Pratite nas

Komentar

ČUDNOVAT OBRAT U AFERI FACEBOOK

Objavljeno

na

dumi_i__730182S1

Hrvatska – mala zemlja velikog neznanja
Kristijan Krkač, Zagreb, 12. 12. 2014.

[dropcap color=”#6d6d6d” font=”0″]K[/dropcap]olika je vjerojatnost da se u RH susretnete s visokoobrazovanom osobom? Danas 2014. podaci nisu katastrofalni kako su se činilo prije 5-10 godina. Tad je u javnost dospio podatak o 7% visokoobrazovanih. Uz to što je i tad taj podatak bio rezultat idiotskog postupka računanja postotka visokoobrazovanim među SVIM građanima RH, uključeno s djecom u jaslicama i vrtićima (Zašto ta djeca nisu doktori znanosti? Pa što oni rade u životu? Kradu Bogu dane?), on je dijelom bio i realan, jer se u međuvremenu dogodio student boom zahvaljujući otvaranju mnogih javnih i privatnih visokoobrazovnih institucija (čiji studenti danas 2014. čine 1/3 sveukupne studentske populacije). Prema nekim pokazateljima, interpretiranima na pragu laži, RH ima oko 20% visokoobrazovanih stanovnika u dobi od 25 do 64 godine, što je ISPOD PROSIJEKA EU gdje se isti kreće oko 25%. A propos metodologije koja je jedinstvena za sve države EU, nije jasno zašto nisu uključeni i prvostupnici koji to mogu postati već s 21 godinom starosti i nije jasno zašto nema starijih od 64 godine? Kako god bilo, prednjači Zagreb s prosijekom od 30%, a u Zagrebu Gornji grad i Medveščak s 53% visokoobrazovanih. Uz to, visokoobrazovane osobe koncentrirane su u urbanim sredinama, a unutar te skupine doktori znanosti koncentrirani su u Zagrebu gdje ih ima skoro 60%. Ove, doslovno europski ispodprosiječne, vrijednosti treba usporediti s postotkom građana sa samo osmoškolskim obrazovanjem kojih ima skoro 30% kako bi se loš rezultat pretvorio u katastrofu i poslužio kao argument za to da Hrvatska nije zemlja znanja. U takvoj, bitno neobrazovanoj zemlji, vjerojatnost susreta s visokoobrazovanom osobom vrlo je mala. Popravljanje opisane situacije uključuje poticanje mladih na visoko obrazovanje i brigu za one koji se ovog trenutka visoko obrazuju. No, svako malo dogodi se eksces koji ukazuje na posvemašnju nebrigu za studentsku populaciju. Najnoviji slučaj, tzv. „Afera Facebook“ jedan je takav eksces.

Što je referada?

Referada je odjel u uredu ili ustanovi gdje se izvršavaju određeni administrativni poslovi. Posljedično, studentska referada je odjel fakulteta gdje se izvršavaju administrativni poslovi vezani uz studente. U prvom redu ti se poslovi tiču samog studija, tj. njegovog početka, trajanja i svršetka (primjerice upisa, nastave, ispita, nastavka studiranja, diplomiranja, prekida studiranja, itd.). Dalje, ti se poslovi tiču statusa studenata kao studenata u njihovom odnosu s institucijama društva različitim od fakulteta. Referada je načelno, pa tako i studentska referada, bitno uslužna djelatnost, tj. ona je na usluzi studentima, a po svojoj temeljnoj djelatnosti je dio uprave fakulteta. Ako referada ne posluje optimalno, onda to znači nekoliko stvari. Prvo, da se loše upravlja fakultetom. Drugo, da je usluga loša (npr. neučinkovita, nekvalitetna, spora, birokratizirana, itd.). Ako bi to bio slučaj i to još na primjerice kakvoj umjetničkoj akademiji, to bi bilo nekako intuitivno shvatljivo, jer umjetnici su čudni ljudi, ali ako se to dogodi na fakultetu ekonomije, onda je to dvostruko zabrinjavajuće. Prvo, radi se o rečenom lošem radu referade, a moguće je i kako je bolji rad onemogućen. Drugo, radi se o lošem radu referade na fakultetu ekonomije koji bi vlastitim upravljanjem trebao biti primjerom poslovne učinkovitosti koju vjerojatno teorijski izlaže na vlastitim katedrama i kolegijima. Treće, ako je to, barem nasljeđem, iako ne i mjerljivim pokazateljima, najznačajniji fakultet ekonomije u RH, tj. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, onda je situacija ne poražavajuća, nego katastrofalna, jer ako se tamo događaju takove stvari, što se onda zbiva na drugim fakultetima?

Afera Facebook na Eknomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Afera Facebook je novinaski ne previše inventivni naziv za događaj koji se zbio na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine. Na Facebook grupi EFZG-a netko je pod pseudonimom vrijeđao zaposlenike referade. Uz taj tekst tri su studentice napisale svoje komentare. Kako je taj podatak javan dospio je do Stegovnog povjerenstva ono je pokrenulo stegovni postupak i suspendiralo studentice (predsjednica tog povjerenstva je Prof. dr. sc. Ksenija Dumičić, stručnjak za statistiku http://www.efzg.unizg.hr/kdumicic). Posljedica je ta da jednoj od tri suspendirane studentice prijeti nemogućnost nastavka studija (http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/pisale-na-fejsu-pa-ih-fakultet-suspendirao-studentice-samo-smo-komentirale-978426). Puno toga ovdje nije jasno. Tko je to prijavio? Kako se odvijao postupak? Je li poštivana procedura? I najvažnije od svega, jesu li utvrđene činjenice? Puno je toga ovdje dvojbeno, a to nije dobro.

SS Ksenči (SS = Stroga Statističarka)

Razlog jednoglasne odluke Stegovnog povjerenstva, veli Dumičić, je vulgarnost njihovih komentara. Nisam siguran zašto bi prigovor na sporost, neučinkovitost itd. bio vulagaran, pa čak i ako je iskazan riječima, primjerice: „Na Youtube-u ima stvar. Zove se referada. Poslušajte, dobra je. Hahahahahaha!“? Veli Dumičić i to kako su njihovi komentari manje vulgarni od posta kojeg komentiraju i s kojim se, Achtung, Achtung!, „implicitno slažu“. Kakvo je to „implicitno slaganje“? Veli i da „ne treba javno ružžno govoriti o fakultetu na kojem studiraš“. Zar je samokritika moralno neispravna? Za fizičke osobe? Za pravne osobe? Bez daljnjeg zanimljv moralistički stav. Na koncu je dodala kako je odluka „u skladu s Pravilnikom o stegovnom postupku“, oko čega ne treba dvojiti, jer profesorica se kao stroga statističarka zasigurno držala Pravilnika ko pijan plota, te kako „odluka nije drastična, jer da je drastična, bile bi izbačene s fakulteta“.
Iz navedenog možemo zaključiti nekoliko stvari. Prvo, Dumičić se držala Pravilnika. To je lijepo za čuti, naime, da se u ovoj državi barem netko drži pravila. Preostali zaključci nisu baš pozitivni. Drugo, nisam siguran koliko su komentari studentica vulgarni? Upućivanje na spot na Youtube-u ne čini mi se baš vulgarnim. Štoviše, kako sam i osobno bio član i predsjednik stegovnog suda za studente predmnijevam o čemu se radi. Dumićić je pri donošenju odluke bila zasljepljena prividom činjenica, a ne činjenicama i prije svega frustrirana. Vidjela je vulgarnost tamo gdje je nema, a vidjela ju te zato što je vidjela vulgarnost tamo gdje je ima. Na to se nadovezuje frustracija. Nije mogla otkriti identitet autora prvog, zaista vulgarnog posta, pa je svoj bijes iskalila na komentatoricama koje nisu bile vulgarne.

Nazi-fakultet

U prvim reakcijama, a vidimo kakve su bile one predsjednice Stegovnog povjerenstva, svi su bili za osudu. Čak je i dekan Lajoš Žager na početku podržao odluku Povjerenstva. Uz njega tu su statirale i osobe s fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu čije su izjave toliko dosadne kako nam se može činiti samo to da su rezultat balansiranja između posvemašnje nezainteresiranosti za slučaj s jedne strane i isto takve prisile da ipak nešto kažu što neće pretjerano dodatno uzburkati vodu, pa niti poremetiti njihove dobre odnose s kolegama s druge strane. Jedino je neki student koji je pravobranitelj studenata kazao nešto u obranu studentica. Studenti koji su bili intervjuirani na televiziji doslovno su govorili kako nemaju komentara jer se boje posljedica. Pa to je stravično!

Obraćenje nazi-fakulteta u demokratski fakultet

No, dekan Žager je promijenio ploču. 12. 12. 2014. izjavljuje kako je mu je žao i kako će na sjednici Fakultetskog vijeća 16. 12. 2014. tražiti da se ukine odluka autonomnog Stegovnog povjerenstva. Štoviše, tražit će da se Prof. Dumičić smijeni ili da odstupi s te funkcije. (http://www.jutarnji.hr/kazne-studenticama-ce-povuci–a-seficu-koja-je-odobrila-kazne-smijeniti/1253282/). Zanimljivo je to obraćenje. Jasno je kako su studenti bili na strani svojih kolega. Jasno je i to kako je predstavnik studenata bio na strani kolega. Na koncu, jasno je i to kako je u početku dekan bio na strani kolegice. No, nije jasno temeljem čega je promijenio mišljenje i sad je odjednom protiv kolegice. Moguća su tri scenarija. Prvi: dekan je shvatio samu stvar u pitanju. Naime, najstrože kažnjena studentica zaista nije kazala ništa uvredljivo, a moguće kako je najstroža kazna posljedica toga što se pozvala na slobodu govora i nije se pokajala za izrečeno, što je vjerojatno dodatno razbijesnilo prof. Dumičić. Drugi: dekan je shvatio da mu na početku mandata ne trebaju takve afere i tolik negativni publicitet. Treći: neka mješavina prvog i drugog. Navodno se planira revizija i promjena ne samo sastava navedenog Povjerenstva, nego i samog Pravilnika, te na koncu, što je najvažnije i rada Referade. Možda će i nešto dobro ispasti iz cijele ove situacije, ali žalosno je kako je potrebno ugroziti studentska prava studenata i medijski maksimalno eksponirati slučaj kako bi se u ovoj državi bilo što promijenilo.

Nisu sve referade iste!

Činjenica jest da su studentske referade spore i neučinkovite. Činjenica jest da su studenti iz generacije u generaciju sve nekulturniji. No, isto tako je činjenica da se referade ne razumijevaju kao vrlo važni dijelovi fakulteta, da imaju premalo zaposlenih, da su zaposleni pretrpani poslom, itd. Naime, nasuprot uvriježenom mišljenju i proceduralno govoreći, ako nastavnik ne može održati predavanje, uvijek na katedri postoji osoba koja ga može zamijeniti i proces se i dalje odvija podjednakom kakvoćom. No, ako bi se primjerice par zaposlenika referade razboljelo, bilo bi vrlo teško pronaći zamjenu i nastaviti rad istom brzinom i kakvoćom. Proces bi naprosto zastao. Eto, tolika je važnost referade. Na sličan način, isto je tako činjenica da studenti nerijetko imaju svako pravo biti nervozni zbog neopravdane neučinkovitosti referada, a napose oni koji studiraju i rade i zbog toga primjerice mogu zakasniti na posao.
Najžalosnija stvar u cijeloj toj zbrci je ta što se nitko nije pitao kako stvari stoje? Što je tu zaista uvredljivo? Jesu li studentice zaista koga uvrijedile? Imaju li njihovi prigovori temelja i ako imaju zašto je referada toliko neučinkovita? Kao i obično sve je krenulo od toga da netko odgovoran nije utvrdio činjenice izvan svog djelokruga, nije zagrebao dublje kako bi otkrio uzrok stanja, ili barem usmjerio na uzrok. Sve ostalo ili je omogućeno, ili je posljedica negiranja činjenica. Tako stvari stoje kad se negiraju činjenice, ili još gore, kad pomiješamo naše vlastito poricanje činjenica sa samim činjenicama i počnemo vjerovati kako je naša lažna predodžba o činjenicama istinita.
Nasuprot cijeloj toj nesretnoj situaciji treba istaknuti kako nisu sve referade iste. U vrijeme studiranja na FFDI-u imali smo u referadi pokojnu gospođu Zoricu Svetec koja je uvijek bila na strani studenata i nama na pomoć, a tim je načinom rada nastavila njezina nasljednica gospođa Ana Desantolo. Uvijek pravovremeno, učinkovito i susretljivo koliko je to jednoj osobi moguće.
izvor:Scribd.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari