Connect with us

Kolumne

‘Crne rupe’ hrvatske povijesti

Published

on

„Povijesni revizionizam je svugdje priznat kao legitimna kritička znanstvena povijesna praksa, dok je negacionizam pravno zabranjen i sankcioniran u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Francuskoj, Izraelu, Litvi, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Švicarskoj, te podliježe specijalnim zakonima poput zakona Gayssot u Francuskoj. U Hrvatskoj je optužba za revizionizam politički iskonstruirana i instrumentalizirana, pa je čak i proturječna, jer dolazi iz istih krugova koji ne priznaju jednakost svih žrtava i još veličaju titoizam, zaboravljajući da su i oni nasljednici ideološkoga socijalističkog revizionizma 50-ih godina, jer je poznato da je staljinistička komunistička službena propaganda stigmatizirala tadašnje jugoslavenske vlasti kao „titoistički revizionizam“.“ (Jure Vujić)

Ovaj citat od uvaženog Jure Vujića, poslužio mi je kao uvod u „crne rupe“ hrvatske povijesti. Prešućena povijest, razlog je potpunijem i temeljitijem revizionizmu, kao alatu i putu do istine. Deklaracija Hrvatskoga sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka bila tek verbalna potpora rezolucijama Vijeća Europe.

Komunistički titoistički antifašisti, Jugoslaveni koji nakon raspada Jugoslavije, gubeći oslonac i temelj svoje nacije i izmišljenog etnikuma, stavljajući veto na znanstvenu istinu, histerično urliču o povijesnom revizionizmu u samostalnoj Hrvatskoj.

Taj izmišljeni politički konstrukt, kojeg su sami oni tvorci, ostaje im kao temelj za protuhrvatski negacionizam.

Izjednačavanje žrtava svih totalitarnih sustava, nije im niti u jednoj opciji, jer ih to vodi ka priznavanju postojanja svojih do lakta umočenih ruku u zločin u ime svoje ideologije.
Hipermnezija kao psihološki fenomen, ne dopušta im zaborav svojih nedjela, ali time im raste potreba obrane njihovog neobranjivog zločina u ime komunizma, čiji tragovi u samom Zagrebu i drugim urbanim sredinama svakom zakopanom žlicom rovokopača isplivavaju na površinu.

E sad još dopustiti znanstvena, objektivna istraživanja, za njih bi bilo ravno potpisu svoje krivnje.

Kriterij dvostrukih mjerila i principa pile naopako, ljevičarski negacionizam, kao zadnju liniju obrane, nama i svijetu gura pod nos navodni hrvatski revizionizam.

Nažalost u Hrvatskoj negacionizam i amnezija idu ruku pod ruku. Hrvatskom narodu dužni smo pojasniti što je to negacionizam, a potom im dopustiti da osude negacionizam i obranu ili opravdanje zločina svih totalitarizama.

Stog razloga javlja se nužnost istraživanja, priznanja i procesuiranja.

Možemo komotno reći da je negacionizam zločin prema žrtvama, istini i povijesti, a i budućnosti naroda.

Poistovjećivanje znanstvenog revizionizma s ideološkim i zločinačkim negacionizmom, politički je opasno i znanstveno nedopustivo.

Negacionizam koji nas slijepo prati iz dana u dan, posljedica je invalidne demokracije.

Upravo iz tog razloga ljevičarski ortodoksi, savršeno rasprostranjeni u svim političkim i izvršnim tijelima, sve rada i radit će da uspore proces demokratizacije u Hrvatskoj.

Još uvijek smo kao prosci, a ne djelatni istraživači i graditelji: istine, pravde, osude i demokracije.
Stolac bez četiri noge stoji u ravnini s tlom ili u prijevodu, još smo na početku.

Trpimir Jurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari