Connect with us

Komentar

„Cum grano salis“

Objavljeno

-

Ako pred istinom zbijate glavu u pijesak kako ne bi vidjeli prošlost, nažalost ne vidite i budućnost.

Gledajući TV emisiju „Nedjeljom u 2“ 18. svibnja 2015. moglo bi se zaključiti da je naše sveučilište u težoj situaciji nogo što smo to mogli i pretpostaviti. Na temelju čega je moguće donijeti takav zaključak?

[ad id=”68099″]

Svojim primjerom to je dokazao Hrvoje Klasić, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koji je kao gost sudjelovao u navedenoj emisiji. Osuđujući upliv politike u povijesna istraživanja pokušao je sebe prikazuati kao znanstvenika koji čvrsto stoji na temeljima istine, a nešto kasnije pokušao je vrlo elegantno zaobići tu istinu. Što je dalje emisija odmicala to je više pokazivao politički stav, a sve manje istinu i znanstveni pristup povijesnim problemima.

Govoreći o Bleiburgu pokušava reći kako je među pogubljenima bilo zločinaca a i nevinih žrtava. Nije jasno na temelju čega je utvrdio nečiji zločin ili pak nevinost. Kad se u demokratskom društvu govori o nečijoj krivnji onda se to čini na temelju presude donesene u sudskom procesu, a na temelju materijalnih dokaza. Drugim riječima, kako to pravnici formuliraju, nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže. Nitko ne želi reći da među navedenim osobama nije bilo i onih kojima bi se u poštemon sudskom procesu mogla dokazati krivnja za određena djela, ali nažalost nitko nije doveden pred lice pravde nego pred streljačke vodove. Među smaknutima bilo je mnogo starih i nemoćnih, a isto tako i mnogo žena s djecom. Pokušavati reći kako je to bilo drugo vrijeme te da je to s današnjeg gledišta teško razjasniti zaista je sramotno. Pravosuđe je postojalo prije, za vrijeme i poslije rata, a etika i moral ne postoje od nedavno.

Prof. Klasić jasno navodi kako je na Bleiburgu počinjen zločin i to kako je za njega znao i Tito, vrhovni komadant te vojske, ali čak i nakon te izjave nije spreman nazvati ga zločincem. Na sreću to su učinile mnoge zemlje prije naše, a da nisu i danas bi se moralo šutjeti o tom i drugim velikim zločinima koje su počinili tijekom i nakon rata. Biti na čelu vojske koja danima izvršava smaknuća zarobljenika među kojima ima i civila, starih i nemoćnih, zena i djece, a ne pružiti im pravo na obranu znači biti zločinac u prvom smislu te riječi. Mislim da bi to trebalo biti potpuno jasno svakom čovjeku, a naročito jednom sveučilišnom profesoru. Pa čak i da je Tito saznao za taj zločin nakon njegovog izvršenja, kako to da taj Vaš uzorni vrhovni komandant nije procesuirao izvršitelje tako stravićnog zločina? Želio bi Vas podsjetiti na Ženevsku konvenciju prema čijim se odredbama izvršitelji ovakvog zločina, a isto tako i njihov zapovjednik, smatraju ratnim zločincima Umjesto procesuiranja i zaslužnih kazni, on im je na prsa zataknuo ordenje zasluga za narod i nagradio ih postavljanjem na više položaje.

Ocjena koju ste dobili na kraju emisije vrlo je znakovita. Po mom mišljenju ona prikazuje stvarno izrazito veliku eroziju morala u našem društvu. Oni koji su ju dali također nisu spremni pogledati istini u oči. Ako pred istinom zbijate glavu u pijesak kako ne bi vidjeli prošlost, nažalost ne vidite i budućnost. One osobe koje ne vide svoje pogreške i ne žele ih priznati nemaju šansu za popravak.

Kao što ste naglasili u emisiji da dopuštate i druga mišljenja i niste nikoga htjeli vrijeđati, tako i ja ne želim povrijediti Vas i dopuštam Vam Vaš stav, premda mi on donosi neke nedoumice.

Meni, jednom malom i običnom čovjeku, a nakon ovog vašeg nastupa, nameću se dva jednostavna pitanja: Kakav ste vi to čovjek? Kakav ste vi to profesor?

Mislim da svojoj djeci ne bi dopustio da pohađaju fakultet na kojem ste Vi profesor.

Čaplja

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari