Pratite nas

Politički rentgen

COVID-19 drastično mijenja odnos političkih snaga u Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Kada je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića doživio pravi statistički brodolom nakon neočekivanih rezultata na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu, a osobito gubitkom predsjedničkih izbora njihove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, mnogi analitičari predviđali su totalni slom te stranke i neminovni gubitak nadolazećih parlamentarnih izbora.

Upornim medijskim agitpropom i s lijeve i s desne strane, stvorena je javna percepcija  da je Andrej Plenković  luzer, veleizdajnik, korumpirani birokrat koji vodi Hrvatsku u pogrješnom smjeru i mnogi su priželjkivali njegov politički kraj već na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. HDZ-ov rejting naglo je padao, a SDP-ov je analogno tome rastao bez obzira što Davor Bernardić i uže vodstvo SDP-a za Hrvatsku nisu učinili baš ništa konkretno da se izvuku s povijesnog dna političke popularnosti. Činjenica je da nam je predsjednika Republike Hrvatske SDP-ovca Zorana Milanovića, u svojevrsnom urotničkom trileru izabrala intelektualno i politološki podkapacitirana hrvatska „desnica“ uz svesrdnu pomoć mainstream medija, pjevača Miroslava Škore i HDZ-ovih crnih labuda, kao što je i činjenica da Davor Bernardić pobjedi Zorana Milanovića nije dao baš nikakav doprinos. Naprotiv, Davor Bernardić je identificiran kao nesposoban političar i komunikacijski dibidus koji Milanoviću može samo silno naštetiti, pa je zbog toga bio praktički potpuno isključen iz njegove predizborne kampanje. Dozvolili  su mu govoriti tek u pobjedničkoj izbornoj noći! I lijevi i desni, u apsurdnoj „velikoj koaliciji“ legitimno su se urotili protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a misleći da će rušenjem Kolinde Grabar Kitarović konačno srušiti predsjednika HDZ-a i predsjednika Hrvatske vlade, što bi neminovno dovelo do pada Vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora.

Na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, dobivši ogromnu potporu članstava HDZ-a da i nadalje vodi stranku i državu, pokazalo se da je Andrej Plenković dominantan i vrlo sposoban političar, da je političar sa stotinu života, o čemu sam već pisao, sviđalo se to nekome ili ne!?

Njegova unutarstranačka oporba, alternativa, iz današnje perspektive čini se bila je samo legitimni demokratski ukras na tim izborima i sada je pred njima vrijeme odlučiti o vlastitim političkim sudbinama.  Oni koji dubinski poznaju odnos snaga unutar HDZ-a, oni koji ne žive u iluzijama o nestanku HDZ-a s političke scene u Hrvatskoj, mogli su lako predvidjeti baš takav razvoj događaja, a oni koji su se usudili razmišljati u futuru pogodili su da je ponovni izbor Andreja Plenkovića za čelnika HDZ-a i nastavak njegovog obnašanja dužnosti predsjednika Hrvatske vlade trenutno najbolje rješenje za Republiku Hrvatsku. Sve do trenutka dok netko tko je ozbiljniji, stručniji ili kompetentniji racionalno i utemeljeno Hrvatskoj ne ponudi nešta što je bolje!?

Da je kojim slučajem Andrej Plenković izgubio unutarstranačke izbore, kristalno je jasno da bi došlo do raskida vladajuće koalicije i pada Vlade i da bi Hrvatska ušla u vode potpune političke nesigurnosti i neizvjesnosti. Ni oporbena ljevica ni takozvana desnica ne znaju i ne mogu ponuditi ništa bolje i kada bi trebali birati između Davora Bernardića, Miroslava Škore i Andreja Plenkovića,  nameće se jedini logičan izbor, osobito danas kada su nas kao atomska bomba pogodile nepogode izazvane COVIDOM-19 i razornim potresom u Zagrebu i okolici. Možemo li uopće zamisliti što bi se događalo na našoj javnoj sceni da nam se usred ove razorne krize, onako usput, vodi još i prljava predizborna kampanja za parlamentarne izbore, da se iskopaju stare ratne sjekire, da ponovo ožive ustaše i partizani, „jugoslaveni“ i „endehaovci“? Ne bi se znalo ni tko pije ni tko plaća!? U ovoj recentnoj situaciji, kada je COVID-19 pomeo s javne scene izmišljene svjetonazorske sukobe, čak je i Nino Raspudić zavapio; vratite nam ustaše i partizane da opet sve bude normalno!

Virus COVID-19, osim što će bez skrupula usmrtiti ili silno naštetiti onima koji ga ne žele doživjeti ozbiljno, čini se ima  nadnaravnu moć utjecati na sociološke i politološke fenomene i već danas je stubokom promijenio odnos političkih snaga u Republici Hrvatskoj. Posrnuli HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića u ovom političkom, korona „blitz kriegu“ preuzeo je vodstvo na svim ljestvicama popularnosti, zahvaljujući u prvom redu činjenici da vox populi nevjerojatnom većinom od čak 90% misli da se Nacionalni stožer civilne zaštite pod kapom Vlade Republike Hrvatske perfektno nosi s ovom zastrašujućom krizom. Gospođa Alemka Markotić, znanstvenica i vjernica postala je heroina nacije, ministar Davor Božinović je junak s dječjih crteža, a ministar Vili Beroš, izvorni HDZ-ovac s Jaruna, na ljestvici popularnosti zauzeo je prvo mjesto na kojemu dugo dugo nije imao privilegiju biti nitko iz te stranke. Imenovao ih je Andrej Plenković i gotovo je sigurno da će taj tim uz pomoć discipliniranog i razumnog  hrvatskog naroda u dogledno vrijeme izvojštiti pobjedu nad ovom opakom bolešću što će neminovno značiti novi uzlet HDZ-ovog rejtinga.

Na lijevom i desnom političkom spektru u Republici Hrvatskoj događaju se istovremeno istovjetni procesi. Od svih stranaka, strančica i pokreta, po zadnjem ispitivanju javnog mnijenja još jedino pokret Miroslava Škore prelazi izborni prag, no međutim i njemu nakon sjajnog (ne)uspjeha na predsjedničkim izborima popularnost trendovski pada. Veliki pad popularnosti doživjeli su Hrvatski suverenisti i čini se da se njihovih 8,5% koje su zaslužili na izborima za europski parlament gotovo potpuno prelilo u Škorino dvorište. Hrvatski suverenisti nisu znali kapitalizirati taj veliki rezultat i umjesto da su na tome gradili svoj vlastiti politički rast i identitet sve su to poklonili Miroslavu Škori svojom bezrezervnom podrškom u strategiji nepametnog rušenja Kolinde Grabar Kitarović. Njihova politička budućnost danas ovisi o dobroj volji Miroslava Škore i htjeli to ili ne morat će pjevati kako pjevač svira! Projiciranim rastom HDZ-ove popularnosti i jedni i drugi će gubiti glasače koji će se prirodno vratiti u bazen HDZ-a odakle zapravo i dolaze. Gotovo je sigurno da će Miroslav Škoro svoju političku, estradnu i ekonomsku budućnost tražiti u koalicijskom savezu s Andrejom Plenkovićem, a kako doznajemo iz povjerljivih izvora već sada se u tom pravcu vode preliminarni razgovori i šalju signali na nižim razinama. Ne treba smetnuti s uma da je upravo Miroslav Škoro u kampanji na predsjedničkim izborima tvrdio da je on autentični HDZ-ov predsjednički kandidat!? Konzervativci, pravaši, blok Zlatka Hasanbegovića i Nezavisni za Hrvatsku u ovom ratu na desnici za svaki glas, čini se nemaju gotovo nikakve šanse za politički rast i opstanak, osim ako se bezrezervno ne stave na raspolaganje Miroslavu Škori? Ako se dogodi takav oblik ujedinjenja na desnom političkom spektru što će zahtijevati silnu pregovaračku energiju, a osobito  zatomljivanje vlastitih ega, ponovo ćemo imati već viđeno!? Novi „Savez za Hrvatsku“ po ne znam koji put?

Na ljevici ništa novo. Mislim da bi u ovoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, a ni inače, malo tko u Republici Hrvatskoj bio osobito sretan da našim sudbinama upravljaju Davor Bernardić, Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš i njihov najagilniji glasnogovornik Ranko Ostojić. Davor Bernardić u direktnom sučeljavanju s Plenkovićem na predstojećim parlamentarnim izborima nema baš nikakve šanse! Predsjednik SDP-a je zapravo najveći uteg cijeloj ljevici koja ni sama ne zna što će s njim?

Ono što je bitno, HDZ i Andrej Plenković u ovoj situaciji danas i sutra nemaju pravo pogriješiti osobito zbog silnog povjerenja hrvatskih državljana koji su im svoje sudbine s povjerenjem dali u ruke. Situacija jednostavno nalaže nužno duboke strukturne reforme, revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje, racionalizaciju i digitalizaciju javne uprave, jačanje izvoza i smanjivanje uvoza vitalnih prehrambenih proizvoda. Razumno je očekivati da će zahvaljujući političkom instinktu, HDZ ovu krizu znati kapitalizirati za opće dobro Republike Hrvatske, i ako se to dogodi zasigurno će rezultirati njihovim političkim rastom i još većom potporom biračkog tijela. U takvom ozračju i oni desni, zakleti protivnici koalicije s Plenkovićevim HDZ-om mogli bi svoju zakletvu prekršiti isto onako kako je Božo Petrov dva puta prekršio ovjeren javno bilježnički dokument! Jer u politici se kaže da samo budale nikada ne mijenjaju mišljenje.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Umjesto sezone kiselih krastavaca, čeka nas užareno političko ljeto!

Objavljeno

na

stockphoto

U svibnju 2020., u mjesecu obilježavanja najveće povijesne tragedije hrvatske nacije svjedočimo novom oživljavanju razdora u hrvatskom društvu i još dubljem ukopavanju u ideološke rovove kao da nam nije dovoljan COVID-19, potres u Zagrebu, prijeteća ekonomska kriza i nepredvidiva ugroza zdravlja nacije koja se objektivno prognozira u jesenskim danima. Čini se da smo nacija koja slabo pamti, a brzo zaboravlja vremena kada smo zahvaljujući zajedništvu stvarali i stvorili Hrvatsku? Tuđmanove pomirbe na koju se mnogi pozivaju nema ni u tragovima, o čemu nam svjedoče sve žešće ideološke podjele koje će dodatno zagrijati vrelo političko ljeto 2020.

Na lijevom političkom spektru događa se ujedinjenje ljevičara i liberala koji će se u dva bloka po sistemu „dvije mreže love više glasova nego jedna“, suprotstaviti HDZ-u na parlamentarnim izborima i nema nikakve sumnje da će se taj tip zajedništva na lijevom spektru dogoditi i polučiti realno očekivane rezultate. U stvari, politički entiteti na lijevom političkom spektru nikada nisu ni bili na smrt posvađani da ne bi zbog osobnih i partitokratskih interesa pomirili tekuće foteljaške razmirice. Svi oni zajedno imaju jedan snažan motiv, a to je maknuti HDZ s pozicije vlasti pod svaku cijenu, što je sasvim legitimno i politički opravdano, što konačno i jeste uloga oporbe.

Istovjetni procesi  okupljanja događaju se na desnom političkom spektru, a najnovije približavanje Zlatka Hasanbegovića kao jedinog istaknutog ideologa desnice pokretu Miroslava Škore, dat će dodatni vjetar u leđa Mostu, Suverenistima, Željki Markić i još nekima s pravaške scene za realizaciju projekta okupljanja u široku desnu platformu što im nije uspjelo prije izbora za zastupnike u EU parlamentu. Ostaje za vidjeti jesu li iz tog iskustva akteri desnice nešta naučili i pred njima je ispit vlastite savjesti i vrijeme stvaranja onakvog političkog programa oko  kojega bi se mogli svi okupiti. Kod njih vjerojatno ni na temi političkog programa ne bi trebalo biti većih razlika, a prema onome što se može iščitati iz pojedinačnih nastupa lidera desnice, fokus će se svakako staviti na ustavne promjene i promjene potrošenog i neučinkovitog izbornog zakona koji projicira političku nestabilnost i jačanje korupcije  nakon svakih izbora. U tom kontekstu potrebno je napomenuti da je koncept ustavnih promjena i promjena izbornog zakona prema modelu „Hrvatska jedna izborna jedinica“, detaljno razradio Ante Đapić u suradnji s vrhunskim znanstvenicima u svojim „Vukovarskim tezama“ što je zapravo politička platforma njegove stranke Desno.

Ono što je neupitno, ulaskom Hasanbegovića u savez sa Škorom taj blok je snažno percepcijski zaokrenuo u desno, sužavajući si prostor utjecaja na politički centar.

Oko svjetonazorskih prijepora kao što su zaštita života od rođenja do smrti, Istanbulske i Marakeške konvencije,  olakšavanja referendumskih inicijativa, (ne)rada nedjeljom, izjednačavanja komunističkog i fašističkog režima, revizija povijesti i sličnih tema svi akteri desnice uglavnom imaju isto mišljenje. Ukoliko ih ubačeni gremiji razdora ne uspiju elementarno posvađati, za očekivati je da će ovaj puta ujedinjenje desnice uspjeti. I oni imaju podjednako jak motiv maknuti HDZ s vlasti, možda još i jači nego što to ima ljevica, pa tako ispada da su ljevica i desnica u svojevrsnoj koaliciji protiv HDZ-a s različitih svjetonazorskih pozicija ali s istim ciljem, što nikako ne ide na ruku HDZ-u! U koaliciji su N1 TV i Bujica iako se organski ne podnose, tako da politika u Hrvatskoj umjesto umijeća mogućeg postaje umijeće nemogućeg!

HDZ se nalazi između čekića i nakovnja, a otegotna okolnost mu je i u tome što desna frakcija u HDZ-u nakon izgubljenih unutarstranačkih izbora samo prividno miruje i u datom trenutku sigurno će se  aktivirati s već poznatim argumentima protiv Andreja Plenkovića. Oni sigurno nisu odustali od preuzimanja HDZ-a iako su im svi dosadašnji pokušaji propali, a HDZ mogu preuzeti jedino micanjem Andreja Plenkovića i to ako ovaj izgubi parlamentarne izbore, ili ako ne bude u poziciji  relativnog pobjednika ispregovarati parlamentarnu većinu.

Mogući Plenkovićev plan ulaska u veliku koaliciju kao krajnja politička nužnost dovelo bi do još većeg raskola u HDZ-ovom biračkom tijelu, jer velike koalicije ne može biti bez značajnih svjetonazorskih ustupaka ljevici. Tu se svakako radi o zakonskoj zabrani pozdrava „Za dom spremni“ u svim oblicima, odustanak od bilo kakvog izjednačavanja fašizma s komunizmom, aktivacija rodne ideologije na temelju Istanbulske konvencije, nedjelja kao radni dan, Vatikanski ugovori, a ono što je najvažnije jest podjela resora i osnovnih poluga vlasti. Svakako je važno pitanje tko bi u takvoj konstelaciji političkih snaga bio predsjednik Hrvatske vlade? Relativni pobjednik izbora? Tko će to biti? Na ta pitanja je doista teško odgovoriti?

Uspoređivati novu moguću veliku koaliciju kao nužnost zbog prijeteće ekonomske krize koja je pred nama, s Vladom nacionalnog spasa u vrijeme Domovinskog rata nema baš nekog smisla, jer je u to vrijeme predsjednik Tuđman kao predsjednik HDZ-a ipak vodio glavnu riječ oslanjajući se na ustavne ovlasti koje je crpio iz svog polupredsjedničkog mandata. Dakle, HDZ je u toj situaciji bio u dominantnom položaju, a u kavom će položaju biti nakon ovih izbora teško je predvidjeti. Ukoliko SDP sa ujedinjenom ljevicom bude relativni pobjednik parlamentarnih izbora pod svaku će cijenu pokušati izbjeći veliku koaliciju, a da su sposobni stvoriti većinu već su dva puta dokazali. Svi preletači koji su preletjeli HDZ-u kada im je to bilo oportuno vratit će se u svoje staro prirodno lijevo jato.

Ukoliko se desnica ujedini i ukoliko svoj rast bude temeljila na projiciranom programu, usput raspirujući žestoku konfrontaciju s Plenkovićem i Bernardićem na potki sintagme HDZ=SDP, mogli bi silno naštetiti HDZ-u što se već dogodilo na izborima za EU parlament kao i na predsjedničkim izborima. U građenju svojih politika na čelu s „dirigentom“ Škorom desnici silno odgovara Zoran Milanović na Pantovčaku i već sada se vidi da su „slučajni“ ispadi predsjednika Milanovića rezultirali rastom popularnosti desnih političkih snaga i potakli ih na ujedinjenje. Danas je malo jasnije zbog čega Miroslav Škoro u drugom krugu nije podržao Kolindu Grabar Kitarović?

Izjave Miroslava Škore u kuloarima  da je nakon izbora spreman na razgovore i koaliciju sa HDZ-om, čini se najobičniji su spin da bi privukao što veći broj neodlučnih HDZ-ovih birača, a istu je taktiku upotrijebio i na predsjedničkim izborima. Ono što doznajemo iz krugova bliskih Škori, Hasanbegoviću, Mostu i Suverenistima, jest činjenica da koalicija s Plenkovićevim HDZ-om apsolutno ne dolazi u obzir i oni to s gnušanjem odbacuju! Jer o tom pitanju se neće pitati samo Škoru, već i ostale smrtne Plenkovićeve neprijatelje? Još je legitimnije pitanje bi li Plenković išao u koaliciju sa snagama u kojima je važan čimbenik  Most kao dokazani rušitelj HDZ-ovih vlada? Gotovo izvjestan priključak Nine Raspudića Mostu dodatno usložnjava situaciju! Jer dobiti veliki broj mandata na platformi blaćenja Plenkovića i HDZ-a, a nakon toga s njima ići u koaliciju bilo bi pravo samoubojstvo iz zasjede i prijevara svojih birača. Upravo protiv takve prijevare birača desnica se danas navodno žestoko bori!

Cilj desnice je razbiti HDZ, uzeti im što više mandata, učiniti HDZ relativnim gubitnikom izbora, na taj način srušiti Andreja Plenkovića nakon što su srušili predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, a onda u tim okolnostima pregovarati s nekim novim, lustriranim HDZ-om na čelu s nekim iz HDZ-ove desne frakcije. Pri tome, uopće im nije važno što će u Banske dvore zasjesti ljevica, jer oni između ovog HDZ-a i SDP-a ne vide nikakvu razliku. U tom strateškom planu dirigent Škoro i njegov orkestar svakako računaju na pomoć HDZ-ove desne frakcije, a čak su im uputili i otvoreni poziv za suradnju, raspirujući na taj način još veći sukob unutar HDZ-a.

Udružena desnica, ako se udruži, računa da moguća Bernardićeva vlada neće trajati ni dvije godine, jer SDP je dva puta znao osvojiti vlast i formirati parlamentarnu većinu, ali nikada nije znao tu vlast zadržati barem dva mandata, pa je teško objektivno vjerovati da će to znati s Bernardićem na čelu  usred velike ekonomske krize kakva nam prethodi. Vjerojatno će doći do velikih svjetonazorskih sukoba, možda i do socijalnih nemira i u toj revolucionarnoj atmosferi će se stvarati nova konzervativna snaga u Republici Hrvatskoj. Nakon pada Plenkovića u HDZ-u i nakon pada SDP-ove Vlade stvorit će se nova velika Domoljubna koalicija s novim vodstvom HDZ-a, koja računa uvjerljivo pobijediti na prijevremenim parlamentarnim izborima. Na pitanje kako će u tim političkim previranjima proći Hrvatska i hrvatska nacija općenito, teško je dati bilo kakav suvisli odgovor?

U svim ovim kalkulacijama izgledno je da će „dirigent“ Škoro sa svojim desnim orkestrom ostati u dubokoj hladovini oporbe, a iz te pozicije neće moći izvršiti ni jedno svoje predizborno obećanje, kao što to nije mogao ni prije, jer je izgubio predsjedničke izbore. Predizborna kampanja je i inače rezervirana za hrpu nerealnih obećanja koja u pravilu ostaju mrtvo slovo na papiru.

Umjesto sezone kiselih krastavaca i bezbrižnog odmora od rata s COVIDOM-19, čeka nas užareno političko ljeto u kojemu će, čini se, HDZ-u biti najužarenije. Možda ipak postoji neko čarobno cjepivo u HDZ-ovom laboratoriju protiv ovog političkog bunila za koje mi analitičari još nismo čuli?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Hoće li Zoran Milanović izazvati ustavnu krizu?

Objavljeno

na

Dvojica veterana Domovinskog rata, predsjednik Zbora udruga gardijskih brigada Krešimir Maretić i predsjednik Udruga specijalne policije Goran Maras u znak potpore ratnim suborcima HOS-a odjenuli su majice sa znakom udruge HOS-a i gotovo cijelo vrijeme obilježavanja 25. obljetnice VRO Bljesak bili su na svečanoj pozornici gotovo rame uz rame Andreju Plenkoviću i ostalim uzvanicima. Slike govore više od tisuću riječi! Tim nadasve ljudskim i domoljubnim činom dali su znakovitu potporu braniteljima HOS-a, ali isto tako su dali legitimitet   predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću koji je iz poštovanja i pijeteta prema braniteljima i svakoj žrtvi Domovinskog rata pokazao državničko ponašanje ne praveći nikakvu razliku. Nije mu palo napamet da ih ukloni iz svoje blizine!

Nasuprot tome, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je to u svom stilu doživio kao neviđenu provokaciju i demonstrativno je okrenuo leđa ovoj dvojici veterana Domovinskog rata, cijelom državnom vrhu i svim braniteljima ma gdje bili. Bez ove dvojice branitelja koji svojim likom i djelom simboliziraju otpor velikosrpskom ekspanzionističkom fašizmu ne bi bilo ni Republike Hrvatske niti državnog vrha Republike Hrvatske, niti predsjednika Milanovića. Siguran sam da se i danas Vučiću, Dodiku i ostaloj bulumenti stisne knedla u grlu ( da ne kažem nešta drugo), kada bace pogled na ovu dvojicu hrvatskih ratnika.

I dok im se gotovo cijela Hrvatska kao i svim braniteljima  sa zahvalnošću klanja i odaje počast kroz legitimno izabrane vlasti, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović proglašava ih  provokatorima i u najmanju ruku ustaškim nostalgičarima? Možemo li uopće zamisliti neku novu ratnu ugrozu u kojoj bi Zoran Milanović zapovijedao obranom Republike Hrvatske? Danas se čini da je to nemoguća misija, jer čini se, Zoran Milanović za razliku od predsjednika Tuđmana ne bi imao kome zapovijedati. Ostao je sam, general bez ratnika! Povjerenje je toliko narušeno da Zorana Milanovića ogromna većina braniteljske populacije uopće ne doživljava kao svog predsjednika, a nekmoli kao vrhovnog zapovjednika?

Postavlja se opravdano pitanje radi li se ovdje o nekom asocijalnom poremećaju u glavi Zorana Milanovića uzrokovanog tko zna kakvim kemijama ili je ovo neronovska piromanija razbuktavanja razdora na tragu njegovog obećanja „ imat ćete pakao“? Danas je Zoran Milanović za razliku od jučer , a to dokazuje iz dana u dan, institucionalno toliko jak da doista Hrvatskoj može prirediti pravi pakao ako mu je to cilj, ako je to cilj gremija koji su ga doveli na Pantovčak. Nažalost među tim gremijima je nesuđeni predsjednik Miroslav Škoro i dobar dio ostrašćenog desnog političkog spektra koji su danas direktno suodgovorni za izbor Zorana Milanovića pa se uzaludno post festum posipaju pepelom.

U rukama Zorana Milanovića danas su takvi politički alati i direktne ustavne ovlasti da nam doista može prirediti pakao i stvoriti ustavnu krizu u Republici Hrvatskoj. Danas, kada je udružena ljevica u koaliciji sa  radikalnim snagama s desnog političkog spektra demonstrativno protiv parlamentarnih izbora u srpnju mjesecu, Zoran Milanović bez pardona može iskoristiti svoju ustavnu ovlast, ne raspisati izbore pod izlikom da za izbore nema uvjeta zbog COVIDA-19. Upravo to ljevica i desnica danas tvrde i priželjkuju, svatko iz svojih partitokratskih razloga, vršeći pritisak na Milanovića da učini upravo to!

Osim toga, ako bi se izbori i održali u ustavnim rokovima veliko je pitanje kome bi Zoran Milanović dao mandat za sastavljanje parlamentarne većine s obzirom da se između HDZ-a i SDP-a, čini se, s pravom očekuje mrtva izborna utrka? Dakle, mi ćemo na javnoj sceni imati COVID-19 protiv kojega srednjoročno nema lijeka ni cjepiva, a uz to ćemo imati i tešku gospodarsku krizu možebitno začinjenu izazvanom ustavnom krizom! Nije li to plodno tlo za „pakao“ iz Milanovićevih sintagmi o slučajnoj državi i slučajnom narodu, nije li to na tragu onih snaga koje silno žele neki novi region i koji Hrvatsku nisu nikada doživljavali kao povijesnu činjenicu? Nismo li mi dolaskom Zorana Milanovića na Pantovčak već sada na debelom tragu dekonsolidacije Hrvatske kao države i ne prijeti li nam već danas gubitak svega onoga što smo krvlju branili?

Urotničke tragove ovakvog scenarija treba potražiti u posljednjih pet političkih godina političkog života u Republici Hrvatskoj, kada se pred našim očima pod Milanovićevom palicom događalo  uništavanje svakog oblika suverenističke misli i konzervatizma, a rušenje Kolinde Grabar Kitarović i instalacija Zorana Milanovića samo je pretposljednji čin te prave drame. Posljednji čin te drame dogodit će se ako ljevici potpomognutoj onim snagama poglavito s desnog političkog spektra pođe za rukom srušiti HDZ i Andreja Plenkovića i dovesti Milanovićevu ljevicu u Banske dvore po istom modusu operandi kako su na Pantovčak doveli Zorana Milanovića. A to je scenarij pred našim očima bez ikakve sumnje! Miroslav Škoro igra drugo poluvrijeme ove dramatične utakmice! COVID-19 i potres u Zagrebu biti će mačji kašalj u usporedbi s onim što nas realno u tom scenariju  očekuje!

Državnom vrhu Republike Hrvatske bit će potrebno puno državničke mudrosti, znanja i političkog pragmatizma u borbi s evidentnim i mogućim krizama i jedino hrvatski narod može biti konačni arbitar na nadolazećim parlamentarnim izborim. Pred svima nama bit će glasački listić i jednostavno pitanje? Hoćemo li birati Milanovićev „pakao“ i već viđenu nestabilnost, ili Plenkovićevu stabilnost ma koliko ona tanka i upitna bila?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari