Pratite nas

Komentar

Da je 1945., Stazić bi po Hasanbegovića došao na bijelom konju i strijeljao ga

Objavljeno

na

Današnju burnu saborsku raspravu, ideološke napade na Zlatka Hasanbegovića ali i privremeno gašenje Z1 televizije, za direktno.hr komentirao je publicist Tihomir Dujmović.

[ad id=”68099″]

“Fascinantan je ideološki sadizam po kojem je ljevica napala premijera i neke ministre i začudilo me što HDZ nije pripremio strategiju od ovog ultimate fighta Milanovića i golgetera Stazića. Premijer je bio podvrgnut floskulama iz Jajca da je bilo zastrašujuće gledati”, rekao je Dujmović.

Dodaje kako je retorika “lijevih zastupnika” na današnjoj sjednici “bila na razini 1946. godine, što govori da se SDP nije pomaknuo ni metra od Titoističke faze”, kazao je Dujmović.

Dujmović je zgrožen linčem koji je izvršen nad ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem i potpuno se slaže s njegovom tezom da Hrvatska ne počiva na antifašizmu.

“Zastrašujući je medijski linč, da je ’45. streljali bi Hasanbegovića. Stazić bi na bijelom konju došao po njega i streljao ga, da je ’71. stavili bi ga na robiju. Hasanbegović tvrdi da Hrvatska ne počiva na antifašizmu, što je činjenično točno. Hrvatska počiva na Domovinskom ratu kojeg, da nije bilo, mi bi danas raspravljali čiji je Poreč, a koji dio Krapine pripada Srbiji. Nakon što je Hrvatski antifašizam 1945. godine udario temelje Hrvatskoj narodnoj armiji ona je spalila trećinu Hrvatske. Hasanbegovićeva teza da Hrvatska počiva na Domovinskom ratu je notorna činjenica. Da su Hrvatski fašisti htjeli zašparati, oni bi odmah napravili partizansku državu, ali oni su napravili Jugoslaviju”, objasnio je Dujmović.

Također, tvrdi da napadi koje je ljevica spremila prema novom ministru kulture nisu upućeni zbog neslaganja u ideologiji. Smatra da su porivi za takav tretman u nečemu što ljevicu više zanima.

“Mi smo morali izgubiti 45 godina i doživjeti još jedan krvavi rat, koji nam je pripremila antifašistička Jugoslavenska armija da bi došli do današnje samostalne Hrvatske države. Ljevica ne ruši Hasanbegovića zbog ideologije, to je dimna zavjesa upućena javnosti. Ruše ga jer znaju da on neće financirati hrvatsku kulturnu scenu koja potire temelje hrvatske državnosti i da neće sufinancirati nevladine udruge, jer znaju da Hasanbegović neće financirati sve što je Andrea Zlatar financirala primjerice, niz portala koji udaraju na sve što je hrvatsko. Novac, a ne ideologija! – to ih vodi protiv Hasanbegovića”, ustvrdio je Dujmović.

Po pitanju gašenja Z1 televizije Dujmović je podržao voditelja Marka Juriča u njegovu nastojanju.

“Situacija s Juričem je na razini ideološkog diskursa slična današnjoj raspravi. Ne bih nastupio kao Jurič, to je pitanje stila. Bit teze koju on problematizira podržavam. Ako je video točan onda je njegova parodija i sarkazam, pod egidom ‘Pazi četnik!’, smislena. Tu je pitanje je li Porfirije pjevao četničke pjesme ili ne. Došlo je do zamjene teza i o tome bi se trebalo govoriti. Porfirije i Pupovac trebaju odgovoriti je li istina da je na čelu Pravoslavne crkve čovjek koji je u Chicagu pjevao četničke pjesme”, zaključio je Dujmović za direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije…

Objavljeno

na

Objavio

Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije. Pola pije, pola Šarcu daje.

Osvrćući se na predstojeću komemoraciju u Jasenovcu, a nakon javne promocije nevjerojatne izmišljotine tzv.drobilice kostiju, Goldstein tvrdi da je u Hrvatskoj nakon izbacivanja Titove biste gotovo završena ustašizacija, a pita se kakvo smo mi to društvo koje se ne može dogovoriti oko temeljnih činjenica? Njemu je činjenica – drobilica!

Pravo je pitanje – kakvo smo mi to društvo kada takvi kao on presudno utječu na formiranje svijesti i normativa, kada takve kao on financira država i štiti njihovo višegodišnje agresivno opravdavanje zločina protiv hrvatskog naroda, posve otvoreno zagovarajući povijesno pravo pobjednika rata na odmazdu nad poraženima?

Uz to, ključno je pitanje danas u Hrvatskoj – smije li hrvatski narod dopuštati da se Goldstein i slični i nakon uspostave samostalne Hrvatske osjećaju i ponašaju kao pobjednici? Od odgovora na ovo pitanje ovisi u velikoj mjeri budućnost hrvatskog naroda, komentirao je novinar i kolumnist Projekta Velebit, Marko Ljubić

 

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari