Pratite nas

Herceg Bosna

Da budemo jasni – bio je to naš rat!

Objavljeno

na

Nastavno na jučerašnju obljetnicu eksplozije mostarske cisterne, a uoči 27. obljetnice osnutka Hrvatskoga vijeća obrane, ovaj tekst posvećujem Herceg-Bosni…

Zažmirite i zamislite psihozu nadolazećega rata u BiH…  Druga je polovica 1991. godine…

Još od kolovoza 1990. u Hrvatskoj se domaći Srbi poigravaju oružjem, preprječuju prometnice i zlostavljaju civile. Ozbiljniji oružani sukobi kreću s travnjem 1991. da bi mjesec poslije došlo do pokolja nad redarstvenicima u Borovu Selu, a u kolovozu te godine i do početka najkrvavije bitke Domovinskoga rata – one za Vukovar.

Piše: Darko Juka

U hrvatskim domovima Bosne i Hercegovine pomno se prati program HRT-a, s kojega ”vrište” krvavi snimci raspojasanih bezumnika koji ubijaju narod koji je do jučer živio mirnim životom jedne prosječne istočnoeuropske države, sa svakodnevnim obvezama posla, škole, ručka, obiteljskih i prijateljskih susreta…

Mrak se navukao nad ovaj dio europskoga neba i više ništa nije bilo isto…Malobrojni su se i tada uvjeravali kako će sve to zaobići BiH, premda su joj se granice, pritisnute zlogukom silom JNA i srpskih paravojnih postrojbi u plamtećoj Hrvatskoj, tada doimale tješnjima nego ikada prije. No, oni kojima su otvorili oči tenkovi s Pologa, iz svibnja 1991. godine, ona armada koja je iz Mostara krenula pomoći uspostavljanju nedosanjane velikosrpske zapadne granice na crti Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica… oni koje je razbudio neuspjeli desant JNA na Bilama, poviše Mostara, od 20. rujna iste godine, kada su u Hercegovinu iz Srbije ušli dijelovi Užičkoga i Titogradskog korpusa JNA… čak i oni koji su spoznali stvarnost tek 2. listopada 1991. kada je Ravno sravnjeno sa zemljom i spaljeno zajedno s njegovim radno i borbeno nesposobnim pukom… oni su se krenuli organizirati i samostalno pripremati obranu u ratu koji nisu tražili, ali koji je već bio prešao prag Bosne i Hercegovine.Zašto?

Zato što je u Ravnomu bosanskohercegovačke civile (Hrvate), seljane koji su dan prije hranili stoku i pripremali ogrjev za zimu koju nisu dočekali, pobila regularna vojska SFRJ kojoj je BiH još uvijek pripadala, a koja je krenula od Hrvatske odsjeći Dubrovnik.Zato što je 6. listopada 1991. godine, dan nakon završetka krvavoga pira u Ravnomu, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uputio proglas u programu TV Sarajevo, poručivši: ”…vaše je pravo i dužnost, građana BiH, da se ne odazivate na mobilizaciju, ni na poziv da učestvujete u građanskom ratu. (…) Zapamtite, ovo nije naš rat. (…)

Pomozite nam, dakle, zajedno sa nama učinite sve da sačuvamo mirnu Bosnu.”!Dakle, savezna je republika BiH napadnuta, njezini civili masakrirani, a pričuvne postrojbe JNA s prostora Crne Gore i Srbije raspoređivale su se istočnom stranom Hercegovine, sve do neretvanskih obala…. U Vukovaru su pijani zločinci šutirali mrtva tijela civila i branitelja grada i, pjevajući, od Slobodana tražili salate za ”hrvatsko meso” koje se slagalo na hrpe… Više nije bilo dvojbi o tomu koji će se užas svaki tren sručiti na nacionalno najmješovitiju republiku bivše Jugoslavije, s tenzijama koje su rasle još od 1986. i Memoranduma SANU-a, a napose od 1989. i Miloševićeva govora na Gazimestanu…

No, prvi čovjek službene bh. vlasti, čovjek kojeg su Hrvati poslušali i propustili tenkove s Pologa (ipak, što je iznimno bitno, omogućivši tim zastojem uspostavu obrane Kupresa i Splita), tih se istih Hrvata i jugoistoka svoje zemlje javno odrekao, kao zločesta maćeha svoje siročadi, prepustivši ih nemilosti razularenih četnika (kako su se sami nazivali).

Ovoliki uvod jer želim podsjetiti one kojima je nejasno i one koji uporno nastoje doznati što sve papir nekih sarajevskih tiskovina može otrpjeti (ali i one koji znadu na to nasjesti), zašto su Hrvati 18. studenog 1991. osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, zašto su 8. travnja 1992. osnovali Hrvatsko vijeće obrane (prvu ustrojenu regularnu oružanu silu otpora agresiji na BiH) i poučiti ih kako smo 28. kolovoza 1993. reorganizirali HZHB u Republiku unutar BiH, slijedeći smjernice međunarodnoga Owen-Stoltenbergova plana!

– Organizirali smo se jer nam je Vlada naše države okrenula leđa u jednom od najtežih trenutaka u povijesti suvremene BiH!- Organizirali smo se kako nas ne bi pobili!

– Organizirali smo se kako BiH ne bi postala dijelom velikosrpskoga političkog ozemlja!- Organizirali smo se kako nesrpski narodi u BiH ne bi postali mrtvo meso za salatu na Slobodanovu, Radovanovu, Ratkovu i Dobričinu stolu užasa!U Odluci o uspostavi HZHB stoji kako će HZHB poštovati demokratski izabranu vlast Republike BiH sve dok postoji državna neovisnost BiH, u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju!Na dan osnutka Herceg-Bosne pao je Vukovar, a dva dana poslije dogodila se i Ovčara. Ni pet mjeseci kasnije krenula je sveopća srpsko-crnogorska agresija na BiH i slomila zube upravo na HVO-u.

Lipanjske zore iz 1992. prvom su pobjedom nad srpskom armadom u BiH uopće – izvojevao ju je HVO! Na upit: ”Zašto Herceg-Bosna u ovomu trenutku?”, njezin je prvi predsjednik Mate Boban tada medijima odgovorio: ”Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi.”.

Toliko o samomu ratu i o nastanku zajednice čijom su svrhom bili i ostali: život, obrana i opstanak!

Ne, Herceg-Bosna nije bila niti separatističkom niti paradržavnom tvorevinom, a još je manje bila onim, zloćudno imenovanim, zločinačkim pothvatom. Ona je bila i ostala okvirom i jamstvom spasa, opstanka, preživljavanja i slobode ne samo Hrvata, nego svih njezinih građana. Tamo u BiH gdje joj vlast i vojna sila nisu dosezale, danas Hrvata više nema niti za jedan cjelovit postotak u popisu pučanstva.HR Herceg-Bosna je, uz Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, bila supotpisnicom Vašingtonskoga sporazuma, kojim je ustrojena Federacija BiH, te je supotpisnicom i usvajanja Ustava Federacije BiH.

Prestala je postojati 14. kolovoza 1996. godine, svojom odlukom o ukidanju, kojom su sve ovlasti Vlade HRHB prenesene na Vladu FBiH, a Vlada FBiH punopravnim i ravnopravnim priznala svu dokumentaciju, sudske i državne odluke, kao i sva djelovanja tijela HRHB i RBiH! Isto se dogodilo i s njihovim oružanim sastavnicama (HVO i Armija RBiH) koje su, po završetku rata, ravnopravno ušle u sastav Vojske FBiH koja je, pak, 2005. godine, s Vojskom RS-a, ravnopravno ušla u sastav Oružanih snaga BiH.

Nazivanje paradržavom Republike BiH, Hrvatske Republike Herceg-Bosne ili Republike Srpske, nazivanje paravojskom Armije RBiH, HVO-a ili Vojske RS-a (da postoji stvarna državna moć i vladavina zakona) podložno je pravnomu gonjenju i kažnjavanju, kao djelo povrjede državnoga suvereniteta, dostojanstva i pravnoga uređenja BiH. Činjenica da to u stvarnosti nije tako objašnjava tako snažnu nostalgiju i tako snažno žaljenje Hrvata u BiH za nestankom Herceg-Bosne s političkoga zemljovida.

Preskočit ću podrobno nabrajati što to danas Hrvati nemaju na polju politike, gospodarstva, kulture, obrane, umjetnosti, medija, školstva, zdravstva, športa – na polju ravnopravnosti i nacionalnoga identiteta. Navesti ću, zato, što je izgubljeno nasljedstvo, izgubljena ostavština Herceg-Bosne, čija je Vlada, osim na obranu u tim vremenima krvave borbe za život, iskoračila u puno više… Herceg-Bosna je imala svoj grb i svoju zastavu koji su danas, službeno, zastavom i grbom hrvatskoga naroda u BiH i, kao takovi, nepovrjedivi u očima Zakona. Imala je svoje pečate, dokumente, iskaznice, svjedodžbe, diplome, povelje, potvrde, automobilske pločice i – povrh svega – svoje dostojanstvo i nemjerljivo poštivanje i ljubav naroda koji joj je pripadao.Herceg-Bosna je ustrojila svoju vladu, svoj civilni i vojni pravosudni sustav, državne urede, agencije, uprave i zavode, svoj financijski, bankarski i gospodarski sustav…

Osposobila je, u jeku rata 1992. godine, porušene prometnice, održala željeznički promet Čapljina-Ploče, povezala uništeni energetski, brzoglasni i poštanski sustav, uspostavila sustav zdravstva, školstva i socijalne skrbi… Osnovala je Željeznice HB, Ceste HB, Poštu i telekomunikacije HB, Elektroprivredu HB, Šume HB, Vodoprivredu HB… U vrtlogu razaračke snage bespoštednoga rata, već je 1992. obnovila rad dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola i ustrojila Sveučilište u Mostaru. Osigurala je rad Ratne bolnice Mostar, domova zdravlja i ljekarni, uspostavila središta za socijalni rad, Crveni križ HB, Vatrogasni savez HB, staračke domove…

Herceg-Bosna je obnovila rad HŠK Zrinjskoga, pokrenuvši osnutak čitavoga niza športskih klubova. Osnovala je Nogometni savez HB i Prvu nogometnu ligu HR Herceg-Bosne, održavši 1994. i prvo nogometno prvenstvo u BiH od početka rata uopće. Nogometna je reprezentacija Herceg-Bosne 1996. odigrala i jedan međunarodni susret, protiv Paragvaja, kojega FIFA bilježi kao službeni nastup. Košarkaški savez HB osnovao je Košarkašku ligu HB, a djelovali su i Prva rukometna liga HB, Prva šahovska liga HB, Prvenstvo HB u boćanju, Prvenstvo HB u kuglanju…Kada su brojni mediji u BiH utihnuli, Hrvati su stvorili snažne tiskane i elektroničke medije – Hrvatska radiopostaja Mostar izrasla je u znamen otpora agresiji na BiH u cjelini, a Televizija HB otvorila je put Hrvatima ispričati svijetu svoju stranu priče surovoga rata i obrane.

Obnovljen je i HKD Napredak, obnovljeno HGPD Hrvoje, ustrojeni Narodna knjižnica, HDHS Kosača, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Društvo hrvatskih književnika HB, Društvo likovnih stvaratelja HB, Zavod za zaštitu spomenika kulture HB, Arhiv i Muzej HB, obnovljen je rad Simfonijskoga orkestra Mostar, Umjetničke galerije, Lutkarskoga kazališta Mostar…

Svaka od pobrojanih ustanova i organizacija dala je svoj nemjerljiv obol očuvanju i obnovi života i nadgradnji hrvatskoga nacionalnog identiteta u BiH, a kroz činjenicu da su mostarski lutkari (dok su neprijatelji sijali smrt) izvodili predstave po vrtićima, bolnicama i skloništima za ranjenu, prognanu i izbjeglu djecu, ispričana je cjelokupna priča o neslomljivomu hrvatskom hercegbosanskom duhu. Hrvatsko je vijeće obrane branilo i obranilo ove krajeve, obranilo je cjelovitost Bosne i Hercegovine, ljudski život i pravo na njega! Herceg-Bosna nam je podarila okvir očuvanja i nadgradnje nacionalnoga identiteta, njegovanja svoje prošlosti i izgradnje budućnosti!

Samo zato što je Herceg-Bosna postojala i samo zato što je svaki onaj vojnik s grbom HVO-a na ramenu odlučio kako je njegov život manje bitan od budućega života njegova djeteta – nismo svi ovdje postali mrtvim mesom za salatu na Slobodanovim stolovima! A, da budemo jasni – bio je to naš rat!

Mostarska cisterna i travanj 1992.

Što vi mislite o ovoj temi?

Herceg Bosna

Mons. Tomo Vukšić na Bobovcu: Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove

Objavljeno

na

Objavio

Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Šesnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga svečano su proslavljeni 26. listopada 2019.

Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima kraljevskog grada Bobovca nedaleko od poznatog franjevačkog samostana i župe Kraljeva Sutjeska, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, čiju propovijed prenosimo u cijelosti:

Uzoriti gospodine kardinale!
Poštovana braćo svećenici!
Dragi vjernici, sudionici molitvenoga pohoda!

Zajednička molitva za domovinu okupila je danas ovdje na Bobovcu osamnaesti put vjernike Sarajevske nadbiskupije i šesnaesti put katolike pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Njima se rado pridružuju brojni katolici pripadnici redarstvenih snaga, ali sve češće također vjernici i svećenici iz drugih krajeva i država. Bogu hvala da je tako i sve vas srdačno pozdravljam.

Za tu već lijepu tradiciju našeg okupljanja u molitvi, ovom svetom Misom zahvaljujemo Gospodinu Bogu, što nas je obdario blagoslovom ustrajnosti. Hvala mu i za kušnje i otpore, koje je pripuštao, jer nas je po njima u svojoj promisli odgajao da budemo ustrajni, ali i ponizni, skromni i pobožni.

I.

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1). To su riječi Božje objave, koje su dio odlomaka iz Biblije, što se u Katoličkoj Crkvi upravo danas čitaju vjernicima na Misama po cijelom svijetu. Stoga neka nama upravo taj starozavjetni psalam bude vodilja u ovom razmišljanju o molitvi, zemlji, domovini i ljudima.

Molimo, dakle, za sve ljude, koji žive u ovoj lijepoj zemlji. Neka se odavde s vrha gore razliježe naša molitva za cijeli svijest, ljude i druga stvorenja, jer svi su djelo Božjih ruku i promisla. Pri tomu, kao vjernici svjesni smo, da su Nebesa svima, posebice nama danas ovdje okupljenima, svod naše životne građevine, cilj našega životnog maratona i svrha naših molitava i nastojanja.

S Nebesa kroz ovo vedro podnebesje, za koje smo osobito zahvalni dragomu Bogu, sunce jednako obasjava svaku zemlju, sve njihove ljude i sva druga stvorenja. S njih jednako kiša pada svima i posvuda jednako natapa zemlju, da bude plodna i da život buja. Tako i mi katolici svojom molitvom, poput Božjega sunca i nebeske kiše, želimo da Božji blagoslov osvjetljava cijelu zemlju, u kojoj smo rođeni i, zajedno s nama, u njoj sva stvorenja. Neka prosvijetli pameti svih njezinih ljudi i neka kapima nebeske rose natopi sva srca, kako bi mogla plodila dobrotom i prijateljstvom.

Naša je i čast i zadaća, biti sinovi i kćeri, kako kaže Isus, „svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5,45). Tako, naime, evanđelist Matej bilježi Isusove riječi iz njegove Evanđeoske besjede na Gori. I upravo zato, slijedeći i primjenjujući Isusovu pouku, mi kršćani molimo za sve! To jest, upućujemo svoju molitvu kao što Bog šalje sunce i kišu za sve, te među njima ne pravi razlike. U tomu moramo i sebe stalno ohrabrivati. I moramo uporno tumačiti i stalno ponavljati posebice onima, koji to teško razumiju. Jednostavno zato, što što je zemlja Božje stvorenje, kao i svi ljudi na njoj, te bi među njima trebao vladati Božji zakon, sloga i ravnopravnost.

Ako je „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1), to pak znači, da smo mi na zemlji podstanari Božji. Najamni smo radnici u službi širenja Božje dobrote, svakovrsnoga rasta u ovom životu i radi vječnoga spasenja, svoga i svih Božjih stvorenja. A to spasenje je moguće ostvariti, ako pravedni – da ostanemo kod Isusove slike i rječnika – također uz pomoć naše molitve i stvarne potpore, ustraju na svom putu, a nepravedne da Milosrdni Gospodin odvrati od loših navika, svakoga zla i nereda te se i oni pridruže mnoštvu dobrih ljudi. Odnosno, molimo te, Gospodine, da sve ljude naučiš odredbama svojim. Neka u našoj domovini na svim područjima zauvijek završi sezona teških riječi. Neka se vrše samo dobra djela. Neka umre korupcija i nepotizam. Neka sposobnost, stručna sprema i osobna moralnost budu kriteriji pri zapošljavanju i napredovanju. Neka prava i dostojanstvo radnika budu poštovani. Neka se mladima omogući radosni pogled u budućnost. Neka za svakoga u ovoj zemlji bude posla i sigurnosti. Neka se poštuje obitelj, uloga oca i majke i štiti ljudski život od začeća. Neka se omogući povratak onima, koji to žele, i neka prestane novo iseljavanje. Neka se u svemu poštuju osobna i kolektivna prava, identitet i dostojanstvo svih. Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove. Neka u Crkvi i društvu uvijek vlada povjerenje i iskrena radost zbog bilo čijega napretka i svakoga njegova oblika.

Dok to molimo, skrušeno priznajemo, da smo svi barem nekada krivo procijenili i pogriješili ili mišlju, kojom se ne ponosimo, ili riječju, za koju bismo voljeli da je nije bilo, ili djelom, koje nam nije na čast, ili propustom, za kojim žalimo što se dogodio. A kad god čovjek tako razmišlja, onda je to uvijek izraz ponizne želje za obraćenjem i spremnosti, da se oprosti. Pri tomu, ideal je Gospodin Bog, koji oprašta tako što zaboravlja grijehe prošlosti.

U tom duhu danas molimo: Neka sve to bude, kako bi se i naša domovina mogla prepoznati u riječima Svetoga Pisma: „Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja“ (Ps 119,64) i zahvaljivati Bogu za taj blagoslov.

II.

Draga braćo i sestre!

Svo ovo nastojanje oko uspostave Božjega reda i poštivanja njegovih pravila na zemlji, kao vjernici i Isusovi učenici, molimo i činimo radi vječnoga spasenja. I žarko želimo, da svaki čovjek bude uključen u vječni zagrljaj Božjega Milosrđa i Ljubavi. Odnosno, vođeni tom nadom, ponizno molimo, da se na vječnoj Gori Gospodnjoj, u tom nebeskom Jeruzalemu, nađu sva Božja stvorenja.

Nadahnut tom istom molitvom i željom, već se pisac psalma, koji nam je vodič u ovom razmišljanju, pitao: „Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?“ (Ps 24,2-4). I ne bismo bili dovoljno ozbiljni vjernici, ako to isto pitanje, okupljeni u molitvi na ovoj zemaljskoj gori, ne bismo danas postavili sebi, cijeloj domovini i svakom njezinu čovjeku. A na to ključno pitanje odgovor je dao isti psalam. To jest, uzići će na Goru Gospodnju i stajati na svetomu mjestu u vječnosti: „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo“ (Ps 24,4).

Čiste ruke, nedužno srce, sloboda od ispraznosti te odsustvo varave nakane i riječi jesu drugo ime za življenu kršćansku svetost. A spomenuti njezin sadržaj jest naša čast, naše ime, naše poslanje i zadaća, naša osobna iskaznica, naš jedinstveni matični broj, naš znak prepoznavanja i lijek za svaki nered. I nema drugoga puta, načina, ni smjera, koji bi čovjeka vodili iz ovoga lijepoga ali prolaznoga podnebesja u vječna i još ljepša Nebesa, s ove zemlje na Goru Gospodnju. I nema drugoga načina ni sredstva za izliječiti nered na zemlji i ostvariti sve one dobre želje, koje su maloprije nabrojene. Naime, put ispravljanja nereda na zemlji jedini vodi u nebeski red, a ustrajnost u tomu jedini je način posvećenja čovjeka.

Samo „čiste ruke i nedužno srce“ posvećenju čovjeka, preobražavaju svijet, pripremaju novu zemlju, i u njoj bolju domovinu, i samo po tom čovjekovu posvećenju, kada tamo dođemo, nastat će novo nebo (usp. Otk 21,1).

„Takav je naraštaj onih, koji traže njega, koji traže lice Božje“ (Ps 24,6). Takav čovjek i njegov naraštaj „blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga“ (Ps 24,5). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

KTA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

RAK kaznio FTV zbog pristranosti: Napokon sankcionirano sotoniziranje Hrvata i Srba

Objavljeno

na

Objavio

„Utvrđuje se da je FTV prekršila Članak 5 (Pravičnost i nepristranost) Kodeksa o medijskim uslugama, te joj se izriče novčana kazna u iznosu od 6000 KM“ stoji u Rješenju Regulatorne agencije koja je postupila po prijavi HRS-a na tendenciozno i huškačko izvješćivanje u emisiji Mreža emitiranoj 14.01.2019. Sada, konačno, imamo na papiru, crno na bijelo, da je FTV politički pristran medij.

Krenimo kronološki. U emisiji „Mreža“ od 14.01.2019. emitirani su prilozi u kojima su Hrvati i Srbi optuženi i, od strane autora i urednika priloga i emisije, osuđeni za sve loše što se događa u BiH.

Nakon odgledane emisije, kod gledatelja koji ima površne informacije o povijesti i odnosima u BiH stvorio se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Budući da je iznošenje tvrdnji i arbitrarnih stavova pod činjenice kršenje ne samo Kodeksa za medije, nego i cijelog niza Zakona, dana 19.01.2019. smo na adresu RAK-a uputili argumentirani prigovor.

RAK kao regulatorno tijelo je bilo obvezno u zakonskom roku ne samo očitovati se po našoj prijavi, nego i objaviti ishod postupka kojeg su pokrenuli po ovoj prijavi.

Budući da nismo dobili apsolutno ikakvu povratnu informaciju, a emisija „Mreža“ se vratila na tv ekrane, te budući da je FTV kroz cijeli svoj informativni program nastavilo svakodnevno širiti pristranu političku propagandu, dana 27.09.2019. ponovno smo poslali upit RAK-u.

Kako nas je RAK i tada ignorirao, dana 25.09.2019. pišemo dopis Ministarstvu komunikacija i prometa, da kao nadležno tijelo kontaktira RAK i priupita gdje je zapela naša prijava. Za razliku od RAK-a, ministarstvo djeluje promptno. Gle slučaja, nakon reakcije ministarstva prometa dobivamorješenje po našoj prijavu u kojem stoji kako je FTV kažnjena sa 6000 KM.

Naime, analizom je utvrđeno kako je FTV emitirala „jednostrane i neizbalansirane priloge“, čime je došlo do kršenja „načela pravičnosti i nepristranosti“.

Nakon silnih peripetija, 9 mjeseci inzistiranja, pisanja dopisa i poziva, napokon smo dobili dokaz o onome što tvrdimo godinama, a to je da je Federalna televizija u biti politički medij, platforma za promociju pseudo građanske, a u biti bošnjačke politike.

Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti dokazima, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama.

Prema tome, večeras kada ponovno na ekranima FTV-a bude emisija „Mreža“, znajte kako se radi o propagandnom, a ne informativnom programu. Dakle, EPP, i to Bakirov.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari