Pratite nas

Komentar

Čovjek koji hoda pognute glave, vrti se u krugu

Objavljeno

na

U komentaru na Stankovićev intervju s Mlanovićem, Zrinka Dusper Casella je između ostalog rekla:

[ad id=”93788″]

milanovicnu2“Želim se osvrnuti također na Milanovićevo demoniziranje ustaša…Po meni treba ga hitno suočiti s Josipom Jurčevićem i predočiti mu najnovija istraživanja i knjigu-znanstveni rad, koja je izašla ovih dana u kojoj Jurčević znanstveno dokazuje da su zločini ustaša bili procentualno najmanji a partizana skoro 90 %…Meni se činilo da to Milanović govori čto govori jer se od njega to imperativno traži a ne iz uvjerenja. To je sada sporedno u odnosu na činjenicu da je neizmjerna šteta učinjena Hrvatskoj, a on, Milanović, bilo da je bio nečiji instrument ili da je sam bio autor tih silnih nečasnih radnji, riječi i drugih čina, sam je sebe stigmatizirao za sva vremena. Da će on ostati u političkoj igri, u to ne sumnjam, ako ne završi tamo gdje su ” odlepršali ” i drugi politički genijalci tipa Sanader & co.”

Ponukao me ovaj komentar osvrnuti se na jednu, drugdje omraženu pojavu, prisutnu danas u Hrvatskoj a koja je iz ostatka bivšeg komunističkog svijeta početkom 90-ih odbačena i strpana na crne stranice povijesti.

Piše: Dinko Dedić

Radi se o bezgraničnoj manipulaciji žrtvama rata, do granica besmisla, čiji je najbolji europski primjer srpska četnička i hrvatska partizanska manipulacija srpskim žrtvama Jasenovca i rata općenito.

Prvi zadatak svakog naroda kada je ostvario samostalnost, bio je ispitati svoju prošlost i uspostaviti istinu, odstraniti neistinu iz povijesti, pokajati se za vlastita nedjela ako ih je i koliko ih je bilo, naglasiti svoja dobra djela i osvjetlati obraz svog naroda, kako nebi morao u budućnost hodati pognute glave i tako lutati, udarati glavom u stupove i stabla i pritom se vječno ranjavati i gubiti na putu, koji tako znade završiti hodanjem u krug, kako to npr. bilježimo u Hrvatskoj, sve godine njena postojanja kao moderna država.

Žrtve Drugog svjetskog rata već su odavno znanstveno uspostavljene svuda po zemljama koje je taj rat zahvatio. Kod nas, ne samo da se tim žrtvama i danas manipulira, s vrhova srpske i hrvatske vlasti, iako su to danas zasebne države, nego se sve žrtve smatra i imenuje rezultatom zločina, kao da je svaka osoba koja je izgubila život na prostoru NDH bila nevina, kao da nikakve vojske osim hrvatske nije bilo na području Hrvatske 1941. – 1945., kao da su svi Srbi na tom području bili pacifisti, mirni ljudi koji su samo htjeli obrađivati svoju zemlju a među njih su dolazile horde ustaša, ubijale ih vodile u Jasenovac.

Otkud se onda u Hrvatskoj bilježe toliki ustanci. Ni sam ne znam koliko smo raznih ustanaka na prostoru Hrvatske i BiH morali glorificirati na satovima povijesti tokom školovanja u Jugoslaviji. Sve su to bili ustanci po Baniji, Kordunu, Lici i drugdje, skoro isključivo srpski ustanci u krajevima nastanjem Srbima. Da bi nekako uključili Hrvate u proces tih četničkih ustanaka i tako ih pripisali “narodima i narodnostima Hrvatske”, bijeg jedne šake Hrvata komunista u šumu Brezovicu, prozvan je ustankom a sve je zajedno je, abolicijom četnika 1943., proglašeno partizanskim ustancima pod vidstvom KP i druga Tita.

Sasvim je normalno bilo, da su oružane snage NDH bile poslane gušiti te ustanke koji su uvijek počimani paljenjem kuća i javnih zgrada, prvenstveno katoličkih crkava, ubijanjem svećenika, učitelja, državnih službenika i bijegom civilnog stanovništva. Tko si ne može predočiti sliku tih ustanaka, sasvim je dovoljno sjetiti se procesa stvaranja Republike Srpske Krajine na prostoru Hrvatske, jer je proces bio identičan.

Nigdje na svijetu se sve poginule u jednom ratu ne smatra rezultatom zločina, niti se vojnike koji su poslani u bitku i pritom ubili neprijateljskog vojnika, smatra zločincima. Po tom pravilu, svi narodi koji su vodili ratove, uključujući i one poput hrvatskog, koji su vodili obrambene ratove, imaju onoliko zločnaca koliko je njihovih vojnika sudjelovalo u ratu.

Zločinom se mora nazvati likvidacija zarobljenih vojnika i civila nakon rata, ako ta ubojstva nisu rezultat sudskog procesa. Prema tome, zločin je ono što se dogodilo nakon rata u procesu poznatom kao Bleiburška tragedija.

Uz regularnu vojsku NDH poznatu kao domobranstvo, specijalne jedinice sačinjavale su ustaše.

UstaseHrvatska vojnica je sveukupno brojala oko 76,000 pripadnika dok je među njima bilo oko 15,000 ustaša.
Uspoređeni s Njemačkom, domobrani su bili ono što je bio Wermacht a ustaše se mogu usporediti s Waffen SS-om, dakle s vojnim krilom SS-a, za razliku od političkog. Na Međunarodnom vojnom sudu, na području Njemačke, osuđeno je 1650 pripadnika SS-a, uglavnom onih koji su vodili koncentracione logore, Einsatzgruppen, jedinice za specijalne namjene, medicinsku sekciju i druge uključujući i političko vodstvo. Waffen SS, čije su se jedinice borile u sastavu vojne komande, mahom su izbjegle kazni i danas je na snazi stav da te vojne jedinice, koje su na frontu vodile regularne vojne operacije, moraju biti tretirane kao i ostala regularna vojska.

U isto vrijeme, među Hrvatima koji su se našli na Bleiburgu, nalazili su i pripadnici baš takvih vojnih jedinica. Te su jedinice na frontu ratovale protiv četnika i patizana, a kompletno su i bez izuzetka, svrstani među zločince, likvidirani bez suda i u današnjoj hrvatskoj državi, političko vodstvo, uključujući i dvojicu predsjednika, javno izjavljuje da je ta likvidacija bila opravdana.

Ta teorija ne može biti ništa drugo nego proizvod najgore velikosrpske i boljševičke propagande, koju provode hrvatski projugosalvenski orjentirani političari, povjesničari i drugi. Sve to zajedno ne izaziva značajne reakcije u narodu, koji u većini nije shvatio da je demokratizacijom postao faktor, nego se i dalje ponaša kao obespravljeni objekt državne vlasti, na koju ne može utjecati.

Rusi su osudili Staljina, Rumunji Čaušeskua, Bugari Živkova, Mađari Janoša Kadra, Njemci Honeckera, dok su Hrvati ostali slaviti Tita i njegove “zasluge”, uključujući i zločine koji su ga strpali na listu 10 njavećih zločinaca 20og stoljeća.

To je stanje neodrživo, ne zbog povijesne istine i prošlosti, nego zbog budućnosti. Narod koji mora živjeti pod tolikom dozom kolektivne krivnje ne može ni stvarati ni napredovati. Za svakoga onoga tko svoju ulogu u povijesti 20og stoljeća prihvati takvom kako mu se predstavlja, logičan zaključak bi morao biti da samostalna hrvatska država nema pravo postojati i da bi najbolje bilo ponovo ju uklopiti u neku novu državu koju će voditi srpski humanisti, koji su uvijek bili samo žrtve a ne potomci i nasljednici hrvatskih zločinaca.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Grabar-Kitarović o Milanoviću: Svatko se ima pravo kandidirati

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kratko je iz Estonije komentirala ulazak bivšeg premijera Zorana Milanovića u utrku za Pantovčak, rekavši da se svatko tko zadovoljava uvjete iz Ustava ima pravo kandidirati.

“Kao što sam i ranije rekla svatko u Hrvatskoj tko zadovoljava uvjete iz Ustava Republike Hrvatske ima se pravo kandidirati”, rekla je kratko u izjavi novinarima, koje se ranije iz predsjedničina okruženja zamolili da je ne ispituju kada ona ima namjeru objaviti kandidaturu.

Danas je premijer Andrej Plenković kazao da će Grabar-Kitarović imati snažnu podršku HDZ-a za drugi mandat, a zašto još nije objavila kandidaturu, ni on ne zna.

SDP je u ponedjeljak odlučio da će njihov predsjednički kandidat biti Milanović, koji je ušavši u utrku uz slogan “Predsjednik s karakterom” kazao da želi biti predsjednik moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske.

Iako je rekao da neće komentirati mandat aktualne predsjednice, rekavši da će to nakon četiri i pol godine ocijeniti ljudi, ipak je dodao da bi se u slučaju njegove pobjede “prema Hrvatskoj odnosili s više poštovanja”

“Ne zato što to osobe koje koje vode Hrvatsku ne žele, nego zato što to ne znaju”, ocijenio je. (Hina)

Plenković o Milanovićevoj kandidaturi: Ovo je demokratska država i svatko se može kandidirati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje

Objavljeno

na

Objavio

I prije negoli je i krenulo s radom dvonacionalno beha Predsjedništvo tri beha naroda je, gotovo, stalo. Bošnjački članovi, Džaferović i Komšić, bi u građaniziranje, odnosno oba su za islamiziranje, srpski član Dodik u srbijaniziranje. I sva trojica odmah krenula u realizaciju obećanja datih svojim biračima. Bošnjaci muslimani Džaferović i Komšić bi kroz ubrzan proces građanizacije sve nemuslimane preveli u muslimane, Dodik bi, s pravom, svoj narod obranio od te opasnosti i zadržao ga u njegovom nacionalnom srpskom i vjerskom pravoslavnom identitetu.

Dodikova povijesna zadaća je ne samo da spasi pravoslavlje već i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini, budući da je današnji položaj kršćana u Džaferovićevo Komšićevoj vladavini u najtežem, odlučujućem položaju biti ili ne biti, opstati ili nestati.

Muslimansko bošnjačkom dvojcu, Komšić pripadnik muslimanske terorističke armije, Džaferović

obavještajac muslimanskog unitarističkog režima, u beha Predsjedništvu smeta sve što nije njihove nacionalne i vjerske boje, i građanske, zapravo muslimanske, opcije kao sredstva islamiziranja Bosne i Hercegovine.

Poput svih okupatora i ovaj bošnjački duo žestoko se obrusio na zastavu srpskog naroda. Hrvatsku su već davno poskidali, pocijepali, zgazili, i o njoj se nema tko više ni brinuti, braniti je i s ponosom ispred sebe držati. Znalo se već onog momenta kada su Bošnjaci spaljivali, gazili, i skidali zastave hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da poslije toga dolazi na red i srpska. I došla je.

Bošnjačko muslimanski obavještajac Džaferović, i Komšić vojnik u ratu ratnik u miru muslimanske abih pred Predsjedništvom spavaju kako odnekud ne bi u njegove prostorije ušla srpska zastava, jednog od tri suverena i konstitutivna beha naroda. U beha Predsjedništvu rezervirana su mjesta samo za muslimansku i „bosansku” zastavu.

No koja je to bosanska zastava. Zasigurno nije ona avnojska, nije komunistička, jer Bosna i Hercegovina je, barem tako Bošnjaci govore raskinula sve sveze i veze s komunizmom i njegovom

ideologijom. Nije, a ne može ni biti ni ona s ljiljanima što ju je Izetbegović u ratu ukrao od Hrvata katolika i s njom pred svijet išao skrivajući opasne namjere islamiziranja B osne i Hercegovine. Bošnjaci su tu, zastavu s ljiljanima sada proglasili ratnom muslimanskom zastavom. Ljiljane katolički simboli

mira Muslimani proglašavaju ratnim znakovljem.

Stječe se dojam kako u Bosni i Hercegovini traje jedna sveopća krađa Bošnjaka svega onoga što je kršćansko, i na tim ukradenim znakovljima pokušavaju ukorijeniti svoj novoizabrani bošnjački nacionalni identitet. Gradi li bi bošnjačku naciju a pjevaju Turskoj, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“.

Kradu nam Kulina Bana, kradu nam Bobovac, kradu nam Bosančicu, kradu nam ljiljane. Kradu sve, i kada tu krađu dovrše, a time i nestanak kršćanstva u zemlji tada će odbaciti i sve te pokradene

kršćanske simbole. Tako su postupili i sa svim onim hrvatskim izdajnicima, Judama, koji su radili za njih, i kada su posao odradili onda su ih kao poderane cipele odbacili na smetište gdje zapravo i pripadaju

Bosanska zastava ne može biti, bez obzira koliko je Bošnjaci voljeli i njome kitili beha gradove, ni ona turska kojom je Bosna i Hercegovina sve pokrivenija, i pod njom krvavija. Jednako krvava kao što je bila i u petsto godišnjoj osmanlijskoj okupaciji.

Braniti isticanje nacionalne zastave s onom bosanskom nametnutom voljom visokih predstavnika a ne htijenjem i izborom beha naroda, na bilo kojem beha području, ili u bilo kojoj beha instituciji znak je muslimansko bošnjačkog nepriznavanja naroda čija im zastava smeta.

I to bošnjačko negiranje i nepriznavanje srpske i hrvatske zastave, a time i Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, bio je i uzrok građansko vjerskog beha sukoba, i to je politika kontinuiteta koju provode sve od početka devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, otkako je svijet priznao Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Muslimana, Srba i Hrvata.

Zastava je svetinja za svaki narod. To je njegov simbol, njegova osobna iskaznica. Zastava je narod. Šta drugo pokazuje, i potvrđuje, postojanje naroda na određenim prostorima osim izvješene i slobodno lepršajuće zastave. Samo izvješena nacionalna zastava tamo gdje taj narod živi, jednako tako i u institucijama slojevitih zemalja kakva je Bosna i Hercegovina, pokazuje njihov identitet, njihovu slobodu, jednakost i ravnopravnost. Tamo gdje nema slobodno izvješene nacionalne zastave, tamo ili nema tog naroda, ili nije slobodan, nepriznat je i on je u stalnoj opasnosti nestanka ispred agresije onog naroda koji njegovu zastavu skida, bilo po noći ili danu

Okupatorska je politika onog naroda u Bosni i Hercegovini koji skida zastavu drugog naroda. Ako nisu zastave beha naroda jednakopravne i slobodne u svom lepršanju, vijorenju i pokazivanju koga

predstavljaju i čije su, onda u beha entitetu nisu slobodni i jednakopravni ni njeni narodi. Po čemu bi

se vidjelo u Bosni i Hercegovini koji narodi u njoj žive, ako ne po zastavi, i bogomoljama.

Katoličke bogomolje su Muslimani rušili i porušili u ratu, i tim zločinačkim činom danas svijetu

govore da Hrvata katolika i nema, što im je svijet i povjerovao pa im dozvolio da umjesto Hrvata biraju još jednog svog predstavnika u beha Predsjedništvo. Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje.

Stoga je potrebno zemlju urediti na principima jednakosti i ravnopravnosti gdje će sve tri nacionalne zastave se slobodno vijoriti jedna pored druge, čak bez one koju je svjetski šerif osmislio, izabrao, iscrtao, oslikao i prisilio Muslimane, Srbe, i Hrvate da je prihvate. Taj čin visokih predstavnika zločin je kao i bošnjački koji brani isticanje stoljećima postojećih nacionalnih zastava srpski i hrvatskih u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci teroriziraju nebošnjake na način kako ih teroriziraju visoki predstavnici, njihovi politički i vojni partneri. Stoga, dok neki od njih umre Bošnjaci po beha gradovima brišu hrvatske nazive ulica i preimenuju ih ulice zločinaca visoki predstavnika

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari