Pratite nas

Reagiranja

Cinizam trojanskog konja islamskih fundamentalista

Objavljeno

na

Koliko čovjek mora biti bez karaktera i obraza pa izjaviti: “Mogu biti predstavnik Hrvata iako oni za mene nisu glasali”.

Upravo je to učinio netom nakon izbora Zlatko Komšić, trojanski konj Bakira Izetbegovića i njegovih islamskih fundamentalista. Neviđeni cinizam s kojim nastupa i (već u prvoj izjavi nakon izbora) najava mogućnosti tužbe protiv Republike Hrvatske vezano za gradnju Pelješkog mosta, samo svjedoče ono što o njemu oduvijek znamo: on je oruđe u rukama onih kojima do Bosne i Hercegovine nije stalo.

Komšić ni u jednoj hrvatskoj općini nije dobio izbore i po broju glasova višestruko zaostaje za dr. Draganom Čovićem. Čiji on uopće može predstavnik biti pokazat će se vrlo skoro. Hrvatski zasigurno ne. Osoba koja nije izabrana od Hrvata (u državi po Ustavu formalno uspostavljenoj na etničkoj ravnoteži tri konstitutivna naroda) i povrh toga smatra da je ukidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda preduvjet za stabilnost iste nema legitimitet i njezin izbor može voditi jedino u blokadu institucija koje ni do sada nisu bogzna kako funkcionirale upravo zbog opstrukcije muslimana i kontinuiranih pokušaja majorizacije, kao i zbog tvrdoglavog odbijanja izmjene izbornog zakona (što je bio preduvjet za poštene i pravedne izbore).

Federacija s dva pulena Bakira Izetbegovića a bez hrvatskoga predstavnika u Predsjedništvu države nema budućnosti i vrijeme će pokazati kako ovakvo ponašanje muslimana vodi ravno u ćorsokak.

Dok kroz usta “hrvatskog” člana kolektivnog Predsjedništva progovara Bakir Izetbegović (a zna se dobro što je njegova koncepcija i kuda vodi), za BiH sreće nema. Niti stabilnosti.

Iza njihove koncepcije “građanske BiH” krije se unitaristička vizija koju je još 1979. godine formulirao Alija Izetbegović u svojoj “Islamskoj deklaraciji”, a danas je Bakir Izetbegović i njegova vrhuška nastoje provesti u djelo uz pomoć Erdogana.

Jedna od “originalnih” izjava muslimanskog trojanskog konja Komšića (kako on “ne predstavlja narod, nego građane” (HTV Prvi program, Dnevnik, 8.10.2018. u 19,00 sati) u nesuglasju je s ustrojem BiH, Daytonskim sporazumom i njezinim Ustavom, budući da je ona utemeljena na ravnoteži prava triju konstitutivna naroda.
Da BiH poštuje vlastiti ustav, ona ne bi ni imala izborni zakon po kojemu je cijela Federacija BiH jedna izborna jedinica, jer to po automatizmu omogućava majorizaciju brojnijeg naroda.

Može li to ostati bez odgovora Republike Hrvatske? Smije li svijet šutjeti o ovom očitom kršenju temeljnih postulata na kojima je ustrojena BiH? Što kažu SAD, kao jamac Daytonskog sporazuma?

I nije li vrijeme da se i sami bosansko-hercegovački muslimani trgnu i konačno raščiste s time, treba li njima uopće ta Bosna i Hercegovina ili ne?

Zlatko Pinter

 

PETROV OŠTRO PORUČIO: ‘Komšić ne smije biti primljen u Zagreb!’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje g. Zvonimira Ilijića na odluku Antonija Nuića

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani članovi Časnog suda, kolege, primio sam s puno zakašnjenja vaš dokument u kojem me upoznajete da je aktualni predsjednik DHFR uputio prijavu Časnom sudu protiv mene i odmahpredložio i kaznu: isključenje, pa se, prema uputstvu, očitujem o predmetu.

Jedan sam od najstarijih i najdugovječnijih članova Društva koje je nastalo cijepanjem Društva hrvatskih filmskih radnika, pa je, na taj način i slijednik društva u kojemu sam član od 1978. godine.

Imam gotovo sedamdese godina i najlakše od svega bi mi bilo sve zaboraviti i maknuti se, šutke, kao što je to u Hrvatskoj, najčešće i običaj.

Ali, eto, nekako nisam napravljen od takvog materijala.

Sve zašto me predsjednik Nuić, iz svoje pozicije moći optužuje je da sam slijedio prava i OBVEZE koje članovima DHFR nalaže Statut ove udruge kao i Zakon o udrugama.

A tamo piše da je svaki član odgovoran za ono što se u udruzi događai da je pravo i obveza brinuti se za dobrobit udruge te da se, ako ne uspije dobiti odgovore na svoje sumnje u regularnost rada udruge,od onih koji udrugu vode, trebao bratiti nadležnim državnim institucijama .

I ja samupravo to učinio.

Nakon što je u više navrata nekolicina članova (među njima i ja) postavljala pitanjana Skupštinama, uputio sam moja pitanja pismenim putom (mailom) i tražio odgovor od vodstva Društva, upozoravajući da ću, ako ne dobijem odgovor, posegnuti za sredstvima na koja me upućuje Statut i zakon RH.

Kako odgovore na navedena pitanja nisam dobio, uputuo sam Kaznenu prijavu ZBOG SUMNJE u način rada ljudi koji su Društvo vodili a koji su, po (ne samo) mom mišljenju, na taj način, ugrožavali ne samo rad, nego potencijalno doveli u opasnost i samu opstojnost DHFR.

Također me se tereti i određenimt ekstovima ,koji su prenašani kroz medije, a koje sam potpisao kao predsjednik određeneu druge (što jasno i piše u inkriminiranim tekstovima).

Ne smatram da sam postupio suprotno pravima članova DFRH koja im daje Statut i zakoni RH i s indignacijom odbacujem opskurnu optužbu da sam nanio štetu ugledu DHFR.

Osobe koje smatraju da je njihov ugled ugrožen, pozivam da pokrenu osobne tužbe, a ne da se sakrivaju iza moći koju im (trenutno) daje njihova pozicija.

Ako Časni sud postupi prema napucima predsjednika Nuićai time izravno suprotno Statutu i Zakonu o udrugama, poduzet ću pravne radnje koje mi stoje na raspolaganju.

kolegijalni pozdrav,

Zvonimir Ilijić, redatelj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari