Pratite nas

Život

Cjelovita kurikularna reforma je kontaminirana kao i Arbitražni sud u sporu sa Slovenijom i zato ju treba potpuno odbaciti

Objavljeno

na

Uzalud se dr. Boris Jokić upreže prikazati Cjelovitu kurikularnu reformu[1] projektom koji ima nadpolitičnu dimenziju i u kojoj su prije svega poštovana pravila stručnosti i profesionalnosti, a s ciljem uzdizanja obrazovnog standarda na znatno višu razinu, kad jedan veliki dio građana Republike Hrvatske jasno prepoznaje već dobro uočljive elemente lijevo-liberalnog koncepta koji je itekako isprepleten u reformi koja se nudi, a u ovoj je fazi posebno prepoznatljiv u apriornom odbacivanju bilo kakve kritike Cjelovite kurikularne reforme i u etiketiranju onih koji se usude propitkivati o njezinoj vrijednosti, piše na stranici vjeraidjela.com

[ad id=”93788″]

Koncept djelovanja te reforme, naime, uopće se ne čini bitno drugačiji od koncepta na kojemu su izniknuli projekti vezani uz Zdravstveni i Građanski odgoj, a to je uočljivo ne samo u većem broju istih ljudi koji su radili na svim tim projektima, nego i u mnogim drugim elementima, pa tako i u malicioznom pokušaju izigravanja javne rasprave. Takvo izigravanje javne rasprave bio je redovit slučaj za prošle vlasti, koja je svaku primjedbu potpuno ignorirala i donosila nezakonita rješenja po kojima su nam nametnuti mnogi i mnogi protuustavni propisi,[2] a na području obrazovanja omogućeno je pobornicima “antifašističkih tekovina” i pobornicima rodne ideologije nesmetano ulaženje u škole i provođenje indoktrinacije.

Manipuliranje javnošću preko netransparentne javne rasprave

Snježana-Majdandžić-Gladić

Snježana-Majdandžić-Gladić

Čini se kako su isti ljudi zamislili i dobili svojevrsnu i brzinsku, a nedovoljno promišljenu suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se i rasprava o Cjelovitoj kurikuluranoj reformi provede na sličan netransparentan način, a sve s ciljem kako bi bila što prije odobrena i kako bi se što prije započelo s ideologizacijom obrazovnog sustava. Tek, naime, nakon upita gdje je ta javna rasprava, doznajemo način i vrijeme njezina trajanja. Drugim riječima, tjednima se manipuliralo informacijama o vremenu i načinu javne rasprave, odnosno iako su mediji pisali da je stručna rasprava započela 29. veljače, tek sada službeno saznajemo da se rasprava odvija u dva vremenska i načinska okvira, odnosno da se najprije odvija stručna rasprava, i to od 14. ožujka do 1. svibnja, a nakon nje će slijediti javna rasprava, ali bez preciziranja dana dovršenja. Ne treba ni napominjati kako je i nakon te objave ostalo još uvijek mnogo toga nejasnoga.

Manipuliranje javnošću preko nejasnog i dvosmislenog sadržaja dokumenata

Uz mnoge druge netransparentne elemente, kao npr. po kojim su kriterijima birani stručnjaci za rad na Cjelovitoj kurikularnoj reformi, a još više po kojim su kriterijima drugi odbijeni, zatim zašto su svi dokumenti istovremeno rađeni, umjesto da se najprije donesu strateški važniji, a tek onda oni niži, kao i zašto se “službena” stranica te reforme – kurikulum.hr – čini kao stranica nekoodriniranog nabacivanja informacija itd., svakako valja upozoriti na rečenične sklopove objavljenih dokumenata, a koji bacaju sjenu na dobronamjernost reforme. Naime, u većini tih dokumenata ne mogu se iščitati jasne i nedvosmislene odrednice koje njeguju temeljne vrijednosti kao što su istinsko dostojanstvo ljudske osobe, uloga i značenje braka i obitelji onako kako ih definira Ustav RH, razvijanje i prenošenje nacionalnog i domoljubnog ponosa utemeljenog na vrijednostima proisteklima iz Domovinskog rata, poštovanje i njegovanje vlastite vjeroispovijesti i prava na djelovanje u skladu sa svojom savješću itd., nego te vrijednosti (namjerno) ostaju visjeti u zraku kako bi ostavile prostora da se u datom trenutku protumače sasvim drugačije, pa tako i vrlo usklađeno s “antifašističkom” i rodnom ideologijom.

S obzirom da se nova vlast percipira kao sušta suprotnost prethodnoj, odnosno kao ona koja želi njegovati naš nacionalni i kulturni identitet, doista se javnost ima pravo čuditi zašto se svaka kritika Cjelovite kurikularne reforme označava kao politikanstvo i desničarenje. Tema je prevažna i svaka primjedba zaslužuje da ju se temeljito preispita, a ne ignorira ili obezvrijedi.[3]

Cjelovita kurikularna reforma je kontaminirana lijevo-liberalnom ideologijom i treba ju ili odbaciti ili dati na ocjenu pravim i temeljitim stručnjacima

Drugim riječima, Cjelovita kurikularna reforma je, bez imalo sumnje, kukavičje jaje, a zbog nebrojenih upitnika i kontaminacije lijevo-liberalnom ideologijom zaslužuje da ju se u potpunosti odbaci. Ili, još bolje, sve što je do sada dr. Jokić učinio sa svojim suradnicima trebalo bi najprije biti podvrgnuto temeljitoj analizi npr. onih znanstvenika, sveučilišnih profesora, drugih nastavnika i drugih stručnjaka koji su marljivo i profesionalno radili na donošenju HNOS-a, ali ih je politika prethodne vlasti jednostavno izbrisala, a projekt nakon 5 godina postojanja i solidnih rezultata potpuno odbacila. Oni bi zasigurno lako znali prepoznati sve zablude i opasnosti Cjelovite kurikularne reforme, ali i njezine dobre strane, te bi tako mogli iznjedriti kvalitetan prijedlog kurikulne reforme, a kojemu bi nakon toga transparentna stručna i vremenski dovoljno duga javna rasprava još više dala na vrijednosti.

Nadati je se da će to moći i htjeti imati u vidu ministar dr. Predrag Šustar, jer davanje blagoslova zbrda-zdola sklepanoj reformi, i to onoj koja tek započinje na kraju mandata Kukuriku koalicije, doista vrijeđa zdravu pamet i dostojanstvo sveg naroda, jer se obrazovna reforma tiče baš svakoga. U ovom slučaju doista vrijedi ona mudra narodna: “Bolje spriječiti, nego liječiti…”

[1] Već sam naziv Cjelovita kurikularna reforma pokazuje da je riječ o nasilju nad jezikom, jer su njezini nositelji potpuno ignorirali savjet jezikoslovaca, koji su jasno upozorili kako izričaji kurikulum i kurikularni ne pripadaju hrvatskom standardnom jeziku. O tome je temeljito progovorio mr. sc. Petar Marija Radelj u tekstu Nehrvatski i neustavni naziv mrežne stranice kurikulum.hr. Ovdje će se oblik “kurikularni” koristiti samo u okviru službenog naziva reforme.

[2] Na mnoge i mnoge nelegalno sklepane zakone u mandatu prošle vlasti također je neumorno upozoravao mr. sc. Petar Marija Radelj u nizu tekstova u rubrikama Uskrata planiranja i Narod je zakonotvorac.

[3] Posebnu pozornost zaslužuju neumorna upozoravanja teologa Antuna Budimira, a koja se, uz tekstove drugih autora, mogu vidjeti u izborniku Cjelovita kurikularna reforma.

*mr. Snježana Majdandžić-Gladić je vjeroučiteljica u Osijeku i urednica stranice zlatnadjeca.com

vjeraidjela.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Neviđeni Baby boom u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U godinu dana splitska vatrogasna postrojba dobila čak 13 prinova, a još su tri na putu.

Imamo recept za rješavanje gorućih hrvatskih problema, zaustavljanje pada nataliteta i odlazak mladosti u inozemstvo, a pronašli smo ga u splitskoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Vjerovali ili ne, tu se dogodilo nešto za Guinnessa, nesvakidašnji baby boom, u samo godinu dana vatrogasci su dobili dječice za cijelu muško-žensku nogometnu momčad, piše SlobodnaDalmacija

Imaju još jednog malog igrača na rezervnoj klupi, a troje će uskoro doći na svijet. I nije najveća muka bila tate i supruge im nagovoriti na razgovor, već u isto vrijeme u njihovom domu u Kopilici okupiti novopečene mame, jasličare, trudnice, dječji vozni park…

A kada su se zbrojili u red, dobili smo scenu koje se ni najstariji vatrogasci ne sjećaju, gomilu bebača pokraj šljemova, šmrkova, teških kamiona, među opremom, šipkama. Toliko cike, graje, dječjeg smija i plača, trke, njunjkanja i ljuljuškanja i na širim prostorima nikada viđeno nije.

– Gasimo požare vani, gasimo požare svojim ženama, svugdi smo, spašavamo imovinu, spašavamo u svojim kućama. Takvi smo vam mi vatrogasci. A za rezultat imamo čudo neviđeno od male dice, od veljače 2018. godine do veljače ove godine rodilo nam se 12 beba, a tri su nam žene još u blagoslovljenom stanju. Pa ima li ljepše priče za novine? Morali smo je podijeliti sa svima – kaže nam predsjednik Sindikata vatrogasaca Split Nikica Bota, i sam novopečeni tata.

Da se dogodio baby boom uočili su po 70-postotnom ovogodišnjem rastu izdataka iz fonda solidarne pomoći. I kada su proučili podatke, shvatili su da su bili vrlo aktivni, i iznimno produktivni. Rezultat se skriti ne može, a ako bude po onom da jabuka ne pada daleko od stabla, splitsko vatrogastvo straha nema.

Netko će se uzgrintati o nepotizmu, no realno gledajući, u vatrogasnim i doktorskim obiteljima mladost vrlo često kreće roditeljskim stopama. Živeći u takvom okružju, upijajući život suočen sa smrću, brojni se odmalena “inficiraju” istom ljubavlju i pozivom.

– Ovo je posebno zanimanje, u jedan tren si na korak do smrti. I tako svaki dan. Dok nisam dobio dijete nisam shvaćao što mi kolege roditelji žele reći. Sada, kada intervencija završi, kada shvatiš da si za dlaku izbjegao odlazak, tada ti prva misao bude obitelj koja te čeka kući. Ali priznat ću vam, više se oznojim dok obučem sina, nego sebe kad nam na poslu zazvoni alarm. Za obuć odijelo treba mi niti minut. Za sredit malog, šest do sedam minuta. Za spremit dite treba mi zapravo dobra količina strpljenja – iskreno će nam Nikica.

Pa dobro, što ih je navelo na ovaj masovni zgoditak? Je li to bila sreća nakon neke velike, uspješne akcije spašavanja? Neki mali tajni dogovor kolega? Ima neka caka, ne može ovakav uspjeh, ovoliko “zabijenih golova” biti rezultat puke slučajnosti. Saznali smo. Tajna leži u činjenici da je primljen veliki broj mladih ljudi, u zadnjih pet godina njih 50.

A pristigao je i novi kolektivni ugovor, koji im je dao sigurnost za budućnost. E to je metoda koja bi mogla spasiti Hrvate od rasipanja, iseljavanja, rađanja djece na tuđim zemljama. Ako čovjeku daš sigurno radno mjesto, plaćaš ga redovno, omogućiš mu stabilan život, doći će i djeca. Još samo da ih grad prepozna s financijskom injekcijom za nadolazeći pomladak.

– S takvim radnim uvjetima možeš počet planirat život. Možeš se oženit, počet radit dicu, dignit kredit za stan ili auto. Onda si miran, sretan čovik, možeš sve – vele nam vatrogasci Mateo Štrljić i Marko Ivanišević.
A što kažu žene? Pričaju nam da su preponosne na svoje muževe, na posao koji rade, ali uvijek i u strahu kako će proći taj dan, hoće li se izvući iz vatre, neće li nešto poći po zlu. I dok im muževi s obukom nauče savladavati emocije, držati glavu hladnom, one brigu ne mogu sakriti.

– Najgore mi je bilo za vrijeme onog velikog splitskog požara. Misliš se di je, kako je, je li sve u redu, je li mu se nešto dogodilo, oće li živ ostat, kada će se vratiti doma, oće li se vratit doma, kako će sve proć… Nije ti lako. Ideš dan po dan, pa u Božje ruke. Teško je biti žena vatrogasca. A s druge strane si puna ponosa. Meni je najbitnije da on radi što voli – kaže nam Roza Štrljić, mama šestomjesečne Marte, a njezine riječi potvrđuje i Anđela Čule, mama malog Šimuna.

A kada već spominjemo mame, red je da izdvojiti i Veliku Majku, Sinišu Tvrdića, kako svog miljenika zovu njegove kolege. Nije to slučajno došlo, i ne bi mu slučajno sve mame, priznale su nam, bez problema svoje jasličare dale na čuvanje. Uvjerismo se sami, Siniša vatrogasac je dobar duh postrojbe koji svojim kolegama u smjeni radi najbolje gulaše, peke, pohano, pečenja, juve, lešade, manistre, lazanje s domaćim bešamelom, palačinke.

Polako, pa kakvu mi to ekipu imamo u Kopilici, pitamo zapovjednika Ivana Kovačevića, čovjeka koji je, dok je bio aktivni vatrogasac, dobio dvoje djece. A s novom funkcijom mala kućna dječja radinost je stala, šale se njegovi momci.

– Da koju ekipu! Vrhunsku. Mi smo ljudi od humora, posebni, veseljaci, i da nije tako ne bi radili ovaj posal. Moramo po prirodi biti takvi. Mi smo služba, pa moramo služiti. Kažu evo požar, idemo ga gasiti. Spasi mačku na stablu, diži se, spasit ćemo mačku. Kažu hrvatska demografska slika je loša, evo nas, i to ćemo spasiti. Šalu na stranu, sigurnost koju smo dali ljudima je temelj svega. I zato Bože daj šta više dice, najbolje bi bilo da je svima ka kod nas – veli zapovjednik Kovačević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Malenošću do nebeskih visina

Objavljeno

na

Objavio

20. ožujka 1917. godine rodio se fra Augustin Augustinović

Na današnji dan, prije točno 102 godine, 20. ožujka 1917.  malom brčanskom selu Prijedoru rodio se Anto Augustinović, kasnije fra Augustin, poznati franjevac, teolog, misionar i književnik koji je svoj život završio na glasu svetosti 1998. godine u Venecueli. Fra Augustin je za svećenika zaređen u jeku Drugoga svjetskoga rata, a doktorirao je bibliku u Rimu.

Jedno vrijeme radio je kao profesor u Jeruzalemu, gdje je istraživao život gospodina našega Isusa Krista. Udobnu profesorsku fotelju zamijenio je vlro zahtjevnim misionarskim radom u Venecueli, gdje je podigao tri župe. U tim je župama Carizalu, Capayi i Caucagu gradio crkve i škole.

Među svećenicima je jako cijenjen zbog svojega znanstvenoga rada. Napisao je 60-tak teoloških djela, od kojih je najpoznatija Povijest Isusova, a koja je prevedena na 40-tak jezika. Pisao je za najveće časopise svojega vremena, a poznat je i po književnim djelima – kratkim pričama zavičajne tematike: Priče iz doline i Od obale do obale. Veliki broj rukopisa u originalnom obliku nalazi se u Republici Hrvatskoj.

Umro je na glasu svetosti 24. srpnja 1998. godine, a narod u Venecueli mu se za zagovor moli i danas.  Iako je poprilično nepoznat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, studenti na Katoličkim bogoslovnim fakultetima djelo fra Augustina Augustinovića uzimaju za teme svojih seminarskih i diplomskih radova.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari