Pratite nas

Herceg Bosna

Da nije bilo HVO-a Mostar bi doživio sudbinu Sarajeva

Objavljeno

na

bljesak.info

Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” naziv je javne tribine koja se održala sinoć u Mostaru

”Želimo, na neki način, promijeniti sliku koja je stvorena o Hrvatima koji su sotonizirani bez ikakve osnove na ovim prostorima i u cijeloj BiH”, rekao je predsjednik Udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne Vladimir Šoljić, prije početka javne tribine “Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” koja se održala u ponedjeljak u Mostaru u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”. ”U tom dijelu rata spriječeno je okruženje Grada Mostara. Inače da je Grad Mostar došao u okruženje jednostavno bilo bi pitanje kako bi se rat u BiH vodio. Lipanjske zore imale su dakle, bitan utjecaj na daljnji razvoj događaja”, ocijenio je Šoljić, prenosi bljesak.info

”Lipanjske zore nešto su najsvjetlije u bližoj povijesti hrvatskog naroda ovih prostora i to je nešto čime se doista ponosimo jer je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Mostara”, izjavio je u ponedjeljak u Mostaru nekadašnji načelnik Općinskog stožera HVO-a Mostar Rade Bošnjak.

”Lipanjske zore obilježavamo na jedan dostojanstven način s ciljem i željom da to prenesemo i na mlađe generacije kako bi živjele istinu, a ne nešto što se danas svakodnevno iz raznoraznih razloga i putem raznih kanala nameće kao neistina”, ustvrdio je Bošnjak uoči tribine. Naglasio je kako je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Grada Mostara, odnosno spriječen je scenarij koji se namijenio Mostaru, jednako kao i Sarajevu. ”Zahvaljujući pravodobnim, hrabrim i odvažnim odlukama našega hrvatskoga čelništva koje su donosili u pravo vrijeme, blokada Mostara se nije dogodila jer se Hrvatski narod organizirao na obranu i nismo dopustili takav scenarij”, kazao je Bošnjak.

Govoreći o političkim i vojnim prilikama 1992. godine Hrvoje Mandić povjesničar u ”Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata”, rekao je da je ondašnja socijalistička BiH suočena s agresijom JNA i paravojnih srpskih postrojbi. “Još od travnja 1992. godine RBiH je bila u ratu, međutim pravi rat je počeo u listopadu 1991. godine još kod Ravnog, praktički neki ga smještaju u dolazak rezervista u drugoj polovici rujna 1991. godine od kada je BiH u tinjajućem sukobu koji je u travnju 1992. eksplodirao u pravi oružani sukob. Međutim ni to nije dovoljno bilo središnjoj vladi Socijalističke Republike BiH u Sarajevu da proglasi ratno stanje, koje je kao što znamo proglašeno 20. lipnja 1992. godine. Do tada su u operaciji Lipanjske zore Hrvatske snage i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), HOS i Samostalni mostarski bataljon, jedna postrojba od 240 muslimana – bošnjaka, sudjelovali u oslobađanju grada”, rekao je Mandić, dodajući kako treba istaknuti da je krizni stožer općine Mostar odnosno uža gradska vlast 29. svibnja 1992. donijela odluku da Mostar povjerava obrani HVO-a,  jer, kako kaže, središnja vlast se pokazala nekoliko puta nesposobnom. Tada je, kaže, krenula operacija Lipanjske zore. ”Ono što treba istaknuti, je da bi Mostar doživio sudbinu Sarajeva da nije bilo hrabrih branitelja HVO-a, koji su zaustavili JNA u Kruševu i Galcu, iz tih smjerova su 11. lipnja krenuli napadi, tako da se taj dan je osvojeno brdo Hum, jer tko god drži Hum držao je dolinu Neretve. S tih polaznih područja krenula su oslobađanja koja su trajala do završetka Lipanjskih zora. To je bila prva pobjeda Hrvatskog vijeća obrane protiv velikosrpskog agresora JNA u ratu”, zaključio je Mandić.

Izlagači na tribini su Vladimir Šoljić, Rade Bošnjak i Željko Raguž. Organizatori javne tribine su Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata HR HB Mostar. (bljesak.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježena 26. obljetnica 2. gbr HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u petak je u organizaciji veterana 2. gardijske brigade HVO-a i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH, svečano obilježena 26. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a.  Tom prigodom polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a.

Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterane i predstavnike braniteljskih udruga HVO-a i Oružanih snaga BiH, obljetnici su nazočili i izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i Veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH.

Pozdravne riječi dobrodošlice i prigodno obraćanje u znaku značajne obljetnice uputio je zapovjednik 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH brigadir Martin Pažin, dok je kratki prikaz o obrambenom i oslobodilačkom karakteru 2. gardijske brigade HVO-a u Domovinskom ratu, obrazložio general bojnik Ivica Jerkić.  Ratni zapovjednik brigade, general zbora Stanko Sopta kazao je, uz ostalo, najbolji vitezovi ove Brigade na vječnoj straži,  danima i noćima prepričavaju sve bojeve i sve nevolje kroz koje su prošli do slobode koju su donijeli svome narodu.

Misno slavlje predvodio je brigadni kapelan don Ivan Turudićć, a u svojoj propovijedi, uz sjećanje na umrle i poginule, a posebno stradale branitelje, istaknuo je  “vrijeme koje živimo spasonosno je i puno dobrote za živjeti i ovdje i u vječnosti”.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Prvi bend vojnog orkestra OS BiH, pjevačka skupina Bukmir.

Ovom prigodom donosimo i govor govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte za 26. obljetnicu brigade:

Poštovani prijatelji

Dvadeset i šest ljeta je minulo od osnutka 2. gardijske brigade HVO-a. U okrilju ove vojarne Stanislav Baja Kraljević bdiju najbolji vitezovi ove Brigade na vječnoj straži. Danima i noćima prepričavaju sve bojeve i sve nevolje kroz koje su prošli do slobode koju su donijeli svome narodu.

Tu si se rodila ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova ozarenih zora slobode

Kad u očima majki za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Ova vječna molitva titra na usnama njihovih majki i očeva, njihovih obitelji, njihovih preživjelih suboraca i u sjećanju vrućem i vjernom drži njihovu žrtvu. Čuva njihove krvave haljine. I danas nam je na usnama, i nikada ih zaboraviti nećemo. Ni postrojbu 2. gardijsku brigadu koju je utemeljio prvi i jedini predsjednik HR HB mr. Mate Boban, ni Hrvatsko vijeće obrane.

Prije desetak dana preminuo je naš  suborac, naš prijatelj jedan od glasovitih bojovnika Hrvatskog vijeća obrane, general Dragan Ćurčić. Odlazak prijatelja pun je boli i tuge, no kad odlaze velikani u vječni zbor vitezova onda nam ostavljaju bogatstvo uspomena i ponosa jer smo ga imali za prijatelja. Hvala ti Dragane!

Nama, koji smo tu, obveza je  i dalje s ponosom koračati i ne odustajati od viteških ciljeva slobode.

Neka nam je čestita ova sveta obljetnica. Neka je mir vječni poginulim i umrlim vitezovima. Neka je vječna hvala njihovim obiteljima.

 

Ratni put 2. gardijske brigade HVO-a

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Ratni put 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina nikada nije mirovala kada je u pitanju bitka za Hrvatsku. Stala je, u prvome trenutku, u Pologu pred tenkove. Na tisuće mladića s potvrdom o krštenju ide u Zbor Narodne Garde  i brani Domovinu od Vukovara do Dubrovnika. Hrvatski čovjek, tvrd i čvrst kao hercegovački kamen, znao je obraniti svoje ognjište i svoju obitelj.

Na Zapovijedi Predsjednika HR Herceg-Bosne , mr. Mate Bobana, 29.prosinca 1993. godine utemeljena je 2.gardijska brigada, a temelj njenog ustroja čine postrojbe  „Kažnjenička bojna“, bojna „Jure i Boban“, da bi koncem 1995. god. u njen sastav ušle i postrojbe 60. gardijska bojna „Ludvig Pavlović“ i postrojba  „Gavran-2“.  Brigada je smještena u vojarni „Stanislav Baja Kraljević“-Heliodrom, nadomak Mostara.

Postrojavanje i prisegu pripadnici  2. gardijske brigade položili su u vojarni „Božan Šimović“ u Čapljini.

Utemeljena od već iskusnih bojovnika 2 .gardijska brigada odmah pristupa provođenju bojnih djelovanja na najugroženijim prostorima HR Herceg- Bosne.

– operaciji  TVIGI-94  Uskopaljsko-Ramska bojišnica.  2. gardijska brigada, veže snage neprijatelja, zauzima nekoliko dominantnih objekata prema planini Vranici, te na taj način rasterećuje postrojbe HVO-a i otupljuje oštricu neprijateljskih snaga u srednjoj Bosni. Istovremeno dio postrojbi  2.gbr provodi bojna djelovanja na Stolačkoj bojišnici.

-operacija CINCAR kupreška bojišnica. 2.gbr provodi napadna djelovanja na  pravcu Karagin vrh – Runjavi vrh – Ivazovi vrhovi,  zauzima dominantne objekte Jaram – Tikva – Ristića vrh kao i vrhove Osječenica i Kurljaj, omogućivši brz prodor snagama na smjeru napada Šuica – Malovan – Kupres.

-operacija ZIMA-94 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr zauzima planinski objekt Male Golije, koji dominira u odnosu na grad Glamoč, ostvaruje vizuelni nadzor nad većim dijelom Glamočkog polja  stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje grada Glamoča.

-operacije „VRILO-95 “, „SKOK-1“ i „SKOK-2 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr  izvodi aktivnu obranu u zoni odgovornosti s.Šegrti – Mali vrh  Velike Golije u dužini 30 kilometara.

-operacija LJETO-95“, Glamočko-Grahovska bojišnica. 2.gbr  presijeca  prijevoj Korićina, izbija na Glamočko polje, ulazi u grad Glamoč, nastavlja napadna djelovanja, ovladava dominantnim objektima  Kurozeb – Paripovac – Čemernica.

-operacija OLUJA , Glamočka bojišnica. 2.gbr veže snage neprijatelja, provodi taktički manevar improvizirajući napad prema planinskom masivu Vitorog, zauzima nekoliko dominantnih objekata što olakšava Hrvatskim  snagama da izbiju na granicu Republike Hrvatske.

-operacija MAESTRAL , Jajačka bojišnica, 2.gbr provodi napadna djelovanja na glavnom pravcu napada, udara u bok i leđa neprijatelja i u prvoj etapi napada izbija na rijeku Vrbas. U nastavku operacije Zapovjednik Hrvatski snaga,  general Ante Gotovina, formira operativni pravac , zapovjednikom snaga na tom pravcu imenuje brigadira Stanka Soptu, a zamjenika brigadira Zlatana Miju Jelića. Snage na operativnom pravcu čine 2.gbr, Specijalna policija MUP-a HR HB, 81.gb HV,  bojna Jajce i Gavran-2. Težište napada usmjereno je prema gradu Jajce i nakon dano-noćnih neprekidnih borbi  u ranim jutarnjim satima 13.rujna postrojbe 2.gbr ulaze i sa ostalim postrojbama oslobađaju  hrvatski kraljevski grad Jajce. Paralelno  na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr „Ante Bruno Bušić“, 60.gb „Ludvig Pavlović“, 22.diverzantski odred, sts GS HV i 12.rujna u večernjim satima  oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan. U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.grb izbijaju na rijeku Ugar i rijeku Riku i s.Vinac zauzimaju hidroelektrane Jajce-1 i Jajce-2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

operacija JUŽNI POTEZ“, Mrkonjićkogradska i Banjolučka bojišnica. 2.grb forsira pravac kanjonom rijeke Vrbas, izbija u širi rajon Manjače, posjeda hidroelektranu Bočac, forsira rijeku Vrbas, osvaja dominantne objekte na smjeru prema Banja Luci i prema planini Čemernica, zauzima širi rajon s. Baljvina i prelazi u aktivnu obranu na dostignutim crtama.

Tijekom studenog 1995. godine pripadnici 2.gbr aktivno sudjeluju u pripremama za oslobađanje istočne Slavonije/Vukovara.

Nakon toga, postrojbe 2. gbr razmještene su na Južnom bojištu, Stolac – Ravno – Ivanjica – Dubrovačko zaleđe,   gdje ostaju do zvaničnog završetka rata, lipanj 1996. god.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari