Pratite nas

Religija i Vjera

CVJETNICA – Isus je svečano dočekan u svome gradu

Objavljeno

na

Isus je svečano dočekan u svome gradu na svečan način, da se ispuni proroštvo. Da se ispuni i drugo proroštvo o patnji Sluge Gospodnjega, pobrinuo se taj isti narod. Optužbe su sročene i smišljene tako da ne mogu promašiti ili “faliti”.

[ad id=”93788″]

Jedna optužba je protiv Boga njemu stavljena u usta, a druga protiv cara, pa ako jedna ne bude dovoljna, odmah je tu i druga. Optužba za ovozemaljsko je bila da zabranjuje davati caru porez, a za božansko da se pravi Bogom. Opet, da se ispuni proroštvo i da se pokaže slava Gospodnja, Isus prihvaća sve ono što mu je Otac naredio i radi čega je k nama došao. Ovaj ulaz počinje svečano i svečano će se završiti i Uskrsom i Uzašašćem. Zato Crkva danas i slavi ovaj ulaz da nas pripremi na čine Muke Gospodnje, ali i na pobjedu groba i Kalvarije. Ovo je za nas jedna vrsta Tabora (kao što je Isus poveo učenike da ih pripremi na sve ovo) da se i mi pripremimo i prihvatimo, pa na koncu se nađemo u pobjedničkoj koloni Uskrsa i Uzašašća Gospodnjega.

Blagoslov grana palmi i grančica maslina postoji na Istoku već od IV. stoljeća kod sv. Ćirila jeruzalemskoga biskupa. Palme i masline su se donosile od potoka Cedrona, što je imalo i još veće značenje. Vrlo brzo ovaj obred i običaj se spominju po samostanima u Siriji i Egiptu. Zato je ovaj čin kasnije pomogao ili ponukao da toliki monasi – redovnici traže i dobiju dopuštenja od svojih poglavara da provedu svoju Korizmu u pustinji poput Spasitelja, da bi baš se vraćali u samostane za ovaj svečani ulaz i blagoslov na Cvjetnicu. Ovi čini na Zapadu se spominju tek kasnije na kraju VI-ga stoljeća kod sv. Grgura.
Danas svečanom procesijom sa maslinovim grančicama i cvijećem u rukama počinjemo Veliki Tjedan u kojem ćemo se spomenuti muke, smrti i uskrsnuća Kristova i naošm vjerom živjeti sve ove tajne s njime. Stoga se moramo pripremiti i znati iskoristiti vrijeme što je pred nama na onim uputama koje smo imali i proživjeli u samoj Korizmi. Samo vjerom možemo razumjeti sve ove tajne i nikako drugačije. Stoga će nam izgledati, a ne izgleda nego je to tako i točno, da u sva tri godišta Sveta Crkva kao niujednoj drugoj prilici ponavlja gotovo sve jednako. Istina različiti su ulomci evanđelja za procesiju, ali govore o jednom – o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem gdje će biti osuđen na smrt križa, gdje će umrijeti, ali i uskrsnuti. Zatim tu su i četiri Evanđelja o jednoj te istoj muci, smrti i uskrsnuću Kristovu. Veoma su male razlike u glavnim crtama evanđeoskih izvješća.

jesus triumphal entrySvi nam žele reći da da su se muka i smrt Isusova dogodili “za nas ljude i za naše spasenje”, onako kako molimo u vjerovanju, a to se sve dogodilo po slobodnom posluhu Isusovu nebeskom Ocu po njegovom planu spasenja griješnoga čovjeka kojega Bog ljubi neizmernom ljubavi. On je to učinio za nas jer nas ljubi i dao svoga Sina.

Njegov Sin nas poziva da mu odgovorimo i mi danas nošenjem križa svaki dan. Istina puno puta se njegov križ ne vidi među nama, ali je tu; tu je Krist koji pati na puno načina i mjesta kao što kaže u usporedbi o konačnom sudu “bijah žedan, gladan, u zatvoru… ne dadoste mi jesti ni piti i ne pohodiste me…”. On je dao živod za nas da nas učini Djecom Božjom i učini braćom jedne drugima zapovijedajući nam da ljubimo jedni druge kao što nas je on ljubio i to je najveća ljubav (Iv 15,12…).

U svemu ovome nikada ne smijemo zaboraviti današnji naš početak slavlčjenja ove svete mise procesijom, palminim granama, pjesmom i slavljem samome Gospodinu kojemu smo klicali “Hosana”. Kada je činio čudesa i bio im blizu za sve onda su ga htjeli zakraljiti svi, pa čak i protivnici, a oni maleni su bili spremni dati svoj život za njega. To su potvrdili svečanim ulaaskom i kraljevskom počašću kada je ulazio u Jeruzalem. Što sirotunja može više darovati od one jadne odjeće na sebi. Skidali su onu jadnu odjeću i bacali je u znak zadovoljstva po njegove noge, a ovo zadovoljstvo potvrđivali palminim grančicama i cvijećem kojega ima veoma malo u bezvodnim zemljama, pa je upravo još veći znak ljubavi prema onome kome se poačst iskazuje. To je danas vrhunac dočaeka koji se mogao pripremiti nekome. To je danas Isus koji ulazi u Jeruzalem.

Nijedan velikaš niti vladar nisu tako nešto mogli lijepoga doživjeti. No, nijedan velikaš niti vladar nisu mogli doživjeti ni ono što je doživio on nakon nekoliko dana kada će taj isti svijet umjesto cvijeća, halja i palminih grančica promjeniti izraz lica od anđeoskoga u krvoločni i pesnicom uzrak vrištati “raspni ga, raspni”. Ova činjenica mora lebdjeti pred svima nama veoma često i pitati nas smijemo li mi osuđivati onu svijetinu koja nam se načas, hledajući sve ovo gadi. No, polako! Moram se upitati da ja nisam tamo među onima i na svečanom ulasku i pred Pilatovim dvorom. Koliko sam puta dijelio sudbinu ovoga stava i prema Isusu ili prema toliki drugima s kojima živim. Olako prihvaćam i olako se zanosim, ali iz usporedbe o sijaču, ono zrno je palo na plitko tlo i usred žege sunca i problema svakidašnjice u meni se ugasi život one stabljike žita, ali se rodi žestoki korov koji može odoljeti svemu samo da bude otrovan i da od mene čini ovakvu osobu.

(budući da je danas Muka, propovijedi moraju biti kraće, pa zato samo još jedna crtica koja se može ovih dana lijepo iskoristiti o Adamovom grobu).U podnožju kapelice Kalvarije se nalazi tzv.Adamova Kapelica. Po jednom veoma starom vjerovanju se drži da je Golgota-Kalvarija također mjesto Adamova groba, prvoga čovjeka; tako da se kaže da ke Kristova krv tekući sa križa sa Kalvarije došla do samoga Adamova groba čisteći ga tako od istočnoga grijeha, kako njega tako i cijelo čovječanstvo. Vjerovanje koje je i danas aktualno i koje nalazi svoje upurište podno Kalvarije u tolikim “raspećima-raspinjanjima” koja se i danas događaju, uvijek imajući uporište u ovoj pobožnoj tradiciji.
I još jedno!
Svi mi sa Zapada koristimo za baziliku u kojoj se danas od Konstantina nalazi i Kalvarija i Grob Isusov zovemo Bazilikom Svetoga Groga (San Sepolcro),međutim čitav Istok od početka zove Bazilikom Uskrsnuća. Nije naodmet i ovo zamijetiti, ako i pitanje zašto je Istočno Rimsko Carstvo trajalo tisuću godina dulje. Nije li, možda među nama, odgovor zato što je uglavnom duhovnost Crkve uvijek bila jača na Istoku nego na Zapadu. Ovdje mislim posebno na prvo tisućljeće do raskola 1054. do Focija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Narod je pobijedio

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Misa zahvalnica i susret nekoliko stotina volontera i podupiratelja inicijative „Istina o Istanbulskoj” u povodu uspješno okončanog prikupljanja potpisa za otkazivanje Istanbulske konvencije održani su u četvrtak 14. lipnja u crkvi Sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu. Misu je predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U nastavku donosimo homiliju biskupa Vlade Košića.

Homilija na misi za volontere inicijative „Istina o Istanbulskoj“ o referendumu za otkazivanje IK

Poštovani i dragi prijatelji, dragi predstavnici i volonteri udruge „Istina o Istanbulskoj“, braćo i sestre!

Najprije Vam želim čestitati na hrabroj i teškoj borbi koju ste iznijeli skupljajući potpise za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, u nimalo lakim uvjetima.

Bili ste šikanirani, zabranjivalo vam se u nekim gradovima i na nekim lokacijama prikupljanje potpisa, u nekim se gradovima nametnula novčana kazna za potpisivanje zahtjeva za referendum, a nije bilo ni dovoljno volontera, žarilo vas je sunce i močila kiša, neki su vas javno grdili i napadali, bilo je dakle na više područja problema.

Pa ipak, došlo se do potrebnog rezultata: preko 377 tisuća potpisa, što je više od 10% kako zakon traži. To je pobjeda demokracije, pobjeda naroda. Kako god se političari i suci o tome izjasnili, narod je pobijedio.

Želim također čestitati i inicijativi „Narod odlučuje“ koja je jučer predala u Hrvatski sabor preko 400 tisuća potpisa za dva referendumska pitanja o promjeni izbornog zakona. Obje su te inicijative – i „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj“ – niknule odozdo, iz naroda, i narod ih je iznio na svojim leđima.

Gledao sam u mojem Sisku, za istim su stolom bile sve tri liste: za dva pitanja inicijative „Narod odlučuje“ i za otkazivanje IK inicijative „Istina o Istanbulskoj“, tu sam se i sam potpisao … To mi je drago jer se tako pokazalo jedinstvo naroda, isti su ljudi često bili volonteri za obje inicijative, što pokazuje koliko je važno i jedno i drugo, i da ima još u našem narodu onih koji se ne mire s nametanjem nenaravnih stavova i nemoralnih načela našem narodu, ni s odricanjem od samopoštovanja i suverenosti… Ustav naše države odmah na početku jasno kaže: „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu!“ (čl. 1).

To međutim mnogi ne znaju, ne žele znati ili ne žele poštivati. No, narod ih na to mora natjerati! Mi imamo na to pravo. Ne prijetimo niti pribjegavamo nikojim drugim metodama nego demokratskim i legalnim. A narod je uvijek pobijedio. I danas će, pa bilo potrebno za to još trpjeti i boriti se.

Zato je danas – kao i jučer – dan slavlja, dan zahvalnosti, dan na koji možemo svi biti ponosni.

Bogu hvala! I ja vam želim zahvaliti jer predstavljate onaj dio našega naroda koji je na strani dobra, koji poštuje Božje naravne zakone i ne želi nametanje našoj naciji stranih eksperimenata…

U samoj tzv. Istanbulskoj konvenciji stoji: „Članak 80. –otkazivanje 1. Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe. 2. Takvo otkazivanje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana primitka obavijesti od strane Glavnog tajnika.“

Na žalost političari se danas odnose prema svome narodu kao prema svojim slugama kao da narod mora služiti političarima a ne političari narodu…

To kako je IK 13. travnja ratificirana u Hrvatskom saboru – otvoreno govoreći – pokazuje da je vladajuća garnitura izdala svoje biračko tijelo i njegove principe, ucjenjivala i lomila svoje članove, one koji su bili protiv izbačeni su s visokih funkcija.

De facto – upravo na primjeru IK – vlast pokazuje da želi provesti ideološku diktaturu nad hrvatskim narodom , nad Crkvom, nad mislećim ljudima i onima koji kao suverenisti poštuju na prvom mjestu interese, tradiciju, kulturu i vjeru svojega naroda… Čuli smo k tome jučer u medijima: naša je predsjednica požurila potpisati tu ratifikaciju i IK navodno u RH stupa na snagu 1. listopada.

To što je već IK potpisana također znači da se ne želi ništa pitati narod a koji je pokrenuo peticiju za referendum o otkazivanju IK te ima pravo reći svoje mišljenje na referendumu o tome.

Zar nije barem predsjednica RH trebala pričekati da se vidi što narod misli na referendumu, kad već nije predsjednik Vlade želio čuti narod o tom pitanju? Sve to znači prezir političara prema svome narodu.

Neki sad kalkuliraju što će Ustavni sud, hoće li on oboriti pravo na referendum premda je narod skupio dovoljno potpisa da Sabor raspiše referendum? Rekao bih samo ovo: Ustavni sud bdije nad Ustavom, a narod na referendumu može mijenjati i Ustav, što znači da nije nikakav sud iznad naroda!

Antun i Stjepan Radić (u knjižici „Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka“) 1908. – prije 110 godina! – napisali su: „Nije dosta samo reći, nego se to mora i u životu vidjeti, da je narod ne samo nad vladom, nego i nad saborom.“ To dakle znači da nisu suvereni političari nego narod kome svi javni djelatnici trebaju nesebično, moralno i na temelju principa služiti, a ne očekivati da narod njima služi.

Dapače, jednom je Stjepan Radić poručio političarima i ovo: „Kad zajašite narodu na šiju i mislite kako ćete ga dugo jahati, pazite, i prije negoli na to pomislite on će vas zbaciti sa svoga vrata!“ Ovo je izgleda prava poruka. Ta ne može se činiti nešto protiv sebe i očekivati dobro od toga za sebe…

„Obliti privatorum, publica curate!“ – stoji na ulazu u Knežev dvor u Dubrovniku. To je snažan poziv na djelovanje, no koje izgleda kod nas još nije zaživjelo i postalo stvarnost. Pa ipak, to načelo je neophodno za one koji stvarno žele voditi narod… inače će propasti i oni i narod…

Jučer je u Bruxellesu na raspravi o IK i nasilju nad ženama naša EU-parlamentarka (Marijana Petir) rekla sljedeće: „Republika Hrvatska je 13. travnja 2018. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, no građani Republike Hrvatske nedavno su prikupili 377 635 potpisa za referendum o deratifikaciji Konvencije.

Ovo nisu potpisi za nasilje, ovo su potpisi protiv ideologije koja se želi nametnuti pod krinkom borbe protiv nasilja. Kada uzmemo u obzir da deset država članica nije ratificiralo Konvenciju, moramo se zapitati zašto i pokazati razumijevanje, a ne nametati našim građanima što ne žele te državama članicama određivati kako će postupati u područjima u kojima one imaju isključivu nadležnost.”

U Božjoj riječi koju smo čuli sveti Ilija svojom je molitvom izmolio kišu žednoj zemlji, budući da tri godine i šest mjeseci nije kišilo. Nije li to upravo hrvatska zemlja? Rosa Božje milosti kao da je mimoilazila našu zemlju i naš narod – stoljećima.

I danas, kad imamo svoju domovinu koju su naši branitelji krvlju stvorili, neodgovorni političari poigravaju se njome i sudbinom naroda. Kako to spriječiti, kako dozvati rijeke Božje milosti? Samo molitvom, braćo i sestre!

Sjećam se kako je prije šest godina u Hrvatskoj vladala strepnja što će biti s našim generalima u Haagu i hoće li s njima biti osuđena i Hrvatska. Mi smo biskupi pozivali na molitvu za domovinu, a tadašnji predsjednik RH se narugao kako tu molitva neće pomoći. Pa ipak, Bog je učinio ono što je mnogima izgledalo nemoguće! I danas moramo zavapiti Bogu jer on siromaha čuje i uslišava molitve iskrene…

A Gospodin nas u Evanđelju opominje da naša pravednost treba biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja… Ne valja se srditi ni na koga, nikoga nazivati glupanom ni luđakom.

Dapače, potrebno se izmiriti s onim koji ima nešto protiv nas, da bi naš dar Bogu bio prijatan… Rekao bih, braćo i sestre, da je to poziv na nacionalno jedinstvo: izmiriti se s braćom, zajedno se truditi i boriti za dobro Domovine, to je bitno i to treba imati uvijek na pameti. Nitko ne može sam, ni ova inicijativa ne bi uspjela prikupiti dovoljno potpisa bez žrtva i zajedništva mnogih. Nikoga ne valja isključivati, sa svakim treba računati.

Molimo poput proroka Ilije rosu Božje milosti, da nam se Bog smiluje pa da konačno i mi ugledamo bolje dane te obranimo dostojanstvo svoga naroda, napose dostojanstvo budućih naraštaja.

Jer IK se nameće državama ne da bi se obranilo žene od nasilja nego da bi se mlade preodgajalo po modelu suvremene gender-ideologije, koja se pokazala znanstveno, a posebno praktično potpuno promašenom, protunaravnom i antihumanom.

Taj eksperiment mi nemamo pravo uvoditi u naše vrtiće i škole, odgojne ustanove i fakultete. Kad se provede referendum i odbaci IK, morat će se povući i odluka ministarstva obrazovanja i znanosti… Podaj, Bože, blagoslov i uspjeh ovim nastojanjima. Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

 

 

Biskup Košić: Hrvatska nikako da se oslobodi komunizma, referendumi će se održati jer je to odluka naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons. Jure Bogdan: Sve je glasniji govor mržnje prema kršćanima i Crkvi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: IKA

Svečanu misu u povodu Dana kapelanije sv. Vida 14. lipnja u Rijeci predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan

U povodu Dana kapelanije sv. Vida vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan predvodio je u riječkoj prvostolnici 14. lipnja svečano misno slavlje. Iz Rike sv. Vida, kako se grad na Rječini u prošlosti nazivao, odaslao je poruku o mučeništvu po uzoru na zaštitnika Riječke nadbiskupije sv. Vida.

– Čestitam Vam blagdan sv. Vida sa željom da njegov primjer postojanosti u kršćanskoj vjeri ‘sve do prolijevanja krvi’ bude trajni izvor nadahnuća za kreposni život, svim vjernicima katolicima ove Policijske kapelanije s vašim kapelanom vlč. Pavlom Mokrim. Isto tako i svim vjernicima Riječke nadbiskupije s nadbiskupom metropolitom Ivanom Devčićem – rekao je mons. Bogdan na misi koju je prvi puta slavio u Rijeci.

Dodao je kako je jedna od glavnih vrlina – kreposti sv. Vida i drugih mučenika od staroga Rima do danas, postojanost, ustrajnost u vjeri do smrti.

– Vid je bio iskreni, uvjereni kršćanin. Živio je iz vjere. A nju je hranio Božjom riječju koju je naviještao u svojoj sredini u zgodno i nezgodno vrijeme, cjelovito. Hrabrio je okupljenu kršćansku zajednicu pred moćnim Dioklecijanom i drugim silnicima da ustraju u vjeri, jer je dobro znao prosvijetljen vjerom, da neprijatelji Isusove poruke mogu ubiti tijelo ali ne mogu ubiti dušu – kazao je.

Dodao je da sveci, mučenici nisu prošlost te da su i danas kršćani proganjani u nekim krajevima svijeta.

– Sveci nas pozivaju da slijedimo Isusa i njegovo evanđelje u današnje doba koje je sve manje sklono Isusovoj poruci. Zar i mi svakodnevno ne doživljavamo kako se sukobljavaju materijalistički pogled na svijet i čovjeka s kršćanskom objavljenom porukom?! To čovjek osjeća najprije u svojoj savjesti, u svojoj nutrini a onda i u društvu.

Umjesto da se dijaloški traže najbolja rješenja za otvorena pitanja, u Zapadnoj kulturi sve više se pribjegava javnome linču kršćanskih svetinja i službenika. Ne biraju se ni riječi ni sredstva ni metode. U ime slobode govora sve glasniji je govor mržnje prema kršćanima, prema Crkvi. Kršćanski vjernik se znao i znat će i s time nositi. Odgovor je uvijek isti: život po vjeri, suobličen Kristu. Svetost života! – kazao je propovijednik.

U nastavku je istaknuo da smo danas puni poštovanja prema vjeri sv. Vida i postojanosti u vjeri te da susret s njime, njegovim životom i svjedočanstvom vjere, nadahnuće je i za naš kršćanski život i ustrajnost u vjeri, u zgodno i nezgodno vrijeme.

– On nas potiče i obvezuje kršćanski živjeti. Pred Bogom i u životu prema Bogu nitko nas ne može zamijeniti, jer nitko umjesto nas ne može za nas vjerovati. Drugi se za nas mogu moliti ali u konačnici mi smo oni koji odlučujemo o svom životu s Bogom – istaknuo je mons. Bogdan.

Na kraju mise ukazao je na izazove policijskog posla kazavši kako su policijski službenici nerijetko pod lupom javnosti i u negativnom kontekstu kritizirani.

– Vi ste osobito bili u mojim molitvama na ovom misnom slavlju. Osiguravate miran suživot svih građana i neka vam Bog, po zagovoru sv. Vida podari da kršćanski izvršavate svoje poslanje na korist našega društva i na sve veću slavu Božju – zaključio je mons. Bogdan.

Nakon mise blagoslovio je prostore kapelanije sv. Vida. Uz mons. Bogdana na misi su suslavili kapelani iz svih dijelova RH, kao i kapelan kapelanije sv. Vid u Rijeci vlč. Pavao Mokri. Liturgijsko pjevanje animirala je klapa PU bjelovarsko – bilogorske ‘Sv. Matej’, a tijekom prinosa darova simbolično su doneseni: zastava RH, krunica, policijska uniforma, zemlja, kruh i vino.

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori