Pratite nas

Kultura

CRTICA O JEDNOJ ZABRANJENOJ PJESMI

Objavljeno

na

Evo, nekako ovih dana mjeseca svibnja prošlo je četiri godine od uklanjanja i zabrane jedne moje pjesme na YouTubeu. Ne držim previše do tog uradka, ali morao sam to napisati držeći se slogovlja, rime i ritma “čuvene” PESME O HRVATIMA Jovana Dučića. Pokušavao sam objasniti srbijanskim poklonicima (zadojiteljima!) takve “poezije” da je Dučićeva pjesma zaista bezsmislena, glupa i nevjerojatan razlog za daljnje izazivanje mržnje. Dučić jest bio dobar pjesnik, ali njegovo političko promišljanje odvelo ga je u zagovor četništva i želje za stvaranjem “Velike Srbije”.

[ad id=”93788″]

No, ozbiljan dijalog se nije razvio, pojavile su se šubare s kokardama, ismijavanje, mržnja, uvrjede, čak i ozbiljne prijetnje ubojstvom (“tebe treba zaklati tupim kuhinjskim nožem”… i sl.). I tako, dok sam držao do svog dostojanstva, domislim se pa napišem iz puste zafrkancije pjesmu na dučićevski način, baš da vidim kako će se komšijama svidjeti. Eh, podivljaše! He, he, he!

Na posljetku, namjesto da je administrator na YouTubeu zabranio silne prijetnje prijetnje smrću upućene meni, zabranio je moj uradak i pripomenuo da ću biti blokiran na šest mjeseci, odnosno trajno na YT-u ako se ne budem držao pravila ponašanja.

Jutros sam malkice pregledao brojne komentare pod slikopisnim uradkom Dučićeve PESME O HRVATIMA (navodno je točan naziv “Sinu tisućljetnog sna”!), ima ih na tisuće i opet isti šubaraši, kokardaši niske razine pismenosti, uvijek isti komentari, bijes i glupost, na sramotu ljudskoga roda…
No, evo moje pjesme, a u nastavku Dučićeve, pa sami prosudite kako vam drago:

Siniša Posarić

PJESMA O SRBIJANCIMA

Ne ćeš umrijeti bez slomljena mača,
u šikari ćeš gustoj plakati glasno
− namjesto cvijeća posvuda je drača
Ne će za tebe pjevati ode, jasno

Što vam Sloboda znači, nasilna raso,
kad vam nadu daju oštri bajuneti
− nosite za vratom govedarski laso
Ah, svoj na svome, časno je umrijeti

Kojim redom hvališ gedže svoga roda,
sve sami đambasi skrojeni za lance
Koji je od njih za primjer sveg naroda
− Pusta hvalež stala u vojničke rance

U krčmama starim na balkanskom blatu
zvjeraju pijanci, ništarije lijene
Rakiju ljutu dolijeva brat bratu,
plaču i kunu; ostavile ih žene

Što reći kad naučili niste ništa;
dok o krvi gromko i bestidno pjevaš,
zemlju već ti kroji neki stari Pišta
− o kakvu poštenju glupavo zijevaš

Željeli ste tuđe pod opanke svoje
od Slobe tražili da šalje salate,
pa lizali rane, motali povoje…
− kako smijete braćom zvati Hrvate

Slijedi lekcija hrvatskih časnika:
“bežanija” vaših hrabrih traktorista
pod iskonskim sramom uz ime četnika
− Ne spominjite više Isusa Krista

– o o O o o O o o O o o O o o O o o –

Ducic

Jovan Dučić

PESMA O HRVATIMA

Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno
Kitio si cvećem svakog osvajača,
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.

Slobodu si večno, zakržljala raso,
Ček’o da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.

Pokaži mi redom Viteze tvog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.

S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zvera, pogane hijene,
Da bi mučki udar s ledja dao Bratu,
I ubio porod u utrobi žene.

Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.

Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenje srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.

U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit’ o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Objavljena knjiga priča Vere Primorac ‘Nebo iznad Vukovara’

Objavljeno

na

Objavio

Knjigu proznih zapisa Vere Primorac “Nebo iznad Vukovara – stranice mojih zapisa od Vukovara do Vukovara” objavio je riječki nakladnik Ready2print Rijeka.

Riječ je o, kako se navodi u predgovoru, knjizi lirsko-proznih zapisa koje je žanrovski teže odrediti jer u sebi sadrži osim emotivnih reakcija i cijeli niz suvremenijih priopćajnih diskursa.

Uz posve osebujan način motrenja stvarnosti knjigu bi se moglo nazvati misaonim žišcima kad u sebi ne bi sadržavala i elemente krhotina iz riznice vlastita i kolektivnog pamćenja hrvatskoga naroda, navodi se u predgovoru i dodaje kako bi se ovi prozni zapisi mogli najpotpunije imenovati terminom komparativne književne kronike jednoga sna i jave.

Autorica je nebo povezala s Vukovarom, koji zasjenjuje  sve njegove zvijezde, jer je je u toj riječi univerzum, napominje recenzent u pogovoru i dodaje kako Vukovar nije samo kotačić tog univerzuma. To je, smatra recenzent, civilizacijska paradigma odnosa zla i dobra i u konačnici nemoći zla.

Vukovar je autorici, ističe ocjenjivač, paradigmatska kralješnica suvremenoga nacionalnog identiteta i ona s tom paradigmom na originalan način pokriva svu svoju duhovnost, svoju impresiju zemlje i naroda.

Knjiga “Nebo iznad Vukovara – stranice mojih zapisa od Vukovara do Vukovara” (282 str.) sadrži 23 zapisa, među kojima su i “Vukovar, drugo ime za ljubav”, “Dok je srca i snova”, “Otišao je čovjek, manje ljudi”, “Nica kakvu želim pamtiti”, “Putovanje jednoga princa i princeze”, “Bio je to samo san”, “Ništa više nije isto” i “Nebo iznad Vukovara”.

Književnica Vera Primorac, uz prozu, piše i poeziju. Zastupljena je u hrvatskim i svjetskim antologijama. Jedna je od najplodnijih europskih autorica haiku pjesništva. Poezija joj je prevođena na francuski, slovenski, poljski, engleski, japanski, talijanski i rumunjski jezik. Objavila je više knjiga, među kojima i zbirku priča “Druga strana zrcala”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found