Connect with us

Politički rentgen

Da je bilo po vizionaru Milanoviću, na Pelješac bi putovali podmornicom!

Objavljeno

on

..Danas Milanović s distance, iz Vela Luke, gdje je privremeno izmjestio svoj ured, makar se tako ne zove da ne bi formalno kopirao Kolindu Grabar Kitarović, ljubomorno gleda…..

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

U srpnju mjesecu 2012. Dubrovčani su s pravom bili ogorčeni, zbog „dva kamena“, kako ih je posprdno nazivao premijer Zoran Milanović. „Milanoviću, zar je doista neozbiljno boriti se za svoje otoke, more i državni teritorij“, pitali su se gotovo svi suverenistički osviješteni ljudi u Hrvatskoj.

U to vrijeme bilo je još uvijek neizvjesno kojoj će državi pripasti Veliki i Mali škoj u Malostonskom kanalu te vrh poluotoka Kleka. Ta područja još su otvoreno pitanje razgraničenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a u to vrijeme to pitanje je medijski zaoštreno kalkulacijama o mogućoj trgovini dviju zemalja teritorijem.

Neki hrvatski i bosanskohercegovački mediji objavljivali su da je postignut dogovor između premijera Zoran Milanovića i Vjekoslav Bevande da ta područja budu bosanskohercegovačka, a da BiH Hrvatskoj odobri izgradnju “neumskog koridora”. Milanoviću se žurilo jer njegova Vlada mora što prije riješiti problem povezivanja Dubrovnika s maticom zemljom. U tom kontekstu premijer Milanović je u Dubrovniku, na „Croatia summitu“ kazao, kako oni ne trguju s teritorijem, te da je sramota da se nakon dvadeset godina Hrvatska i BiH spore “oko ta dva kamena”, te da “to ozbiljna država ne radi”.

O kakva dva „banalna kamena“ se radi govori nam činjenice koje je iznio Niko Kapetanović,  Dubrovčanin koji se bavi povijesnim istraživanjima. Niko Kapetanić upozoravao je hrvatsku stranu na probleme granice u području Neum-Kleka tvrdeći da su vrh poluotoka Kleka (tzv. Turski repić, Ponta Kleka), greben Lopata te Veliki škoj i Mali škoj u Malostonskom kanalu zajedno s pripadajućim morem (20 četvornih kilometara mora) hrvatski teritorij. Osim toga riječ je o iznimnim ribolovnim poštama za brancine i palamide!

Niko Kapetanović se pri tome pozivao na zaključke Badinterove komisije o razgraničenju među republikama bivše Jugoslavije (avnojevske granice). Riječ je o teritoriju koji Milanović pojednostavljeno naziva “dva kamena”. Nakon što je ugovor Tuđman-Izetbegović 30. lipnja 1999. godine ipak potpisan, pripremala se njegova ratifikacija u Saboru, koja nikada nije provedena! Milanović je svjesno pokušao trgovati Hrvatskim teritorijem s ciljem da za to optuži predsjednika Tuđmana!

Jer, što će nama ta „dva kamena“ kad je Hrvatska ionako pomorska velesila!?

Milanovićeva izjava o dva sporna kamena izazvala je žestoke negativne reakcije u dijelu dubrovačke javnosti. Problem razgraničenja bio je aktualiziran kada su tadašnji predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović u Sarajevu krajem lipnja 1999. godine potpisali sporazum prema kojem bi ta dva otočića i punta Kleka pripali BiH, što je izazvalo burnu reakciju šire javnosti, posebice Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije kojoj je tada na čelu bio SDP i pokojni župan Ivan Šprlje.

Taj sporazum nikad nije ratificiran u Hrvatskom saboru. Očekujući tu štetnu ratifikaciju u ožujku 1999. godine, Dubrovčanin koji se bavi povijesnim istraživanjima Niko Kapetanić upozoravao je hrvatsku stranu na probleme granice u području Neum-Kleka tvrdeći da su vrh poluotoka Kleka (tzv. Turski repić, Ponta Kleka), greben Lopata te Veliki škoj i Mali škoj u Malostonskom kanalu zajedno s pripadajućim morem (20 četvornih kilometara mora) hrvatski teritorij. Pri tome se poziva na zaključke Badinterove komisije o razgraničenju među republikama bivše Jugoslavije (avnojevske granice). Riječ je o teritoriju koji Milanović pojednostavljeno naziva “dva kamena”. Nakon što je ugovor Tuđman-Izetbegović 30. lipnja 1999. godine ipak potpisan, pripremala se njegova ratifikacija u Saboru. Zanimljivo je kazati, da su pobornici ratifikacije tog štetnog sporazuma, kao najglasniji bili potpredsjednik Vlade Mate Granić, pomoćnik ministra vanjskih poslova Joško Paro i njegov glasnogovornik Željko Trkanjac i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje granice s hrvatske strane brigadir Željko Dobranović…

Donosim još neke reakcije tadašnjeg tiska:

‘NEKA MALO PROUČI KARTU HRVATSKE’

 

Veliki i Mali škoj su otoci u vlasništvu Republike Hrvatske. To nisu nikakva dva kamena, kako ih naziva premijer Zoran Milanović, ako je tako govoreći mislio na Veliki i Mali škoj. Ako ne zna zemljopis, neka uzme kartu Hrvatske i malo je prouči – kaže načelnik općine Ston Vedran Antunica, član HDZ-a, koji je 1999. godine upozoravao vrh države i svoje stranke da se tim hrvatskim prostorom ne smije kalkulirati.

 

Županijski HSLS Milanovićevu izjavu o dva kamena smatra ne državničkom, te ističe:

– Ako RH odustane od svog prava na dva škoja i vrh poluotoka Kleka, razgraničenje na moru bit će sasvim drukčije i ići će u korist Bosne i Hercegovine, a ovoj Vladi eto još jednog jakog argumenta protiv izgradnje Pelješkog mosta i povezivanja s jugom Hrvatske na način kako to pučanstvo većinski želi i zahtijeva.

 

„GDJE JE DANAS FRANO SUPILO“– pitala se udruga „Pelješki most“, koju je osnovalo troje dubrovačkih znanstvenika?

 

„Ako tih otoka ne bi bilo, ideja o gradnji mosta ne bi bila moguća. Opasna izjava jednog od najviših hrvatskih dužnosnika povlačila bi u ozbiljnoj demokraciji i ozbiljne posljedice zbog ugroze državnog teritorija. Ta izjava može imati teške konzekvenci je za hrvatski državni teritorij i proces razgraničenja koji nismo okončali s više susjednih zemalja.

Očito se zbivaju neki procesi koji su na tragu nekih novih “Londonskih ugovora”, samo danas među hrvatskim političarima nemamo Frana Supila da ih raskrinka. Pozivamo sve građane na plebiscitarnu borbu očuvanja hrvatskoga državnog teritorija, na jasno definiranim granicama više od šest stoljeća, a koje su svaki put pomicane na štetu hrvatskih građana“ – poručuje Udruga “Pelješki most”, koju je osnovalo troje dubrovačkih znanstvenika“.

 

Mediji su tada javljali i slijedeće reakcije:

VLADA PORUŠILA SVE MOSTOVE S JUGOM

„Priča o tome kako je Zoran Milanović u samo šest mjeseci vlasti izgubio potporu građana na krajnjem hrvatskom jugu, može se mirne duše ukrasiti i sportskim self-help nadnaslovom “Kako u tri poteza izgubiti davno dobivenu utakmicu”. Nema puno političkih virtuoza koji bi tako veleban projekt uspjeli realizirati u tako kratkom roku, posrijedi je natprosječna efikasnost.

Sanaderovom HDZ-u, na primjer, osam godina nije bilo dovoljno ni za temelje, a kamoli za dovršenje sedam puta otvorenih radova na Pelješkome mostu, dočim je Kukuriku Vlada već na samom početku uspjela porušiti sve zatečene mostove s dubrovačkom regijom. Tu nipošto nije posrijedi onaj najrazvikaniji, koji je od prvoga dana ionako posve virtualan: krajnji jug i koaliciju Zorana Milanovića udaljili su primarno nepostojeći komunikacijski mostovi, nemušto igranje trajektnim pravcima ministra Hajdaša Dončića i premijerova neobjašnjiva šutnja na sve bezočnije javne kritike iz HDZ-ovih redova“.

 

Zbog ovakvih i sličnih gafova, iako trgovina državnim teritorijem nije nikakav gaf već nacionalna veleizdaja, Hrvatsko nacionalno etičko sudište-HNES, pod predsjedavanjem prof. emeritusa Zvonimira Šeparovića osudilo je Milanovića na javnoj sjednici za etičku veleizdaju nacionalnih interesa. Trgovina teritorijem u kontekstu „dva kamena“, „Lex Perković“ i sljedbeništvo Tita, bile su glavne točke prihvaćene optužnice protiv Milanovića. Danas je taj osuđeni, etički veleizdajnik predsjednik RH zahvaljujući velikim domoljubima koji su srušili Kolindu Grabar Kitarović. Ali i njih je stigla Božja ruka i bit će zapamćeni kao najveće Jude kojih u hrvatskoj povijesti ima i previše!

 

Promatrajući tu lakrdiju, lakrdijaša Zorana Milanovića u kontekstu prijepora o Pelješkom mostu ili slobodnom cestovnom koridoru kroz teritorij BiH, naslušali smo se svakakvih viceva. Jedan od njih je  podmorski tunel, pa onda trajektna linija i čudi me da Milanović nije predložio da se ljudi na Pelješki poluotok prebacuju podmornicama. Da se to dogodilo, vjerojatno bi mainstreamom kolao vic: „Kada se utopilo najviše Bosanaca? Pa kad’ su gurali podmornicu za Pelješki da upali“!!

 

Danas Milanović s distance, iz Vela Luke, gdje je privremeno izmjestio svoj ured, makar se tako ne zove da ne bi formalno kopirao Kolindu Grabar Kitarović, ljubomorno gleda svjetla remek djela od prvorazrednog nacionalnog interesa. Hvali europske fondove i priznaje da se uvijek može izvući 50% više nego što se uplati. Pa koliko su on i njegova Vlada izvukli ako su uplatili npr. 500 milijuna eura? Pet posto!!! Nisu li time, zbog svoje nesposobnosti, oštetili državni za 475 milijuna eura?

 

Milanovića ni u ludilu ne treba zvati na svečano otvaranje Pelješkog mosta, jer on je činio baš sve da taj važan projekt zauvijek zatvori eklatantnom namjerom da trguje hrvatskim teritorijem, kao njegov mentor i učitelj, pokojni Ivica Račan sa Savudrijskom valom ili Piranskim zaljevom. Taj vrući krumpir još uvijek čeka Plenkovićevu Vladu! Na projektu Pelješki most, Vlada Republike Hrvatske je pokazalo što je suverenizam i što je spremnost za dom i domovinu. Sanjali smo autocestu od Zagreba do Splita, sanjali smo Pelješki most, ti snovi su dosanjani, a još ih je mnogo u rem fazi! Jedan od mojih snova je i ovaj; do svečanog otvaranja Pelješkog mosta, iskreno se nadam, Milanović više neće biti predsjednik Republike Hrvatske. Hrvatska zaslužuje bolje!

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR