Pratite nas

Komentar

Cinizam na državnim jaslama

Objavljeno

na

F. M. Dostojevski kaže da je realizam koji ne vidi dalje od vlastitog nosa gori od fanatizma upravo zato jer je slijep. Kratkovidni ili slijepi realizam uvijek se trudi opravdati vlastitu logiku, čak i kad ona nema previše veze s realnim stanjem stvari. Kada takav navodni realist dobije moć odlučivanja o nekome ili nečemu, ona postaje besprizorni cinik koji na pitanje „Zašto to radiš?“ odgovara frazom „Zato što mogu.“

Cinizam na državnim jaslama…

Kad je u pitanju vladanje nad ljudima, nad društvom i nad novcem koji tim ljudima pripada, ili još više, nad zakonima, takvi ljudi postaju naročito opasni, pogotovo jer se u pravilu stavljaju iznad moralnih normi. Mijenjaju zakone kad im oni ne idu u prilog. Kad se od njih zahtijeva promjena zakona da bi se zaustavila neka loša praksa ili poboljšalo stanje određenoj skupini ljudi, tada se izjavljuje da su zakoni takvi i da se tu nitko ništa ne može pa čak ni – zakonodavac.

Kukuriku vlada puna je takvih cinika. Cinik svemu zna cijenu, ali ničemu vrijednost. Zna se cijena autocesta, ali se ne zna vrijednost. Zna se cijena troška pomoći za djecu invalide, ali se ne zna vrijednost. Zna se cijena studija za jednog studenta, ali se ne zna njegova vrijednost. Referendum košta, automobili ne.

Cinik je osoba koja zna što radi, zna zašto nešto radi i baš zato to radi. Za „naše“ cinike Dubrovnik je kokošinjac, Vukovar kasaba, silovane žene mogu u gay paradu, a svi skupa možemo spakirati kufere jer Hrvatska ionako nikad neće biti bogata država, osim eventualno kad počnemo bušiti naftu i tako se obogatimo.

…i slijepi realizam na Markovom trgu

Posljednji potez, kojim je u proračunu izglasano dodatnih 5 milijuna kuna za financiranje parlamentarnih stranaka iz državnog proračuna vrh je, ili bolje reći dno ove vrste cinizma, kojim je vladajuća garnitura sama sebi čestitala treću godišnjicu mandata i ocijenila sebe najvišim ocjenama. Valjda su se počastili, kao kad ovisnik o klađenju dobije neki sitan novac, pa ode u kafić i počasti sve goste, čak i one koji mu nisu dragi. Dodatno, odlučeno je da se visina sredstava dodijeli prema broju zastupnika u trenutku konstituiranja posljednjeg saziva Sabora. To znači da će SDP sebi prisvojiti novac i za Mirelu Holy, HNS za Nataliju Martinčević, a IDS za Damira Kajina.

Slijepi realizam može se vidjeti i na web stranici Kukuriku koalicije koja se za prošlu godišnjicu pohvalila: “Dvije godine poslije, Hrvatska je zemlja u kojoj se javni novac ne razbacuje na potkupljivanje različitih socijalnih grupacija i na javne investicije kao pokriće za korupcijske operacije. Dvije godine poslije, Hrvatska ima Vladu koja vodi odgovornu i razumnu politiku u interesu svih građana.“

Tri godine poslije, Hrvatska je šestu godinu u recesiji, s daljnjim realnim padom BDP-a za približno 0,6 posto na kraju 2014., rast nezaposlenosti na 17,7 posto, niži prihodi od PDV-a, Hrvatski javni dug 2014. mogao bi dosegnuti 81,7 posto BDP-a itd. Tri godine poslije, Hrvatska ima najlošije prognoze od svih država članica EU. Tri godine poslije, Hrvatska doživljava egzodus vitalne radne snage na Zapad. Prema neprovjerenoj informaciji, samo u studenom prošli mjesec i samo na biro u Münchenu stiglo je 30.000 zahtjeva za radnu dozvolu iz Hrvatske. Tri godine poslije, zatvoreno je 3.000 malih farmi. Tri godine poslije… Popis je beskrajan.

Barem populizam, ako ništa drugo

Netko će odmah reći kako bi bilo populistički uzeti 5 milijuna kuna strankama i dati ga nekom drugom. Ali budimo realni. Ako se može u kampanji populistički govoriti, mogu se vući i populistički potezi. Pa zato dajte, gospodo! Dajte nam populističkih poteza, njih ste i obećavali. Obećavali ste pomoći poduzetnicima. Zvuči populistički – napravite to. Obećavali ste pomoći 100-postotnim invalidima – pomozite im! Obećali ste koješta i zaista je zvučalo populistički. Dajte napravite barem nešto.
Napravite barem jedan populistički potez. Za strateške poteze i vizije ionako niste sposobni.

Izvor: Narod.hr

facebook komentari

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slijedi masovna beatifikacija ‘novog sveca’ u njihovom kalendaru. Nebeskom!

Objavljeno

na

Objavio

Ratko Mladić ide na doživotnu.

Razmišljam nešto da nitko ni u snu nije mislio da itko ima šanse protiv udruženih terorista i JNA.

Nikada ni pomislili nisu da mogu izgubiti rat.
Od tu iživljavanje i bestijalnosti bez mjere .
Mučenja, klanja, silovanja.
A iza njih armija!

Sve si mislim kako je to biti pripadnik naroda koji se nikada nije suočio sa svojom kolektivnom psihologijom.

Psihologijom naroda koji je potpuno kopirao svog dugogodišnjeg gazdu, Turke , u baš svakoj bestijalnosti koju su oni njima činili.
Sindrom zlostavljanog zlostavljača.

Pokušali su pronaći spas u mitologiji.
Proslavi izgubljenih bitaka.

Nametnuti se kao direktori, oficiri, žandari i milicionari, šefovi i nadređeni. Njihov zločin u poraću 45 ostao je nekažnjen. Priklonili se pobjednicima. Da bi pokazali sav sjaj svoje impotencije 91.
Primitivno, krvožderno.

Srdžba onih koji su šetali opanke stoljećima.
A svoj sram nikada racionalizirali.
Nadmeno agresivni.

I kada prijateljuju i kada ratuju .

Tek nad civilima i zarobljenicima postajali su moćni.

Govoreći o nasilju i kakve konkretne posljedice kontinuirano nasilje može ostaviti na čovjeka, sa zgražanjem gledam kako se odražava na jedan narod.

Koji je odlučio živjeti u mitologiji .

U negaciju kao najprimitivnijem obliku obrambenog mehanizma .

Zato je gotivo nemoguće uspostaviti racionalni dijalog s njima. Unatoč tome što je jezik sličan, a i zemljopisna širina.

Dijelovi mozga koji komuniciraju su potpuno različiti.

Duboko usađen u bazalne ganglije, mitologiju i odmak od stvarnosti ovaj narod na Balkanu treba godine da bi se otrijeznio.
Unatoč tome što je za lidere birao psihijatre. Koji su manipulirali ovom spoznajom.

Slijedi masovna beatifikacija novog sveca u njihovom kalendaru. Nebeskom, na lunatički način .

dr. Gordana Zelenika / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari