Pratite nas

Herceg Bosna

ČOVIĆ: Herceg Bosnu smo unijeli u FBiH i taj naziv neće zabraniti

Objavljeno

na

Kraj godine, kao i njezin veći dio, obilježilo je podizanje napetosti, od manipulacije s podnošenjem zahtjeva za reviziju tužbe protiv Srbije, blokada europskoga puta i reformi, izmišljanja razloga za zadržavanje sadašnjeg statusa i nedonošenje izmjena Izbornog zakona, do presude Haaškoga suda koju se odmah pokušalo staviti u dnevnopolitički kontekst.

Dragan Čović je u drugom dijelu godine preuzeo predsjedanje Predsjedništvom BiH, kada je fokus ponovno pokušao usmjeriti prema dvama ciljevima – izmjeni Izbornog zakona i približavanju EU.

Kako ocjenjujete godinu za nama, teškom, turbulentnom…?

– Čini mi se kako je godina bila preizazovna, puna dinamike i negativne energije. Osobito u posljednjih pola godine, i to u svakom dijelu funkcioniranja izvršne i zakonodavne vlasti. No, kada bismo sve skupa zbrojili, mislim da ćemo je dobro završiti s obzirom na to kakvi su se procesi odvijali. Neki će odmah prokomentirati kako su parlamenti na razini države i entiteta donijeli malo zakona. Ali, iskreno, moglo bi nam se dogoditi da, uz malo ozbiljnosti dvoje, troje ljudi u Vijeću ministara BiH, na Mehanizmu koordinacije ispunimo sve što imamo pred sobom glede europskih integracija do kraja ove godine. Na što mislite? Nitko nije vjerovao da ćemo završiti priču o trošarinama, a donesene su izmjene. Također svi će proračuni biti doneseni. To je drugi uvjet od tri uvjeta za stjecanje statusa kandidata, a treći je upitnik. U ovome trenutku, velika je odgovornost Europske komisije i gospodina Hahna kao i gospođe Mogerini. BiH je dobila zadatak, i ako ispunimo ova tri uvjeta, mi imamo kandidacijski status. Ono što mene brine, da smo dobili neke poruke, da i ako bi ispunili sve uvjete do kraja godine, tada bi tek u drugom dijelu 2018. godine dobili ocjenu, a u 2019. godini kandidacijski status. To za BiH, a ni za EU ne bi bilo dobro.

Kakvi su bili razgovori s predstavnicima zemalja za provedbu mira?

Nisu bili ugodni. Sličnu takvu sjednicu imali smo i neposredno prije nego što sam u ime BIH podnio zahtjev za stjecanje statusa kandidata s EU. Tada je od mene izričito zatraženo, kako od strane kolega u Predsjedništvu tako i od velike većine predstavnika zemalja za provedbu mira, zatraženo da ne podnosim zahtjev uz objašnjenje da nismo spremni za članstvo. No, ja sam bio uvjereni u suprotno, što se na kraju pokazalo ispravnom odlukom. Ovoga puta članovi predsjedništva, najprije ja, pa gospodin Izetbegović i onda Ivanić su imali jako negativne komentare.

Iznosite zanimljive ocjene, ali to pomalo odudara od inicijativa u regiji, ponajprije oko Srbije i Crne Gore?!

Sasvim je izvjesno da će se skratiti rokovi Srbiji, čak ja tvrdim da će se to dogoditi u sljedeće dvije, tri godine. Crna Gora je skoro zatvorila poglavlja. Bilo bi jako loše da BiH ostane izolirana, u statusu Kosova.

Je li to neka vrsta poruke?

Naravno

Kakva?

Svatko je tumači na svoj način.

Kako je vi tumačite?

Ovo nas tjera da nešto zajedno radimo. No, s druge strane ima i onda druga ocjena da smo prava bara.

Vratimo se ponovno BiH putu k EU, ali činjenica je da Upitnik nije još usuglašen. Zašto se to nije dogodilo?

Najveći je problem izrazito spora dinamika rada gospodina Zvizdić, koji do sada nije htio sazvati nijednu sjednicu mehanizma koordinacije. On je morao podnijeti izvještaj puno ranije, a nije.

Iz Sarajeva se međutim poturaju tvrdnje da su županije odgovorne za zastoj, a ne Zvizdić?

Ma ne. Stvari su vrlo jednostavne. Zaživljavanjem mehanizma koordinacije priznate su realnosti u BiH i pod tim mislim na postojanje županija s isključivim i podijeljenim ustavnim nadležnostima. I to se na svakodnevnoj bazi nastojalo izbjeći. Ali, to se ne može napraviti. Gosp. Zvizdić je zatražio prijam 16. odnosno 17. siječnja kod gospodina Hahna da preda upitnik, međutim, nisam optimističan što se toga datuma tiče.

Kako to tumačite da je gospodin Zvizdić uputio takvo pismo bez znanja Predsjedništva i hoće li BiH stvarno tada dobiti pozitivan odgovor?

Mi smo na Predsjedništvu BiH usuglasili da do 15. prosinca moramo dobiti upitnik. Danas je (STAVI DATUM), a upitnika nema. Jedini razlog za to su pitanja koja su otvorena, a otvorena su samo jer se nije već jednom sazvao Kolegij za europske integracije kojega čine, između ostalog, svi predsjednici vlada. Za takvo što najodgovorniji je predsjedavajući Vijeća ministara gospodin Denis Zvizdić.

Hoće li onda BiH na proljeće dobiti kandidacijski status s EU?

Osobno mislim da ga moramo dobiti. No, to opet samo po sebi ne znači ništa, jer to ne znači i automatsko otvaranje pregovora. Najprije trebamo dobiti pozitivno izvješće EU da smo ispunili sve što se od nas tražilo. Tim činom smo sve ispunili, osim jednog općeg zahtjeva, a to su politički uvjeti.

Godina izbora je pred nama, a koalicija ne funkcionira nikako. Daje li to razloga za ‘optimizam’?

Prošla godina i politički je bila teška. Načinjeni su katastrofalni potezi, osobito u komunikaciji ključnih partnera. Najprije Saveza za promjenem, SDA i SBB-a, a onda HDZ, odnosno HNS-a BiH. Vidjeti ste to kod izmjena zakona o trošarinama, u Federaciji su se razišli partneri, jedino su Hrvati unatoč svemu homogeni oko ključnih pitanja.

Ali gospodine Čoviću preskočili ste možda najteži tinjajući sukob koji se odvija na relaciji hrvatske i bošnjačke politike, prije svega odnosa vas i gospodina Izetbegovića!?

Nažalost, u pravu ste. Taj odnos danas ne funkcionira.

Gospodin Izetbegović u nekoliko je navrata uputio prema vama i hrvatskom politici žestoke poruke. Zašto je to tako?

Ja ne želim ulaziti ni u kakve, nazovimo ih, konflikte s gospodinom Izetbegovićem, ni odgovarati sličnom mjerom. Osobno mislim da je on svjesno organizirao spašavanje pozicije SDA s podizanjem napetostima oko ‘nacionalnih pitanja’. Jedno je pitanje bila tužba prema Srbiji oko revizije, nakon toga Pelješki most, zatim haaške presude … Smisao svega toga je da se ne primijeti kako pola SDA glasuje na različit način.

Koliko takva kriza o kojoj govorite remeti planove o provedbi strateških projekata?

Pitanje je koji su to?!

Pa Izborni zakon … da se Hrvati konačno mogu demokratizirati?

Slažem se s time. Jedini način da se Hrvatima omogući višestranačje, a HDZ demokratizira je da izmijenimo Izborni zakon. Prije svega to podrazumijeva da Hrvati imaju mogućnost birati vlastite predstavnike u vlasti. Očekujem da će se tijekom siječnja i veljače uključiti snažnije i predstavnici međunarodne zajednice kako bi došlo do izmjene Izbornog zakona.

Što je donja linija ispod koje se hrvatska strana neće povući?

Jednostavan je odgovor i jednoznačan. Omogućiti da drugi ne biraju predstavnike Hrvatima.

U federalnom parlamentu pokrenuta je inicijativa za ukidanje naziva hrvatski i Herceg Bosna iz naziva javnih poduzeća. Kako doživljavate tu poruku bošnjačkih političara?

Čisti populizam stranke koja je već par godina na margini političkog preživljavanja, uprav radi sličnih pogrešaka i politike preglasavanja u prošlosti. Bit će toga još kako se izbori budu bližili. Naziv Herceg- Bosna su Hrvati unijeli u današnju Federaciju preko Washngtonskog sporazuma i ne vidim tu ništa sporno niti zašto nekome smeta naziv jednog od tri konstitutivna naroda. Međutim, bojim se nije toliko ni sporan taj naziv, koliko želja da se jednim ovakvim činom ide u refederalizaciju Federacije u budućnosti.

Vama se obično postavljaju pitanja o Izbornom zakonu, entitetu, presudama, EU integracijama, krizama … No, jedno od životnih pitanja koje se nameće posljednjih mjeseci jeste kako osigurati ostanak mladih?!

Uz sve probleme koji postoje u BiH rekao bih da nemamo hrabrosti. Stvari sigurno treba mijenjati. Najprije u odnosu prema ovom prostoru. Izmiješalo se dosta problema. Najveća zamjerka nama u vlastima je što nismo izgradili pravnu sigurnost. Upitno je i jesmo li dali dovoljno prostora mladima da se iskažu u onome za što su se obrazovali. Ja se trudim svojim primjerom pokazati da mladi ljudi zaslužuju puno više prostora nego što im se daje, ali taj primjer moraju slijedit i drugi. Osobito moramo mijenjati stvari s obrazovanjem. Ne možemo proizvoditi kadrove za koje sutra znamo da neće imati posla.

Hrvatima se stalno iz Sarajeva prigovara da nisu dovoljno dobri domoljubi u BiH. Je li to tako i što treba mijenjati?

Poruke koje Hrvati dobivaju od ove države su uglavnom negativne. Izražen je strah od procesuiranja ako si Hrvat, pogotovu ako ste branitelj, gospodarstvenici strahuju da ih Porezna uprava neće posjećivati svakih pet dana … Na javnim medijima Hrvati su predstavljeni vrlo negativno. Kada sve to pogledate, sve te instrumente države imate protiv sebe. No, unatoč svemu treba imati hrabrosti i ići protiv svega toga. Iako se to ne čini racionalnim. S malo više prkosa i ponosa se moramo vezivati za ovo podneblje jer je najlakše otići. No, ponavljam najvažnije je da ostanemo dosljedni. Ovo je naš prostor, Posavina, središnja Bosna, Hercegovina. BiH pripada Hrvatima,

Većinske hrvatske općine i županije uglavnom bilježe proračunski suficit. Što je rezultat toga?

Ponajprije rekao bih da možemo konstatirati da počinje funkcionirati pravna država i to je prije svega rezultat rada Uprave za neizravno oporezivanje. Najprije sužava se siva zona, povećana je financijska disciplina. Prije pet godina imali smo procjenu da na jednome euru na sivom tržištu ostaje još jedan. Prikupljalo se pola od toga iznosa. Vidjeti ste kako je nedavno u Španjolskoj optužen i Luka Modrić, najbolji nogometaš zbog porezne utaje. Zato ti sustavi funkcioniraju. Kod nas stanje još nije ni izblizu te razine i vrlo brzo će se morati uvesti stečaj po ubrzanoj proceduri. Kada dvije godine ne uspiješ napraviti pozitivan rezultat, u Njemačkoj odmah rasprodaju tu tvrtku. U Europi se na taj način godišnje gasi otprilike 30 posto tvrtki, ali se istodobno otvara 50 posto. Isti koji su propali pokušavaju pokrenuti nove biznise. Povećani prihodi županija, odnosno općina, rezultat su i poteza ministrice Milićević koja je napravila novu preraspodjelu novca koja je približno odraz stanja na terenu. No, ni to još do kraja nismo promijenili. U Sarajevu još uvijek imamo ponder 2. Kada bi se to ukinulo, samo HNŽ bi imao šest do sedam posto više novca. To se mora do kraja izbalansirati. Ponder može biti dodijeljen samo županijama i sredinama koje financijski slabije stoje. Kao rezultat boljeg prikupljanja prihoda ove godine imali smo 12 milijuna maraka poticaja za općine, a sljedeće godine taj iznos će biti 18 milijuna.

Ulazimo u izbornu godinu. Koliko ste zadovoljni s radom hrvatskih dužnosnika u posljednje tri godine?

Dobrim dijelom jesam kada gledamo i zbrojimo što smo sve obećavali na lokalnim i općim izborima. Ali, činjenica je da se moglo mnogo više uraditi. Bojim se da je mnogima bilo dovoljno samo da postanu dio aparata zakonodavne i izvršne vlasti, od direktora, ministara, a mislim da ni iz bliza ne radimo onoliko koliko se očekuje s jedne takve pozicije. Najprije, svi smo vrlo dobro plaćeni i to trebao biti dovoljan motiv da se radi mnogo više. Zadovoljan sam i što smo napravili u odnosu druga dva naroda. Ali, svejedno i tu sam kritičan. Moglo je učiniti puno više.

Ima se osjećaja kako je Mostar godinama ostavljen i zapostavljen. Kako ga učiniti ljepšim i uređenijim, odnosno riješiti političke prijepore?

Gradonačelnik Bešlić je prije nekoliko dana rekao kako je Mostar svojevrsni fenomen s obzirom kako funkcionira bez svih poluga vlasti. Slažem se da je s te strane Mostar ipak preživio. S druge strane Mostar je morao biti puno ljepši, uređeniji. Nije to samo do gradske uprave, nego do svih nas koji smo u institucijama moramo učiniti puno više. Na infrastrukturi se radi intenzivno. Da su bile usvojene promjene trošarina prije godinu i pol dana, koridor Vc bi vjerojatno već bio kod Mostara, južna i sjeverna obilaznica bi bile u funkciji. Ovako će se st6voriti dojam da se to sve događa zbog izbora. U svibnju sljedeće godine vjerojatno odjednom će se istodobno raditi na 30 kilometara raznih cesta, mostova … To bi sve i ovoj sredini dalo jedan drukčiji ambijent. Uz to u Mostaru se dovršava jedan, reako bih, tisućljetni projekt prikupljanja i prerade otpadnih voda. Kolektori bi trebali početi raditi ovih dana, kada je u pitanju grad u punom smislu riječi, do kraja sljedeće godine imat ćemo cijeli sustav i prečistače u pogonu. Gradi se intenzivno kada je u pitanju stambena izgradnja iako ja mislim da se tu moralo biti puno obazrivije s obzirom na zaštitu okoliša. Mostaru smo sada doslovno oduzeli sve što ima zelenila, osim parka. Očekuje se i da uskoro bude u funkciji istočni ulaz s mostom preko Neretve čime će se značajan dio prometa usmjeriti prema Aveniji. To će stvoriti velike probleme u prometu zbog čega nam je potrebna sjeverna i južna obilaznica. Nakon što se to završi dobit ćemo presten čime će se posve rasteretiti središnji dio grada.

Gospodin Izetbegović nedavno je izjavio kako Hrvati bolje žive nego Bošnjaci u BiH te da je to važnije nego što su hrvatski političari frustrirani. Kako gledate na te tvrdnje?

Činjenica je da smo se mi izborili za taj krovni dio, razinu države i Vijeća ministara da imamo trećinu u vlasti koja je definirana po zakonu. To je obilježje BiH koje je fukcioniralo i u proteklom sustavu. Ono gdje mi danas ni blizu nismo zadovoljni jeste infrastruktura zaposlenika ispod razina direktora, ministara … To je potpuno narušen sustav. Tu bi pak gospodin Izetbegović i njemu slični htjeli da zapošljavanje bude uređeno po postotcima s popisa pučanstva. Moje je pristup upravo obrnut. No, čak i da je to tako, ni iz bliza nas nema u bilo kojoj instituciji na razini Federacije BiH ili države. U FBiH smo dogurali do toga da imamo šest ministara. Ako se sjetite prije pet, šest godina rasprava kada su nam nudili četiri ministra od ukupno 17 i poručivali otkuda vam pravo da budete nezadovoljni. U pola ministarstava danas gotovo uopće nema Hrvata. Što je najgore počesto imate lažno predstavljanje kao Hrvata da bi popunili kvote. Da ne govorimo o agencijama ili Poreznoj upravi kao takvoj gdje smo do kraja marginalizirani. Zato mi i predlažemo racionalizaciju s tri, četiri ili više jedinica. Na tim razinama vlasti treba postojati posseban ključ, a na nižim razinama kao što je Mostar ne treba raspravljati tko je tko. Evo primjerice Visoko, tamo ne treba neka viša razina određivati raspored i dodijeljivati im druge zadaće osim lokalnih vlasti. Nitko me neće moći uvjeriti da stvari trebaju drukčije funkcionirati. Jednako kao što netko procjenjuje kako Hrvati dobro žive, to je isključivo stvar naše organizacije i našeg rada.

Što će biti strateški planovi hrvatske politike u 2018. godini?

To je nažalost izborna godina. Koliko god izbjegavali da se bavimo izborima, a mi smo rekli da se do kraja prvog tromjesečja nećemo baviti tom temom, drugi se time uvelike bave. Za nas je ključno ponavljam napraviti izmjene Izbornog zakona. Nakon ožujka ćemo se potpuno uključiti u pripreme za izbore i kampanju. Usporedno s time mi ne smijemo otupiti oštricu kada je u pitanju europski put, odnosno kandidacijski status i MAP. To nam otvara druge pretpostavke da bi stvari rješavali puno brže. To nije pitanje samo za Hrvate, ali me žalosti da samo hrvatski dužnosnici rade na tome. Ja ću osobno stvarati pritisak na strance kako bi mi dobili taj iskorak prema EU i NATO-u. Ja sam protiv novih rokova i uvjeta. Iako smo u značajnom dijelu to završili kroz zakone u FBiH i Republici Hrvatskoj, braniteljskoj populaciji moramo riješiti sve probleme. S druge strane u pravnom smislu moramo do kraja zaštiti dostojanstvo Domovinskog rata. Eho presude u Haagu ne smije se na bilo koji način dalje održavati na život naših ljudi ovdje.

Što vam govore rezultati nedavnih izvora u Glamoču gdje je SNSD pobijedio, SDP je drugi, HDZ BiH treći …?

Mala je to i neobična sredina po strukturi stanovništva. Ali svejedno je određeni test. Predstavnici SNSD-a su uvjereni kako će sa svojim partnerima uvjerljivo dobiti izbore kod Srba, HDZ BiH će sa svojim partnerima iz HNS-a BiH uvjerljivo dobiti izbore među Hrvatima. To se praktično vidjelo na izborima u Glamoču. Sve što je bilo hrvatsko stalo je uz HDZ, a srpsko uz SNSD. Dominantno bošnjačko je stalo uz SDP, a ne uz SDA. Ponavljam specifična je to sredina i treba podatke uzeti s rezervom.

Nedavno su ispred HDZ-a BiH prosvjedovali ‘Zaboravljeni branitelji’ upozoravajužći na neispunjena obećanja, a kritike upućuju i branitelji zbog progona. Kako im pomoći?

Najprije o problemima branitelja. Braniteljskih udruga ima koliko i političkih stranaka. S tim ljudima postoji stalna komunikacija i to preko krovnih udruga. Druge udruge se također nastoje pozicionirati, što je legitimno. Da bi izbjegli te šumove, kroz HNS smo uspostavili odjel za branitelje i pozvali sve udruge da budu dio tog odbora. Vrlo jasno smo poručili da ćemo bjanko podržati sve što na usuglase na odboru za branitelje. No, istina je da dio udruga ne želi funkcionirati kroz taj sustav.

A jeste li ispunili njihove zahtjeve?

Promijenili smo sva tri zakona koja su branitelji tražili.

Branitelji prigovaraju i da se niste izborili za promjene zakona kojim se onemogućava procesuiranje branitelja po različitim osnovama?

Radi se o primjeni dva zakona. Jedan je nasljeđe ex Jugoslavije koji u svojoj osnovi nije imao slične fenomene. Imate novi zakon koji se primjenljuje retroaktivno, što je također pravno nedopustivo. Imate odluku Suda u Strasbourgu koji zabranjuje tu praksu, a naše institucije to ne žele promijeniti. To će biti teže promijeniti od Izbornog zakona.

Što možete učiniti da biste ukazali na to?

Mi pokrećemo inicijativu da sve što, čime se šteti interesima branitelja, bude ukinuto iz zakonskih odredbi. Nedopustivo je da ako je jedan tužitelj Bošnjak, on po automatizmu primjenjuje zakon koji je teži po optužene Hrvate. Istodobno od 43 tužitelja, samo su 3 Hrvata. Nama je prioritet uvesti isti standard i to će biti naš uvjet. •

 

Zoran Krešić /Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kako nam je Reuf Bajrović precizno opisao raspad Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

Reuf Bajrović/N1

Reuf Bajrović, osnivač patuljaste ali zato ekstremističke stranke Građanski savez ovog je tjedna precizno opisao kako će doći do raspada BiH. Sam Bajrović je inače politički marginalac te na izborima teško može prijeći izborni prag, ali ono što govori vrlo često već sutra počinje ponavljati predsjednik SDA Bakir Izetbegović sa svojim stranačkim kolegama.

Tako nam je Bajrović putem tv ekrana pojasnio što će bošnjačka politika uraditi kako bi formirala vlastitu (polu)državu na prostoru današnje Federacije BiH. Veli kako dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović mogu u instituciji kolektivnog šefa države preglasati Milorada Dodika kako bi raspustili državni Dom naroda. Time bi zakonodavna vlast na razini države ostala samo na Zastupničkom domu i kao takva potpuno nefunkcionalna. RS bi tako i formalno krenula putem samostalnosti. Potom bi se Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH proglasio Parlamentom Republike BiH, čime bi prestala postojati Federacija BiH. Tu nije do kraja razjasnio kako bi ukinuo federalni Dom naroda, ali i to je (silom?) moguće uraditi, piše dnevnik.ba

Bajrović je također jasno rekao i kako bi to značilo povratak na preddytonsko stanje sa svim posljedicama, što vjerojatno podrazumijeva da bi bošnjačka politička elita pokušava izazvati (polu)ratno stanje u prvom redu prema Republici Srpskoj i Srbima, ali i Hrvatima „ako ne budu slušali“ svoje aktualne federalne partnere.

Bajrovićev plan na prvi pogled može izgledati kao bizarna tlapnja velikobošnjačkog ekstremiste, no s obzirom na to da je BiH u trajnoj političkoj krizi i krizi funkcioniranja institucija nitko se ne bi iznenadio da se uskoro prijeđe točka s koje neće biti povratka u smislu opstanka države BiH kakvu poznajemo.

No, ono što Bajrović nije predvidio jest da u slučaju odvajanja RS-a od BiH i pretvaranja Federacije u Republiku BiH, koja je bila bošnjački ratni entitet,  ni Hrvati neće sjediti skrštenih ruku.

Istog trenutka kad bi se federalni Parlament proglasio Parlamentom RBiH, hrvatski zastupnici bi bili prisiljeni povući se iz njegova daljnjeg rada i vratiti se Herceg Bosni. Time bi se Herceg Bosna oživjela doslovno ni iz čega.

Logično bi bilo da hrvatska politika preko noći proglasi Hrvatski narodni sabor za Parlament Herceg Bosne, Glavno vijeće HNS-a za Vladu a sve to na teritoriju koji pokriva Elektroprivreda HZHB.

Time bi se samo u jednom danu BiH raspala a dobili bismo tri nepriznate i međusobno zavađene poludržavice na teritoriju geografski poznatom kao nekadašnja Bosna i Hercegovina.

Scenarij je to koje u stvari Hrvati nikako ne priželjkuju jer bi kao najmalobrojniji konstitutivni narod bili potencijalno izloženi agresiji. Hrvati i dalje žele od BiH napraviti državu u kojoj će sva tri konstitutivna naroda imati jednaka prava, žele funkcionalnu državu s jakim institucijama u kojoj neće biti građana drugog reda.

U cijeloj priči je pak zabrinjavajuće da nitko u političkom i medijskom Sarajevu nije osudio Bajrovićeve teze, što nam govori da mnogi u Sarajevu i nemaju ništa protiv takve ideje. Ne zaboravimo ni da su mnoge destruktivne ideje svoj život počinjale kao bizarne tlapnje marginalnih osoba, pa se kasnije izrodile u vrlo konkretne politike s realnim posljedicama po ljudske živote.

Danas se u BiH ljude poput Bajrovića dovodi na najgledanije tv kanale i uvažava ga se kao tobožnjeg intelektualca. Njegovi ekstremistički stavovi se ne dovode u pitanje kao ni njegov šovinizam prema narodima kojima sam ne pripada. To nam govori da je njegov narativ, iako ne široko rasprostranjen, ipak prihvaćen. To pak znači da nema stvarne volje za izgradnjom zajedničke države.

BiH može opstati samo kao država triju u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda u kojoj nitko nikomu neće nametati svoju političku volju. BiH treba poštivanje i uvažavanje a ne nametanje, trebamo pogled u budućnost a ne vraćanje u prošlost.

No, za sve to nema nikakve nade da će se dogoditi dok god u mainstream medijima mračnjaci i šovinisti poput Bajrovića imaju zajamčen prostor, piše dnevnik.ba.

Ako Bošnjaci proglase Parlament FBiH, Parlamentom R BiH, evo što će napraviti Hrvati…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Mišić: Tko je ugrožen u današnjoj Europi? Ugroženi su Hrvati u BiH. Prognani i izgnani

Objavljeno

na

Objavio

Zastupnik Ivica Mišić uputio alarmatni apel za pomoć Hrvatima u Republici Srspkoj, kojima se silom želi oteti vlasništvo nad nekretninama

“Zamislite da vi ne možete u svom selu izgraditi kuću i ne možete biti vlasnici te imovine. Sada politika RS donosi zakon da se imovina oduzme Hrvatima koji nisu nazočni u tim dijelovima. Nakon što su ih pobili, a ono što nisu pobili izgnali i otjerali. Znamo da ih ima i u Americi, Australiji, Europi, čak ne znaju što se dešava u RS? Što se namjerava napraviti od svega toga, a dobro znamo da je hrvatski narod u Bosanskoj Posavini živio kao većinski a u Banja Luci je živjeli oko 30 posto Hrvata. Poznato nam je da su Hrvati živjeli u Prijedoru i u Sanskom Mostu, sve do Jajca”.

Na današnjoj sjednici Sabora Republike Hrvatske zastupnik Ivica Mišić skrenuo je pozornost na teško stanje Hrvata u Republici Srpskoj i govorio o aktualnoj problematici. Istaknuo je pokušaj oduzimanja zemlje Hrvatima od strane institucija Republike Srpske i naglasio kako se tamo ne poštuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Govorio je o vapajima koje godinama javnosti i institucijama upućuje biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica.

-U Republici Srpskoj se Hrvatima oduzima zemlja. Zanima me zašto se Srbima ne oduzima zemlja? Zašto se ne poštuje Ustav BiH. Očito je da ta država ne funkcionira apsolutno nikako. Kako da Hrvati opstanu u toj državi? Mi ovdje u Hrvatskom Saboru i Hrvatskoj govorimo o pravima manjina. Naravno, da svaka manjina u ovoj državi ima svoja prava i da ih treba ostvariti. Mi govorimo o pravima suverenog naroda u BiH. A što je to suverenost? Što se dešava sa suverenošću?

Zamislite da vi ne možete u svom selu izgraditi kuću i ne možete biti vlasnici te imovine. Sada politika RS donosi zakon da se imovina oduzme Hrvatima koji nisu nazočni u tim dijelovima. Nakon što su ih pobili, a ono što nisu pobili izgnali i otjerali. Znamo da ih ima i u Americi, Australiji, Europi, čak ne znaju što se dešava u RS? Što se namjerava napraviti od svega toga, a dobro znamo da je hrvatski narod u Bosanskoj Posavini živio kao većinski a u Banja Luci je živjeli oko 30 posto Hrvata. Poznato nam je da su Hrvati živjeli u Prijedoru i u Sanskom Mostu, kazao je Mišić i priupitao sve nazočne.

– Zašto danas ne želimo Hrvate u BiH ? Je li ovo možda kraj našeg naroda u BiH? Pitam se što to radi Europa? Što to radi međunarodna zajednica, šta to radi srpska politika? Što to rade svi hrvatski političari u BiH? Šta to rade neki naši političari koji sjede u Skupštini Republike Srpske, koji se ne oglašavaju, koji ne traže, koji ne mole? Šta su to radile do sadašanje Politike? Što je to uradila politika da bi vratila 200 000 prognanih Hrvata kako bi ih vratila u njihove domove, da im napravi kuće? Jedno veliko ništa, kazao je Mišić i istakao ulogu hrvatskoga naroda za priznavanje Bosne i Hercegovine te obvezu Republike Hrvatske za pomoć Hrvatima u BiH koja proistječe iz Daytonskog mirovnog sporazuma.

– Ako hoćemo da BiH uđe u Europu, a znamo kako se trebamo ponašati da bi to ostvarili. Hrvati su se borili za cijelu BiH. Republika Hrvatska je među prvima priznala BiH, a Hrvati tamo nemaju nikakva prava. U RS, a i u Federaciji gubimo određena mjesta koja bi smo trebali imati.

Predstavnike nam biraju nam neki drugi. Postavljam pitanje, što nam to sve treba? Pitam se tko je ugrožen u ovoj današnjoj Europi?, zapitao je Mišić pa sam da o odgovor
– Ugroženi su Hrvati u BiH. Prognani i izgnani. Danas se više bavimo izbjeglicama iz Srije, što ja ne dovodim u pitanje. Ljude treba pomoći. Nisam protiv toga. Ali nitko se ne bavi niti novinari niti politika o Hrvatima iz Bosne. Molit ću premijera, evo i sada predsjednika Milanovića, neka odu u RS mneka razgovaraju s ljudima.

Premijer je pokušavao bar u onom dijelu gdje je autocesta trebala ići, ja mu se opet toplo zahvaljujem, ali još nije kraj. Ovo je tek početak nečega gdje Republika Srpska želi oduzeti svu zemlju hrvatskom narodu koji tamo trenutno ne živi, a oni su ih istjerali i prognali. To je pitanje o kojem se treba razgovarati u ovoj državi. Mi smo domicilni narod u BiH, zato predlažem i tražim i od Vlade i od Ministarstva vanjskih poslova da se pobrinemo malo, jer biskupi Komarica i kardinal Puljić ne mogu sami riješiti pitanje preko 250 000 Hrvata kojih danas nema u Bosni. A u Bosni su, kako znamo, Hrvati najstariji narod, zaključio je Mišić svoje slobodno izlaganje na današnjoj sjednici Hrvatskoga Sabora.

Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari