Pratite nas

Kronika

Čovjek koji je za Hrvatsku u zatvoru odležao 11.639 dana

Objavljeno

na

Fra Jozo Grbeš povodom smrti Zvonka Bušića

Čuli smo se prije deset dana zadnji put. 20. kolovoza… Teško mi je. Kao grčke tragedije, kao Sheakspearovi spisi. Upoznali smo se u okrutnom američkom zatvoru kada sam ga dolazio posjećivati. I danas se sjećam broja na njegovoj košulji 03941-158. Nikada, nikada u životu nisam stajao licem u lice s idealom, oči u oči. Nikada do tada. Shvatio sam da je drugačiji od SVIH ljudi. Da svih ljudi. Drugačiji od svih Hrvata. Da, svih Hrvata!

Razgovori nam uvijek bijahu o bitku i vremenu, o klasicima koji svoje prebivanje pokazuju u našem vremenu i uvijek u njegovu govoru o svemu: Hrvatska. Zaljubljen u nju do beskrajnosti misli, ali ona nije bila njegov objekt, nego visina, ideal vrijedan posvetiti mu barem jedan ljudski, cijeli hod. . O njoj je govorio ne kao mi, ne kao oni, ne kao bilo tko… I govor o njoj bijaše mu iznad svih.

Bijaše 19. lipnja 2008. kada se vidjesmo zadnji put iza rešetaka Terra Haute zatvora u Indiani u kojem se nalazio slobodan čovjek. Pozdrav nam bijaše “Nikad više ovdje, slijedeći put u Zagrebu”. I bi tako. U Zagrebu se nađosmo na dan njegova dolaska u Hrvatsku, 24. srpnja. Ali prije toga, pamtim jedan telefonski poziv, drugačiji od svih: “Jozo, dali su mi dozvolu nazvati jedan broj. Zovem te da ti kažem da će me konačno pustiti na slobodu 21. srpnja. Idem u Hrvatsku!” Zastadoh u automobilu na autoputu. Trenutak i poziv vrijedni zaustavljanja životnih trčanja. I onda tako uvijek. Dolasci u Hrvatsku bijahu uvijek i vrijeme susreta s njim i Julie.

Bio je i ostao ideal koji nije mogao pomiriti stvarnost jada hrvatskoga s idealom koji je živio. Hrvatska ga nije dostojna bila! Hrvatska ga je svojim cinizmom, mržnjom, jadom, sitnišem ljudskih karaktera razočarala. Svojim ideologijama ponižavala! Svojim malim glavama i velikim pojedinačnim, sebičnim interesima živcirala! Svojim vođama bez pameti i ljubavi, bez ideala i smisla, bez bitka i puta, dovodila do pitanja zbilje same. Hvatanjem svojih sjena, trošili su uzaludne dane naroda kojem su stalno zapakirali laži umotane i obojene, a nisu nikada postavljali velika pitanja Istine i Pravde, Ideala i Ljubavi. I to svi, bez obzira na tzv. orijentacije opisane prometnim rječnikom. A on je samo volio Hrvatsku. On nije od nje odustao, nego ona od njega! Grijeh je to hrvatski. Veliki! Bio je original. Drugo nije ni mogao biti jer cijeli život se borio protiv kopiranih duša.

Sa Zvonkom Bušićem su otišli u povijest takvi ljudi! Šteta. Zadnji ideal hrvatski odlazi na Mirogoj gdje ideali čekaju da netko konačno se probudi iz sna hrvatske ludosti, cinizma, privida i shvati da su oni darovali ime svim čežnjama, oblikovali sve snove i vidjeli dalje od svih sjena, zidova i kratkih posljedica velikih misli. Ljubav nikada ne završi starošću. Ona sagori, izgori, daje se… nemirna je. Jer sve što duboko volimo postaje dio nas! Postajemo mi! Smrt mu je bila prijatelj. S njom je često bio blizu. Nije joj dopušao da prijeđe granicu, crtu iznenađenja jer je htio čekati Hrvatsku! Tragično je što mu je veći prijatelj ona od Hrvatske. Kada su se konačno susreli, onda iako nam zvuči šokirajuće, čudno, nezamislivo, ali ipak mora biti shvatljivo, jer tragičari idelizma ne ispisuju stranice povijesti samo jednim dijelim, a uživaju drugim, nego do kraja…Ideali i tragedije uvijek idu zajedno I tako ostavljaju najjače pečate.
 

 

Zvonko, Julienne i Bruno Bušić u vrijeme kad je Hrvatska bila samo san, ali tako lijep da je za njega vrijedilo i živjeti i robovati i umirati.

Mnogi ga napadaše. I to je razumljivo, jer karakteristika je malih duhova da preziru ono što ne razumiju! Male duše brbljaju o ljudima koje ne poznaju i tako  stvaraju priču bez časti koja bi samo na izvorima tražila istinu. Oni su poput osrednjih ljudi koji ispuniše Zvonkinu Hrvatsku, a pričaju samo o stvarima. I on ostade sam! Jer samo velike duše govore o idejama. Zvonko je savršeno potvdio istinitost izreke da je „život najbolje potrošiti na ono što je trajnije od života!“. Ali proći će i ovo vrijeme. I doći će vrijeme kada će ideali ponovno uskrsnuti. Ja u uskrsnuće vjerujem, jer ono je i bitak besmrtnosti ideala.

Na kraju uvijek ostaje samo ljubav, ako to nismo shvatili, ništa nismo shvatili! Žao mi je. Žalimo uvijek samo za dobrim ljudima! Ali… on je slobodan. Konačno slobodan, moj prijatelj!

Fra Jozo Grbeš, Chicago, 02.09.2013

Zvonko u brojkama:

Život cijeli: 24,693 dana (67 godina, 7 mjeseci, 9 dana)

Vrijeme zatvora: 11,639 dana (31 godina, 10 mjeseci, 13 dana)

Vrijeme “slobode” u Hrvatskoj: 1,866 dana (5 godina, 1 mjesec i 9 dana)

ProjektVelebit.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Preminuo akademik Dubravko Jelčić

Objavljeno

na

Objavio

U devedesetoj godini života umro je akademik, povjesničar književnosti, književni kritičar, pjesnik, publicist i prozaik Antun Dubravko Jelčić, javljeno je iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Akademik Jelčić rođen je u Požegi 6. studenog 1930. godine. 1945. godine osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog širenja antikomunističkih letaka, a dio kazne je izdržavao u Staroj Gradišci. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao disertacijom o djelu književnika Josipa Kosora.

Radio je kao srednjoškolski profesor, dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a 1960. godine se zapošljava u Institutu, a kasnije akademijinom Zavodu za književnost u Zagrebu gdje ostaje do mirovine. U drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća bio je i saborski zastupnik HDZ-a.

Uređivao je biblioteku Izbor u Nakladnom zavodu Znanje i biblioteku Vijenac u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Bio je i član uredničkog odbora Pet stoljeća hrvatske književnosti gdje je kao urednik potpisao čitav niz naslova.

Uredio je sabrana djela Ujevića, Matoša, Nazora i A. B. Šimića. Sa Krstom Špoljarom je uredio i izabrana djela Augusta Šenoe. Početkom devedesetih bio je i potpredsjednik Matice hrvatske (iz čijeg je članstva kasnije izbrisan), a redovni član HAZU postao je 1992. godine. Bio je i jedan od pokretača i glavnih i izvršnih urednika projekta Stoljeća hrvatske književnosti.

Objavio je više od dvadeset knjiga književnog, znanstveno-kritičkog i političkog sadržaja te monografija. Objavljivao je i antologije suvremene hrvatske novele, kao i dnevničke zapise. U nekoliko izdanja Naklada Pavičić mu je objavila i zapaženu “Povijest hrvatske književnosti”. Zbirka pjesama “Poraz pobjednika” objavljena mu je 1962. godine, a pisao je i radio-drame. 1994. objavio je i roman “Strah”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Beroš: potvrđen je i drugi slučaj zaraze koronavirusom u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ministar Vili Beroš potvrdio je u emisiji “A sada Vlada” Hrvatskog radija da je još jedan slučaj koronavirusa, nakon prvog jučerašnjeg, zabilježen u Hrvatskoj.

– To je bilo i očekivano, naime brat prvog pozitivnog bolesnika također je pozitivan, također ima lakšu kliničku sliku. Dok je dobro da je njegova djevojka negativna, ona je zadržana i dalje na promatranju, pa će se pratiti njeno stanje, rekao je ministar, koji je  sinoć je doputovao iz Rima, za koji kaže da “tamo ima nešto slučajeva, ali nema znatnijeg širenja epidemije”. Svi dosadašnji bolesnici koji su pozitivni na koronavirus su iznimno dobrog stanja bez značajnijih znakova bolesti. Simptomi su poput gripe.

Ministar zdravstva Vili Beroš bio je na službenom putu i sastancima u Rimu te kaže kako u Rimu ima simptoma koronavirusa, ali nema simptoma širenja epidemije.

– Epidemiološka situacija bila je u Rimu vrlo pozitivna stoga nema velikog straha. Bez obzira na posjet Rimu, da i prenesem virus vama, ne bismo imali neku težu kliničku sliku, to bi prošlo poput lagane gripe ili prehlade. Nisam se nelagodno osjećao u Rimu. U regijama u kojima je koronavirus naravno da postoji strah, ali će se ljudi prilagoditi situaciji prema uputstvima. Sastali smo se svi ministri u Rimu i razgovarali o situaciji u Italiji. U Lombardiji jedino nisu uspjeli iskontrolirati situaciju. Dogovorili smo neke mjere koje se odnose na granični režim, prema epidemiološkoj zajednici, nema potrebe da se zatvaraju granice, to bi bilo kontraproduktivno, ističe Beroš.

Vili Beroš kaže kako se mora razgovarati o mjerama.

– Kad su u pitanju utakmice ili veći koncerti, mišljenja smo da se ne može generalizirati i ne bi bilo dobro da se zabrane takva događanja, ali da se na osnovi epidemiološke slike i opasnosti, za svaki takav događaj mora se odlučiti hoće li biti događaj održan ili neće, naglašava Vili Beroš.

Vili Beroš ističe kako Ministarstvo vanjskih poslova na dnevnoj bazi ažurira podatke i izdalo je priopćenje gdje se ne preporučuje odlazak u Italiju ako se ne mora zbog situacije oko koronavirusa.

– Mi smo se u početku borili da virus ne uđe u Hrvatsku, na graničnim prijelazima. S obzirom na eskalaciju situacije u Italiji, bilo je jasno da će virus ući u Hrvatsku. Sad prelazimo u drugu fazu obrane, i zdravstveni sustav uz ove početne poteškoće koje ima nastoji uspostaviti bolje funkcioniranje Klinike za infektivne bolesti. Djelatnici daju iznimne napore i ulažu u zbrinjavanju populacije i treba upozoriti pučanstvo da doista ne trebaju svi odlaziti u Kliniku za infektivne bolesti ako nemaju simptome jer tako se stvaraju veće gužve nego što bi objektivno trebalo, smatra Beroš.

Ministar zdravstva Vili Beroš kaže kako treba olakšati organizaciju i funkcioniranje sustava.

– Nema mjesta panici, naše zdravstvo može reagirati na takvu prijetnju. Obranu smo temeljili na kontroli rizika. Svi građani koji pokazuju simptome koronavirusa i bili su u Italiji ili Kini, njih molimo da se bez odgode jave epidemiološkoj službi ili da dođu u Kliniku za infektivne bolesti. Nije opravdano da svi dolaze u Kliniku za infektivne bolesti, a nisu bili u području sjevera Italije, ističe Beroš.

Beroš ističe kako je ministarstvo zdravstva povuklo sve iz zaliha što se tiče zaštitnog materijala, postoji određeni robni mehanizam i stožer zdravstva.

– Za ugrozu koja će trajati uobičajeno, ne dugo, imamo dovoljno zaštitnih materijala. Nedostatak zaštitne opreme uzrokovalo je širenje virusa u Kini, zaključuje Beroš.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari