Pratite nas

Herceg Bosna

Da budemo jasni – bio je to naš rat!

Objavljeno

na

Nastavno na jučerašnju obljetnicu eksplozije mostarske cisterne, a uoči 27. obljetnice osnutka Hrvatskoga vijeća obrane, ovaj tekst posvećujem Herceg-Bosni…

Zažmirite i zamislite psihozu nadolazećega rata u BiH…  Druga je polovica 1991. godine…

Još od kolovoza 1990. u Hrvatskoj se domaći Srbi poigravaju oružjem, preprječuju prometnice i zlostavljaju civile. Ozbiljniji oružani sukobi kreću s travnjem 1991. da bi mjesec poslije došlo do pokolja nad redarstvenicima u Borovu Selu, a u kolovozu te godine i do početka najkrvavije bitke Domovinskoga rata – one za Vukovar.

Piše: Darko Juka

U hrvatskim domovima Bosne i Hercegovine pomno se prati program HRT-a, s kojega ”vrište” krvavi snimci raspojasanih bezumnika koji ubijaju narod koji je do jučer živio mirnim životom jedne prosječne istočnoeuropske države, sa svakodnevnim obvezama posla, škole, ručka, obiteljskih i prijateljskih susreta…

Mrak se navukao nad ovaj dio europskoga neba i više ništa nije bilo isto…Malobrojni su se i tada uvjeravali kako će sve to zaobići BiH, premda su joj se granice, pritisnute zlogukom silom JNA i srpskih paravojnih postrojbi u plamtećoj Hrvatskoj, tada doimale tješnjima nego ikada prije. No, oni kojima su otvorili oči tenkovi s Pologa, iz svibnja 1991. godine, ona armada koja je iz Mostara krenula pomoći uspostavljanju nedosanjane velikosrpske zapadne granice na crti Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica… oni koje je razbudio neuspjeli desant JNA na Bilama, poviše Mostara, od 20. rujna iste godine, kada su u Hercegovinu iz Srbije ušli dijelovi Užičkoga i Titogradskog korpusa JNA… čak i oni koji su spoznali stvarnost tek 2. listopada 1991. kada je Ravno sravnjeno sa zemljom i spaljeno zajedno s njegovim radno i borbeno nesposobnim pukom… oni su se krenuli organizirati i samostalno pripremati obranu u ratu koji nisu tražili, ali koji je već bio prešao prag Bosne i Hercegovine.Zašto?

Zato što je u Ravnomu bosanskohercegovačke civile (Hrvate), seljane koji su dan prije hranili stoku i pripremali ogrjev za zimu koju nisu dočekali, pobila regularna vojska SFRJ kojoj je BiH još uvijek pripadala, a koja je krenula od Hrvatske odsjeći Dubrovnik.Zato što je 6. listopada 1991. godine, dan nakon završetka krvavoga pira u Ravnomu, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uputio proglas u programu TV Sarajevo, poručivši: ”…vaše je pravo i dužnost, građana BiH, da se ne odazivate na mobilizaciju, ni na poziv da učestvujete u građanskom ratu. (…) Zapamtite, ovo nije naš rat. (…)

Pomozite nam, dakle, zajedno sa nama učinite sve da sačuvamo mirnu Bosnu.”!Dakle, savezna je republika BiH napadnuta, njezini civili masakrirani, a pričuvne postrojbe JNA s prostora Crne Gore i Srbije raspoređivale su se istočnom stranom Hercegovine, sve do neretvanskih obala…. U Vukovaru su pijani zločinci šutirali mrtva tijela civila i branitelja grada i, pjevajući, od Slobodana tražili salate za ”hrvatsko meso” koje se slagalo na hrpe… Više nije bilo dvojbi o tomu koji će se užas svaki tren sručiti na nacionalno najmješovitiju republiku bivše Jugoslavije, s tenzijama koje su rasle još od 1986. i Memoranduma SANU-a, a napose od 1989. i Miloševićeva govora na Gazimestanu…

No, prvi čovjek službene bh. vlasti, čovjek kojeg su Hrvati poslušali i propustili tenkove s Pologa (ipak, što je iznimno bitno, omogućivši tim zastojem uspostavu obrane Kupresa i Splita), tih se istih Hrvata i jugoistoka svoje zemlje javno odrekao, kao zločesta maćeha svoje siročadi, prepustivši ih nemilosti razularenih četnika (kako su se sami nazivali).

Ovoliki uvod jer želim podsjetiti one kojima je nejasno i one koji uporno nastoje doznati što sve papir nekih sarajevskih tiskovina može otrpjeti (ali i one koji znadu na to nasjesti), zašto su Hrvati 18. studenog 1991. osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, zašto su 8. travnja 1992. osnovali Hrvatsko vijeće obrane (prvu ustrojenu regularnu oružanu silu otpora agresiji na BiH) i poučiti ih kako smo 28. kolovoza 1993. reorganizirali HZHB u Republiku unutar BiH, slijedeći smjernice međunarodnoga Owen-Stoltenbergova plana!

– Organizirali smo se jer nam je Vlada naše države okrenula leđa u jednom od najtežih trenutaka u povijesti suvremene BiH!- Organizirali smo se kako nas ne bi pobili!

– Organizirali smo se kako BiH ne bi postala dijelom velikosrpskoga političkog ozemlja!- Organizirali smo se kako nesrpski narodi u BiH ne bi postali mrtvo meso za salatu na Slobodanovu, Radovanovu, Ratkovu i Dobričinu stolu užasa!U Odluci o uspostavi HZHB stoji kako će HZHB poštovati demokratski izabranu vlast Republike BiH sve dok postoji državna neovisnost BiH, u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju!Na dan osnutka Herceg-Bosne pao je Vukovar, a dva dana poslije dogodila se i Ovčara. Ni pet mjeseci kasnije krenula je sveopća srpsko-crnogorska agresija na BiH i slomila zube upravo na HVO-u.

Lipanjske zore iz 1992. prvom su pobjedom nad srpskom armadom u BiH uopće – izvojevao ju je HVO! Na upit: ”Zašto Herceg-Bosna u ovomu trenutku?”, njezin je prvi predsjednik Mate Boban tada medijima odgovorio: ”Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi.”.

Toliko o samomu ratu i o nastanku zajednice čijom su svrhom bili i ostali: život, obrana i opstanak!

Ne, Herceg-Bosna nije bila niti separatističkom niti paradržavnom tvorevinom, a još je manje bila onim, zloćudno imenovanim, zločinačkim pothvatom. Ona je bila i ostala okvirom i jamstvom spasa, opstanka, preživljavanja i slobode ne samo Hrvata, nego svih njezinih građana. Tamo u BiH gdje joj vlast i vojna sila nisu dosezale, danas Hrvata više nema niti za jedan cjelovit postotak u popisu pučanstva.HR Herceg-Bosna je, uz Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, bila supotpisnicom Vašingtonskoga sporazuma, kojim je ustrojena Federacija BiH, te je supotpisnicom i usvajanja Ustava Federacije BiH.

Prestala je postojati 14. kolovoza 1996. godine, svojom odlukom o ukidanju, kojom su sve ovlasti Vlade HRHB prenesene na Vladu FBiH, a Vlada FBiH punopravnim i ravnopravnim priznala svu dokumentaciju, sudske i državne odluke, kao i sva djelovanja tijela HRHB i RBiH! Isto se dogodilo i s njihovim oružanim sastavnicama (HVO i Armija RBiH) koje su, po završetku rata, ravnopravno ušle u sastav Vojske FBiH koja je, pak, 2005. godine, s Vojskom RS-a, ravnopravno ušla u sastav Oružanih snaga BiH.

Nazivanje paradržavom Republike BiH, Hrvatske Republike Herceg-Bosne ili Republike Srpske, nazivanje paravojskom Armije RBiH, HVO-a ili Vojske RS-a (da postoji stvarna državna moć i vladavina zakona) podložno je pravnomu gonjenju i kažnjavanju, kao djelo povrjede državnoga suvereniteta, dostojanstva i pravnoga uređenja BiH. Činjenica da to u stvarnosti nije tako objašnjava tako snažnu nostalgiju i tako snažno žaljenje Hrvata u BiH za nestankom Herceg-Bosne s političkoga zemljovida.

Preskočit ću podrobno nabrajati što to danas Hrvati nemaju na polju politike, gospodarstva, kulture, obrane, umjetnosti, medija, školstva, zdravstva, športa – na polju ravnopravnosti i nacionalnoga identiteta. Navesti ću, zato, što je izgubljeno nasljedstvo, izgubljena ostavština Herceg-Bosne, čija je Vlada, osim na obranu u tim vremenima krvave borbe za život, iskoračila u puno više… Herceg-Bosna je imala svoj grb i svoju zastavu koji su danas, službeno, zastavom i grbom hrvatskoga naroda u BiH i, kao takovi, nepovrjedivi u očima Zakona. Imala je svoje pečate, dokumente, iskaznice, svjedodžbe, diplome, povelje, potvrde, automobilske pločice i – povrh svega – svoje dostojanstvo i nemjerljivo poštivanje i ljubav naroda koji joj je pripadao.Herceg-Bosna je ustrojila svoju vladu, svoj civilni i vojni pravosudni sustav, državne urede, agencije, uprave i zavode, svoj financijski, bankarski i gospodarski sustav…

Osposobila je, u jeku rata 1992. godine, porušene prometnice, održala željeznički promet Čapljina-Ploče, povezala uništeni energetski, brzoglasni i poštanski sustav, uspostavila sustav zdravstva, školstva i socijalne skrbi… Osnovala je Željeznice HB, Ceste HB, Poštu i telekomunikacije HB, Elektroprivredu HB, Šume HB, Vodoprivredu HB… U vrtlogu razaračke snage bespoštednoga rata, već je 1992. obnovila rad dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola i ustrojila Sveučilište u Mostaru. Osigurala je rad Ratne bolnice Mostar, domova zdravlja i ljekarni, uspostavila središta za socijalni rad, Crveni križ HB, Vatrogasni savez HB, staračke domove…

Herceg-Bosna je obnovila rad HŠK Zrinjskoga, pokrenuvši osnutak čitavoga niza športskih klubova. Osnovala je Nogometni savez HB i Prvu nogometnu ligu HR Herceg-Bosne, održavši 1994. i prvo nogometno prvenstvo u BiH od početka rata uopće. Nogometna je reprezentacija Herceg-Bosne 1996. odigrala i jedan međunarodni susret, protiv Paragvaja, kojega FIFA bilježi kao službeni nastup. Košarkaški savez HB osnovao je Košarkašku ligu HB, a djelovali su i Prva rukometna liga HB, Prva šahovska liga HB, Prvenstvo HB u boćanju, Prvenstvo HB u kuglanju…Kada su brojni mediji u BiH utihnuli, Hrvati su stvorili snažne tiskane i elektroničke medije – Hrvatska radiopostaja Mostar izrasla je u znamen otpora agresiji na BiH u cjelini, a Televizija HB otvorila je put Hrvatima ispričati svijetu svoju stranu priče surovoga rata i obrane.

Obnovljen je i HKD Napredak, obnovljeno HGPD Hrvoje, ustrojeni Narodna knjižnica, HDHS Kosača, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Društvo hrvatskih književnika HB, Društvo likovnih stvaratelja HB, Zavod za zaštitu spomenika kulture HB, Arhiv i Muzej HB, obnovljen je rad Simfonijskoga orkestra Mostar, Umjetničke galerije, Lutkarskoga kazališta Mostar…

Svaka od pobrojanih ustanova i organizacija dala je svoj nemjerljiv obol očuvanju i obnovi života i nadgradnji hrvatskoga nacionalnog identiteta u BiH, a kroz činjenicu da su mostarski lutkari (dok su neprijatelji sijali smrt) izvodili predstave po vrtićima, bolnicama i skloništima za ranjenu, prognanu i izbjeglu djecu, ispričana je cjelokupna priča o neslomljivomu hrvatskom hercegbosanskom duhu. Hrvatsko je vijeće obrane branilo i obranilo ove krajeve, obranilo je cjelovitost Bosne i Hercegovine, ljudski život i pravo na njega! Herceg-Bosna nam je podarila okvir očuvanja i nadgradnje nacionalnoga identiteta, njegovanja svoje prošlosti i izgradnje budućnosti!

Samo zato što je Herceg-Bosna postojala i samo zato što je svaki onaj vojnik s grbom HVO-a na ramenu odlučio kako je njegov život manje bitan od budućega života njegova djeteta – nismo svi ovdje postali mrtvim mesom za salatu na Slobodanovim stolovima! A, da budemo jasni – bio je to naš rat!

Mostarska cisterna i travanj 1992.

Što vi mislite o ovoj temi?

Herceg Bosna

General zbora HVO-a Stanko Sopta – Golu slobodu i opstanak smo mi krvlju najboljih sinova izborili

Objavljeno

na

Objavio

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

24. obljetnica oslobađanja kraljevskog Jajca

Jajce, 13. rujna 2019.

Poštovani prijatelji!

Osluškivali su vrhovi naših planina kakve im glase svojim romonom nosi Pliva, kakve Lašva, kakve Bosna. Sve su te rijeke tih godina tekle krvave, zajedno s Neretvom i Savom. Sinovi su Domovine opet bili u falangi, bili u rovu, ostavili su dom, svoje ložnice, izišli pred neprijatelja koji je po tko zna koji put htio Plivi oteti romon.

S grbom Hrvata na svom čelu, sa strojnicom u ruci, s krunicom oko vrata, šaptali su stihove slobode svome hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu. Da, to su činili sinovi Herceg Bosne, bojovnici Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske (Hrvatske snage) u veličanstvenoj operaciji Maestral. Ne neke takozvane, kako poraženi vole reći, Herceg Bosne, već istinite i prave Hrvatske Republike Herceg Bosne i ne nekog takozvanog vijeća obrane već stvarni sinovi Hrvatskog vijeća obrane.

Krvlju su svojom obojili vodu Plive, tiho šaptali zadnje riječi slobode s njenim romonom. To je bila zajednička pjesma i oda slobodi ovom hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu.

Mi se danas 24 godine poslije želimo svega toga sjetiti. Želimo Tebi, koji imaš dvadeset i četiri godine, reći, što je bilo kad si se rađao. Borili smo se za goli život, za golu slobodu i opstanak. Branili smo  svoj kućni prag, svoje ognjište i svoju stoljetnu priču o ovom našem gradu i njegovoj hrvatskoj i kraljevskoj povijesti.

Eto, to smo mi krvlju najboljih sinova izborili. I visoko podigli u hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu stijeg slobode , hrvatski stijeg. Živjeli.

Obilježena 24. obljetnica oslobađanja Jajca

Jajce i Dobretići proslavili su 24. obljetnicu oslobađanja od okupacije VRS-a i velike pobjede Hrvatskih snaga (HVOi HV) u vojno redarstvenoj operaciji Maestral kojom su okupirana hrvatska područja u BiH 1995. godine oslobođena.

Središnja svečanost 24. obljetnice oslobađanja kraljevskog grada Jajca i Dobretića održana je danas u Jajcu.

Program je započeo mimohodom ratnih veterana sa zastavama postrojbih Hrvatskih snaga, a kretao se od parkinga iznad vodopada, kroz središte grada do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje je služena sveta misa.

Nakon mimohoda i svete mise svečano je podignuta zastava hrvatskog naroda u BiH na tvrđavi u Jajcu, a potom supoloženi vijenci i zapaljene  svijeće na središnjem spomen obilježju.

Središnji dio programa završen je svečanom akademijom te domjenkom za uzvanike i puk. U večernjim satima bit će održana revijalna nogometna utakmica te glazbeno-zabavnim program ispred Doma kulture.

Program proslave 24. obljetnice oslobađanja Jajca i Pougarja organizirala je udruga “13. RUJAN”,a održavao se pod visokom pokroviteljskom Dragana Čovića, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora.

I. Ružić

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Otrgnuti od zaborava ono što se dogodilo u Grabovici – obilježena 26. obljetnica stradanja Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Danas je obilježena 26. obljetnica stradanja Hrvata civila u mjestu Grabovica između Mostara i Jablanice, koje su pripadnici Armije BiH mučki pogubili u noći s 8. na 9. rujan 1993. godine.

Program obilježavanja obljetnice započeo je polaganjem vijenaca kod spomenika žrtvama Domovinskog rata u Grabovici. Ispred HDZ-a BiH i HNS-a vijenac i svijeće su položili dr. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a sa izaslanstvom dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti sa svih razina.

Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93” Josip Drežnjak u svom je govoru istaknuo zahvalu svima koji su došli na obljetnicu kako bi zajedno od zaborava otrgnuli ono što se dogodilo ovdje u Grabovici.

„Na 26. obljetnicu sastali smo se na ovom mjestu kako bi se sjetili mučki ubijenih Hrvata, žena, djece, staraca, nedužnih žrtava Grabovice. U ovom malom mjestu poginula 33 civila Hrvata. Najmlađa žrtva mučenica imala je samo četiri godine. 17. žrtava masakra vodi se još kao nestali“, naglasio je Drežnjak.

„Često nam se čini da nas ova obljetnica drži na životu. Sjećanje na naše najmilije koji su brutalno pobijeni i kao da to nije bilo dovoljno, onda su u svrhu prikrivanja i zaborava njihovih ostataka skriveni. Uklonjeni. Gdje da upalimo svijeću, gdje da se pomolimo?“, rekao je Josip Drežnjak predsjednik Udruge. Naglasio je i kako još uvijek pravosuđe šuti u ovom slučaju te da osim dva pojedinačna predmeta, nema novih pravosudnih pomaka.

Nakon polaganja vijenaca, okupljeni su se zaputili prema mjesnom groblju moleći put križa, a onda je služena sveta misa za sve poginule u Grabovici.

Dr. Čović: Procesuiranje svih zločina nužno za uspostavu funkcionalne europske BiH

-Siguran sam da Bosna i Hercegovina neće biti normalna i funkcionalna europska država, pravna država, dok bilo koji zločin na svakom njenom dijelu ne bude razotkriven a zločinci i nalogodavci ne budu privedeni i priznali ono što su učinili. Ono na što se još uvijek pozivaju da se u ime njihovog naroda, njihove vjere, njihove politike izvršili zločin neka dođu u Grabovicu i poklone se žrtvama, izjavio je predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović na obilježavanju 26. obljetnica stradanja Hrvata civila u mjestu Grabovica.
-26 godina nakon užasa zločina u Grabovici mi ponovno dolazimo ovdje da bi ojačali svoju vjeru i svoju ljubav prema životu, usprkos svima onima koji su izdali život, pretpostavimo da je zločinac i nalogodavac bio vjernik pa je izdao svoga Boga, kazao je  Čović.

-Duboko uvjeren da je došlo vrijeme da i ti ljudi razmisle o svojim djelima i zlodjeloma, da se prestane šutnjom tražiti izgovor za ono što se učinilo, ako već nemaju hrabrosti javno to obznaniti, da bar u tišini olakšaju bol za onih 17 obitelji koje traže svoje najmilije i da otkriju tajnu gdje se nalaze njihova tijela, njihovi posmrtni ostatci naglasio je dr. Čović. (VL)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari