Pratite nas

Vijesti

‘Da je Hitler pobijedio, svijet bi bio napredniji, a NDH bi preživjela’

Objavljeno

na

Što bi se dogodilo da je u Drugom svjetskom ratu pobijedio Hitler, da je stariji Kennedy postao predsjednik Amerike, da Cezar nije ubijen, da Aleksandar Makedonski nije obolio od malarije i da su Kinezi otkrili Europu, a ne obrnuto?

hitler jf kennedyOdgovor na ta i druga pitanja nudi brodski povjesničar Petar Bašić, koji se prvi u Hrvatskoj odlučio pozabaviti ozbiljnom alternativnom poviješću u smislu “što bi bilo da je bilo”.

– Da je bilo koji od tih događaja otišao u drugom smjeru, budućnost svijeta bila bi posve drukčija, a nedostajali su doslovce centimetri – kaže Bašić, koji je o ovoj temi pročitao sve knjige kojih se mogao domoći, a u kojima su se ugledni znanstvenici poput Nialla Fergusona, Newta Gingricha i drugih usudili progovoriti o tzv. alternativnom svijetu. Prema Bašićevim riječima, ishod Drugog svjetskog rata mogao je biti potpuno drukčiji samo da je, primjerice, umjesto Churchilla predsjednikom britanske vlade 1940. postao Halifax. Naime, nakon što je Hitler pregazio Nizozemsku i Francusku, pala je Chamberlainova vlada i netko je trebao postati novi premijer. Dotadašnjeg ministra vanjskih poslova lorda Halifaxa zagovarali su svi u britanskom političkom životu, od većine u Parlamentu i kraljevskog para do samog bivšeg premijera, a on je bio za dogovor s nacistima. Smatrao je da je rat izgubljen i da bi bilo najbolje nagoditi se s Hitlerom, koji je i tako tražio samo krajeve u Poljskoj. Čak nije tražio ni kolonije.

Nagodba s Hitlerom

U svemu tome je, smatra Bašić, najveće pitanje što bi bilo s holokaustom.

– Sve do 1941. u Njemačkoj se tražilo protjerivanje, a ne ubijanje Židova. Nacisti su se nadali da će nakon pobjede i potpisivanja mira s Englezima, engleska mornarica, koja je bila deset puta veća od njemačke, pomoći da se svi Židovi presele na Madagaskar – kaže Bašić.

On dodaje kako bi sve bilo drukčije da Halifax tog popodneva na sjednici britanskog parlamenta nije odustao od kandidature za premijera jer je mislio da možda neće progurati svoju ideju mirovnog sporazuma. Tako je na čelo vlade došao Churchill. Hitler je, pak, mogao pobijediti da potkraj kolovoza 1941., kada su njemačke trupe bile na 200 kilometara od Moskve, nije donio odluku o povlačenju tenkova prema Kijevu. U slučaju Hitlerove pobjede svijet bi danas bio napredniji, smatra Bašić, jer je njemačka tehnologija bila naprednija od ostalih. Primjerice, američki i ruski raketni program potpuno počivaju na njoj. Sve do 1958. godine Amerikanci i Rusi samo su reciklirali nacrte koje su zarobili u Njemačkoj.

Nacisti su, primjerice, već 1943. smislili nevidljivi bombarder, a mlazni avion, koji su Amerikanci primijenili u Korejskom ratu, još 1940.

– U slučaju pobjede Nijemaca, NDH bi preživjela, a srpsko pitanje i logori ne bi se spominjali. Vjerojatno bi se ostvario projekt Hrvatske pravoslavne crkve, na kojoj je Pavelić počeo raditi još 1943. Hrvatska bi teritorijalno bila veća, ali društveno puno gora, jer bi taj sustav bio isključiv, prava policijska država – smatra Bašić.

Prema njegovim riječima, može se nagađati, ali ne znanstveno, o tome bi li došlo do “proljeća” i demonstracija koje bi, tako kako su srušile komunizam, srušile i nacizam. Naime, NDH je bila kontrolirano društvo, ali bila je i Rusija, pa se komunizam ipak raspao. Veliku pozornost u svom istraživanju Bašić posvećuje i tzv. točkama infleksije u kojima se, kao u matematici, povijest može lomiti. Jedna od takvih je atentat na Kennedyja.

Da je atentator bio malo lošiji strijelac, dvije bi stvari, kaže, sigurno krenule drugim smjerom. Jedna je zakonodavni okvir za uvođenje većih ljudskih prava u Americi, a druga upletanje u rat u Vijetnamu. Naime, Kennedy je htio sva prava dati i crncima i o tome je pripremio cijeli set zakona, za koji su republikanci govorili da ga nikada neće prihvatiti. Međutim, kada je Kennedy ubijen, cijeli je njegov projekt nestao bez riječi.

– Mi danas imamo i američkog predsjednika i crnačka prava i sve ostalo zahvaljujući tome što Johnson nije dopustio odbijanje zakona koji su bili ostavština ubijenog, a popularnog Kennedyja – kaže Bašić.

S druge strane, Kennedy je odbijao dublje upletanje u Vijetnam, a Johnson je uvukao Ameriku u totalni rat. Tako su se s jedne strane ostvarila ljudska prava, koja Kennedy nije mogao ostvariti, ali s druge se rasplamsao Vijetnamski rat u kojemu je na kraju poginulo pet milijuna ljudi.

Iz dublje povijesti Brođanin izdvaja Aleksandra Makedonskog, koji je u svojim pohodima na istok otišao do Indije i osvojio sve što se moglo. Međutim, baš kad se pripremao na pohod na zapad, razbolio se od malarije i umro samo sa 30 godina. U to su vrijeme na zapadu Kartaga i Rim bile dvije osrednje državice, Aleksandrova je od njih dvije zajedno bila deset puta jača. Međutim, generali su nakon njegove smrti odustali od pohoda. Tako se helenistička civilizacija, umjesto prodora na zapad, na kraju raspala.

Da Cezar nije ubijen…

Još su jedan zanimljiv fenomen nikad ostvarena osvajanja Kineza, koji su u srednjem vijeku bili deset puta jači od svih europskih zemalja zajedno.

– Što bi se dogodilo da su Kinezi u 15. stoljeću otkrili Europu, umjesto što su kasnije Europljani otkrili Kinu? Kinezi su bili na pragu tog otkrića, a bili su supersila, za razliku od Europljana, koji su tada bili mizerija i sirotinja. Bi li onda Kina osvojila nas? – pita se Bašić. Da Cezar nije ubijen, on bi, smatra brodski povjesničar, osvojio puno više teritorija, a veći dio Europe poprimio bi romanske odlike. Bio je diktator, ali on bi, kaže, vjerojatno napravio nešto slično današnjim demokratskim državama. Cijela ova tema u Hrvatskoj je još uvijek tabu i smatra se šarlatanstvom, ali Bašić smatra kako je to vrijedno istraživanja. Na temelju dokumenata i statistika treba procijeniti kako bi izgledali možebitni drukčiji raspleti događaja koji su obilježili svijet.

– Kod nas je znanstvena povijest jako suhoparna. Sve se radi na temelju dokumenata iz arhiva, nitko se ništa ne usudi spekulirati. Čak se ljudi suzdržavaju od svog mišljenja. To je, smatram, pogrešno – zaključuje Bašić.

VB/VL

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari