Pratite nas

Život

Cjelovita kurikularna reforma je kontaminirana kao i Arbitražni sud u sporu sa Slovenijom i zato ju treba potpuno odbaciti

Objavljeno

na

Uzalud se dr. Boris Jokić upreže prikazati Cjelovitu kurikularnu reformu[1] projektom koji ima nadpolitičnu dimenziju i u kojoj su prije svega poštovana pravila stručnosti i profesionalnosti, a s ciljem uzdizanja obrazovnog standarda na znatno višu razinu, kad jedan veliki dio građana Republike Hrvatske jasno prepoznaje već dobro uočljive elemente lijevo-liberalnog koncepta koji je itekako isprepleten u reformi koja se nudi, a u ovoj je fazi posebno prepoznatljiv u apriornom odbacivanju bilo kakve kritike Cjelovite kurikularne reforme i u etiketiranju onih koji se usude propitkivati o njezinoj vrijednosti, piše na stranici vjeraidjela.com

[ad id=”93788″]

Koncept djelovanja te reforme, naime, uopće se ne čini bitno drugačiji od koncepta na kojemu su izniknuli projekti vezani uz Zdravstveni i Građanski odgoj, a to je uočljivo ne samo u većem broju istih ljudi koji su radili na svim tim projektima, nego i u mnogim drugim elementima, pa tako i u malicioznom pokušaju izigravanja javne rasprave. Takvo izigravanje javne rasprave bio je redovit slučaj za prošle vlasti, koja je svaku primjedbu potpuno ignorirala i donosila nezakonita rješenja po kojima su nam nametnuti mnogi i mnogi protuustavni propisi,[2] a na području obrazovanja omogućeno je pobornicima “antifašističkih tekovina” i pobornicima rodne ideologije nesmetano ulaženje u škole i provođenje indoktrinacije.

Manipuliranje javnošću preko netransparentne javne rasprave

Snježana-Majdandžić-Gladić

Snježana-Majdandžić-Gladić

Čini se kako su isti ljudi zamislili i dobili svojevrsnu i brzinsku, a nedovoljno promišljenu suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se i rasprava o Cjelovitoj kurikuluranoj reformi provede na sličan netransparentan način, a sve s ciljem kako bi bila što prije odobrena i kako bi se što prije započelo s ideologizacijom obrazovnog sustava. Tek, naime, nakon upita gdje je ta javna rasprava, doznajemo način i vrijeme njezina trajanja. Drugim riječima, tjednima se manipuliralo informacijama o vremenu i načinu javne rasprave, odnosno iako su mediji pisali da je stručna rasprava započela 29. veljače, tek sada službeno saznajemo da se rasprava odvija u dva vremenska i načinska okvira, odnosno da se najprije odvija stručna rasprava, i to od 14. ožujka do 1. svibnja, a nakon nje će slijediti javna rasprava, ali bez preciziranja dana dovršenja. Ne treba ni napominjati kako je i nakon te objave ostalo još uvijek mnogo toga nejasnoga.

Manipuliranje javnošću preko nejasnog i dvosmislenog sadržaja dokumenata

Uz mnoge druge netransparentne elemente, kao npr. po kojim su kriterijima birani stručnjaci za rad na Cjelovitoj kurikularnoj reformi, a još više po kojim su kriterijima drugi odbijeni, zatim zašto su svi dokumenti istovremeno rađeni, umjesto da se najprije donesu strateški važniji, a tek onda oni niži, kao i zašto se “službena” stranica te reforme – kurikulum.hr – čini kao stranica nekoodriniranog nabacivanja informacija itd., svakako valja upozoriti na rečenične sklopove objavljenih dokumenata, a koji bacaju sjenu na dobronamjernost reforme. Naime, u većini tih dokumenata ne mogu se iščitati jasne i nedvosmislene odrednice koje njeguju temeljne vrijednosti kao što su istinsko dostojanstvo ljudske osobe, uloga i značenje braka i obitelji onako kako ih definira Ustav RH, razvijanje i prenošenje nacionalnog i domoljubnog ponosa utemeljenog na vrijednostima proisteklima iz Domovinskog rata, poštovanje i njegovanje vlastite vjeroispovijesti i prava na djelovanje u skladu sa svojom savješću itd., nego te vrijednosti (namjerno) ostaju visjeti u zraku kako bi ostavile prostora da se u datom trenutku protumače sasvim drugačije, pa tako i vrlo usklađeno s “antifašističkom” i rodnom ideologijom.

S obzirom da se nova vlast percipira kao sušta suprotnost prethodnoj, odnosno kao ona koja želi njegovati naš nacionalni i kulturni identitet, doista se javnost ima pravo čuditi zašto se svaka kritika Cjelovite kurikularne reforme označava kao politikanstvo i desničarenje. Tema je prevažna i svaka primjedba zaslužuje da ju se temeljito preispita, a ne ignorira ili obezvrijedi.[3]

Cjelovita kurikularna reforma je kontaminirana lijevo-liberalnom ideologijom i treba ju ili odbaciti ili dati na ocjenu pravim i temeljitim stručnjacima

Drugim riječima, Cjelovita kurikularna reforma je, bez imalo sumnje, kukavičje jaje, a zbog nebrojenih upitnika i kontaminacije lijevo-liberalnom ideologijom zaslužuje da ju se u potpunosti odbaci. Ili, još bolje, sve što je do sada dr. Jokić učinio sa svojim suradnicima trebalo bi najprije biti podvrgnuto temeljitoj analizi npr. onih znanstvenika, sveučilišnih profesora, drugih nastavnika i drugih stručnjaka koji su marljivo i profesionalno radili na donošenju HNOS-a, ali ih je politika prethodne vlasti jednostavno izbrisala, a projekt nakon 5 godina postojanja i solidnih rezultata potpuno odbacila. Oni bi zasigurno lako znali prepoznati sve zablude i opasnosti Cjelovite kurikularne reforme, ali i njezine dobre strane, te bi tako mogli iznjedriti kvalitetan prijedlog kurikulne reforme, a kojemu bi nakon toga transparentna stručna i vremenski dovoljno duga javna rasprava još više dala na vrijednosti.

Nadati je se da će to moći i htjeti imati u vidu ministar dr. Predrag Šustar, jer davanje blagoslova zbrda-zdola sklepanoj reformi, i to onoj koja tek započinje na kraju mandata Kukuriku koalicije, doista vrijeđa zdravu pamet i dostojanstvo sveg naroda, jer se obrazovna reforma tiče baš svakoga. U ovom slučaju doista vrijedi ona mudra narodna: “Bolje spriječiti, nego liječiti…”

[1] Već sam naziv Cjelovita kurikularna reforma pokazuje da je riječ o nasilju nad jezikom, jer su njezini nositelji potpuno ignorirali savjet jezikoslovaca, koji su jasno upozorili kako izričaji kurikulum i kurikularni ne pripadaju hrvatskom standardnom jeziku. O tome je temeljito progovorio mr. sc. Petar Marija Radelj u tekstu Nehrvatski i neustavni naziv mrežne stranice kurikulum.hr. Ovdje će se oblik “kurikularni” koristiti samo u okviru službenog naziva reforme.

[2] Na mnoge i mnoge nelegalno sklepane zakone u mandatu prošle vlasti također je neumorno upozoravao mr. sc. Petar Marija Radelj u nizu tekstova u rubrikama Uskrata planiranja i Narod je zakonotvorac.

[3] Posebnu pozornost zaslužuju neumorna upozoravanja teologa Antuna Budimira, a koja se, uz tekstove drugih autora, mogu vidjeti u izborniku Cjelovita kurikularna reforma.

*mr. Snježana Majdandžić-Gladić je vjeroučiteljica u Osijeku i urednica stranice zlatnadjeca.com

vjeraidjela.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Širokobriježanin Joško Sopta prodajom crteža pomaže dječaku iz Mostara

Objavljeno

na

Objavio

Foto Jabuka.tv

Josip Sopta prije gotovo 12 godina imao je teški moždani udar i otada živi kao 100-postotni invalid. Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu dana utjehu je pronašao u crtanju, a u sljedećem tjednu organizira humanitarnu izložbu kako bi pomogao teško bolesnom dječaku iz Mostara.

Usudi se koliko možeš, kaže jedna krilatica koja na najbolji način sažima životnu borbu rođenoga Širokobriježanina koji je nakon moždanog udara prije nešto manje od 12 godina postao 100-postotni invalid. Često se heroji i uzori pronalaze u imenima i osobama koje svijet ponudi ili nametne, ali ljudi koji mogu inspirirati i koji zaslužuju divljenje žive i u našem neposrednom okruženju

Josip Sopta, poznat pod nadimkom Joško, doživio je jedan od najtežih tipova moždanog udara točno na 38. rođendan, 23. studenoga 2006. godine. Moždani udar doživio je u Zagrebu, gdje uglavnom živi otkako je tamo otišao studirati 1988. godine, piše jabuka.tv

Težak oporavak i velika depresija

Iako je imao nesreću da ga “pogodi” jedan od najtežih oblika moždanih udara, Joško i sam navodi da se može smatrati sretnikom.

Jedan od milijun moždanih udara je kao što je bio moj i samo ga 2 posto onih koji ga dobiju preživi. Ja sam jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli tu vrstu udara, govori za portal Jabuka.tv Joško, koji je nakon udara 19 dana bio u šok-sobi.

Kako svjedoči Širokobriježanin sa zagrebačkom adresom, oporavak od moždanog udara bio je težak i spor. Za to vrijeme svako 15 minuta roditelji, supruga i djeca te ostali bližnji ulazili su i opraštali se od njega jer su šanse da preživi bile minimalne. Međutim, organizam je bio snažan i izdržao je.

U Krapinskim Toplicama “u komadu” je boravio tri godine i osam mjeseci, a paralelno s fizičkim oporavkom organizma javili su se psihički problemi zbog nove stvarnosti u kojoj se našao.

Upao sam u veliku i tešku depresiju, koju mi je teško riječima opisati. Dugo sam se borio s depresijom, sigurno pet-šest godina. Pomalo sam počeo dolaziti u Široki Brijeg i išao sam u Međugorje. Započeo sam se družiti i s ljudima iz Zajednice Cenacolo. Oni su me zamolili da me iznesu na Brdo ukazanja i, nakon što su me iznijeli, na vrhu sam doživio katarzu, navodi Joško.

Umjetnost kao terapija

Već nakon četvrte godine Joško se počeo pomalo otvarati prema ljudima i više se družiti. Njegov rođak Franjo Kraljević pomogao mu je jedno od svjetala pronaći u vjeri, a 11 godina nakon nesreće Joško je započeo stvarati umjetnost.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, Joško je počeo crtati i umjetnički prikazivati uglavnom vjerske motive.

Prošle godine u šestom mjesecu počeo sam se baviti crtanjem. Jednostavno mi je došlo, zamolio sam za olovku i papir i počeo crtati. Prve boje koje sam koristio bile su olovke za usne, najviše sam crtao olovkom i ugljenom, a i danas najviše koristim olovku i suhi pastel, navodi samouki umjetnik za portal Jabuka.tv, ističući da ima sve više ciljeve što se dulje bavi ovom umjetnošću.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, stvorio je mnoštvo crteža koji će se moći vidjeti na izložbi u Širokom Brijegu

Crtanje uz glazbu u pozadini ga opušta i najčešće provede najmanje šest sati dnevno stvarajući. Često zaboravi i jesti i piti, ali bližnji vode brigu i o tome. Kako objašnjava, crteže stvara “iz glave”, prema sjećanju na neki oblik.

Još uvijek me strah slikati nekoga ili nešto što stoji ispred mene. Sve prikazujem prema sjećanju, ali razvio sam solidnu vještinu da pogodim portret osobe koja je prije toga sjedila sa mnom, tumači Joško.

Humanitarnom izložbom pomaže dječaku iz Mostara

Likovna umjetnost oplemenila je dane ovoga Širokobriježanina i dodatno ga približila vjeri. Križ i Gospa neki su od najčešćih motiva na Joškovim crtežima, a koje će svi Širokobriježani i drugi zainteresirani imati prigodu vidjeti na humanitarnoj izložbi u ponedjeljak 13. kolovoza u kafiću “Mak”, preko puta Doma zdravlja u Širokom Brijegu.

Prošle godine dogovorili smo se da napravimo humanitarnu izložbu, a ja sam želio da prva bude u Širokom Brijegu i – evo – napokon smo došli do toga. Ponio sam sve radove iz Zagreba i sve ćemo izložiti, najavio je za portal Jabuka.tv Joško, koji još uvijek nije ravnodušan zbog odlaska iz Širokog Brijega.

Joško se za usmjeravanje prikupljenog novca obratio skupini Širokobriješke mame – mame širokoga srca. Budući da trenutno nije bilo Širokobriježana koji su im se obratili za pomoć, odlučeno je da se sredstva usmjere mladom dječaku iz Mostara Andiju Milasu, koji boluje od teške bolesti.

Vjerski motivi najčešći su na Joškovim crtežima

Izložba u Širokom Brijegu trajat će samo jednu večer. Djela će se davati za onoliko koliko netko ponudi, a ako bude više zainteresiranih onda će biti “tko dadne više”.


Valja se nadati da će Širokobriježani i Hercegovina prepoznati napor i trud koji je gotovo nepokretni Joško, jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli jedan od najtežih oblika moždanog udara, uložio u svoje crteže. Tako bi njegovom “terapijom” bila osigurana sredstva za lijekove mladiću iz Mostara i priča bi bila zaokružena na najljepši način, u skladu s njegovim omiljenim citatom: “Ne možemo pomoći svima, ali svatko može pomoći nekome.” (Ronald Reagan).

***“Širokobriješke mame – mame širokoga srca” i ovim putem pozivaju potrebite građane da im se jave ako trebaju pomoć  jer – kako kažu –  “bolest i traženje pomoći nije sramota nego stvarnost naše sadašnjice.

(www.jabuka.tv)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača?

Objavljeno

na

Objavio

Dalmacija je komplicirana. Surova. Tvrda. Glasna. Zatvorena.

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača? Kako mu objasniti zašto cijeli grad slavi Wimbledon kao da je njegov? Kako mu objasniti sve te sportaše, pjevače, književnike, glumce, umjetnike? Kako mu objasniti morske orgulje, klape, dubrovačke zidine, Dražena, Jugoplastiku? Kako mu objasniti Hajduka? Piše Bernard Jurišić

Kako mu objasniti tu ludu glavu koja će izazvati na dvoboj svaki zid koji vidi ispred sebe? Nevažno koliko visok. Taj mentalni sklop kojemu nikad ne smiješ reći da je nešto nemoguće? Jer će ti dokazati da nije. Kako mu objasniti da tu nema sredine? Da ili daješ sve što imaš ili ne daješ uopće. Kako mu objasniti da je srce tu uvijek jače od razuma? Čak i na vlastitu štetu.

Kako tuđem čoviku objasniti fjaku, dišpet ili južinu? Kako mu objasniti zašto se tu emocije ne skrivaju, niti ih se srame? Kako mu, kojim riječima i kojim jezikom, objasniti što to veže dalmatinske ljude?

Kako mu objasniti Olivera? Mišu? Arsena? Cocu? Smoju? Tomislava Ivčića? Tomislava Ivića? Tonija Kukoča? Ivana Balića? Stipu Božića? TBF? Daleku obalu? Borisa i Dina? Gendu i Višnjića? Blanku i Gorana? I tisuće i tisuće drugih. Velikih. Veličanstvenih.

Dalmacija je jednostavna. Nježna. Mekana. Tiha. Otvorena.

I kad god mu ne budete znali objasniti, pokažite mu ovu sliku. Ili neku drugu.

Šaka suza vrića smija.

Iskrena i čista emocija.

To je Dalmacija.

Bernard Jurišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari