Pratite nas

Religija i Vjera

CVJETNICA – Isus je svečano dočekan u svome gradu

Objavljeno

na

Isus je svečano dočekan u svome gradu na svečan način, da se ispuni proroštvo. Da se ispuni i drugo proroštvo o patnji Sluge Gospodnjega, pobrinuo se taj isti narod. Optužbe su sročene i smišljene tako da ne mogu promašiti ili “faliti”.

[ad id=”93788″]

Jedna optužba je protiv Boga njemu stavljena u usta, a druga protiv cara, pa ako jedna ne bude dovoljna, odmah je tu i druga. Optužba za ovozemaljsko je bila da zabranjuje davati caru porez, a za božansko da se pravi Bogom. Opet, da se ispuni proroštvo i da se pokaže slava Gospodnja, Isus prihvaća sve ono što mu je Otac naredio i radi čega je k nama došao. Ovaj ulaz počinje svečano i svečano će se završiti i Uskrsom i Uzašašćem. Zato Crkva danas i slavi ovaj ulaz da nas pripremi na čine Muke Gospodnje, ali i na pobjedu groba i Kalvarije. Ovo je za nas jedna vrsta Tabora (kao što je Isus poveo učenike da ih pripremi na sve ovo) da se i mi pripremimo i prihvatimo, pa na koncu se nađemo u pobjedničkoj koloni Uskrsa i Uzašašća Gospodnjega.

Blagoslov grana palmi i grančica maslina postoji na Istoku već od IV. stoljeća kod sv. Ćirila jeruzalemskoga biskupa. Palme i masline su se donosile od potoka Cedrona, što je imalo i još veće značenje. Vrlo brzo ovaj obred i običaj se spominju po samostanima u Siriji i Egiptu. Zato je ovaj čin kasnije pomogao ili ponukao da toliki monasi – redovnici traže i dobiju dopuštenja od svojih poglavara da provedu svoju Korizmu u pustinji poput Spasitelja, da bi baš se vraćali u samostane za ovaj svečani ulaz i blagoslov na Cvjetnicu. Ovi čini na Zapadu se spominju tek kasnije na kraju VI-ga stoljeća kod sv. Grgura.
Danas svečanom procesijom sa maslinovim grančicama i cvijećem u rukama počinjemo Veliki Tjedan u kojem ćemo se spomenuti muke, smrti i uskrsnuća Kristova i naošm vjerom živjeti sve ove tajne s njime. Stoga se moramo pripremiti i znati iskoristiti vrijeme što je pred nama na onim uputama koje smo imali i proživjeli u samoj Korizmi. Samo vjerom možemo razumjeti sve ove tajne i nikako drugačije. Stoga će nam izgledati, a ne izgleda nego je to tako i točno, da u sva tri godišta Sveta Crkva kao niujednoj drugoj prilici ponavlja gotovo sve jednako. Istina različiti su ulomci evanđelja za procesiju, ali govore o jednom – o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem gdje će biti osuđen na smrt križa, gdje će umrijeti, ali i uskrsnuti. Zatim tu su i četiri Evanđelja o jednoj te istoj muci, smrti i uskrsnuću Kristovu. Veoma su male razlike u glavnim crtama evanđeoskih izvješća.

jesus triumphal entrySvi nam žele reći da da su se muka i smrt Isusova dogodili “za nas ljude i za naše spasenje”, onako kako molimo u vjerovanju, a to se sve dogodilo po slobodnom posluhu Isusovu nebeskom Ocu po njegovom planu spasenja griješnoga čovjeka kojega Bog ljubi neizmernom ljubavi. On je to učinio za nas jer nas ljubi i dao svoga Sina.

Njegov Sin nas poziva da mu odgovorimo i mi danas nošenjem križa svaki dan. Istina puno puta se njegov križ ne vidi među nama, ali je tu; tu je Krist koji pati na puno načina i mjesta kao što kaže u usporedbi o konačnom sudu “bijah žedan, gladan, u zatvoru… ne dadoste mi jesti ni piti i ne pohodiste me…”. On je dao živod za nas da nas učini Djecom Božjom i učini braćom jedne drugima zapovijedajući nam da ljubimo jedni druge kao što nas je on ljubio i to je najveća ljubav (Iv 15,12…).

U svemu ovome nikada ne smijemo zaboraviti današnji naš početak slavlčjenja ove svete mise procesijom, palminim granama, pjesmom i slavljem samome Gospodinu kojemu smo klicali “Hosana”. Kada je činio čudesa i bio im blizu za sve onda su ga htjeli zakraljiti svi, pa čak i protivnici, a oni maleni su bili spremni dati svoj život za njega. To su potvrdili svečanim ulaaskom i kraljevskom počašću kada je ulazio u Jeruzalem. Što sirotunja može više darovati od one jadne odjeće na sebi. Skidali su onu jadnu odjeću i bacali je u znak zadovoljstva po njegove noge, a ovo zadovoljstvo potvrđivali palminim grančicama i cvijećem kojega ima veoma malo u bezvodnim zemljama, pa je upravo još veći znak ljubavi prema onome kome se poačst iskazuje. To je danas vrhunac dočaeka koji se mogao pripremiti nekome. To je danas Isus koji ulazi u Jeruzalem.

Nijedan velikaš niti vladar nisu tako nešto mogli lijepoga doživjeti. No, nijedan velikaš niti vladar nisu mogli doživjeti ni ono što je doživio on nakon nekoliko dana kada će taj isti svijet umjesto cvijeća, halja i palminih grančica promjeniti izraz lica od anđeoskoga u krvoločni i pesnicom uzrak vrištati “raspni ga, raspni”. Ova činjenica mora lebdjeti pred svima nama veoma često i pitati nas smijemo li mi osuđivati onu svijetinu koja nam se načas, hledajući sve ovo gadi. No, polako! Moram se upitati da ja nisam tamo među onima i na svečanom ulasku i pred Pilatovim dvorom. Koliko sam puta dijelio sudbinu ovoga stava i prema Isusu ili prema toliki drugima s kojima živim. Olako prihvaćam i olako se zanosim, ali iz usporedbe o sijaču, ono zrno je palo na plitko tlo i usred žege sunca i problema svakidašnjice u meni se ugasi život one stabljike žita, ali se rodi žestoki korov koji može odoljeti svemu samo da bude otrovan i da od mene čini ovakvu osobu.

(budući da je danas Muka, propovijedi moraju biti kraće, pa zato samo još jedna crtica koja se može ovih dana lijepo iskoristiti o Adamovom grobu).U podnožju kapelice Kalvarije se nalazi tzv.Adamova Kapelica. Po jednom veoma starom vjerovanju se drži da je Golgota-Kalvarija također mjesto Adamova groba, prvoga čovjeka; tako da se kaže da ke Kristova krv tekući sa križa sa Kalvarije došla do samoga Adamova groba čisteći ga tako od istočnoga grijeha, kako njega tako i cijelo čovječanstvo. Vjerovanje koje je i danas aktualno i koje nalazi svoje upurište podno Kalvarije u tolikim “raspećima-raspinjanjima” koja se i danas događaju, uvijek imajući uporište u ovoj pobožnoj tradiciji.
I još jedno!
Svi mi sa Zapada koristimo za baziliku u kojoj se danas od Konstantina nalazi i Kalvarija i Grob Isusov zovemo Bazilikom Svetoga Groga (San Sepolcro),međutim čitav Istok od početka zove Bazilikom Uskrsnuća. Nije naodmet i ovo zamijetiti, ako i pitanje zašto je Istočno Rimsko Carstvo trajalo tisuću godina dulje. Nije li, možda među nama, odgovor zato što je uglavnom duhovnost Crkve uvijek bila jača na Istoku nego na Zapadu. Ovdje mislim posebno na prvo tisućljeće do raskola 1054. do Focija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveti Patrik, zaštitnik Irske čiji se dan slavi diljem svijeta

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan diljem svijeta slavi se dan sv. Patrika, sveca zaštitnika Irske. On je prema tradiciji umro na taj dan oko 461. godine.

Sveti Patrik zaštitnik je država Irske i Nigerije, a spominjemo ga se 17. ožujka.

Crkva se prisjeća svetog Patrika, omiljenog irskog zaštitnika. Rodio se oko 385. godine u mjestu Bannhaven Tabarnie (ovo ne mogu naći?) u Engleskoj, u kršćanskoj obitelji.

Kad mu je bilo 16 godina, oteli su ga irski gusari s tisućama drugih ljudi i prodali ga kao robu u Irsku. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca, a upravo ga je ropstvo približilo Bogu.

Mnogo je molio i činio pokoru, a nakon šest godina provedenih u ropstvu, pobjegao je od svoga gospodara i vratio se u Britaniju. U Galiji je Patrik završio studij i spremio se za svećeništvo.

Prema jednoj legendi, u snu mu se obratio jedan Irac koji mu je pružio pismo u kojem je pisalo: ‘Molimo te vrati se i budi opet s nama’.

Patrik je to shvatio kao Božji poziv. Papa Celestin I. poslao ga je u Irsku gdje je naslijedio prvog biskupa Paladija.

Patrik je na katoličku vjeru obratio mnoga barbarska keltska plemena i njihove vođe, a u podijeljenom je društvu uspio ostvariti društvenu i civilnu organizaciju.

Zahvaljujući njemu, gotovo svi Irski Kelti i kralj Leogarije postali su katolicima.

Poznata je i legenda prema kojoj je sveti Patrik upotrijebio djetelinu s tri lista kako bi poganim Ircima prikazao Presveto Trojstvo. Djetelina je danas simbol Irske kao i njena zelena boja.

Sveti Patrik preminuo je na današnji dan, 17. ožujka, 461. godine i sahranjen je u gradu koji se otad zove Downpatrick. U njemu se nalazi veliki kip Sv. Patrika koji čuva Irsku.

Posvećene su mu mnoge crkve, a najviše u Irskoj, SAD-u i Australiji. U Irskoj se Dan Svetog Patrika slavi kao nacionalni blagdan.

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari