Pratite nas

Feljton

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izebegovića  4. DIO

Objavljeno

na

 6). Pratimo li ponašanje Alije Izetbegovića kronološki, u odnosu na sve ono što se događalo tijekom eskalacije krize u SFRJ i posebice vezano za pripremu agresije i njezin tijek, na vidjelo izlazi njegova prevrtljivost, kukavičluk, neodlučnost i očita nekompetentnost.

Ove njegove osobine naročito su izražene u situacijama koje su iziskivale brze, odlučne i promišljene reakcije državnika i lidera, jer Alija, nažalost, nije bio ni jedno ni drugo.

Počevši od „tihe“ ili „puzajuće“ okupacije Bosne i Hercegovine, kada je nastojao u svemu i po svaku cijenu ići na ruku tadašnjoj federalnoj vojsci („JNA“) i u konačnici agresorskim republikama Srbiji i Crnoj Gori (mada je na primjeru Republike Hrvatske do tada mogao ponešto i naučiti – poslije oružanih sukoba na Plitvicama, u Pakracu i Borovu Selu gdje je već bilo posve jasno da se zajednička „jugoslavenska“ vojska stavila na njihovu stranu), Alija je nastavljao svoju politiku bezgraničnog popuštanja i čekanja čak i onda kad su počele padati granate, a sela i gradovi razarani, misleći da će valjda tako odobrovoljiti one koji su već godinama prije imali razrađene osvajačke ciljeve sa „zapadnim granicama Srbije“ na liniji: Virovitica – Karlovac – Karlobag.

U vrijeme pripremnih radnji za kasnije provođenje operacije „RAM“ od strane „JNA“ a u sklopu ciljeva zacrtanih tim velkosrpskim planovima, početkom svibnja 1991. godine, 10. motorizirana brigada „JNA“ je krenula na zauzimanje strateških pozicija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj – s nakanom komadanja Republike Hrvatske (područje Tomislavgrada, Kupresa, Sinja, Splita).

Ovi pokreti vojske pravdani su „vojnim vježbama“, mada je svima bilo potpuno jasno da je riječ o najobičnijoj laži.

Promatrajući s taktičkog motrišta, ciljevi agresora koji su se trebali postići u pripremnoj fazi za operaciju „RAM“ bili su:

  1. Blokada zapadne i južne Hercegovine i njezino odsijecanje od Dalmacije;
  2. Stvaranje uvjeta za uvođenje novih snaga iz smjera Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić grad – Drvar – Livno;
  3. Presijecanje Dalmacije na tri dijela i nastavak okupacije Hrvatske, nakon čega bi bila riješena i sudbina B i H

(Opširnije: https://kamenjar.com/dan-kada-su-sirokobrijezani-goloruki-stali-pred-tenkove-tzv-jna/)

Ostvarivanjem ovog plana Hrvatska bi bila dovedena u bezizlazan položaj i na samome početku rata izgubila bi Dalmaciju. Uzevši u obzir sve ono što se u to vrijeme događalo u Slavoniji, na Banovini, u Lici, te Kninskoj krajini, ne treba posebno dokazivati što bi to moglo značiti za hrvatski narod, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Republici Hrvatskoj.

Sve u svemu, nije bila potrebna neka velika mudrost da bi se namjere „JNA“, Srbije i Crne Gore prozrele i to su političari koji su zauzimali položaje u vodstvima tadašnjih republika itekako znali – ako nisu bili potpuni slijepci ili teški naivci.

Bogu treba zahvaliti da u prijelomnim trenucima, kad se odlučivalo o legaliziranju okupacije cijele SFRJ, pa i Bosne i Hercegovine – uz pomoć izvanrednog stanja, pri čemu bi se uvela vojna uprava „JNA“ u interesu Srbije i Crne Gore – na mjestu člana Predsjedništva SFRJ iz B i H nije bio Alija Izetbegović (ili tko sličan njemu), nego časni, pošteni i hrabri Bogić Bogićević koji je bio svjestan pogubne strategije Beograda.

Naime, Predsjedništvo SFRJ je 12. ožujka 1991. godine u Beogradu održalo sjednicu na kojoj se trebalo odlučiti o uvođenju izvanrednog stanja za područje cijele Jugoslavije.

Glas člana Predsjedništva iz B i H Bogića Bogićevića (na kojega su Srbija i „JNA“ unaprijed računali – jer bio je Srbin) odlučivao je, ali on je suprotno očekivanjima Miloševićeve struje u Generalštabu i Predsjedništvu glasovao „PROTIV“. Iz ovog razdoblja ostala je zapamćena njegova izjava: „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji…“

Istini za volju, takvih je Srba u to vrijeme malo bilo.

No, pogledajmo kako je dva mjeseca poslije reagirao Alija Izetbegović prigodom tihe okupacije B i H, u sklopu priprema za operaciju „JNA“ pod kodnim nazivom „RAM“.

U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991. godine, Hrvati iz Širokog Brijega i okolice spontano su se okupili i zaustavili kolonu oklopne brigade „JNA“ (od 100 tenkova, s mnoštvom drugih oklopnih vozila i desecima kamiona s naoružanim vojnicima i rezervistima) u Pologu (mjesto između Mostara i Širokog Brijega). Kolona se kretala u smjeru Kupresa.

Blokada je trajala puna tri dana (7-9. svibnja 1991. godine; Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=AuRRDFVp4tU), a cesta zapriječena u duljini od  nekoliko kilometara civilnim kamionima i vozilima građana koji su izašli na masovni mirni prosvjed i tražili povratak vojske i tehnike u vojarne iz kojih je krenula. Vojska je, naravno, pravdala svoje kretanje „redovitom vojnom vježbom“, iako ono nije bilo najavljeno Centru za javnu sigurnost – što se inače po redovitoj proceduri moralo činiti.

Oklopna brigada „JNA“ zaustavljena je na tri dana u Prologu (7-9. svibnja 1991.)

(Izvor za fotografiju: http://www.hercegbosna.org/video-zapisi/hrt/dokumentarni-film-3-dana-20386.html)

Hrvati ponosne i krševite Hercegovine prosvjedovali su dostojanstveno, sve je prošlo bez incidenata, vojsci su se nosili sokovi, kava, hrana, mladi su pjevali pjesme o miru i ljubavi… ali osjećala se i strijepnja, jer narod je jako dobro znao s kime ima posla.

U međuvremenu specijalne desantne postrojbe iz Niša (Srbija) zauzele su položaje oko Pologa i stanje je postajalo sve napetije. U takvom ozračju, na mjesto događaja (trećeg dana prosvjeda) stiže delegacija B i H u kojoj je i Alija Izetbegović.

U svome obraćanju narodu, Alija (kojega se dočekuje skandiranjem: „Alija!“, „Alija!“) traži da se kolona „JNA“ propusti, jamčeći da vojska neće nikomu ništa.

Tada je među ostalim rekao:

„Došao sam ovamo u vas…neki su mi rekli nemoj ići tamo, opasno je! Ja vidim da nije opasno! Vi ste moj narod, ja sam vaš…I konačno, jutros smo u 4 sata u Beogradu prihvatili neki sporazum. Ne znam da li znate za taj sporazum…sporazum…Znajte, morate nekome vjerovati, nema druge! Nema druge! Ako meni i Tuđmanu ne vjerujete, ja ne znam kome trebate vjerovati! Mi smo prihvatili taj sporazum! Možda smo se prevarili, ne znam, ali mi smo morali nešto da uradimo. Procjenjujem sada da bi trebali pustiti ovu kolonu neka ide svojim poslom (masa uzvikuje: „Nema prolaza!“, „Nema prolaza!“ – dajući do znanja da ne puštaju kolonu – op. Z.P.). Čujete…čujete… i ova armija više nije ono što je bila do Lištice (Široki Brijeg se tada još uvijek zvao „Lištica“ – op. Z.P.). Ovo je jedna lekcija, jedna velika lekcija za vojsku! Ja sam im to juče rekao…jutros rekao…oni će iz ovoga da izvuku pamet…nikada više armija neće se poslužiti silom…neće se poslužiti niti se može poslužiti silom! Ja sam dobio garancije jutros, da će se po prolazu kolone povući ovi padobranci, ove desantne jedinice, odmah! U roku od 15 minuta. Da ni’ko neće bit’ priveden, da ni’ko neće bit’ pozvan na odgovornost…“ (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=YD62i2Q9jXU)

Budući da prosvjednici i dalje traže povratak vojske u vojarnu iz koje je krenula i tek potom pregovore, član Predsjedništva B i H Stjepan Kljujić uzima riječ i poziva okupljene da vjeruju dužnosnicima B i H…

Poslije više govornika Alija se opet obraća okupljenima:

„Prvo neka povuku desantne jedinice pa ćemo ih onda pustiti…Ja ću sada otić’ da razgovaram s njima…ako to budu htjeli da urade, to je znak dobre volje…Dobro, mi ćemo obaviti taj razgovor…“ (Vidi: isto)

Nakon toga Alija odlazi na telefonski razgovor s Beogradom. Očevici tvrde kako ga nisu ni spojili s najodgovornijima iz Generalštaba „JNA“ (Blagoje Adžić, Veljko Kadijević) što se moglo zaključiti iz onoga što je govorio u slušalicu. Rasprave je vodio s nekima na nižim razinama (nikad se nije saznalo s kime i što je razgovarao) i to je potrajalo. Poslije 3-4 sata vraća se, zahvaljuje okupljenom narodu na razumijevanju, obećava kako će sve biti u redu, i poručuje da u njega mogu imati puno povjerenje. Na kraju kaže:

Ako budemo prevareni, to more biti samo jedanput! Više nikad neće biti!…a jedna od njegovih ključnih poruka bila je: „Ja neću izdati! Ja ne znam izdati!“

Treba istaknuti i vrlo pozitivnu ulogu koju su odigrali gvardijan širokobriješkog samostana fra Mladen Hrkać (koji je stalno apelirao na mir i razum), a slično su postupali i ostali govornici (gradonačelnik Lištice Anđelko Mikulić, Zdenko Ćosić i drugi).

U tako zapaljivoj situaciji, kad je bilo kakav nesmotren postupak mogao dovesti do katastrofe, moralo se imati živaca, mudrosti i strpljenja.

Poslije svega Alija rukom daje znak da oklopna brigada „JNA“ može nastaviti put, a ljudi su uklonili zaprjeke i oslobodili cestu.

Bilo je to prvi put u poratnoj povijesti Jugoslavije, da se narod usprotivio vojsci i stao goloruk pred tenkove i to Hercegovcima može služiti na čast. Snimke iz Pologa obišle su svijet i mnogima je nakon toga bilo mnogo jasnije što se događa na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

O ovim događajima snimljen je i film „3 dana“ (redatelj Zdenko Jurilj), kako bi se ovi dani ponosa otrgli zaboravu.

Kolona je ipak na kraju propuštena i tiha okupacija B i H (pod izlikom „redovitih vojnih vježbi“) nastavljena, ali Hrvatska je dobila puna 3 dana da se pripremi za ono što slijedi.

Zanimljiva je i okolnost da se Alija u svome govoru pred okupljenim prosvjednicima pozvao na dr Franju Tuđmana i navodni sporazum koji su postigli s Beogradom (mada o tomu što je sadržina tog sporazuma nije rekao ni riječ), ali je stvar potom riješio sam u izravnom telefonskom razgovoru s Beogradom. Kako je vidljivo, Alijin isključivi cilj bio je propuštanje oklopne brigade i on se poslužio svim sredstvima da to ostvari.

Kasnije će se vidjeti kako su sve njegove riječi vezano za „lekciju vojsci“, te da se ona „više nikada neće poslužiti silom niti se može poslužiti silom“, kao i ono  da oni „mogu prevariti samo jedanput i nikada više“ itd., itd.,  bile samo puste tlapnje bez osnova.

Tobožnji „Hrvat“ Stjepan Kljujić (tadašnji član Predsjedništva BiH) došao je pameti tek poslije rata, pa tako primjerice, 2008. godine u jednome intervjuu kaže:

“Kad je petokraka zamijenjena kokardom, nastale su prave nevolje za nas. Dakle, kad je JNA prešla u četničku, Miloševićevu armiju, Karadžićevu, zovite je kako god hoćete! Armija koja ubija narod, koja siluje, koja pljačka, ona nema perspektive. Pazite, dolazili su Avari, Huni su ovuda prolazili, ali niko nije opstao. Došli su, opljačkali i otišli. I zato sam ja bio duboko uvjeren da je 1992. godina, godina rođenja nove Bosne i Hercegovine, uz sve muke i sve nedostatke”. (https://www.slobodnaevropa.org/a/1045347.html)

Nakon svega, ove Kljujićeve riječi više sliče na porugu ili prvorazrednu ironiju, nego na priznanje bilo kakve krivnje i pokajanje. A on bi se itekako imao za što kajati.

U vrijeme rata (pa i godinama po njegovu svršetku) bacao je drvlje i kamenje na Herceg Bosnu, Matu Bobana, Hrvatsku, dr Franju Tuđmana i držao leđa Aliji Izetbegoviću, Ejupu Ganiću i ostalima iz tabora tvrde unitarističke velikomuslimanske struje. Takvi „Hrvati“ koji su Aliji i njegovoj kriminalnoj vlasti služili kao smokvin list, najgora su vrsta ljudi i njihova šteta što su je (svjesno ili ne) nanijeli hrvatskome narodu nemjerljiva je.

-nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića 3. Dio

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Deveti dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić
Frano Cigić

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Nastavak:

Dolazi vrijeme, kako zamisli svjetske komunističke internacionale; konačno reći dostaosvajanja svijeta. Tu zamisao je počeo sprovoditi u svom natjecanju za predsjednika USA koji naglašava Usa; radnici nisu svoju plaću zaradili od 1970 (?) jer svjetska komunistička internacionala sa svojim lažnim izmišljotinama zarazile su sve sindikate svijeta, pa i USA kako komunistička ideologija donosi svjetskom radništvu blagostanje na ovom zemaljskom svijetu. U to su uvjereni prokomunistički obećanje, te zavođenje radništvo slobodnog zapadnog svijeta. Radnici uvijek vjeruju svojim prokomunističkim sindikatima i tu sve pada u slobodnom tzv svijetu, jer hladni rat deseto stoljećima između USA sile i sile komunističke Rusije tj sovjetskog saveza sa državama Varšavskog saveza, a na drugoj strani Atlanskog pakta na čelu Usa. Obe sile posjeduju atomsko oružje, zato ne smije biti rata između sovjetskog komunističkog bloka i atlanskog zapadnog pakta.

Brojni lokalni ratovi su bili poslije drugog svjetskog rata; obe spomenute sile međusobno te ratove pripremaju, počinju diljem Azije, Afrike, Južne Amerike, primjer može biti kako je u Kubi počelo, skoro nije do rata došlo.

U ono doba na čelu S.R. Saveza bio jeHruščov, a na strani USA Kenedy. Da nije Hruščov uzmakao snabdijevat Kubu sa raketama, Kenedi bi vjerojatno upotrebio silu!

Vratimo se započetoj misli predsjednika USA Rigena 1988.god.

Dolazi do sastanka između predstavnika USA uz koje papa, poljak staje, predsjednik tadašnje Z. Njemačke Kholl, Margaret Tarcher predsjednica Velike Britanije; SSS republike Rusije Brežnjev.

Nikita Hruščov

Na tom poznatom prvom sastanku između dvije velesile. Narodna mudrost govori; doklen se ljudi sastaju i razložno razgovaraju , do tad je nada, da se među ljudima riješe svi postojeći problemi. Predsjednik USA Rigen, na tom sastanku upućuje misli istine; Grbačeu izaslaniku SSS sovjetske Rusije. Vaša zemlja je po veličini prirodno bogata, nemate vremenskih nepogoda, vjetrova, poplava, suša i potresa; te vremenske nepogode SAD zahvaćaju.

Ali pored svega toga USA postiže dobar život svih ljudi u USA. SSS repubblika pored naglašenog bogatstva i pogodni vremenski zbivanja na tlu vaše bogate zemlje , reci meni predsjedniku USA Zašto? Ja kao predsjednik USA znam i vidim razlog, da vaša bogata i velika zemlja , ne možete vašim ljudima i narodima osigurat kruha svakodnevnog  životnog i bezuvjetno potrebnog, a posebno drugi životni normalnih potreba. Ja vidim i znam razlog zašto i ja kao predsjednik USA moram vam reći, vi sve date za proizvodnju oružja, a posebno dalekometni raketa, koje mislite i planirate bacat na tlo USA. Mi to znamo već dugo, da SSSR zemalja sovjetskog komunističkog sustava i za to se mi spremamo branit putem nebeskog štita, koji svojim snagama će svaku vašu raketu upućenu prema USA zemljama , bit će u zračnom prostoru uništena, prije nego padne na tlo USA.

Grbačev izaslanik na tu sjednicu ( ????STR.111)… pažljivo je saslušao predsjednika USA Rigena, o tom svemu razmišljo i došao do zaključka , da je predsjednik Rigen u pravu te o tom svemu po povratku izvještava komitet komunističke partije SSS republika sovjetske Rusije.

Isti predstavnici na tom su sastanku pažljivo saslušali Grbačeva, koji je njima okupljenima na sastanku izlagao o čemu je sve raspravljano; komitet komunističke internacionale i SSS republike Rusije oni složno zaključuju da je krajnje vrijeme, da se prestane sa zamislima Marxa, Engleska radništvo uvjerava kako će im ta lažna , pogrešna ideja donijet bolji život, već sovjetska boljševička Rusija od 1915.god. u jeku prvog svjetskog rata na čelu vođe komunističke internacionale, ruši carsku vlast u Velikoj carevini Ruski zemalja, te uspostavlja svoju boljševičko komunističku vlast koncem završiti, prvog svjetskog rata, od tih vremena, sovjetska komunistička vlast pa do tog sastanka 1988 god.

Između komunističkog sovjetskog saveza i velike sile USA na zapadnom svijetu, a u drugom svjetskom ratu bili su saveznici svim različitim ideološkim nazorima. Bila je zajednička potreba, rušiti zamišljenu ideologiju po Hitleru, koji je imao legalnu vlast u ondašnjoj Njemačkoj. Tu ideologiju zvanu social nacionalnom. On želi novu Europu stvoriti. Stljin odbacuje tu Hitlerovu zamisao i sile u gospodarstvu USA i tako se ruši Hitlerova zamisao i drugi svjetski rat završava 8.svibnja.1945.god sa pobjedom Europskih zemalja uključujući Njemačku između sila pobjednica drugog svjetskog rata i ubrzo dolazi do ideoloških mimoilaženja i počinje hladni rat između slobodno zapadnih zemalja i komunistički europskih zemalja na čelu sovjestskog komunističkog saveza.

To je povjest ideološki različiti sistema i vladavina.kako će teći dalje: svijet će to sve doživljavati, ovog puta sovjetska Rusija završila je mirnim putem. Ideologija u Europi : završila je zamišljena komunistička ideologija.

Ja sam ovoga puta htio opisati kako je došlo do svjetski politički gibanja započetim drugim svjetskim ratom. Pa tako nije slučajno došlo do ponovnog svjetskog europskog ideološkog gibanja između ideoloških sila različiti USA na čelu zapadni zemalja. na čelu USA i sovjetske komunističke Rusije 1988.god takozvane rušenja Berlinskg zida.

Moje izlaganje kako naslov knjige glasi borili smo se za državu Hrvatsku, Započeo sam sa 1102 god, pa sam nastavio do završetka svjetsko europsko političko ideološko gibanje sa rušenjem Berlinskog zida.

Osamnaestogodišnjak Frano Cigić u odori HOS-a NDH

Početim u Rumunjskoj te nastavljeno dalje preko istočne Njemačke, Mađarske, i višenarodne sklepane komunističke Jugoslavije. Već sam naglašavao naprijed ; u politici pravit pogreške ravno je bilo krvoproliću; bilo svjestskih sila bilo na tlu Hrvatskih povjesnih zemalja.

Dr. Franjo Tuđman, povjesničar, general, komesar, u prvoj svojoj knjizi, naslov glasi: Mali narodi i velike ideje, sigurno je mislio i opisivao o stoljetnim pogreškama i lažnim obećanjima; -svjetskih i hrvatskih političara za to povjesno područje Hrvatskih zemalja. Kao što sam se i sam o tome pozabavio, u prvom dijelu moje zamišljene knjige.

General HOS vitez general Vjekoslav Luburić, rekao je u njegovoj drugoj hrvatskoj političkoj emigraciji u antikomunističkoj Španjolskoj šezdeseti godina. Drina press tiskara Hrvatskih boraca izjavljuje i opisuje vizije i mudrosti hrvatske državotvorne misli  generala Drinjanina, tada zvanog;

On govori već sam to naprijed u početku izjavio, pa sada u završetku prvog dijela moje knjige naglašavam, jer je sve sa tim mislima počelo tj. glasi: oni koji su hrvatsku državu stvarali i oni, koji su je obarali radi tuđih ideologija, na koncu postadošmo roblje i plijen tuđinaca na tlu hrvatskih povjesnih zemalja. Te zato nikad više jedni u šumu, a drugi na vlast, nego na dialog u Hrvatski sabor gdje se kroje zakoni za sve građane hrvatske države, a hrvatski državotvorni rodoljubi, da ne budu strančari, uzurpatori, nosioci vlasti, nego sluge domovine tako nam Bog pomogao. Ta misao vrijedna je bila u pisanju druge knjige povjesničara  Dr. Franje Tuđmana, fanatika komunističke ideologije u mladosti a u zreloj životnoj dobi hrvatskog državotvornog obratnika. Ta njegova druga knjiga glasi Žrtve drugog svjetskog rata , gdje razmjeno mali hrvatski narod u obrani NDH po svim zakonima svijeta, u prošlosti, u sadašnjosti, kao što će biti i u budučnosti ima pravo na samoobranu kad mu tuđinci ruše Crkve, ubijaju svećenike, i žive pale u crkvama, ruše vlakove sa putnicima, dižu mostove, progone i ubijaju sve građane koji su bili lojalni hrvatskim pravnim državnim zakonima. U toj obrani 4 godišnjeg rata preko 100000 hrvatski narod izgubio je života, a poslije 15.5.1945 u mirno doba još više od polamilijona, o tome je napisao Ivo Prcela.

Sve je to opisao u svojoj drugoj knjizi, nekadašnji u mladosti komunistički i Jugoslovenski fanatik, vjerovao je i kao drugi komunisti idealisti po rođenju i pripadnosti hrvatskom narodu ali umjesto slobode i socijalne pravde oni se u ime istine stavljaju u redove stvaranja i obnove hrvatske države, kao i general HOS Drinjanin.

Sve je to doživljavao i proživljavao dr. Franjo Tuđman kao i drugi slični njemu. Zato je povjesna istina, koja govori njegova napisana knjiga  Žrtve drugog svjetskog rata. Treća knjiga napisana po povjesničaru dr. Franji Tuđmanu, svojevremenom u mladosti komunističkom ideološkom fanatiku i Jugoslavenu i titovu komesaru i generalu, ali u zreloj dobi postaje obratnik, a katolička vjera nas uči; više vrijedi jedan obratnik, koji je povjerovao u onu koju Isus Krist naglašava; Istina će nas spasit, a istina je da je hrvatski narod starodržavnički narod, koji od sedmog stoljeća na tlu hrvatskih zemalja živi.

Treća knjiga dr. Franje Tuđmana glasi; Bespuće koja opisuje da je ustaški logor bio radni logor za one koji su hrvatsku nezavisnu državu rušili i tamo su logorom upravljali židovi, koji su bili osuđeni povremeno od 6 mjeseci, do 3godine. Tako je bilo i sa drugima koji su rušili NDH. ona je bila prozapadne civilizacije i kršćanske uljudbe.

Neprijatelji hrvatske opće borbe uvijek su tražili načina kako  sučeljavat i rušit hrvatske državotvorne organizacije u zapadnom slobodnom svijetu, koje su se razlikovale po nazorima i načinu borbe za obnovu države Hrvatske.

General vitez HOS uvijek je našao raznog puta i načina kako se suprostaviti sveopćem neprijatelju u borbi za državu hrvatsku.

Andrija Hebrang stariji

Više puta sam spomenuo onu temeljnu i uvijek uvaženu, a to je naglašavano i utirano u hrvatskoj općoj borbi za obnovu države hrvatske. A to je hrvatsko nacionalno izmirenje, da se nikada ne ponovi da hrvat hrvata ubija, da nikad više ne bude hrvatskog ustaškog rata između hrvatskih partizana, kao što je naglašavao hrvatski komunistički idealist Andrija Hebrang, koji je pao u nemilost Tita i KPJ jer je naglašavao: nemojte hrvatske zemlje izdvajat iz povjesnih vremena koje su uvijek bile u sastavu svih vremena koje povijest bilježi. A to je hrvatska od Zemuna , jadranskog mora uključujuć otoke sa bokom kotorskom… Andrija Hebrang tragom nestaje  KPJ ga optužuje da je suradnik ustaške vlast, ageneral hrvatskih oružanih snaga govori u svom poznatom desetotravanjskom govoru za 1968 god. Andrija Hebrang mi je govorio u pritvoru u Jasenovcu; tamo je dospio kao idealista komunističke partije, ali je sebe isticao kao hrvatski komunista, idealist, koji se bori za republiku Hrvatsku.

U sastavu komunističke Jugoslavije na čelu tita. Vjekoslav Žluburić Max, kodno ustaško ime sa Janka (?) puste u logor u Mađarskoj, a tada u ustaškom logoru koji je bio uspostavljen za one koji su rušili NDH. a jedan od tih bio je Andrija Hebrang. On govori tada Vjekoslavu Luburiću; Vjekoslave ti se boriš svim srcem za državu Hrvatsku, a ja za komunističku republiku Hrvatsku. Vrijeme će pokazat tko je bio u pravu. U drugoj emigraciji u Španjolskoj kodno ime zove se Drinjanin.

1968.god. on je sastavio poznat govor za dan Hrvatske državnosti; borili smo se za državu Hrvatsku. Postavimo danas pitanje kako je tragično smrću završio Andrija Hebrang jer je pao u nemilost Tita i KP Jugoslavije, a vitez general Luburić bijaše ubijen po plaćeniku UDBE Iliji Staniću 19.travnja,1969.godine.

Znači toliko je dugo prošlo, da su hrvatski idealisti komunisti shvatili onu poruku viteza Vjekoslava Luburića; nikad više Hrvatskog ideološkog rata, međusobnim hrvatskim državotvornim snagama.

Prvi dio moje započete knjige završavam, gdje sam u detalje i razjašnjenje točku po točku iznosio uz objašnjenje.

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić sa svojim ribarskim mrežama

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Nastavak:

Ona hrvatska narodna izreka govori: sve laži na zemlji izrečene među ljudima i narodima oni se na koncu saznaju.na koncu sam odlučio o tom vremenu događaja proglašenja obrane u 4. god. nezavisne države obstanka. Te na koncu povjerovat lažnim savjetima, da se povučemo, te sa oružjem predamo Engleskim vojnim snagama,koje su bile na tlu austrije. Iste su po potpisanom ugovoru potpisale , da vojska izgubljenog rata bude ljudski prmljena  i tako razoružana. To je liga naroda uvela ali umjesto toga hrvatska vojska, inteligencija, svećenstvo doživjeli smo Bleiburg, koline smrti, u poslijeratno vrijeme 15.5.1945. godine pa dalje pod naređenjem Tita i KP Jugoslavije, tako bijasmo pobijeni, desetkovani, pljačkani, i zlostavljani u višenarodnoj komunističkoj Jugoslaviji

Do njenog obstanka do 1990 god, a potom ponovno se nastavlja jer je hrvatski narod na čelu profesora povijesti Dr. Franjo Tuđman na vrhu HDZ polupredsjedničkog mandata idvojio republiku Hrvatsku iz više narodne komunističke Jugoslavije koju nisu htjele rušiti Europske velesile sa Usa na čelu.

Jugoslavenska takozvana Titova armija pod upravom KPJ i veliko srpske zamisli hoće opet sačuvat državno veliko srpsku Jugoslaviju, te opet nastavljaju sa istim i sličnim zvjerstvom nad hrvatskim narodom, kao što je to bilo sa prvom Jugoslavijom.

Zahvaljujući povjesnoj istini da je NDH postojala i bila branjena po apsolutnoj većini hrvatskog naroda i u većini svih hrvatskih građana, osim manjine koja se odazvala po Pudviću (?) četničkom vođi na području Srba i kninske krajine, gdje su u suradnji talijanske vojske nesmetano zvjerski ubijali, pljačkali hrvatski narod u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni , tako je bilo i u drugim mjestima NDH. Tada su se muslimani svojim izvornim imenom Hrvatima, a pravoslavci gdje je NDH mogla održavat vlast: svi zakonski i pravni normi vlada NDH. tako je bilo i po pitanju samoobrane NDH.

Neprijatelji hrvatskog naroda do dan danas služe se svim izmišljotinama i lažima o postojanju NDH kao države u ondašnjoj Europi; GDJ NDH nije bila sasvim svoja i tu su bile snage njemačke vojske i talijanske sve do 9.rujna 1943. godine; ako postavimo pitanje od dva zla jesmo li birali manje sa proglašenjem NDH 10.travnja.1941.god. svakako da će biti zaključak.

Jugoslavija višenacionalna sklepana protiv volje hrvatskog naroda. I ona se raspada, kako je naprijed naglašeno. Poznati vođa i učitelj , miretvorac zvani; stavlja se na čelo hrvatskog naroda, te uzvikuje, dok je još bilo vrijeme; Ne idite u Beograd, pitajte Hrvatski narod. Narodno vijeće u koaliciji sa srpskom radikalnom strankom na čelu Prebičevića ignorira upozorenje Stjepana Radića, kao što su ignorirali sva druga upozorenja prije toga.

Na žalost hrvatski narod predaje u ruke Srpskim težnjama, da su u prvoj Jugoslaviji vladali, kako su zamislili. Zato predstavnik hrvatske republikanske seljačke stranke, Stjepan Radić u novostvorenoj trojedinjenoj Kraljevini; Srba, Hrvata i Slovenaca nastavlja sa istim upozorenjima tražeć ravnopravno vladanje u toj novostvorenoj trojedinjenoj državi na čelu srpskog kralja.

Stjepan Radić

Ta upozorenja su trajala od 1918. pa do 1928.god. lipnja mjeseca, kada je Poniša Račić u skupštini države Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu; na pitanje vatrenog govornika, isti postavlja pitanje dokle će ta nepravedna zakonska rješenja donositi, tako da se hrvatski narod iskorištava u korist srpskog naroda. Odgovor je glasio: da se srpska krv prolivena u prilog oslobođenja hrvata, ispod stoljetne vladavine Mađarske i  Austrijske vlasti.

Stjepan Radić uzvraća može li se ta srpska krv dokazati da je prolivenau rušenju austrougarske stoljetne vladavine nad hrvatskim narodom. Na to pitanje Stjepana Radića srpskom predstavništvu Puniši Račiću. On je povukao automatski pištolj iza pasa i uperio prema Stjepanu Radiću, gdje su sjedili predstavnici seljačke republikanske stranke. Puniša Račić tim potezom usmrtio je Pavla Radića, Granda, a smrtno ranio Stjepana Radića i zauvijek ga ušutio, jer je isti podlegao smrću sa posljedicom u skupštini upotrebom automatskog oružja po Puniši Račiću.

Vijest je objavljena i cijeli svijet se zgražao, ali se ništa nije pokrenulo.

Na izdisaju predsjednik hrvatske republikanske seljačke stranke izistio je posljednju riječ: Nikad više Beograd. Svim naravno ljudima i narodima je poznato da se ne može nešto zajednički spajat, jer neće moći zaživjeti i eto se dokazalo na primjeru zajedničkog života u jednoj državi Srba i Hrvata, jer su Srbi kulturno, vjerski, i gospodarski razvijani stoljećima., jedni pored drugih živjeli , a to se zove Bizantska kultura ljudskog srpskog načina življenja i ponašanja.

Puniša Račić

Hrvati su narod stoljećima živjeli kršćanskom uljudbom i zapadnom civilizacijskom kulturom. Na žalost moćni državnički ljudi na čelu svojih veliki naroda to nisu htjeli uvažiti po pitanju stvaranja Jugoslavije države sklepane od više naroda. Od tuda je klica zla širila se krvoprolićem na ovom području težnjam veliko srpski zamisli, pa eto do današnjih dana nastoje se iste greške ponavljat. Zato je opravdano bilo proglašenje nezavisne države hrvatske, kao i odvajanje hrvatske republike iz mnogo nacionalne umjetne državotvorne Jugoslavije.

Vratimo se o slučaju ubojstva hrvatskog predstavnika u Beogradu lipnja 1928.god.

To je bila godina mog rođenja.

Zato sam odlučio napisat o borbi hrvatskog naroda za Državu Hrvatsku. Neprijatelji hrvatskog naroda u svim svojim izmišljotinama i lažima zaobilaze istinu,  kako je u više navrata naprijed napisano. Samo oni ponavljaju u bezbroj puta ustaške zločine, ali ne kažu nigdje da je hrvatski narod kao jedan branio svoju proglašenu po imenu NDH . to se zbilo nakon 1938 (?) opet smo imali HOS Hrvatske pravne zakone sudstvo, školstvo, hrvatski poznat novac kunu, to su povjesne činjenice onog vremena.

Starije generacije hrvatskog naroda i svi njegovi građani zaslužili su za obranu četiri godine pod teškim i neodrživim uvjetima. U doba zbivanja na tlu hrvatski povjesni zemalja, koje su bile u sastavu NDH Srijem, Slavonija, tj od Zemuna do Slovenske granice od Drave do mora i otoka, od Senja do Dubrovnika i Boke  Kotorske te uključujuć Bosnu i Hercegovinudo Drine. Vojne zone Italije bile su na području Južne Hrvatske na sjeveru hrvatski zemalja  njemačke vojne postrojbe i borbeno djelovale protiv u šumi.

Stvarane komunističke Jugoslavije; to su činjenice u ono doba postojanja nezavisne države Hrvatske.

U to doba bio sam 12.god proglašenja NDH dana 10.travnja 1941. znači dovoljno star a posebno zainteresirani u hrvatskom rodoljubno i katolički vjerski odgajan. Zato sve što sam naveo u mom sjećanju i povjesne knjige čitajući , koje pišu povjesničari slični Fra Mandiću, zato oni mlađi koji budu čitali moje zapise; borili smo se za Državu Hrvatsku. Mogu se pozvat od kud sam sve to stavio na papir jer ako se ništa nije napsalo i reklo; neprijatelji hrvatskog naroda sve rade, pišu govore da se samo čuje njihova mržnja govorena i napisana kroz deseto stoljeća gaženja, pljačkanja, ubijanja i progonjenja u prvoj Jugoslaviji, ajoš gore u drugoj Jugoslaviji na čelu Tita; KPJ koju su svemoćne zapadne sile pomagale , već sam o tom naprijed pisao, kako je to teklo i zašto. U svakom narodu a posebno hrvatskom narodu, mnogi ljudi se ponašaju, tko mi gazda, ja mu sluga, od tuda dolazi da silnici vladaju po svojim nelogičnim zamislima.

Zahvaljujući pravednicima, koji se rađaju a kroz uzdizanje uočavaju nepravdu činjenu nad ljudima,  tako je to uvijek bilo i biti će na ovom svijetu pa tako i među hrvatskim narodom. Đzahvaljujući učenju nauke Isusa Krista, koje pripovjeda među katolicima, pa tako i među hrvatskim narodom.

Uvijek se naglašava: mir, dobro i ljubav, počem od obitelji pa među ljudima i narodima, ne činite drugom što vi ne bi željeli da vama drugi čini. Jedno, drugo i treće mnogi ljudi slušaju, ali oni svoje nepraedne i nerealne zamisli silom sprovode, pa od tuda su uvijek bili ratovi  mržnja jedni protiv drugih.

Vratimo se pravednicima rođenim od hrvatskom naroda. Tko bi mogao vjerovati da bi svojevremeni fanatik komunističke ideologije, Franjo Tuđman u zreloj dobi došao do uvjerenja, da je hrvatski narod istina. On započinje u prilog istine govorit i pisat knjige u onim teškim vremenima komunističke vladavine u sklepanoj višenarodnoj državnoj tvorevini komunističkoj Jugoslaviji na čelu Tita. O tom sam više puta naglasio, a profesor povijest dr. Franjo Tuđman nastavlja sa zamislima u djelo sprovoditi knjige po njemu napisane kao što su bile: Mali narodi i velike ideje, Žrtve drugog svjetskog rata i Bespuće. Te knjige su mnogo značile među hrvatskim narodom u doba svjetskog političkog gibanja 1988. god.

Nastavlja se…

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari