščekivana je jer su se on i njegov SDSS našli u funkciji žrtve obračuna premijera Plenkovića i vrha njegova HDZ-a s pripadnicima hrvatske desnice.

Kako je hrvatska javnost već mjesec i pol dana čekala da Pupovac objasni što misli o Vučićevoj izjavi da je Hrvatska nacistička zemlja, očekivalo se da netko i postavi to pitanje. No premda se to nije dogodilo, Pupovac je na to nepostavljeno pitanje sam odgovorio kazavši kako je on šest puta dao prisegu na hrvatski Ustav.

Nije se, pak, trebalo očekivati da će izrijekom reći da Vučić nije u pravu, te da on sam nije zastupnik u nacističkom saboru. Nekako u isto vrijeme kad je Pupovac novinarima dočaravao sliku redova Srba koji čekaju potpisivanje lojalnosti na hrvatskim trgovima, Andrej Plenković je u Saboru Bruni Esih odbrusio da je nikad ne bi stavio na HDZ-ovu izbornu listu da ju je poznavao.

Već je sasvim razvidno da se Plenkoviću uz Esih i Hasanbegovića politički gadi i kompletna unutarstranačka HDZ-ova desnica. On ih shvaća kao neprijatelje, pa se prema njima tako i ponaša. Sa stajališta političke pragmatike, međutim, shvatljivo je što je on umjesto desnice za političkog partnera odabrao Pupovca i njegova tri glasa Srba u Saboru, a nije prvi HDZ-ov lider koji je to učinio.

Naprotiv, Pupovac već više od 20 godina figurira kao pouzdan igrač, koji je u nizu navrata HDZ-ovcima poslužio za krpanje većine. I samo u vrhu HDZ-a znaju zašto je toliko jednostavno i pouzdano politički trgovati s Pupovcem i zašto je to bolje nego trgovati s desnicom.

Kako bilo, jasno je da je za lidere HDZ-a Pupovac lojalan igrač. Kada su počeli zadnji u nizu političkih napada na Pupovca s hrvatske desnice, cijeli se Plenkovićev vrh aktivirao i stao u njegovu obranu.

Pupovac, koji je očito i dalje vještiji političar od mnogih u vrhu HDZ-a, danima je puštao vladajuće da ga brane, da lupaju po hrvatskoj desnici, sve kako bi ispalo da su pripadnici srpske manjine opet na meti zlih desnih Hrvata.

I to je taj najveći problem s Pupovcem, koji premda sastavni dio vladajuće koalicije, nikad neće javno i lojalno ponašati se kao dio tog tima, nego će stajati na izdvojenoj manjinskoj poziciji i sa strane odrađivati politički biznis.

U napetoj situaciji uoči prosvjeda u Vukovaru najmanje što Plenković može jest zatražiti od Pupovca da prestane dolijevati ulje na vatru. I da mu Pupovac otkrije na kojim su to trgovima i u kojim tvornicama tijekom rata Srbi morali potpisivati lojalnost Hrvatskoj, piše Davor Ivanković / Večernji list

 

 

Hrvoje Zekanović: Odgovor Pupovcu i njemu sličnima!!! (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Jugoslavenski koncept u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Protiv inicijative Triju mora su oni koji ne žele boljitak Hrvatske

U ponedjeljak i utorak 17. i 18. rujna za budućnost hrvatskoga gospodarstva održan je u Bukureštu važan susret na vrhu predstavnika zemalja članica tzv. Inicijative triju mora, a sudjelovali su i predsjednik Europske komisije s povjerenicom za regionalnu politiku, ministar energetike SAD-a i njemački ministar vanjskih poslova.

Ideju o neformalnoj političkoj platformi koja je dobila naziv Inicijativa »Tri mora« (odnosi se na Baltičko, Crno i Jadransko more) prva je javno iznijela hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović g. 2015., a ubrzo se priključio i poljski predsjednik te se danas ta političko-ekonomska platforma vodi kao hrvatsko-poljska inicijativa.

Inicijativa triju mora povezuje 12 članica zemalja Europske unije: Hrvatsku, Poljsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Litvu, Latviju, Estoniju, Sloveniju i Austriju, a kao cilj toga povezivanja ističe se podizanje razine energetske sigurnosti, čvršće prometno i digitalno povezivanje te razvoj tržišta i socijalne kohezije u širem smislu.

Inicijativu triju mora odmah su podržale Sjedinjene Američke Države, a na političkoj sceni, kako svjetskoj i europskoj tako i hrvatskoj, izazvala je različita sumnjičenja, a može se reći uz ignoranciju i tihi otpor.

Na svjetskoj razini sumnjičilo se da je to upereno protiv Rusije, na razini Europske unije ili je inicijativa bila ignorirana ili je bila sumnjičena za ugrožavanje interesa najmoćnijih članica EU-a.

Ti nesporazumi ili sumnjičavosti, čini se, više ne postoje jer je, kako je objavljeno, ruski predsjednik navodno izrazio želju da Rusija postane članica ili suradnica te inicijative, a sudjelovanje njemačkoga ministra vanjskih poslova na susretu u Bukureštu pokazuje da Njemačka mijenja mišljenje o toj inicijativi i da bi čak, kako pišu neki mediji, i sama željela postati članica.

Ignoriranje inicijative u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, premda je inicijativa prvoga javnoga promotora imala baš u Predsjednici, taj je projekt najprije primljen vrlo hladno, a u dijelu političkoga spektra i u dijelu medija s podrugivanjem ili čak s negodovanjem, te još ni danas nije posve jasno je li taj projekt prerastao u stvarno prihvaćen jedinstveni politički program i cilj hrvatske vanjske politike.

Poznato je da po ustavu u Hrvatskoj vanjsku politiku zajedno kreiraju predsjednik odnosno predsjednica države i Vlada preko ministarstva vanjskih poslova.

Poznato je također da, premda obnašatelji tih dužnosti dolaze iz jedne te iste političke opcije, razilaženja među njima u nekoliko navrata nisu mogla ostati u sferi povjerljiva dogovaranja, nego su postajala zahvalna materija za medije i medijska prepucavanja – što je veliki znak nezrelosti hrvatske državne politike ili pak znak neslobode političkih protagonista na državnim položajima.

Dok Inicijativa triju mora očito i u razmjerima svjetske politike i u razmjerima politike EU-a sve snažnije afirmira svoju važnost i svoju vrijednost, u Hrvatskoj kao da ne posustaju ignoriranja, kolebanja i oklijevanja, kao i protivljenja tomu projektu.

Projekti poput koridora za energetsku opskrbu, komunikacijska infrastruktura, kao i modernizacija naših ekonomija kroz širenje prometnih veza, omogućit će punu integraciju srednje Europe s ostatkom našega kontinenta i izbrisati umjetne, ali još uvijek postojeće podjele između stare i nove, zapadne i istočne Europe te definitivno pridonijeti višoj razini napretka Europe kao cjeline«, rekla je u Bukureštu hrvatska Predsjednica, koja je na taj skup došla sa 11 hrvatskih projekata.

Od tih 11 projekata tri su iz područja energetike, jedan iz digitalnih komunikacija te sedam iz područja prometnoga povezivanja, a ukupna im je vrijednost 1,782 milijarde eura. Među najvažnijim su projektima LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom ukupne vrijednosti 263 milijuna eura i Jonsko-jadranski plinovod u vrijednosti od 600 milijuna eura.

Projekti

Od sedam prometnih projekata najvažniji su nadogradnja infrastrukture Luke Rijeka u vrijednosti od oko 430 milijuna eura te izgradnja drugoga kolosijeka te obnova i modernizacija željeznice na dionici Škrljevo – Rijeka – Jurdani u vrijednosti od 305,07 milijuna eura.

Digitalni je projekt nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ona još ne postoji, a vrijedi 101,4 milijuna eura.

Svi ti hrvatski projekti pripadaju infrastrukturi u kojoj Hrvatska jako kasni te su vrlo važni za budućnost hrvatskoga gospodarstva i doprinos da se smanji sve teže podnošljiva razlika između bogatoga zapada i po nekim aspektima siromašnih zemalja srednje i istočne Europe.

Oklijevanje ili protivljenje projektu Inicijative triju mora u Hrvatskoj može imati samo jedan razlog: nepoželjan boljitak Hrvatske.

Jasno je da ni jedan političar ni jedna politička opcija u Hrvatskoj nikada ne će otvoreno priznati da joj je cilj djelovanja nepoželjan boljitak Hrvatske, ali (ne)djelovanje, odnosno oklijevanje u reformama, u projektima, u definiranju realnih gospodarskih ciljeva s gledišta hrvatskih nacionalnih interesa ne može skriti da su im od hrvatskih važniji neki drugi ciljevi.

Te politike i ti političari kojima nije stalo do stvarnoga boljitka hrvatskoga društva i hrvatskoga naroda ne mogu živjeti u tobožnjem zrakopraznom prostoru, nego žive i utemeljeni su na višedesetljetnom jugoslavenskom konceptu i za njega uporno rade.

Premda te politike i ti političari ni tu svoju opciju nikada ne će jasno i glasno deklarirati, oni joj služe, bilo prisilno bilo po svom izboru, te se protive svim inicijativama za ikoju integraciju Hrvatske izvan tzv. jugoslavenskoga koncepta pa im je neprihvatljiva i Inicijativa triju mora.

Upravo neprihvaćanje te inicijative potvrda je životnosti jugoslavenskoga koncepta u Hrvatskoj.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari