Pratite nas

Vijesti

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića 2. DIO

Objavljeno

na

4). Islamska deklaracija dokument je koji je nastao 1969., a objavljen 1970. godine i najčešće se vezuje uz ime Alije Izetbegovića, mada je posve izvjesno da je u njegovoj izradi sudjelovalo više osoba. Uostalom zbog teza iznesenih na te 32 stranice teksta i konspirativnog djelovanja, osim Alije osuđeno je još 12 njegovih suradnika, u sudskom procesu održanome u Sarajevu 1983. godine. Ova skupina bila je dio tajne organizacije „Mladi muslimani“ (utemeljena 1939. godine u Kraljevini Jugoslaviji) koja se borila protiv ateizacije i asimilacije muslimanskog naroda na prostoru Jugoslavije, za islamske vrijednosti i opredjeljivala kao „antikomunistička“ i „antifašistička“.

Tekst je doživio brojne kritike. Proglašen je „utopijskim“ pogledom na islam, od nekih čak i „anti-islamskim“, a većina kritika koje su dolazile iz islamskih krugova imale su za cilj relativizirati njegov sadržaj i ublažiti teze koje su se iznosile.

No, ono što je sasvim izvjesno sadržano je u činjenici da Deklaracija čvrsto stoji na temeljima islamskog fundamentalizma, odnosno, širenja i učvršćivanja Muhamedove vjere ISLAMIZACIJOM I PANISLAMIZACIJOM, sa šerijatskim zakonom kao osnovom tako uređenog društva. Islamizacija podrazumijeva islamiziranje stanovništva unutar muslimanskog korpusa u većinski muslimanskim državama ili regijama (pa i B i H – mada ona nije većinski muslimanska), dok je Panislamizacija proces ujedinjenja svih muslimana na svijetu i stvaranje homogenih islamskih vjersko-političkih cjelina (on spominje primjerice, islamski prostor „od Maroka do Indonezije“ i hvali Pakistan kao primjer čvrste islamske države koja treba biti uzor islamskom svijetu).

Među najvažnije teze koje se u Deklaraciji iznose, spada naglašeno DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO muslimana u takvim zajednicama, te uređivanje ukupnog života sukladno islamskoj tradiciji i onomu što je sadržano u Kur’anu. Već i ova činjenica izaziva najblaže rečeno nedoumicu, jer se postavlja pitanje: Kako s ovim pogledom na svijet uskladiti interese drugih naroda i drugih vjera koji slijedom povijesnih i društvenih okolnosti dijele životni prostor s muslimanima? Imaju li i oni pravo na „duhovno i političko jedinstvo“ ili to ekskluzivno pripada samo muslimanima? I što se događa kad se ta prava počnu prelamati na istim prostorima?

Pogledamo li pak malo pažljivije sadržaj Islamske deklaracije, bez ikakve sumnje možemo zaključiti kako je riječ o jednom radikalnom nacionalističkom programu u kojemu se otvoreno iznosi kako

„nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“

tvrdi da su

„islamski i neislamski sistemi nespojivi“

i decidirano navodi da

„islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast“.

Da rezimiramo:

U Bosni i Hercegovini bi (prema zamislima „Mladih muslimana“ i Alije Izetbegovića) trebalo stvoriti duhovno i političko jedinstvo tamošnjih muslimana na temelju šerijatskog prava i vjerskih propisa utvrđenih u Kur’anu i to tako da islamska zajednica živi kao homogena, bez ikakve koegzistencije (dakle, suživota) s drugim narodima i vjerama (jer su ti sustavi vrijednosti i politički sistemi nespojivi), dok se ne steknu uvjeti za rušenje neislamske i uspostavu islamske vlasti – u sredinama gdje muslimani nisu većina i gdje to za sada nije moguće.

Dakle, crno na bijelo, Alija i njegovi istomišljenici stvaraju projekt Kalifata koji bi se trebao primijeniti u nekoj budućoj Bosni i Hercegovini (kalifat ili hilafet –arapskiخلافة – je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, alejhi-selam, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici;  Vidi: Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123; istaknuo: Z.P.)

Uz neke neznatne modifikacije (vezano za poglede na zapadnu civilizaciju i „reformističku“ struju u samome islamskom svijetu), Alijina „Islamska deklaracija“ zagovara upravo to: KALIFAT.

Svakomu tko je pismen i raspolaže zdravim razumom i sposobnošću logičkog zaključivanja, nakon što pročita taj spis ne treba ništa dalje objašnjavati, jer u njemu sve piše (Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf )

Primjera radi, evo samo jednoga kratkog citata iz navedenog izvora, u kojemu se teritorijalna ekspanzija islama i osvajanje zemalja drugih naroda navode kao imperativ i određuju mjeru „muslimanstva“ (!?):

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvaćala je ogromno područje od Atlantskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635., Ktesifon 637., Indija i Egipat su bili dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand 676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

 Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?

Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?“

(Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf; str. 7.; istaknuo: Z.P.)

Ovi navodi ne dopuštaju nikakvo zavaravanje.

Riječ je o jednoj militantnoj i agresivnoj vjersko-političkoj (veliko-muslimanskoj) ideologiji koja koristi vjeru kao oruđe za osvajanje životnog prostora i uspostavu vlasti nad drugim narodima i vjerama ognjem i mačem, kako se to radilo od početka VII stoljeća nadalje.

Ovdje se islamska osvajanja i nametanje te vjere silom OPRAVDAVAJU, čak što više predstavljaju kao CIVILIZACIJSKI POMAK I NAPREDAK, dok se s druge strane potiskivanje islama i oslobađanje zemalja koje je on nasilno osvojio drži retrogradnim i štetnim procesom!?

Naravno, riječ je o jednom autističnom religijsko-političkom svjetonazoru i skučenom, egoističnom i primitivnom pogledu na svijet, u kojemu postoje prava samo islamskog svijeta i ono što taj svijet poduzima – pa bilo to i ognjem i mačem kad zatreba i kad mu se prohtije – ispravno je i neupitno.

Pođemo li od takvih premisa, tko onda ima pravo osuđivati Križarske ratove ili bilo koje druge sukobe koje su vodili kršćani? Jesu li stoljetna oslobađanja Europe od islama retrogradni i anticivilizacijski procesi?

Nemaju li i druge vjere (kršćanska, židovska, pravoslavna) isto tako pravo na DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO, ako ga već muslimani traže za sebe?

Kako bi se protumačilo da, primjerice, Katolici obnaroduju težnju za DUHOVNIM I POLITIČKIM JEDINSTVOM KATOLIKA U SVIJETU i pri tomu se pozovu na autoritet Boga (Jahve), Isusa Krista i Božje Riječi – Biblije (onako kako se muslimani pozivaju na Allaha, Muhameda i Kur’an zagovarajući islamizaciju i panislamizaciju)?

Vratimo li se u povijest (koja se dijelom spominje i u ovom citatu iz Alijine „Islamske deklaracije“), poznato je kako je Europa bila napadnuta na Pirinejskom poluotoku već početkom VIII stoljeća od strane islamiziranih stanovnika sjeverozapadne Afrike (Maura) i da je s njima vodila bitku punih 8 stoljeća dok ih nije potisnula, dok su ratovi s Osmanlijama trajali više od 500 godina (od sredine XIV do početka XX stoljeća).

Kršćanski svijet je krvavo platio islamska osvajanja u prošlosti i nikakvi izgovori i opravdanja (vezano za njihovu ostavštinu – u vidu kulturnih ili arhitektonskih djela što su ih tamo ostavljali nakon svojih osvajačkih pohoda) tu činjenicu ne mogu promijeniti.

Zar to nije dovoljno iskustvo i opomena, posebice u svijetlu svega što se na planu agresivne islamizacije u nekim dijelovima svijeta događa danas, u prvim desetljećima XXI stoljeća?

Suđenje Aliji i njegovoj skupini islamista za djelo „protiv naroda i države“; Sarajevo 1983.

Alijina „Islamska deklaracija“ bila je ništa drugo nego u celofan upakirana radikalna islamistička ideologija, čije su se temeljne odrednice nastojale prikriti hrpom riječi i floskula bez smisla i logike (vezano za tobožnji „položaj islama u suvremenom svijetu“, naglašavanjem „mira i poštivanja drugih naroda i vjera“ ili elaboracijama odnosa između „reformističke“ i „konzervativne“ islamske struje).

Može li se u isto vrijeme biti isključiv i kooperativan? Ratoboran i mirotvoran? Može li se u isto vrijeme osvajati tuđe i njegovati skladne odnose s okruženjem? Može li se biti „Božji čovjek“ ako se bilo koga uskraćuje za prava koja mu pripadaju kao ljudskom biću i po Božjim i po ljudskim zakonima – ako mu se otimaju zemlja i dom?

Alijinu mimikriju i prijetvornost vrlo je lako otkriti, samo treba pročitati njegov spis.

Opravdanja kako je riječ o „utopijskom tekstu“  koji je bio „odraz mladenačkog zanosa idealima“ (dakle, „idealima“ koji su imali za ishodište islamski Kalifat na području SR Bosne i Hercegovine u vrijeme socijalističke Jugoslavije), smiješna su.

Ako je sve to tako, i ako ta „Islamska deklaracija“ nije imala nikakvoga značaja i važnosti, zašto je netom prije raspada SFRJ (1989/90. godine), u isto vrijeme dok su predstavnici republika (a među njima i Alija) vodili pregovore o „razrješenju jugoslavenske krize“ mirnim putem, tiskana u preko 200.000 primjeraka i dijeljena u muslimanskim krugovima kao neka vrsta „islamskog manifesta“?

„Islamska deklaracija“ zagovara opasnije i pogubnije teze nego je to sadržano u (veliko-srpskom) Memorandumu SANU iz 1986. godine. Samo ga treba pažljivo pročitati, pa će i ono što se danas događa s islamskim terorizmom u svijetu i ISIL-om biti mnogo jasnije.

Alija je 90-ih godina javno izigravao „mirotvorca“ i „humanista“, a u isto vrijeme iza kulisa vodio sasvim drugu politiku – težio je stvaranju etnički čiste islamske države, baš onakve kakvu je zamislio sa svojim „Mladim muslimanima“ i čije je temeljne konture orisao u „Islamskoj deklaraciji“ i to je zorno dokazivao svojim djelima i ponašanjem.

Za njega je Bosna i Hercegovina bila sredstvo, a ne cilj (upravo je tako govorio svojim suradnicima na zatvorenim sastancima).

Sredstvo da se ostvari ISLAMSKA DRŽAVA, a ne multietnička Bosna i Hercegovina kao država s tri jednakopravna, suverena i konstitutivna naroda.

 -nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Prvi dio:

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Erdogan: Alija mi je rekao da se pobrinemo za BiH

Objavljeno

na

Objavio

Europa neće opstati bez islama, niti može ignorirati Tursku, poručeno je s velikog predizbornog skupa turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana u Sarajevu. Autobusima iz Austrije, Francuske, Švedske, Makedonije i niza drugih zemalja desetak tisuća Turaka iz dijaspore došlo je u Sarajevo, najzapadniji europski grad u kojem je Erdoğanu dopušteno održati predizborni skup uoči općih izbora u Turskoj 24. lipnja.

U sportskoj dvorani Zetra bio je i manji broj građana Bosne i Hercegovine, a veći dio programa održavao se na turskom i bez prijevoda, kao i zaključni Erdoğanov govor. Tisuće okupljenih pjevanjem su ponavljale Erdoğanovo ime i mahale tisućama turskih zastava, uz vrlo velik broj novinara iz Turske. Manje skupine pjevale su i “Erdoğane, sultane”, a službeni voditelj skupa je turskog predsjednika usporedio sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem. Skup je osiguravao velik broj pripadnika bosanskih policijskih i sigurnosnih službi, ali su glavnu riječ imali turski službenici, slično kako SAD preuzima osiguranje posjeta svojih dužnosnika.

Na bini u Zetri uz veliku zastavu Turske bila je istaknuta i zastava Bosne i Hercegovine te portreti Erdoğana i Kemala Atatürka, tvorca moderne sekularne Turske. Uz Atatürkov portret preko velikog ekrana turski je hodža molio Bismilu, a u publici je bilo muškaraca s crvenim fesovima kakve je Atatürk svojedobno zabranio u skladu sa svojom vizijom moderne, Europi okrenute Turske u kojoj će vjera biti striktno odvojena od politike. Do Erdoğana, koji je počeo proces restauracije predatatürkovskog osmanskog poretka. Skup u Zetri bio je središnji događaj dolaska turskog predsjednika u Sarajevo, koji ima karakter radnog posjeta. Radno: na skupu s nizom turskih ministara u zgradi Predsjedništva BiH, sagrađenoj nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, potpisano je pismo namjere o gradnji autoceste Sarajevo – Beograd kreditom turske državne banke Exim i najavljen novi sporazum o slobodnoj trgovini kojim bi sadašnja razmjena od 800 milijuna dolara uskoro porasla na milijardu. Od vlasti BiH zatražio je suradnju na izručenju pristaša Fethullaha Gülena.

Erdogan je kazao da u BiH donosi pozdrave 80 milijuna građana Turske dodajući da je današnje gostoprimstvo BiH vrijedno svake pohvale. On se zahvalio svima koji sudjeluju na 6. po redu Kongresu Unije europskih-turskih demokrata (UETD), prenosi Klix.

“Europske države koje smatraju da su kolijevka demokracije danas su pale na ispitu. A BiH danas je pokazala da je demokratska država”, rekao je Erdogan.

Istakao je da je narod BiH ovim potezom i korakom pokazao da prijateljstvo i zajedništvo s narodom Turske i dalje traje te da će i dalje trajati. Prisjetio se sastanka s prvim predsjednikom Republike BiH Alije Izetbegovića koji mu je “ostavio jedan zavjet”.

“Rekao mi je: Erdogane, Vi se pobrinite za ovo područje. Mi BiH nikada nismo smatrali drugim područjem. Uvijek ćemo biti uz BiH. Europski prostor za nas nije ništa novo”, rekao je Erdogan.

On je dodao da je Turska uvijek imala povijesne odnose s zemljama Europe. Kako kaže, mnogi Turci su otišli u zemlje Europe zbog migracija kako bi ostvarili svoj san o budućnosti.

“Mi smo se nadali da će se oni vratiti jednog dana u Turskoj. Neki su se vratili, ali je većina ostala u zemljama Europe. Braću u Europi danas zovem Evropljanima”, kazao je Erdogan.

Predsjednik Turske rekao je da koliko god se neki trudili odvojiti Turke da u tome neće uspjeti. Prisutnim je kazao da europski Turci imaju zadatak da obvezno uzmu državljanstvo države u kojoj žive, ali da ne gube prava u Turskoj.

“Čuvajte svoju vjeru i jezik. Ako to izgubite bit ćete izgubljeni. Učite svoju djecu materinjem jeziku. Imajte na umu da trebaju dobro znati i turski jezik, ali i njemački i engleski jezik. Naravno, ne možemo zanemariti ni bosanski jezik”, rekao je Erdogan.

Erdogan je kazao da narod mora imati pravo demokratskog glasa i da će ga imati i na 24. lipnja na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

“Uvijek smo podržavali rad naših nevladnih organizacija u Europi. UETD je u tom smislu ostvario velike rezultate osiguravajući pomoć našim građanima. Trenutno se u našoj državi obrazuje preko četiri tisuće ljudi iz drugih država”, dodao je Erdogan.

On je u Sarajevu kritizirao europske zemlje ističući kako one pokazuju neprijateljstvo prema Turskoj te da se takve stvari moraju osujetiti. Pozvao je dijasporu da bude aktivna u političkom životu država u kojim žive.

“Obraćam se svoj braći u Europi, pravo je vrijeme za jedinstvo”, rekao je Erdogan pri tome pitajući prisutne hoće li biti “jedinstveni, jaki, braća i da li će se zalagati da dođu do onoga što zaslužuju u Europi”.

Predsjednik Republike Turske rekao je da su se Turci u bici na Dardanelima zajedno borili s Bošnjacima i da se mora ponovo postići takvo jedinstvo.

“Glas koji se diže iz Sarajeva je nagovještaj na predstojećim izborima. Ustanite. Znaš naš pozdrav. Jedna zastava, jedna država, jedna domovina”, rekao je Erdogan.

Prije Erdoanovog obraćanja prisutnim na predizbornom skupu obratio se predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji je rekao da Turci “imaju čovjeka kojeg je Bog poslao i da mu je ime Erdogan”.

U glavni grad BiH proteklih dana stigli su brojni državljani Republike Turske iz europskim zemalja kako bi prisustvovali Kongresu Unije europskih-turskih demokrata (UETD) koji je okarakteriziran i kao predizborni skup AK partije.

Dvoranom su se vijorile zastave Republike Turske, a brojni sudionici na sebi imali su majice s turskim nacionalnim simbolima. Prisutni su pjevali pjesme o Erdoganu, mahali zastavama i uzvikivali “sultan Erdogan”. Reporter Klix.ba javlja da je u nekoliko navrata odsvirana himna Republike Turske.

Organizator je ranije najavio kako će obraćanju Erdogana prisustvovati od 15 do 20 tisuća osoba. Brojni turski državljani danas su kritizirali zemlje Europske unije koje su AK partiji ranije zabranile održavanje predizbornog skupa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Sarajevo je uspjelo vrući krumpir ilegalnih migranata uvaliti Mostaru!?

Objavljeno

na

Objavio

U Salakovac mogu biti smješteni samo tražitelji azila u BiH. Ljudi koji su danas tamo prebačeni to nisu!

Sarajevo je uspjelo vrući krumpir (ilegalnih) migranata uvaliti Mostaru i time bar privremeno prikriti, gurnuti pod tepih, svoju gigantsku aljkavost i javašluk. Ljudi koji su danas zadržani na ulasku u Hercegovačko neretvansku županiju nisu tražitelji azila, niti se zna tko su od njih izbjeglice. Zna se da većina njih nema nikakve dokumente, da su ilegalno ušli u BiH i da su danima spavali po sarajevskim parkovima. Sad, kad ih Sarajevo više ne može trpiti, odlučilo ih se uputiti u Mostar, u Readmisijski centar Salakovac, piše Dnevnik.ba.

Formalno-pravno, u Salakovac mogu biti smješteni samo tražitelji azila u BiH. Ljudi koji su danas tamo prebačeni to nisu! No, priča ima malo dublju pozadinu, a pravi cilj je zataškati nezakonito djelovanje ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića i njegovih službi, ali i cjelokupnog bošnjačkog političkog establišmenta na čelu s Bakirom Izetbegovićem,.

Naime, Mektić s ministarstvom kojem je na čelu, nadležan je za migracije i azil, kao i granice. Dakle, granice su očigledno porozne, migranti nisu registrirani, a azilanata zapravo u ovoj skupini ni nema. Kako bi sakrio sarajevski javašluk, Mektić i bošnjačka politička scena danas pozivaju na hapšenje ravnatelja policije HNŽ-a Ilije Lasića koji je samo vodio računa o sigurnosti građana HNŽ-a.

Da ne znamo o komu je riječ, legitimno bi bilo postaviti pitanje kako Mektić, Izetbegović, Suljagić i ostali imaju obraza pozivati Tužiteljstvo BiH da pokreće postupke protiv osoba koje postupaju u skladu sa zakonom, a istovremeno stotine ilegalnih migranata prelazi granicu BiH bez ikakvih dokumenata. Mektić nije spriječio ilegalne migracije u BiH. Svjedoci smo da su ljudi u nehumanim uvjetima posljednjih dana spavali po parkovima u Sarajevu i drugim dijelovima BiH, bez ikakve reakcije ministra koji je nadležan za ove probleme. Naravno, svaka osoba koja je progonjena u svojoj zemlji porijekla i koja ispunjava uvjete da bude izbjeglica treba imati zaštitu.

No, ostaje nejasno zbog čega Mektićevo ministarstvo nije u skladu sa zakonom o azilu provelo postupak utvrđivanja jesu li te osobe izbjeglice ili lažni migranti? Ovakvo katastrofalno postupanje Mektić je odlučio riješiti na način da nekoliko stotina migranata prebaci u Salakovac kod Mostara, te će vjerojatno građani HNŽ-a rješavati probleme ovih osoba, budući da Mektić to nije bio u stanju učiniti, piše Dnevnik.ba.

Ako u RS postoji imigracijski centar, a u Delijašu kraj Sarajeva azilantski centar, ostaje nejasno zbog čega je ministar strance kojima nije priznat izbjeglički status smjestio u Readmisijaski centar u Salakovcu kod Mostara, gdje prema propisima mogu boraviti samo osobe kojima je BiH priznala izbjeglički status i koji su zatražili azil. Prijetnje koje je uputio ravnatelju policije HNŽ-a Iliji Lasiću, da će biti tužen, su apsurdne, budući da bi upravo Tužiteljstvo BiH trebalo preispitati rad ministra Mektića.

Njegovo je ministarstvo odgovorno što su stotine imigranata bespravno ušle u BiH, bez ikakvih dokumenata, dok istovremeno nisu zatražili ni azil u našoj zemlji. Kao takvi su bez ikakve pomoći i humanih uvjeta, živjeli na otvorenom. To je bila, i još uvijek jest, opasnost po sigurnost građana BiH. Postavlja se pitanje hoće li Mektić odgovarati ako osobe koje su boravile u nehumanim i nehigijenskim uvjetima sa sobom na područje HNŽ-a donesu zarazne bolesti? Svaka država ima pravo u cilju zaštite nacionalne sigurnosti spriječiti ulazak stranaca bez dokumenata, a koji pri tom čak nisu ni tražili azil u BiH, posebno ako BiH nema uvjete prihvatiti spomenute osobe.

Međutim, Mektić je svojim nečinjenjem omogućio da stotine, možda i tisuće takvih stranaca slobodno šetaju po BiH. Pitanje migracija i azila je na razini države BiH i upravo su državni organi odgovorni za današnju katastrofalnu situaciju te umjesto da podnesu ostavke jer nisu sposobni provoditi zakon, oni prebacuju odgovornost na ravnatelja policije HNŽ-a. Iako su bošnjački mediji nazivali Lasića nelegalnim ravnateljem policije, valja napomenuti kako su Ombudsmeni za ljudska prava BiH utvrdili da se Iliji Lasiću krše ljudska prava jer mu je ministar financija HNŽ-a iz samo njemu znanih razloga obustavio isplatu plaće. Inače, u tijeku je sudski postupak radi zaštite Lasićevih prava, koji do današnjeg dana nije razriješen sa svoje dužnosti, budući da su predstavnici SDA u Skupštini HNŽ-a napustili sjednicu kad je trebalo provesti postupak razrješenja ravnatelja policije Lasića, piše Dnevnik.ba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found