Pratite nas

Kolumne

Civil Gordan Bosanac i hrvatski sigurnosni sektor

Objavljeno

na

Dvije su institucije, stasale za vrijeme Domovinskog rata, dugo ostale netaknute jugoudbaškom rekolonizacijom nakon trećejanuarske okupacije 2000. godine.

To su Hrvatska vojska i obavještajna služba, što je, između ostaloga, logično jer su ujedno i najzaslužniji za pobjedu u osloboditeljskom Domovinskom ratu.

Ostale institucije, od ministarstava, sudstva, državne uprave, javne televizije, kulturnih ustanova i t.d., nikad nisu u dostatnoj mjeru dezinficirane, čak ni u Tuđmanovoj eri, a sve je posljedica neprovedene lustracije.

Doduše, nije da se od 2000. godine jugounitaristi nisu trudili. Prisjetimo se Mesićevog umirovljenja hrvatskih generala, Kotromanovićevog „remonta“ zrakoplova, Josipovićevog „obračuna“ s „obavještajnim podzemljem“ – sve to bijaše usmjereno destabilizaciji institucija koje su bile (i u znatnom dijelu ostale) neokaljane te u koje je hrvatski puk vjerovao, odnosno imao povjerenja.

Nažalost, ispada da programska načela reudbašizacije i rastakanja ono malo zdravog tkiva u Hrvata, koju provodiše Mesić-Sanader-Josipović-Kosor-Milanović, sad nastavljaju Plenković, Pupovac i Vrdoljak.

Naime, saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost jednoglasno je Saboru za imenovanje predložio predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Za članove Vijeća predloženi su dr. sc. Gordan Akrap, stručnjak za informacijske znanosti koji je prije radio u sigurnosnom sustavu i diplomaciji, Eduard Briški, inspektor u HAKOM-u, dr. sc. Josip Čerina, doktor informacijske i komunikacijske znanosti koji je radio u Hrvatskom centru za razminiranje i kojeg su članovi Odbora već lani predložili u Vijeće, ali je i taj natječaj na kraju poništen.

Predloženi su još i Mile Štefanac, saborski službenik, Gordan Bosanac iz nevladinog sektora koji u Centru za mirovne studije vodi program Ljudska sigurnost te Vojko Rešetar koji je bio konzul RH u Mostaru.

Gordan Bosanac je pomladak petokolonaške linije predvođene bratom i sestrom Pusić, Vesnom Teršelič, Draganom Zelićem, Sanjom Sarnavkom, Uršom Raukar i dalje redom.

Gordan Bosanac autor je brošure koja se u ožujku 2015. dijelila za vrijeme Okruglog stola o 10 godina civilnoga sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim mirovnim misijama i operacijama, koje je u Saboru organiziralo MVEP.

“Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju ‘Oluja’ kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995.”, napisao je Bosanac u brošuri nazivajući Hrvatsku “konfliktnom zemljom”, a koju je objavio Beogradski centar za sigurnosnu politiku.

Ujedno je voditelj programa Društvena solidarnost i razvojna suradnja, te član izvršnog odbora Centra za mirovne studije, ne radi samo u jednoj od navedenih udruga i organizacija, kao i član upravnog vijeća GONG-a, satelita SDP-a.

Centar za mirovne studije oko 81% sredstava dobiva iz stranih izvora, od toga 62,7% iz fondova Europske unije. U 2013. je godini raspolagao s budžetom od 4,523 milijuna kuna.

Radi se, stoga, o klasičnom parazitu koji osim što skoro cijelo više od desetljeća ruši hrvatsku državu, biva financiran od stranih veleposlanstava i stranih središta moći. Kako taj i takav može (u ime građana?!) nadzirati rad obavještajnih službi koje skrbe o nacionalnoj sigurnosti i štite nacionalne interese?

Kako će on uopće proći sigurnosnu provjeru, ako ga financiraju druge države i EU, pored toga što je izrazito protuhrvatski nastrojen. Komu će Bosanac prenijeti saznanja o radu SOA-e?

S obzirom da je predsjednik spomenutog saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Ranko Ostojić “Svastika”, čije je telefonske razgovore s britanskim obavještajcem nedavno objavila „Bujica“, od Bosanca možemo očekivati još gore. Isto je tako nevjerojatno da je Bosanca, između ostalih, na toj sjednici Odbora podržao i vladajući HDZ.

Zar Republika Hrvatska nema nekog normalnog sina, odnosno domoljuba i rodoljuba kojega bi odabrala za nadzor obavještajnih službi u ime građana RH, nego odabire osobu koja ne prolazi sigurnosnu provjeru ni za rad u gradskom vodovodu?

S druge strane, Gordan Bosanac je je inače jedan od osnivača LGBT grupe Iskorak te jedan od su-pokretača Queer Zagreb festivala.

Uzmemo li u obzir činjenicu da su homoseksualci i ostali „rodno nesigurni“ koji digoše ruku za Istanbulsku konvenciju, izrazito zastupljeni u trenutnom vrhu kako HDZ-a, tako i Vlade, možda Bosanac svoju novu funkciju može zahvaliti upravo toj „tajnoj“ vezi?

Mila Marušić / hrsvijet.net

 

Igor Peternel: Divota i zajedništvo na djelu!

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude HDZ-ov protivnik

Objavljeno

na

Objavio

Kažu da se neke stvari događaju jer na njih najviše utječu osobne pogreške. U slučaju HDZ-a najveći krivac za stanje u stranci i lošu perspektivu na nadolazećim parlamentarnim izborima je predsjednik stranke Plenković i sateliti, poslušnici kojima se okružio.

Ti poslušnici, izravni su krivci za stanje u kojoj se HDZ nalazi. Upravo su ti poslušnici krivci što nisu od prvog dana ukazivala na probleme i njihovo besmislenom spremanje pod tepih u nadi da će probleme rješavati netko drugi ili će nestati sami od sebe.

Piše: Ante Rašić

Nesposobni i korumpirani ministri, nered u stranci od najniže razine u svim organizacijama i isplivavanje loših kadrova na površinu, dok se sposobne i obrazovanje guralo na marginu bilo je samo dio nepotističko, klijentelističko korumpirane hobotnice koja je pustila pipke u HDZ-u.

U takvom okruženju bez obzira na trud i uloženu energiju nitko pa ni Plenković ne može raditi. Narod kaže da je svatko kovač svoje sreće pa je tako i Plenković kovač svog uspjeha ili neuspjeha.

Plenkoviću je od prvog dana najveći problem bio odabrati ljude od povjerenja i to je bilo normalno jer Plenković je od prvog dana bio netko izvan struktura ili strano tkivo u strukturi.

Upravo je odabir prvih suradnika i ministara Plenkovićev najveći krimen. Opterećenje njihovim aferama, Grupom Borg pa i zadnjom u nizu Afera unijele su u njega strah, strah od neuspjeha. Strah je vidljiv, možda ne običnom pučanstvu no vidljiv je onima kojima je to posao da vide i to iskoriste u kampanji.

Naravno da će Plenković nastojati maksimalizirati neugodne doživljaje, to nije samo u njegovoj prirodi, već u prirodi svih nas, no to neće eliminirati problem. Problem je već nastao u težnji za izbjegavanjem neuspjeha na izborima i ta težnja će nadjačavati težnju za poticanjem uspjeha.

Sjetimo se samo jedne rečenice iz poznatog filmskog serijala „Ratovi zvijezda„ gdje Gospodar Yoda izgovara „ Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev vodi do mržnje. Mržnja vodi do patnje”.

Možda bi se Plenković trebao zapitati zašto ima dva protivnika, pogotovo onog s kojim dijeli biračko tijelo. Za SDP zna da je njegov stalni suparnik, no trebao bi si postaviti pitanje, zašto Škoro, tko je kriv što se pojavio Škoro. Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude njegov, HDZ-ov protivnik.

Treba se priupitati čemu služe poluge vlasti i zašto njegov stranački aparat nije detektirao pojavu u vidu Škore na vrijeme.

Nije pitanje tko stoji iza Škore, već zašto stoji iza Škore. Koji su to motivi, porivi da mu netko pokušava preuzeti birače.
Samo slaganje listi bit će Plenkovićeva noćna mora. U moru neprepoznatljivih likova, političkih diletanata, karijerista bez pokrića s jako puno onih koje baza ne želi, ne poznaje, a guraju ih oni koji svoju prepoznatljivost nisu nigdje i nikada izgradili među onim koji odlučuju, biračima.

Na njegovu sreću, a na nesreću Tamnih sila koje guraju Škoru, ni oni nisu bolje sreće pri odabiru kandidata za liste ili velikih pojačanja kako ih žele prezentirati.

Riječ je o nakupini isluženih političkih marginalaca, bolje rečeno otpadnika iz nekoliko političkih stranaka ili udruga uz nekoliko časnih pojedinaca koji su zalutali u to društvo, vođeni nečijim slatkim i uhu ugodnim obećanjem.

Društvo iz interesne skupine, kodnog naziva Domovinski pokret, gdje je interes i osobna korist na prvom mjestu, društvo koje izgleda kao kazalište lutaka na koncu, kojim upravljaju Tamne sile, neodoljivo podsjeća na Neretljansku skupinu i njihove želje da pod krinkom Domovine, ostvare prije svega interese svojih osnivača iz dubine. Što modus operandi nije prepoznatljiv?

Hoće li ta ekipa biti pokretač one čuvene rečenice – Čovjek koji je postao teret mora otići.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Miljenko Stojić: Oni se ne bi dali iz sedla

Objavljeno

na

Objavio

U Sarajevu ponovno nije mirno. Prođe sv. misa zadušnica za hrvatske žrtve pa stigoše zabašureni računi na naplatu. Tko je i kako nabavljao neuporabljive respiratore za vrijeme pošasti zvane koronavirus?

Uhitiše tamo neke, a Bakir se Izetbegović prope na zadnje noge da ih spasi. Poče neviđeni pritisak na tužiteljstvo, sud. Rasplet se još očekuje. Rekoše da trag vodi do Sebije Izetbegović, Bakirove supruge. Ali po svemu sudeći ima tu i unutarbošnjačkog razračunavanja. Kamo žele krenuti? Na Zapad ili na Istok, dublji od onog Bliskog?

Može to biti i prema Erdoganovoj Turskoj gdje ovih dana ponovno pokušavaju da negdašnja najveća crkva kršćanskog svijeta Sveta mudrost (Aja Sofija) postane ponovno džamija kao nakon njezina zauzimanja 1453. U međuvremenu se javilo i veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Stava su da policija i tužiteljstvo trebaju djelovati profesionalno, bez političkog utjecaja. Neki u bošnjačkom svijetu to protumačiše kao neizravnu poruku Hrvatima.

Hrvati, pak, s druge strane zgradu Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru obasjaše bojama američke zastave, uz natpis »Zajedno protiv korupcije«. Očito oni to sve drukčije shvaćaju, prisjećajući se ujedno da su Bošnjaci znali i prečesto Stari most obasjavati bojama turske zastave. To je ta Bosna o kojoj određeni pričaju, dok Hercegovinu izostavljaju. Po Tvrtku Miloviću pridružuje im se i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić. Nazočio je obljetnici HVO Sarajevo koju je organizirao Marinko Pejić, član HNV-a. Ali je dotični i član »notorne asocijacije intelektualaca Krug 99«, poznate po tomu što redovno ugošćuje izlagače koji tumače da je Hrvatska agresor na BiH. I to će se morati pročistiti kao i nabavka respiratora pa kamo god trag odvede.

Pejić nije u P.E.N. centru BiH, ali nije Krug 99 daleko od toga. Dotični pozvaše na otpor fašizmu i revizionizmu, imajući pred očima kardinala Puljića i spomenutu sv. misu zadušnicu u katedrali. Nisu zaboravili ni razne ulice i ustanove po Sarajevu koji nose imena istaknutih ličnosti iz NDH, muslimanskog ishodišta. Sve bi oni to poravnali po kratkom postupku. Onako kako su ravnali »oslobodioci« 1945. kad uđoše u to Sarajevo. Dotični su njih zaboravili, a ubijali su danima dok im se nije učinilo da je grad dostatno »oslobođen«. U svemu ovome pridružuju im se i neki koji govore da je »Sarajevska misa za Bleiburg subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze«. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom nije imao kad na to čekati nego je odmah prekinuo sve odnose s Vrhbosanskom nadbiskupijom i zalupio vrata ekumenizmu. Ta njegova budnost pokazala se i dok su kokarde i zvijezde petokrake nastojale ovladati Bihaćem. Podupirao ih je svom snagom, kako govore dostupni medijski zapisi. Nekako i razumljivo za njega u svjetlu svetosavlja, ali što je s nekima u redovima Katoličke crkve u Hrvata (usput, oni ne vole ovaj naziv)?

Kako ne prepoznaju žrtve svoje pobijene braće i sestara? Od svega neka samo uzmu obljetnicu maceljskih događaja i sve će im biti jasno. U toj predivnoj gori, Maceljskoj, jugokomunisti su pogubili oko 15.000 Hrvata. Među njima 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Do sada je njih nešto preko 1.200 otkopano i dostojno pokopano. Zar tu išta treba reći ljudskom srcu, ne samo hrvatskom?

Ništa čudno da je jugokomunizam tako djelovao. Staljin mu je davno pokazao put. Nažalost određenima pokazuje i danas. Prozvali su se antifašistima ili antifama te jašući na tom valu taru sve oko sebe. Bilo je tako i u Sarajevu prošlih dana, a u SAD-u je još uvijek. Ne trpe drukčiju sliku svijeta, silom nameću svoju. No, američki predsjednik Trump ih se ne boji i ne ulaguje im se. Spreman ih je spriječiti po svaku cijenu, iako neki razvikani mediji u hrvatskom društvu kažu da Amerika gori dok Trump twita. Koja drskost i podvala! Takvima je neizravno odgovorio kardinal Bozanić u povodu sv. mise za Domovinu 30. svibnja. Opomenuo ih je da je nerazborito politički se poigravati kalendarom zajedničkog nacionalnog spomena. Treba se s tim složiti, iako 25. lipnja također nije bilo kakav nadnevak.

No, vratili smo se na 30. svibnja i neka tako ostane. Ali zaboravismo Trumpa. Osim što se bori protiv antifa, bori se i protiv progona vjere u suvremenom društvu. Potpisao je ukaz o vjerskoj slobodi u svijetu, nakon što je posjetio crkvu Sv. Ivana Pavla II. i tamo se, naravno, pomolio. Dotle su antife urlale po ulicama, razbijale i palile, također i crkve. Sve u ime borbe protiv rasizma, jer je bijeli policajac proteklih dana skrivio smrt crnca Georgea Floyda. Koliko je njima stalo do toga u povodu čega navodno prosvjeduju kazuje i podatak da su vandalizirali kip poljsko-američkog junaka Kościuszka koji se zalagao za slobodu i obrazovanje robova. Ozbiljni promatrači kažu da samo provode naloge totalitarne globalističke elite iz sjene vođene demonima. Taj mrski Trump ne samo da je dopustio služenje katoličke sv. mise u Bijeloj kući, nego je dopustio i unošenje kipa Gospe Fatimske. A taman se sve lijepo počelo privoditi kraju nakon što je ubijen Kennedy, nakon što su Bijelom kućom gospodarili Clinton i Obama. Sve to nažalost nije uspio prepoznati washingtonski nadbiskup Wilton Gregory. Napao je Trumpa zbog njegove molitve u spomenutoj crkvi i zbog rastjerivanja prosvjednika. Oni su za njega izgleda nevina dječica. Poput antifa u hrvatskom narodu ili poput onoga seljaka koji je, nadajući se bogatom daru, izdao posljednjeg hrvatskog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića Kotromanića čiju smo smrt po turskim rukama nedavno obilježili.

Uhvatit nam je se zaista u koštac s antifama oko nas i u nama. Zlo je to. Neka nam u tomu pomogne rečenica: »Ne može se biti antifašist, ako u isto vrijeme nisi i antikomunist«. Prestat će tada razne hajke, zavladat će mir. Učinimo to što prije.

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari