Pratite nas

Politika

CRO DEMOSKOP: Predsjednici, Milanoviću i Škori raste potpora, Kolakušić najveći gubitnik

Objavljeno

na

Nakon objave rezultata istraživanja CRO Demoskop o rejtingu stranaka i političara, RTL ekskluzivno, u suradnji s Promocijom plus, donosi istraživanje o preferencijama kandidata u utrci za Pantovčak. Rezultate donosi i analizira Damira Gregoret.

Prema podacima CRO Demoskopa za rujan aktualna predsjednica i dalje najbolje stoji, ali je tijesno. Do pobjede će morati u, također napeti, drugi krug.

Predsjednica i dalje vodi

Da se predsjednički izbori održavaju sada, Kolindu Grabar Kitarović zaokružilo bi najviše ispitanika, točnije 30,2 posto (u kolovozu 29,3 posto). I dalje daleko od rejtinga s kraja prošle godine kada je imala više od 40 posto glasova, ali u odnosu na kolovoz potpora joj je nešto narasla. Istodobno rastu i dva vodeća protukandidata. Zorana Milanovića bira četvrtina ispitanika, točnije 25,5 posto (24,8 posto u kolovozu). U protekla tri mjeseca bilježi rast, baš kao i Miroslav Škoro koji je sada na 19,2 posto (18,5 posto potpore u kolovozu).

Gledano po biračkom tijelu, očekivano, 70-ak posto HDZ-ovih, odnosno SDP-ovih birača zaokružuje kandidate koje podupiru njihove stranke, no 20-ak posto HDZ-ovaca bira Škoru, a ne Grabar-Kitarović. Iznenađujući je podatak da gotovo 12 posto SDP-ovaca umjesto Milanovića bira Grabar Kitarović.

Pada potpora bivšem sucu Kolakušiću

Bivšeg suca, sada europarlamentarca Mislava Kolakušića bira 9,3 posto ispitanika. On tijekom proteklih mjeseci bilježi pad, u odnosu na kolovoz pada za gotovo 3 postotna poena (12 posto u kolovozu). Dejana Kovača, novog kandidata kojeg podupire HSLS, na Pantovčak želi poslati 2,6 posto ispitanika. Bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković je na 2,3 posto (1,4 posto u kolovozu), a da predsjednik postane bivši član Živog zida Ivan Pernar, želi manje ispitanika nego prošlog mjeseca – 2 posto (3 posto iz kolovoza).

Bivši mostovac Vlaho Orepić je na 1,5 posto (0,6 posto iz kolovoza), dok je potpora Katarini Peović iz Radničke fronte pala ispod jedan posto (0,7 posto u odnosu na 0,9 posto iz kolovoza). Istu potporu ima još jedan bivši mostovac Tomislav Panenić (0,5 posto u kolovozu). Uza sve ove potencijalne kandidate ostalih je 1,5 posto, a neodlučnih 4,6 posto.

Tko pobjeđuje u drugom krugu?

U drugi krug bi, prema rezultatima istraživanja najvjerojatnije ušli aktualna predsjednica i Zoran Milanović, a u takvom okršaju, baš kao i u onom s Miroslavom Škorom pobjeđuje Grabar Kitarović, ali ne glatko!

Da se sučele aktualna predsjednica i bivši SDP-ov premijer, deset postotnih poena prednosti ima Grabar Kitarović. Nju bira 52,7 posto ispitanika (53,1 u kolovozu), a Milanovića 42,8 posto (42,4 posto u kolovozu). U odnosu na ovakav sraz u kolovozu, blagi pad bilježi predsjednica, a isti takav rast Milanović. Taj trend vidljiv je i u protekla tri mjeseca. 70 posto Škorinih birača, u ovom srazu, bira Grabar Kitarović, 27 posto Milanovića, dok su se Kolakušićevi glasovi podijelili, ali više ih bira Milanovića.

Neodlučnih je 4,5 posto, nedovoljno da promijene pobjednika, ali sve skupa upućuje na više nego napetu utrku.

Grabar Kitarović bolja u srazu sa Škorom

Jednako bi napet bio sraz dvoje desnih kandidata. Grabar Kitarović, kao HDZ-ovu kandidatkinju odabralo bi 51,3 posto ispitanika (50 posto iz kolovoza), a bivšeg HDZ-ovca Miroslava Škoru 41,4 posto (u kolovozu 44,9 posto). Ovdje je nešto više neodlučnih – 7,3 posto. U odnosu na kolovoz predsjednica nešto bolje stoji, dok u ovakvom izboru Škoro gubi gotovo 4 postotna poena potpore.

Gledano po biračkom tijelu ponovno 20-ak posto HDZ-ovaca bira Škoru, a ne Grabar Kitarović dok su se i SDP-ovci i Milanovićevi birači podijelili, ali češće biraju predsjednicu. Kolakušićevi pak gotovo dvostruko češće biraju Škoru.

Milanović protiv Škore?

U slučaju da se trendovi promijene i da u drugom krugu završe muškarci Milanović nema previše šansi. U takvom srazu, prema istraživanju, gubi, ali razlika je manja nego u srazu s predsjednicom, pa je i utrka neizvjesnija.

Da moraju birati između Škore i Milanovića ispitanici bi češće zaokružili Škoru – 49,7 posto (u kolovozu 47,9 posto), dok bi Milanovića izabralo njih 45,1 posto (46,5 posto u kolovozu). Teoretski neodlučni bi mogli odlučiti pobjednika jer ih je 5,2 posto, ali samo kada bi se svi odlučili za bivšeg SDP-ova premijera.

80 posto HDZ-ovaca, očekivano, biraju Škoru, ali gotovo 20 posto bi ipak izabralo Milanovića. Još više, gotovo 30 posto birača Grabar Kitarović odlučilo bi se za SDP-ova kandidata, no očekivano gotovo 70 posto za Škoru.

Graf promjena potpora

Neizvjesnost predsjedničkih izbora najbolje prikazuje graf s rejtinzima aktualne predsjednice i dvaju vodećih izazivača u protekla četiri mjeseca, odnosno od lipnja kada su Milanović i Škoro najavili da žele na njezinu poziciju. Predsjednica je prvo gubila potporu, ali njezina krivulja sada se blago diže, dok od najave kandidature do sada oba njezina izazivača kontinuirano rastu.

Izbori su još relativno daleko, tek se čekaju službene kandidature i početak kampanje iako je jasno da bitka za Pantovčak i sada traje.

Napomena: Istraživanje je provela agencija PROMOCIJA PLUS od 2. rujna do 6. rujna 2019. CATI metodom (telefonski) na uzorku od 1300 punoljetna građana Republike Hrvatske. Standardna pogreška uzorka iznosi +/- 2,77 posto, uz razinu pouzdanosti od 95%

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Kreši Beljaku leđa okreće i podravski HSS

Objavljeno

na

Objavio

Širi se pobuna protiv predsjednika HSS-a Kreše Beljaka zbog sporne izjave o tome kako Udba nije ubila dovoljno emigranata. Leđa mu je okrenuo i drugi čovjek županijskog HSS-a Mario Hudić, inače član Glavnog odbora stranke i načelnik podravske općine Koprivnički Bregi.

On smatra kako Beljak mora snositi političke posljedice zbog spornog komentara koji je objavio na društvenim mrežama. Kaže kako je to u nedjelju zaključio općinski HSS u Koprivničkim Bregima, piše Večernji list

“Nakon izjava o Marku Perkoviću Thompsonu, akciji Oluja i niza drugih, ovo je još jedna štetna i opasna izjava predsjednika stranke s kojima se ne slažu članice i članovi općinske organizacije HSS-a. Smatramo da takve izjave ne predstavljaju mišljenje većine članova HSS-a u Hrvatskoj i da za njih predsjednik stranke Krešo Beljak treba snositi političku odgovornost.

HSS se treba vratiti temeljima i vrijednostima koje je iznosio utemeljitelj stranke Stjepan Radić, a to nisu osobni interesi i podilaženje drugim strankama i politikama, već borba za dostojan život u Hrvatskoj.

Podsjećamo da je Stjepan Radić zbog te borbe izgubio život, u atentatu kojeg je u Beogradu izveo srpski ekstremist Puniša Račić, a čiji su nasljednici bili upravo likvidatori Udbe”, navodi Hudić u današnjem priopćenju.

Dopredsjednik županijskog HSS-a Beljaka je svojedobno osudio i zbog izjave da je Thompson fašističko smeće. „Smatram da je Thompson istinski domoljub i vrhunski glazbenik. Zadovoljstvo nam je i čast što ga možemo ugostiti u našim Koprivničkim Bregima“, rekao je HSS-ov načelnik koji je glazbenika doveo na proslavu Dana općine.

Hudića je, inače, za drugog čovjeka podravskog HSS-a izabrao novi šef županijske organizacije Mario Švegović koji je stupio na dužnost jer se Beljakov kandidat povukao iz utrke.

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Ivan Kraljević: U predsjedništvu BiH hrvatskom državnom vrhu nedostaje adekvatni sugovornik

Objavljeno

na

Objavio

U nekim ranijim medijskim istupima već sam kazao kako je uvijek najlakše biti general poslije bitke, i reći kako ste nešto znali, predvidjeli ili očekivali i prije samoga ishoda. Ipak, općepoznata je činjenica kako su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, bar ako je suditi prema njihovim izbornim preferencijama, željeli Kolindu Grabar-Kitarović ponovno vidjeti na čelu hrvatske domovine – navodi Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dodaje:

– Grabar-Kitarović dobila je masovnu podršku na svim biralištima u BiH, i takva privrženost, odanost i povjerenje HDZ-ovim kandidatima nije nešto novo i nepoznato novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, piše Glas Slavonije.

Tako su odlučili birači, hrvatski državljani, a volju birača nikad ne smijemo smatrati iznenađenjem. U vremenu sveopćeg meteža i polarizacije na desnici, Milanović je iskoristio priliku i na kraju izišao kao pobjednik.

Za Hrvate, kao konstitutivni narod u BiH, što pobjeda Milanovića znači?

– Iako je i sam naglasio kako ne planira biti zlopamtilo, Zoran Milanović vjerojatno neće hrvatski narod u Bosni i Hercegovini “imati u ustima” onoliko često koliko je to činila Kolinda Grabar-Kitarović. U njegovim nastupima vidljiva je određena politička zrelost i poznavanje realnog stanja. U skladu s time Hrvati u Bosni i Hercegovini od njega očekuju dosljednost i konkretnost u politici zaštite njihovih prava i očuvanja jednakopravnosti s druga dva konstitutivna naroda.

Unatoč njegovim brojnim grijesima u počecima ozbiljne političke karijere, Milanović je tijekom svog premijerskog mandata ipak odradio nekoliko važnih stvari za Hrvate. Primjerice, i danas mnogi Hrvati u Bosni i Hercegovini u pozitivnom sjećanju imaju njegovu državničku reakciju i dolazak u Mostar kada su zbog tzv. socijalne pobune 2014. godine zapaljene institucije i središnjica najjače političke stranke BiH Hrvata (HDZ BiH). Milanović je u ključnim trenucima, a to je i kasnije u više navrata ponovio, pokazao senzibilitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa se možemo nadati istome i u budućnosti.

U Republici Hrvatskoj sada se govori o neizbježnoj kohabitaciji između aktualnog premijera i novog predsjednika, situaciji kakvu smo već u nekoliko navrata imali u izvršnoj vlasti. Koliko o uspješnosti kohabitacije ovise i budući odnosi Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, napose s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini?

– Sve češće, posebice nakon izjave aktualnog premijera Andreja Plenkovića, a u kojoj je najavio tvrdu kohabitaciju sa Zoranom Milanovićem, u medijskim istupima pojedinih političara i analitičara možemo pronaći naznake turbulentne suradnje i potenciranja sukoba između Banskih dvora i Pantovčaka. Međutim, na takvu vrstu kohabitacije ne moramo gledati kao na nešto nužno loše. Istina, naivno je vjerovati kako neće biti određenih neslaganja i nadmudrivanja u područjima zajedničkih ovlasti. Takvih je slučajeva bilo i ranije u izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Međutim, Plenković i Milanović, premda se često prikazuju karakterno sebeljubljivim tipovima, voljom birača prinuđeni su zajednički raditi.

Njihove karakterne crte mogle bi do izražaja doći upravo u ovom polugodišnjem razdoblju u kojem Republika Hrvatska predsjedava Europskom unijom. Istina, predsjedavanje je posao koji radi Vlada, ali će i novi predsjednik htjeti imati određenu ulogu u svemu tome.

Zaključno, upravo od početnih impulsa ovisit će i njihov odnos prema Bosni i Hercegovini kao vanjskopolitičkom prioritetu Republike Hrvatske. Zbog svoga geopolitičkog položaja Republika Hrvatska mora zadržati svoj utjecaj na ovom prostoru, posebice u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to koliko neki inzistirali na nekom odmicanju od ovog prostora. Htjeli priznati ili ne, sve zemlje regije budno prate što radi Republika Hrvatska.

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini, čija se konstitutivna prava konstantno degradiraju, bitan je zajednički nastup hrvatske izvršne vlasti. Vjerujem kako će novi predsjednik RH i premijer RH Vlade zadržati i njegovati identičan stav po pitanju problematike nametanja Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH od strane nominalno većinskog bošnjačkog naroda, potenciranja promjene izbornog zakonodavstva i zaštite jednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati nemaju svoga člana Predsjedništva BiH, i zato hrvatska izvršna vlast nema adekvatnog sugovornika u BiH tročlanom državnom vrhu u pitanjima koja se tiču Hrvata kao konstitutivnog naroda. O tome mogu razgovarati isključivo s legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH.

Kad se govori o kohabitaciju, političari joj nisu baš skloni. Kao primjer navodi se Francuska. Vaš komentar?

– U našem se medijskom prostoru sama bit kohabitacije pogrešno tumači. Uvriježeno je objašnjenje kako kohabitacija predstavlja situaciju u vlasti u kojoj premijer i predsjednik dolaze iz različitih političkih tabora. Međutim, takvo je objašnjenje površno, manjkavo, i olako ga se kalemi na parlamentarni sustav vlasti kakav je u Republici Hrvatskoj.

Pojam kohabitacije, ipak, primjerenije je vezati uz sustav iz kojeg potječe, odnosno za francuski polupredsjednički sustav vlasti u kojem predsjednik ima izrazite izvršne ovlasti, a vlada je ovisna i o parlamentu i o predsjedniku države. U francuskom slučaju kohabitacija je političko natjecanje u izvršnoj vlasti u kojem predsjednik preuzima kontrolu nad vanjskom politikom, dok premijeru i vladi ostaje briga o svakodnevnim političkim pitanjima.

S druge strane, u Republici Hrvatskoj predsjednik nema pretjerano velike izvršne ovlasti, niti mu vlada polaže račune. Od famoznog procesa detuđmanizacije i ustavne reforme iz 2000. godine, smanjene su predsjedničke ovlasti i ta je dužnost izgubila na značaju. Vlada je zapravo ta koja radi, odnosno obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za kohabitaciju u njezinom punom značenju potrebna su dva po snazi identična organa, a to nije slučaj u Republici Hrvatskoj.

Vlast je poput kolača, svojevrsni plijen kojeg političari ne žele dijeliti i zato postoji odbojnost prema kohabitaciji. Francuska, kao rodno mjesto kohabitacije, od 1958. godine i uvođenja polupredsjedničkog sustava vlasti, poznatijeg kao Peta republika, u tri je navrata iskusila kohabitaciju suprotstavljenih strana u vlasti: Mitterand – Chirac (1986.-1988.), Mitterand – Balladur (1993.-1995.) i Chirac – Jospin (1997.-2002.). Međutim, i tamo se kohabitacija pokazala kao svojevrsna “pogreška u sustavu”, pa je Jacques Chirac 2000. godine, najvjerojatnije otriježnjen petogodišnjim iskustvom tegobne kohabitacije sa socijalističkim ljevičarem Lionelom Jospinom, inicirao skraćivanje predsjedničkog mandata sa sedam na pet godina i njegovo izjednačavanje s mandatom Narodne skupštine.

Kako se izbori za Narodnu skupštinu održavaju samo dva mjeseca nakon predsjedničkih, od tada do danas praksa je pokazala da pobjeđuje ona stranka čiji je predsjednik član. Iz svega ovoga možemo zaključiti kako su i Francuzi kohabitaciju gurnuli u stranu, piše Glas Slavonije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari