Pratite nas

Komentar

CRTICA O NAVODNOM ‘PRAZNIKU RADA’

Objavljeno

na

Danas sam priredio mojima fini blagdansko-praznički ručak. Ostalo mi je nešto svinjskih komadića za gulaš i jedan dio telećeg flama koji sam dinstao na luku i češnjaku, dodao malo vode i vina bijeloga, a zatim mahune, njoke i slanog sira. Padelu smo ispraznili, nema više, ništa nije ostalo!

* * *

Na izmaku ovoga dana, prvoga svibanjskog, konačno moramo ustanoviti, odnosno prihvatiti činjenicu da sindikalna scena u Hrvatskoj više ne postoji, a tzv. “praznik rada” čvrsto je preuzela jednoumna politička partija razgranata u više stranaka i strančica. Gdjegod je partija na vlasti, “malkice se otrgne” nješto proračunskog novca za porcije graha, pijaču i nastup glazbenih skupina. No, valjda su i kuhari plaćeni, zatim nosači i slagatelji stolova i stolaca, stručnjaci za ozvuku priredaba, vozači čelnika koji će lupetati kojekakve parole, istom i cvjećarice koje moraju nabaviti dovoljno sitnog crvenog zelja (garofuli, karanfili) koje će se dijeliti okupljenima, a imaju ga svi dobiti…

Vidjeh snimku sa splitskog Peristila kako se pred gomilom okupljenih izvodi ruska “internacjonala”(?), a nesretni turisti izlaze iznenađeni i prestrašeni iz katakombi. Valjda ih nitko nije upozorio na Rivi što ih čeka na drugoj strani…?
U Zagrebu se ponovno lijevi Bandić zavukao u Maksimirsku šumu pa kuva i deli graha narodu. Da je skuhao 60.000 porcija graha, a to bi bilo nešto (znatno!) manje od 10 % žitelja naše središnjice.

Niti va Ronjgima na Halubju se ništa ne mijenja; uglavnom Komadina, Obersnel, partijski vojnici i riječka sirotinja. Čak su i fotografije gotovo iste kao i prije pet, deset, petnaest godina…

Dakle, sindikalista nigdje…?

Zapravo se ozbiljan čovjek mora upitati treba li uobće Hrvatskoj taj tzv. “praznik rada” ili da ga nazovemo pravim imenom – “Dan partije” i time konačno prekinemo s državnim obilježavanjem takvog “praznika” koji nema više nikakve veze s hrvatskim radništvom?

Na posljetku, hasno zdravim sve zaposlene u hitnim službama, bolnicama, policajce, vojnike, časnike, duhovne pastire, vatrogasce, vozače autobusa, taksiste, pomorce, zrakoplovce, čuvare, zaštitare i sve one koji rade danas, pače i one po trgovačkim centrima. Osobit pozdrav onima koji niti ne znaju da se po međunarodnom pravu o radu vikendom, praznikom i blagdanom kao i prekovremeni rad treba dostojno platiti!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

‘Ugroženost’ i ‘ustaštvo’ sami proizvode jer od toga žive

Objavljeno

na

Objavio

Kad se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon sloma Hrvatskog proljeća, naklada jednog tjednika s nekoliko stotina tisuća primjeraka strmoglavila gotovo na nulu, zlobni je kolega glavnoj urednici toga lista u jednoj zgodi rekao: ”Lako je tebi, ti sve svoje čitatelje poznaješ”.

Uskoro je tjednik prestao izlaziti, ali to se neće dogoditi srpskim Novostima koje se financiraju novcem iz proračuna i čija redakcija također poznaje sve svoje čitatelje, i one koji ih ne vole i one koji ih vole.

U povodu izlaska svoga tisućitog broja sve ih je poimence pobrojila, protivnike je citirala, a obožavatelje zamolila da kažu što o Novostima misle. Na jednom sam kiosku prodavačicu pitao kupi li tko kad Novosti, odgovorila mi je – nitko nikad.

Otprilike se tako “prodaje” i njihov izdavač Milorad Pupovac: Hrvate ili iritira ili ne zanima, a Srbi od njega nemaju koristi, čak ni u Novostima gdje ih uglavnom nema, urednici i novinari gotovo su mahom dobro plaćeni Hrvati, što je jako pohvalno za intelektualni imidž Srba u Hrvatskoj.

A i Pupovac i Novosti neprekidno valjaju jedan balvan na kojem pišu da su Srbi ugroženi, da u Hrvatskoj haraju ustaše. Ipak se tržišno ponašaju: ugroženost i ustaštvo sami proizvode jer od toga žive, komentirao je Milan Ivkošić/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marin Miletić – Gađaju ‘Tuđmana’ jajima, a veličaju Tita?

Objavljeno

na

Objavio

U Zagrebu se gađa jajima spomenik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Unatoč svim manama, ne možemo zanijekati nekoliko činjenica Tuđmanu: Tuđman je bio antifašist, prvi hrvatski predsjednik izabran na demokratskim izborima, Tuđman je zajedno s hrvatskim braniteljima omogućio našem društvu – slobodu.

Tito je pak došao na vlast drukanjem i eliminacijom svojih protivnika. Proglašen je trinaestim zločincem 20. stoljeća odgovornim za smrt 570 tisuća ljudi. Tito je progonio Katoličku crkvu, da nalog progona Stepinca, odobravao i dao nalog ubojstva preko 500 katoličkih svećenika i časnih sestara. Tito je odgovoran za Bleiburg, za Hudu jamu i jame Bezdane.

Za fizičko rušenje katoličkih crkvi i ubojstva na tisuće osoba bez prava na suđenje. I sada, takav Tito pojedincima, a ustvari pripadnicima radikalne ljevičarske skupine, Tito nije problem, ali zato Tuđman jest?

Pogledajte ovaj video koji je objavio Marin Miletić, a u kojem promišlja ovu problematiku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari