Connect with us

Pregled

Čović kod Bolkovića – Mi smo protiv koncepta koje zagovara političko Sarajevo

Objavljeno

on

Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović bio je gost emisije 1 na 1 kod Romana Bolkovića.

U emisiji se razgovaralo o tome što za BiH znači izbor Bidena za američkog predsjednika, je li realno mijenjati daytonski sporazum i u kojem smjeru, o važnosti predstavnika EU-a i SAD-a u BiH te dolasku Christiana Schmidta na mjesto visokog predstavnika, o građanskom konceptu u BiH,

o neprovođenju presuda Ustavnoga suda, o promjeni Izbornog zakona kao prioritetnom političkom pitanju, o Komšiću i legitimnom predstavljanju Hrvata, izbornim prijevarama u Mostaru, o tome kakav je stvaran odnos Dodika i Čovića, o ambivalentnom odnosu s SDA i Bakirom Izetbegovićem, o potpori državne politike RH i premijera Plenkovića te angažmanu premijera Plenkovića na europskom i međunarodnom planu u problematiziranju statusa hrvatskog naroda u BiH,

otkud nerazumijevanje politike Sarajeva za probleme Hrvata u BiH unatoč raznovrsnoj pomoći Hrvatske Bosni i Hercegovini na putu u EU, kad će BiH postati članicom EU-a i NATO-a, o eskalaciji migrantske krize te može li BiH biti u budućnosti funkcionalna europska država.

U nastavku intervju pročitajte u cijelosti:

Kad pitam ljude o Americi, obično postoji neka distanca, obično se to ne komentira, jer to može i ne mora biti. Biden je izabran i, sad, kakve to veze ima sa Zagrebom, ali s BiH ima izravne. Kako vi gledate na izbor novog američkog predsjednika?
– Vrlo pozitivno. Mislim da je pravi prijatelj BiH. Među prvima sam mu i čestitao na izboru, jer smo imali neke zajedničke susrete kada je on bio u drugoj ulozi prije pet-šest godina, jednom našom zajedničkom fotografijom i nadam se da će imati dovoljno vremena, uz sve druge probleme koji će ga okupirati kao predsjednika SAD-a, posvetiti onoliko pozornosti koliko bi trebalo ovome prostoru, pa i samoj BiH. Američka administracija, inače, svi američki predsjednici s kojima sam se kroz politiku sreo, Clinton, Bush, Trump, prije njega Obama, također je imala posebno mjesto u politici, u viđenju politike BiH, kojom oni daju puno truda da BiH profunkcionira kao normalna država.

Kada kažete da očekujete podosta od predsjednika Bidena, svi ističu njegovu jako dobru upućenost u zbivanja na ovom prostoru. Ja ću namjerno izbjeći kvalifikative “regiji”, “zapadnom Balkanu” itd. Kakvu ste vi, dakle, sliku stekli u tom smislu o njemu? I kada kažete da je sklon ili da barem razumijeva i ima naklon k rješenju problema u tom podneblju? Recite mi, je li trebalo pretjerano objašnjavati ili ste shvatili da imate sugovornika koji itekako dobro zna što se ovdje zbiva?
– Pa mislim da su njegova pitanja, kada smo razgovarali o čitavom našem prostoru jugoistočne Europe, a osobito BiH, bila tako postavljena da imate osjećaj da imate sugovornika koji je izuzetno dobro informiran. Logistika koja ga priprema, a i njegovo poslanje koje obavlja, bavljenje politikom jedno dulje vrijeme, a evidentno su imali u epicentru ovaj dio Europe, mislim da ga predstavlja kao jednu osobu koja je jako dobro involvirana u probleme ovog prostora. Koliko su oni rješivi ili manje rješivi, to je nešto drugo, ali u svim našim razgovorima BiH je nešto što on jednostavno jako dobro razumije i nešto što jasno prepoznaje kao prostor te zna na koji način u njemu treba djelovati da bi profunkcionirao kao jedno moderno, uređeno društvo, što danas apsolutno nije.

Zanimljivo je da ovaj izbor pada četvrt stoljeća nakon Daytona. Je li realno očekivati bilo kakvu promjenu Ustava?
– Daytonski sporazum je više puta promijenjen u posljednjih 25 godina, ali ovaj dio Aneksa IV, Ustav BiH, samo smo jednom uspjeli korigirati u Parlamentu BiH, i to kada je u pitanju Distrikt Brčko, uz suglasje svih strana u BiH. Inače, mislim da će to biti nužnost ako mi imamo svoju europsku budućnost, a osobno zagovaram euroatlantsku budućnost BiH, tada jednostavno ovako postavljen Aneks IV morat će se prilagođavati tim europskim potrebama, toj našoj europskoj budućnosti. Mislim da danas nije vrijeme za to, da danas nema kritične mase nužne da bi se promijenio Ustav BiH. Treba nam dvotrećinska većina svih političkih snaga u BiH, a ona apsolutno ne postoji kao takva. S druge strane, da se mijenja odlukama izvana, apsolutno nije realno. Znači, morat ćemo stvoriti jedan ambijent u BiH, a primarno, moramo mi u BiH napraviti iskorak za takvu promjenu.

Dobro, što znači ova sintagma “puzajuća promjena” koja se čuje od predstavnika hrvatskog naroda u BiH?
– Većina naših analitičara, ne samo Hrvata, većina onih u čijem je središtu, u političkom smislu, bila BiH, prepoznala je, osobito negdje od 1998., 1999. godine pa naovamo, ali intenzivno u tom ciklusu od 7-8 godina, napravljeno je na stotine izmjena Ustava unutar BiH. Rekao sam sada, ne Aneksa IV, ali Ustava entiteta, i to nametnutih rješenja odlukama visokog predstavnika, Vijeća za provedbu mira koje je ohrabrivalo svoje predstavnike i time su uvelike napravljena rješenja koja odudaraju od onih ključnih daytonskih rješenja koja su prepoznata u raznim aneksima kao takvim. Smijenjeno je na stotine dužnosnika u BiH, proklamirana su mnoga zakonska rješenja kao nametnuta rješenja, koja ni danas nisu prošla parlamentarne procedure. E, to su vam te puzajuće promjene, pa i Izborni zakon kao jedna od prepreka, koji i danas imamo u svom izričaju kao nešto što je nužnost, prioritet u BiH, nametnuto je rješenje odlukama, kombiniranim odlukama visokog predstavnika. To su vam te puzajuće promjene kojima je netko želio lagano transformirati odnose u BiH utjecajem visokog predstavnika.

Kada govorite o izmjeni mnoštva, zapravo vanjskih političara, da to tako kažemo, u BiH, mnogi, naravno iz SAD-a, iz Europske unije, s vama razgovaraju sve ove godine. Mislim da se u Hrvatskoj, pa ovo je možda trenutak da to objasnite, možda ne uviđa važnost i značaj tih ljudi u BiH. Koja je zapravo njihova realna uloga i kolika je njihova politička težina?
– Možda nije korektno da ja na ovome mjestu govorim o njihovoj političkoj snazi i utjecaju. Međutim, administracije koje predstavljaju prevažne su za BiH. Koliko izvorišta tih administracija i vođenje politike imaju danas vremena posvetiti se BiH, to je nešto drugo. Mislim da nemaju, već jedno dulje vrijeme ti su ljudi dominantno prepušteni sebi i tom svom lokalnom djelovanju, ali su oni ti od kojih se još uvijek očekuje da daju neka rješenja. Recimo, mi kao predstavnici hrvatske politike zagovaramo odlazak visokog predstavnika već dugo vremena jer time bi se oslobodilo od politike koja je bila na neki način uvijek podređena mišlju da će nam netko izvana dati neko rješenje. To je alibi vođenja politike. Tako da i ti ljudi u vođenju razgovora sa mnom, posebno u posljednjih godinu dana, američki veleposlanik gdin Nelson, koji je došao u BiH, i gdin Sattler, koji je predstavnik EU, pa na mjesečnoj razini imamo najizravniju komunikaciju, krajem ovog tjedna također ćemo imati jedan razgovor – gospoda Izetbegović, Nelson, Sattler i ja. Znači, stalno razgovaramo o nečemu. Međutim, vrlo je jasno i njima, a i nama, da bez dogovora unutar bh. političkih opcija teško se može napraviti neka preinaka, bez obzira koliki bio utjecaj tih ljudi izvana ili njihova volja da se neke stvari promijene.

Valentina Inzka zamijenit će njemački predstavnik Christian Schmidt. Očito i Angela Merkel ima potpuno jasnu svijest o tome da je nestabilnost BiH prevažan zadatak da bi se ustupilo drugome, pa eto, dolazi Nijemac u BiH. Recite mi, što očekujete od Schmidta?
– Ja sam maloprije rekao, očekujem da se, prije svega, transformira uloga visokog predstavnika, jer mislim da je ona već dugo godina izgubila svoj smisao. Jednostavno mislim da se ona mora transformirati za potrebe Europske unije. Ne možemo mi dobiti kandidacijski status i otvoriti procese pregovora s Europskom unijom, a da paralelno imate taj institut vlasti, s bonnskim ovlastima, jer još uvijek netko te bonnske ovlasti tumači kao da njima možete smijeniti i predsjednika države, nametnuti zakonska rješenja, promijeniti i Ustav ako treba itd. Znači, jednostavno je nužnost promijeniti. Ja se veselim da se ugasi institut visokog predstavnika. Drago mi je da dolazi predstavnik njemačke administracije jer gđa Merkel je, kao kancelarka, učinila jako puno za BiH. Na desetke susreta imali smo u posljednjih deset godina, pa i u Zagrebu, i znam dobro kako razmišlja o našoj budućnosti. Ako će ta osoba u značajnoj mjeri voditi politiku koju zagovara kancelarka Merkel, onda sam siguran da ćemo vrlo brzo dobiti klasičnu transformaciju uloge OHR-a. Nadam se da će se u idućih godinu-dvije dana OHR izmjestiti iz BiH i da će biti neko zaštitno tijelo izvan okvira Ustava, koje neće utjecati na Ustav, na određenje BiH.

Kada se razgovara o konceptualnoj mogućnosti da se srede stvari u BiH, uvijek se poseže za onim kategorijama, građanski koncept i sve što on znači ili tko što po njemu podrazumijeva itd. Ali, bilo kako bilo, Hrvatima taj koncept nije mio. Postoji neka recentna analiza koja pokazuje da EU uopće više ne misli da je on provediv, da je moguć. Na stranu to je li on realan ili nije, je li izvediv ili nije. Recite vi meni, zašto su Hrvati u toj mjeri protiv građanskog koncepta?
– Ja bih rekao da nisu Hrvati protiv građanskog koncepta BiH. Mi danas živimo u značajnoj mjeri građansku BiH, to ću čak objasniti.

Možda bi bilo dobro pitanje – što uopće znači biti pobornik građanskog koncepta u BiH?
– Znači, mi smo protiv građanskog koncepta koji zagovara političko Sarajevo. Dominantno, u najširem smislu političko Sarajevo, jer to znači napraviti unitarnu državu od BiH. To je ono što ne prihvaća EU niti će prihvatiti bilo koja administracija, ni američka ni bilo koja druga koja ima utjecaj kroz PIC. Što se tiče BiH, ona danas funkcionira kao građansko društvo. Općinske razine vlasti, gradske razine vlasti, županijske skupštine, biraju se isključivo po građanskom konceptu. Kada su u pitanju zastupnički domovi na entitetskoj razini, Zastupnički dom na državnoj razini – isključivo građanski koncept. Izuzev Mostara, Mostar je izuzetak u tome svemu. Međutim, aktualna vlast danas u Sarajevu želi transformirati BiH u građansko društvo koje bi u osnovi predstavljalo unitarnu tvorevinu, koja apsolutno nikome ne odgovara. U mislima Islamske deklaracije, koja je nekada napisana, ako iščitavate odluke pojedinih političkih stranaka iz Sarajeva, to se više čak i ne krije, to nastojanje da se dobije bošnjačka, muslimanska država na prostoru jugoistočne Europe. To je ono što ne prolazi. Mi smo zagovornici primarno federalnog uređenja BiH. U toj teoriji federalizma imate toliko koncepata koji uvažavaju osnovu BiH, tj. tri konstitutivna naroda, jednakopravnost konstitutivnih naroda, legitimno predstavljanje, a Aneks IV, Ustav BiH, predvidio je taj kolektivitet kroz Predsjedništvo (BiH) pa imate da se hrvatski i bošnjački član Predsjedništva biraju iz Federacije BiH, srpski iz Republike Srpske, i domove naroda kao gornje domove, u kojima također imate klubove naroda: Klub Bošnjaka, Klub Hrvata, Klub Srba. Na federalnoj razini čak Klub ostalih, na državnoj razini su ova tri kluba. Ono što mi tražimo jest da predstavnici triju konstitutivnih naroda biraju ove u klubove u Domu naroda i članove Predsjedništva koji se vežu za pojedine od naroda. E, to je ta kombiniranost, uravnoteženost onoga što je građansko i ono što bi trebalo predstavljati kolektivitete u BiH.

U građanskom svijetu bi sudovi, institucije, trebali biti neprikosnoveni. Recite mi, kako možemo govoriti o iole realnoj ambiciji izgradnje građanskog društva, građanskog svijeta BiH, građanskog koncepta BiH, kada se ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, ali i europskih?
– Ono što je obilježje današnje BiH jest da ne funkcioniramo kao uređeno pravno društvo, kao pravna država. Jedno od ključnih obilježja, odluke Ustavnog suda BiH, na desetke njih, nismo uspjeli provesti. Evidentno je da pravna država nema dovoljno instrumenata da to zaživi u praksi, zato što je pravosuđe organizirano kako je organizirano, po određenim političkim modelima, i što je politički ambijent u BiH omogućio sebi mogućnost ne izvršavati takve presude. Recimo, Ustavni sud je donio odluku, jednu od ključnih zbog izbornog zakonodavstva, i stavio izvan snage određene odredbe Izbornog zakona, a mi idemo u izbore da nismo u stanju to promijeniti. Pa i ove mostarske izbore koje smo imali ovih dana, donijeli smo na osnovi toga što je visoki predstavnik nametnuo rješenje za Grad Mostar. Pazite, to je još jedno od nametnutih rješenja koja su suprotstavljena odlukama Ustavnog suda. Na sličan način mi danas gledamo odluke Suda u Strasbourgu, na desetke njih nije provedeno. Istina, Sud u Strasbourgu ima neprovedenih tisuće odluka unutar EU-a, pa može to biti za nekoga alibi, ali, u osnovi, prva stvar koju mi zagovaramo, taj europski put, mora nam omogućiti da zaživimo kao pravno društvo, kao pravna država u kojoj će ona tri stupa vlasti funkcionirati na taj način. Tada nam se neće dogoditi da odluke Ustavnog suda ne budu provedene.

Ako sam dobro shvatio političku situaciju u ovome trenutku, kada je riječ o vašoj agendi, prioritetno pitanje Hrvata u BiH je izmjena Izbornog zakona. Koji je razlog tome? I recite mi u nastavku odgovora, koji bi bio ostatak agende, što vas u ovom trenutku mori, što vam sada pada na pamet od prioriteta vaše politike u BiH?
– Prije svega, mi moramo kroz Ustav zaštititi jednakopravnost triju konstitutivnih naroda, što danas nije slučaj. Moramo osigurati legitimno predstavljanje tih konstitutivnih naroda. Prema odlukama našeg Ustavnog suda, konstitutivnost je natkrovljujuća ustavna kategorija. FBiH ne čine one županije koje mi imamo, nego odlukom Ustavnog suda čine ju konstitutivni narodi, federacija konstitutivnih naroda. Iz toga sve proizlazi, i ono što mi zagovaramo kao minimum stvari jest izmjena Izbornog zakona koji će osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda na svim administrativnim razinama vlasti. To je nešto ispod čega se ne može ići i uvjeren sam da je došlo vrijeme, ovih nekoliko mjeseci ispred nas, da zajedno s međunarodnim predstavnicima stvorimo preduvjete da možemo dobiti kandidacijski status, jer taj Izborni zakon uvjet je da bismo uopće dobili kandidacijski status. Jedina smo zemlja u našem području bez kandidacijskog statusa kada je u pitanju priključenje EU. Znači, to je minimum stvari koje zagovaramo. Naravno, postoji puno toga što mi zajedno moramo napraviti da bi konstitutivnost naroda bila potpuno zajamčena, kako za Bošnjake i Srbe tako i za hrvatski narod.

Temeljni problem je izbor predstavnika u Predsjedništvo BiH, pri čemu Hrvati tvrde da nemaju legitimnog predstavnika, jer ga Hrvati ne biraju svojom voljom, nego da im se nameće izbor koji je određen voljom bošnjačkog naroda. Kako se može situacija odvijati toliko dugo, a da se svi prave bedasti i kako to, obratnuto, da su sad odjednom u Hrvatskoj svi u državnom vrhu, i to je počelo s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, uvidjeli da se ta situacija zbilja može nazvati bedastom?
– Krenut ću od tog drugog pitanja. Drago mi je da danas imamo apsolutno uravnotežen stav svih predstavnika u Republici Hrvatskoj, da razumiju što se događa u BiH. Dugo vremena govorilo se da Komšića biraju i Hrvati. Ovog puta, nakon izbora 2018. godine, Komšić, mi ga i tretiramo kao drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, izabran je s 99,9% bošnjačkih glasova. I zbog toga jest drugi bošnjački član Predsjedništva. I moje pitanje: što je netko time dobio što je zlouporabio izborno zakonodavstvo, koje je također nametnuto odlukom nekadašnjih visokih predstavnika? Znači, nezamislivo je da hrvatskog člana Predsjedništva BiH može birati, odnosno predstavljati, netko koga nije birao hrvatski narod. Jednako mislim i za bošnjačkog člana i srpskog člana Predsjedništa. To je mjera opstojnosti BiH, mjera legitimnog predstavljanja, paralelno s tim mogli bismo govoriti i o Domu naroda. Na isti način danas među 17 Hrvata u Domu naroda FBiH uvijek imate jednu kvotu od jedne trećine koju mogu izabrati Bošnjaci iz Goražda i bilo tko od Bošnjaka kaže da je Hrvat i to je nešto što je relevantno kada je u pitanju taj izborni proces. S time ćemo morati raščistiti, jer to je nešto što ne prolazi u BiH, to je sasvim jasno. To čak nije dobro ni za bošnjački narod jer ta dva člana Predsjedništva BiH više ništa ne znače. Evo, sada imamo ta dva člana i taj jedan ne može obići više od 30% države, znači on ne može doći ni u jednu općinu i u većini njih je persona non grata tamo gdje žive Hrvati. U drugom entitetu, u 50% teritorija, također ne može doći ni na jedan prostor. Eto, to je rezultat takve nakaradne politike. Ali ja ću vas povezati s jednim vremenom otprije, recimo, bivše države. Imali ste fenomen Sejdo Bajramović, to je otprilike taj fenomen – kada netko pokušava drugome narodu nametnuti rješenje brojnošću glasova i nadam se da naša pozicija neće biti kao u prethodnoj državi.

Kako je sazrijevala ta svijest u Hrvatskoj da sada imamo unisono volju da se to izmijeni, jer nije to bilo lako. Evo, neutralno konstatiram da jedna snažna linija u Hrvatskoj, od predsjednika Mesića pa nadalje, stvari vidi posve drukčije?
– To smo imali kroz povijest i zbog toga jesmo danas došli u poziciju da Komšić treći put bude biran kao hrvatski član Predsjedništva BiH.

Što biste rekli, zašto Stipe Mesić inzistira na građanskoj BiH? To je bilo toliko uporno da je gotovo došlo do prekida bilo kakvih razgovora između hrvatskog naroda u BiH i političkog vrha Republike Hrvatske, što je fascinantno. Da ne govorimo o imidžu koji se stvara ovdje o Hercegovcima, Hercegovini, Herceg Bosni…
– To smo sve prošli u ovih posljednjih tridesetak godina, pa i djelovanje predsjednika Mesića u ta njegova dva mandata. Istina, tada je imao drukčije stavove, ali danas je on jedan klasičan lobist, politički lobist kada je u pitanju političko Sarajevo, on to čak i ne krije. Pokušajte naći primjere kada je predsjednik Mesić došao među Hrvate u BiH. On je otprilike na poziciji koju danas ima Komšić. Meni je žao što je to tako, ali mi je jednako drago da danas imate instituciju predsjednika RH, g. Milanovića, predsjednika Vlade RH g. Plenkovića, koji je izuzetno puno učinio. Znači, imate koncentraciju razumijevanja političke zrelosti, ja bih rekao, prema BiH. RH ima 1003 kilometra zajedničke granice s BiH i da tamo nema nijednog Hrvata, logično bi bilo osigurati jedno razvijeno društvo, moderno društvo u kojem će tri naroda, jer na tome počiva naš Ustav, osigurati ozračje dobrih susjeda prema RH. Pogledajte samo odluke koje su donošene u posljednjih 5-6 godina kada su institucije ili pojedinci iz RH ili BiH u pitanju, kako su išle te odluke. To je uglavnom išlo k nekom sukobljavanju, odnosima kojima se ne nudi nikakva dugoročna budućnost, susjedstvo između dviju pravih država, dvaju pravih susjeda.  I s te strane mi je izuzetno drago da danas mnogi razumiju što je Aneks IV. Nije dovoljno kazati da se bira član Predsjedništva BiH, drugi ili treći, imate druge odredbe tog istog Aneksa IV gdje se kaže da morate tražiti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, od tog člana Predsjedništva BiH, recimo hrvatskog, u Klubu Hrvata. Taj koji se predstavlja kao hrvatski član Predstavništva BiH ne može uputiti nijedan zahtjev prema Klubu Hrvata jer te komunikacije uopće nema. To su vam ustavne kategorije, to sam čuo više puta i od predsjednika Plenkovića i od predsjednika Milanovića. Do detalja su prepoznali te probleme i te izazove koji danas stoje u BiH.

Ja kao novinar mogu kazati da je razumijevanje te situacije toliko minuciozno da je mene zaprepastilo da u RH napokon postoji jedinstven stav državnog vrha koji je toliko fundiran. Još malo opišimo vašu situaciju. Kako je moguće govoriti o funkcionalnoj građanskoj državi ako ste vi prijavili izborne prijevare, ako se ni izbori ne mogu, prvi put organizirani u Mostaru nakon 12 godina, odviti u jednoj normalnoj atmosferi koja će polučiti koliko-toliko fer rezultate?
– Možda je to dobra ilustracija za čitavu temu, o čemu smo već govorili. Imali smo prigodu prije nekoliko mjeseci izabrati to novo Izborno povjerenstvo – CIK, u skraćenici izričaja Sarajeva, gdje jedna politička opcija izabere 7 svojih predstavnika, ili 6 u ovom konkretnom slučaju, pa i provodi izbornu kampanju. Imali ste lokalne izbore 15. 11. i mi još nismo dobili odluku kako izgledaju izborni rezultati u Travniku, u Srebrenici i Doboju. Imali smo 20. 12. izbore u Mostaru i još nemamo rezultate. Imali ste 150 biračkih mjesta, 50 tisuća birača i mi smo trebali najkasnije 2 sata od zatvaranja biračkih mjesta dobiti izborne rezultate. Mi i danas još nagađamo. Naravno da smo mi dobili informacije još i prije održavanja izbora u Mostaru. Ja sam komunicirao i s američkim veleposlanikom i sa šefom EU-a, OHR-om, OESS-om. Uostalom, uz njihovu nazočnost, kolega Izetbegović i ja potpisali smo dogovor za Mostar i dogovor da ćemo riješiti pitanje Izbornog zakona. I upoznao sam ih o prijevarama koje se pripremaju, o brutalnim načinima izmještanja jednog dijela birača u Mostaru iz jednog naselja u drugo da bi se ostvario bolji izborni rezultat, a danas se već vraća njih pola. Naravno da smo već digli tužbe itd., a te tužbe još se ne rješavaju jer je spor mehanizam. I što je najgore od svega, mi danas još uvijek imamo pokušaj prebrojavanja glasova. Štoviše, na izborima u Mostaru bilo je na tisuće međunarodnih promatrača, i mi danas svjedočimo o prijevarama kakve jesu. Moj zahtjev je tada bio, pred te izbore, upravo preko ovih međunarodnih institucija, da se izborni proces mora kompletno završiti u Mostaru, da nema nošenja glasačkih listića iz Mostara dok se ne utvrdi apsolutno rezultat izbora, da bi se što prije moglo to provesti. Evo, isteklo je i tih 30 dana od izbora u Mostaru i ja se nadam da ćemo vrlo brzo imati oko toga očitovanje pravosudnih institucija BiH zbog grubih pokušaja prijevara. HDZ je, istina, relativni pobjednik izbora u Mostaru. Međutim, i tih 19 tisuća glasova koje smo osvojili, 13 mandata, puno je više od svakog drugog, ali naša je procjena da je oko dvije tisuće naših birača izgubilo mogućnost da i njihov glas bude ubrojan u ovaj rezultat koji smo postigli. To znači jako puno političkih igara i ne može se to uraditi bez institucija o kojima smo govorili, SIP-a, pa smo mi digli kaznenu prijavu i protiv predsjednika SIP-a koji je, s druge strane, politički čovjek, što apsolutno ne bi smio biti. Savjetnik Komšića iz njegova mandata danas je predsjednik SIP-a. To je ambijent u kojemu mi danas govorimo o izborima, o funkcioniranju pravne države.

O odnosu Dodika i vas pravi se mit. U Sarajevu se može čuti da dijelite BiH. Koja je zapravo relacija Dodika i vas?
– Prije svega, jedini narod i jedina politika koja čuva BiH je hrvatska politika. To je apsolutno i ono što tražimo je euroatlantski put. Susrete s gospodinom Dodikom imam negdje od 1999. godine, kada smo prvi put, u društvu predsjednika Clintona, bili na sastancima u Sarajevu. Korektan odnos, ništa više od toga. Ono što je zanimljivo, ja se gospodinom Dodikom sastanem 3-4 puta godišnje, a s kolegom Izetbegovićem, mislim, 50 puta godišnje, ali naš sastanak nije zanimljiv kao moj susret s g. Dodikom. S Dodikom razgovaram o svim temama i njegova ključna vrijednost je da drži riječ, ali nikada ne pravimo dogovor bez prisutnosti treće osobe. Korektan odnos, jedan pragmatičan odnos, da pokušamo neke stvari promijeniti. Dana mu je jedna posebna dimenzija, jedna mitska dimenzija koja apsolutno ne stoji.

Kada je riječ o SDA i Izetbegoviću, tu padaju dosta žestoke riječi. Ali zanimljivo je, s obzirom na to da isključivo na bošnjačkoj strani tu tražite sugovornike, to je jedan ambivalentan odnos. Kakav je to pak odnos?
– Nama je partner netko tko je dobio izbore, to je ono legitimno predstavljanje. Dok god bošnjački narod daje potporu SDA, SDA je ključni partner za naše razgovore. Kada srpski narod da potporu SNSD-u, SNSD i Dodik bit će partner za naše razgovore.  Gospodin Izetbegović i ja od Nove godine sreli smo se barem 5-6 puta. Držimo jedan korektan odnos, ali ja bih volio da s g. Izetbegovićem, na sličan način kao i g. Dodikom, kada se nešto dogovorimo, to i provedemo. Uglavnom tu nastane problem. Nešto dogovaramo, a provedba ostane negdje postrani ili se ti naši dogovori ubrzo mijenjaju. To je naš način komunikacije, ali mi smo osuđeni surađivati, nama druge nema. Ako će SDA biti pobjednik kod Bošnjaka, ja moram s njima razgovarati, naravno i sa svima drugima kolegama iz bošnjačkog naroda, ali predvodnike toga naroda morate posebno uvažavati i s njima tražiti rješenje.

Prvi mandat Andreja Plenkovića počeo je izjavom koju je dao o Ukrajini i tada ga se počelo rušiti. Jedan veleposlanik mi je rekao da imaju lakšu suradnju s desnim vladama u RH nego s lijevim, “mi ćemo raditi s HDZ-om, ali pitanje je hoćemo li ćemo s Plenkovićem”. Tjedan dana nakon toga Plenković je došao u Mostar i odmah mu je netko dao neke materijale, slučaj Orašje, i počeo je drugi slučaj. Plenković je zbog toga odmah pokazao što su mu vanjskopolitički prioriteti, položaj hrvatskog naroda u BiH, i on to sada javno govori. Što to vama znači u BiH?
– Jako mnogo. On je već posljednjih 10-15 godina kako se znamo jedan od političara koji najbolje razumije odnose u BiH. To Andrej danas razumije. G. Plenković bio je ključna osoba kada sam ja kao predsjedatelj PBiH predao zahtjev za članstvo u EU. Da nije njega tada bilo u Bruxellesu, mi taj zahtjev nikada ne bismo predali. To je jedna od posebnih uloga kada je u pitanju prijateljstvo prema BiH i on to ne skriva. I naravno da se na poseban način vrednuje taj odnos prema hrvatskom narodu u BiH i s te strane neizmjerna hvala na trudu koji se iskazuje kao jednom od bitnih ljudi kada je u pitanju vođenje europske politike prema ovom prostoru ovdje.

Koliko se promijenio taj odnos otkad je Plenković premijer?
– Jako. On je toliko pozitivan da mi danas stvaramo ambijent da tražimo rješenja, trajna rješenja za BiH, da se BiH očuva. I kada smo prvi put sjedili, rekao sam mu da je naša agenda euroatlantska BiH. On je kao predsjednik Vlade došao barem 30-40 puta u svaki dio BiH. Njegova komunikacija s bošnjačkim liderima bila je vrlo intenzivna. Taj ogroman napor da BiH profunkcionira kao pravna država, a s druge strane da osiguramo hrvatskom narodu upravo ono što je Ustavom definirano, on se nije umorio vrlo jasno govoreći u svim meridijanima oko toga. Mislim da smo u njegovu društvu imali na desetke susreta s ključnim liderima EU. Ključna nam vrata otvara i čini jako puno dobrih stvari, ali ono što je najvažnije, on i njegov tim razumiju odnose u BiH.

Jesu li veliki otpori prema tendenciji euroatlantskih integracija, jesu li svi skloni tome?
– Hrvati su iskreni zagovornici euroatlantskog puta. Kod drugih dvaju naroda dobit ćete jednu prividnu potporu, razumijevanje. Kada je NATO u pitanju, srpski predstavnici apsolutno žele pratiti ono što zagovara danas službeni Beograd. Kada je u pitanju put u NATO, suradnja da, članstvo ne – i oni to i ne kriju. Mi tražimo rješenja kako ostvariti određene korake na tom putu da bi ove naše dosadašnje aktivnosti zaživjele. Ali, vrlo iskreno, hrvatski narod jedini je zagovornik BiH u kojoj moramo osigurati jednakopravnost triju naroda, ali i euroatlantski put. To nije ni jedan bošnjački predstavnik iz političkog Sarajeva, a rekao sam već što misle predstavnici srpskog naroda.

Kada se govori o prostoru BiH na kojem EU ima svoj interes, SAD, Turska, Rusija, mitiziramo li možda stvari, preuveličavamo, ili je to zaista realni odnos snaga? Je li Turska ta odlučujuća velesila koja ovdje može imati odlučujuću riječ, kao što je to, recimo, EU?
– Turski utjecaj ne smije se podcijeniti. Na desetke naših susreta s predsjednikom Erdoganom, ni ekonomski, ni politički, ni vojno, ne možete zanemariti. Uostalom, dio su NATO saveza. Kada govorimo o g. Erdoganu, on uopće nije krio, sjetite se onog amaneta, da je njemu BiH ostavljena na odgovornost. Službena politika Turske prema BiH jednaka je prema svim trima narodima. Ima li kolega Izetbegović intenzivniju komunikaciju, vjerojatno ima, ali ne može se taj utjecaj uspoređivati s utjecajem EU-a, Rusije ili SAD-a. Kada je u pitanju službena Moskva, tu je stanje malo drukčije. Ozbiljan utjecaj i interes za ovo područje ostvaruje se dominantno preko predstavnika srpskog naroda. Nedavno sam se susreo s ministrom vanjskih poslova g. Lavrovom gdje smo govorili o mnogo pitanja. Evidentno oni ovaj prostor vide na drukčiji način. I oni su zagovornici našega europskog puta. Međutim, kada je u pitanju ovaj vojni savez, apsolutno nisu za miješanje vojnih predstavnika Srbije, BiH, pa i Republike Srpske.

Koji bi bio tajming ulaska u EU i NATO, glede svih odnosa u BiH?
– Teško je to kazati. Ja sam bio uvjeren da ćemo mi 2018. godine, pred izbore, imati i kandidacijski status i riješeno pitanje Partnerstva za mir. Nažalost, političke snage izvana, koje su to mogle prepoznati, nisu prepoznale kao trenutak. Sada imamo jednu agendu kada bismo u srpnju trebali dobiti kandidacijski status, ali uvjet za to je ispunjenje 14 uvjeta koje imamo ispred sebe i svaki put je neki novi uvjet. Izborni zakon je jedan od njih. Teško je prognozirati vrijeme, ali ako bi se mene pitalo, ulazak u EU što prije značio bi natjerati nas da se brže dogovaramo, da preuzmemo odgovornost za sebe i da se dogovaramo i donosimo rješenja u ovom okviru. Kad bude nekih boljih mogućnosti za usuglašavanje oko promjena i Ustava. Netko će kazati da zagovaramo treći entitet, a ja ću kazati da je to rješenje za puno problema u BiH, ali isto tako, mi moramo na tragu ovoga što imamo tražiti realna rješenja uklopiva u ovaj Ustav. Kada ćemo ga promijeniti, vidjet ćemo.

Kako to da u Sarajevu postoji toliko nerazumijevanja za probleme Hrvata u BiH, unatoč svoj pomoći, pa i iz Zagreba, BiH na putu u EU?
– Sarajevo je danas etnički čist grad, malo ružno kazano, glavni grad BiH u kojem nemate više od 1,5% Hrvata po popisu stanovništva, Srba još manje. I to je mjera razumijevanja kada govorimo o odnosima službenog Sarajeva. Moramo u potpuno drukčijem svjetlu promatrati dobar dio tih destinacija u kojima su razne mjere dovele do toga da imamo prostor u kojem nemate predstavnike dvaju naroda. Sarajevo je jedan od tih prostora i naravno da onda kroz to razumijevanje politike ne možete naći ni jednog Hrvata koji je dio javnih institucija Sarajeva kao grada, općina ili županija. Netko vam da nagradu pa se nekoga izabere. Jednostavno, to nije put. Mi moramo na potpuno drukčiji način promijeniti odnose u Sarajevu, primarno prema najmalobrojnijem narodu. U Sarajevu i oko Sarajeva živi najbrojniji narod u BiH, to je bošnjački narod, i s te strane ima najveću odgovornost za očuvanje BiH kao takve.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari