Pratite nas

Herceg Bosna

Connecta: Dijaspora je pokretač novih poslova i radnih mjesta

Objavljeno

na

Cilj connecta je bio na jednom mjestu u Hercegovini okupiti domaće i strane poduzetnike kako bi pokrenuli bolju i dugotrajniju suradnju domaćih i stranih tvrtki

U BiH je moguće uspjeti, a suradnja s dijasporom otvara velike mogućnosti za rad i razvoj poduzetništva, zaključeno je na jučerašnjoj konferenciji pod nazivom CONNECTO 2013. – Gospodarska suradnja s dijasporom koju je organizirala INTERA iz Mostara. Konferencija je okupila renomirana domaća i strana imena iz domene gospodarstva, politike, kulture, diplomacije. Svi oni složni su pred BiH godine razvoja i razvitka, te da se suradnjom sa tvrtkama iz stranih zemalja koje vode ili u njima rade ljudi koji vuku korijene iz BiH može napraviti mnogo”. Dugo godina su naši ljudi napuštali BiH, što trbuhom za kruhom, što zbog iz političkih razloga, gdje su god otišli pokazali su da mogu uspjeti, sve to najbolje govori da su ljudi iz BiH snalažljivi i sposobni i da mogu uspjeti u ovdje u našoj zemlji”, kazao je Vjekoslav Bevanda, predsjedatelj Vijeća ministara BiH.

Velik potencijal

Da BiH ima velik potencijal, složio se i Ivan Jurilj, direktor Agencije Redah, koji je naglasio važnost prekogranične suradnje. “Treba napraviti partnerstvo ondje gdje se ono čini nemogućim. Turizam je jedna od grana koja ima potencijala u BiH i koju tek trebamo razviti i razvijati, odnosno to je industrija koja treba biti stup razvoja”, kazao je Jurilj. Veleposlanica Njemačke u BiH Urlike Maria Knotz kaže kako investitori iz Njemačke cijene BiH radi marljive i školovane radne snage. “Oko 200.000 ljudi koji žive u Njemačkoj imaju korijene u BiH i oni mogu doprinijeti tome da se ove dvije zemlje još bolje povežu u gospodarskom smislu. To najbolje pokazuje primjer tvrtke Alba koja je u BiH počela poslovati po sugestiji jednog košarkaškog igrača podrijetlom iz BiH”, kazala je Knotz. Da je konferencija ove vrste pun pogodak i da može pokrenuti suradnju, potvrdila nam je i Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan RH.

Pozitivni primjeri

“Ovo je vrlo važan susret. Svaki posao počinje prije svega susretom. Prvi korak je na ovaj način učinjen i vjerujem da će sasvim sigurno biti i nastavak ove konferencije, što su nam organizatori i najavili osobito u kontekstu činjenice da BiH ima jako veliku dijasporu. Dijaspora svake zemlje je ogroman potencijal i društveni i gospodarski i sigurna sam da će ova konferencija dati rezultat koji se očekuje i koji će biti na dobrobit svih građana BiH”, poručila je Krstičević. A da je uistinu moguće uspjeti u BiH pokazali su primjeri povratnika koji su na jučerašnjoj konferenciji podijelili svoja iskustva. Jedno od zanimljivijih svakako je ono Estebana Milovića koji se prije par godina u BiH vratio iz Argentine i ovdje pokrenuo svoj posao. Naglasio je kako mu nije bilo lako, ali da sada vodi uspješan posao, te da svoju i budućnost svoje zemlje vidi upravo u BiH. Na dolazak ovamo ga je ponukao kvalitetniji život i školovanje koje je želio pružiti svojoj djeci. “Ovdje se primjerice djeca mogu školovati u glazbenoj školi, a da to ne košta previše, u Argentini bi za to trebalo izdvojiti bogatstvo”, kaže Milović. “Obitelj nam je savjetovala da dođemo u BiH jer ja tu nikad ranije nisam bio. Najprije smo djecu upisali u Beogradu, gdje smo jako dobro dočekani, međutim tu se nismo mogli smiriti tako da smo došli u Trebinje, gdje smo i sada gdje smo otvorili svoju tvrtku i prezadovoljni smo životom u BiH”, kazao je Milović. Još jedan svijetli primjer je Sead Šejtanić koji je napustio BiH pa se potom vratio i pokrenuo biznis izvoza robe.

Izvoz robe

“Ja sam još prije 11 godina investirao u BiH. Krenuo sam s proizvodnjom namještaja i plasiranjem na Norveško tržište, i to je uspjelo”, kazao je Šejtanić. Kaže kako živi i radi na dvije lokacije. “Danas sam zadovoljan s cijelom situacijom , poručio bi svima da se ne boje i da pokrenu svoj posao u BiH i da ne gledaju na politiku”, kaže Šejtanić. Kada je u pitanju procedura otvaranja tvrtke u BiH Šejtanić ističe da je procedura duga i teška, te da se može porediti s Norveškom ili drugim stranim zemljama. “Na tome se treba poraditi. Treba truda, ali svatko tko želi uspjeti se za to i treba potruditi”, poručio je Šejtanić. Vlado Vukoja je podrijetlom iz BiH, a svoj vrlo uspješan posao je pokrenuo u Švicarskoj, te je odlučio pomoći na obuci mladih ljudi u BiH. “Moja tvrtka se bavi izvozom alatnih strojeva. “Tržište u BiH je potencijalno dobro. Onaj tko želi u mojoj struci u obradi metala poslovati na obostrani uspjeh, treba organizirano doći. BiH je prije devedesetih godina bila i europska i svjetska razina u obradi metala, imali smo 50 vrhunskih tvornica, i to se može ponovno ostvariti”, kazao je Vukoja. Ističe da to upravo mogu napraviti ljudi koji su podrijetlom iz ovih krajeva, a imaju svoje tvrtke vani. “Nešto nas tjera da pomognemo svojim ljudima”, kaže Vukoja.

vecernji.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari