Pratite nas

Komentar

Da sam pobijedio bio bih pobjednik

Objavljeno

na

Tko ne želi dići guzicu iz stolice on sanja da promijeni svijet

Jedan od najdražih crtića moje kćerke je bio crtić Pinky i Brain. U tom crtiću jedan od likova stalno mašta da dobije vlast na svijetu i da promijeni svijet. Ne sjećam se više koji je to lik od ove dvojice bio, al se dobro sjećam veleumnih planova za osvajane svijeta.
Kad radim edukacije za tvrtke onda nam je često tema kako se snaći na tržištu. Najčešća reakcija na izazove i probleme u hrvatskim tvrtkama je veleumno dociranje o tomu kako se to ne može. Što neuspješnija firma to mudriji suradnici. Kad bi situacija bila drugačija onda bi neuspješni manageri i suradnici imali rješenje i bili bi uspješni.

bigstock-Ripple-Man-89896Kad suradnici shvate da ne mogu mijenjati tržište, jer je ono takvo kakvo jest, nego da moraju pronalaziti rješenja, biti kreativni, strpljivi i ići korak po korak, onda se pojavi kreativna energija i tvrtka počne raditi sasvim drugačije, otkrije neviđene potencijale i povećava promet.
Kao što je u privatnom i poslovnom životu tako je i u društvenom i političkom. Hrvati kao hipnotizirani stalno trube o tomu što je problem i kako bi bilo dobro da to nije tako kako je, jer oni bi imali bolje rješenje, al ovo što se nudi to nije za njih, oni traže sve ili ništa. Oni su toliko dobri, neiskvareni i sposobni da ne mogu prihvatiti polovična rješenja. To što su ti isti ljudi uglavnom gubitnici, to njima nije argument da počnu mijenjat sebe. Jednom riječju ljudi žele mijenjati ono što objektivno ne mogu, ono što je svakome jasno da nije u njihovoj domeni utjecaja da bi imali ispriku za svoj nerad, nesposobnost i u krajnjoj liniji nemoral.

Puno je jednostavnije optužiti situaciju, vanjske čimbenike i druge za vlastite neuspjehe nego preuzeti ogdovornost za svoje neuspjehe i uspjehe. Umjesto da se pomaknemo mi rađe pričamo o navodno nikada ne izrečenim istinama u Hrvatskoj, nek mi oprosti voditelj grupe “Ono o čemu se u Hrvatskoj šuti”. Tako svaki dan imamo najnoviju dijagnozu koji nitko živ još nije čuo, nevjerojatno otkriće ili otkrića koja se u nijansama razlikuju, ovisno kojoj političkoj opciji dijagnostičar pripada.
Tako ćemo iz usta prosvijetljenih stručnjaka “sam svoj predsejednik” saznat sljedeće:
– Hrvatska je u krizi zahvaljujuć lopovima i korupciji – to što sam ja svoje dijete upisao u vrtić preko veze to nije korupcija
– Hrvatsku su pokrali oni koji su bili na vlasti – moji koji su trgovali na lokalnoj razini, jer za veću nemaju kapacitet, oni su pošteni
– Hrvatskom vladaju mračne nevidljive strukture, tajna društva koja ja poznajem u tančine, iako nisam njihov član
– niz možete sami nastaviti….
Kad bi se sve ovo promijenilo onda bi nam bilo bolje. Alanfordovska filozofija uspjeha. Da sam pobijedio bio bih pobjednik.
Nažalost svih onih koji bi mijenjali svijet, ali nisu u stanju promijeniti sebe, okviri djelovanja su takvi kakvi jesu. Svako lamentiranje o nečemu što objektivno nije na raspolaganju je gubljenje vremena i stvaranje isprika koje bi trebale opravdat našu nesposobnost ili lijenost.
Tko se usudi ukazati na to on je izdajnik, plaćenik, lopov, vjerojatno nečiji igrač. Zašto? zato jer bi prihvaćanje odgovornosti za promjenu unutar zadanih okvira značilo pomak, značilo napor i gubitak ustaljene isprike za činjenicu da nisi sposoban zaraditi novce, da nisi uspio nigdje osim na fejsu itd.
Hrvatska država i narod su očito hipnotizirani tim defetističkim pristupom, a ljudi se čude zašto nam propada gospodarstvo, držva i osobna sloboda.
Ako svi tražimo da svijet bude drugačiji nego što jeste onda moramo konačno promijeniti ono što možemo mijenjati, a ne filozofirati da bi drugačije bilo puno bolje.
Mijenjanje vlastitog okruženja nije moguće u velikim koracima i bez kompromisa. Nekada je najvažniji korak onaj sitni, skoro neprimjetna promjena, ali promjena koja pokazuje da znamo izići iz predviđenih okvira i pronalaziti rješenja.
Ako želimo pomak moramo biti pomak!

Vinko Vukadin

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti…

Objavljeno

na

Objavio

Krenulo me nešto s bajkama. Danas razmišljam o Pepeljugi.

E, da je u ono doba bilo Istanbulske konvencije pa da kazni sve te silne zlostavljače .

U Pepeljuge definitivno zlu maćehu i njene transrodne kćeri (ups , one bi bile pomilovane jer su drugačije i kao takve ne mrze … da, nikako ne mrze ) .
I onog oca kojeg nikako nema.

Lijepo se lik oženio, i ostavio kćer  na milost i nemilost onoj koju je doveo u svoju kući i na svoje .
Tako nekako počinje priča.

Gospon tata i gazda imanja ostavlja nakon ženine smrti svoju kćer novoj ženi i njenim kćerima .
Kako oca i gazde nema , zla maćeha se dobrano razmahala .

Pravu vlasnicu i nasljednicu natjerala u dronjke , zatvorila na tavan i natjerala da radi najgore poslove .
Haljine i nakit njene pokojne majke podijelile spodobe međusobno i počele gospodariti nečim što nije njihovo .

Tragična priča zlostavljane vlasnice imanja koja ne zna kako se suprotstaviti uzurpatoru.
Njena prava su joj potpuno nepoznata.

Tragedija je tim veća što nigdje i nikako famoznog tate i gazde koji se ubija od posla negdje da tu cijelu priču može financirati.
I obilato šalje.
Niti piše niti dolazi .
Samo šalje.
A maćeha troši i zlostavlja.

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti.
Bez kontrole.

Okrenu ti kuću naopako, zanovijetaju, kradu i zlostavljaju .
Sve gledam kako najbolje i najljepše u ovoj zemlji biva pokriveno pepelom .
Kako plače u siromaštvu i bijedi na tavanima i podrumima dok uljez gospodari u kući njihovih otaca .
Uljez kojega obilato plaća onaj koji bi svoga trebao zaštititi .
I tako uljez napravi i ono najgore .

Uljez ode na komemoraciju .
Nepozvan.

Ne dati pijetet nego popljuvati svaku osobu i uspomenu na one koji su mu omogućili da živi i radi u njihovoj kući .
Uljez najgorim riječima nazove svaku svetinju svoga domaćina i još od istoga biva nagrađen .

Uljez pljuje na grobove .
I na žive.
I misli ako prospe pepeo po vlasnici da je nitko neće prepoznati ?!!

Dok odsutni otac radi i financira zlostavljače u vlastitoj kući
u očekivanju nekog princa koji će prepoznati i spasiti Pepeljugu, lagano čitam naslovnicu Novosti .
Da, onih koje obilato financira Republika Hrvatska .

Čitam kako joj pljuju i žive i mrtve koji su je stvarali i gradili .
Kako joj djecu nazivaju najpogrdnijim imenima .

I ne mogu ništa .
Baš ništa .

Jer ja sam blokirana  na Fb radi objave Evanđelja po Mateju. I svijeće za heroja . To je nepoćudni sadržaj .
Ali oni nisu .
Oni zadovoljavaju sve standarde ove izopačene zajednice .

Čekam kraj priče, kada dolazi princ i odvodi Pepeljugu daleko iz rodne kuće u kojoj je uljezi zlostavljaju .
I živim za dan kada će i neodgovorni otac koji sve to financira biti isto prijavljen nekoj pravobraniteljici za zlostavljanu djecu.

Jer i on je sudionik, zar ne ?
I to glavni.

Najvažniji, iako se nigdje nikako pojavio nije .

dr. Gordana Zelenika/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

Objavljeno

na

Objavio

Novinarka Višnja Starešina je hrvatska novinarka, publicistkinja i autorica dokumentarnih filmova. U Hrvatskoj je javnosti najpoznatija po praćenju rada Haaškog suda od samog početka. Već u prvim njezinim izvještajima dalo se nasluti kako se radi o političkom sudu, koji je dobio zadaću izjednačiti žrtvu i agresora u ratu koji je na prostoru bivše Jugoslavije imao za cilj stvaranje Velike Srbije. Neumorno i tvrdoglavo je, pišući brojne članke i knjige, upozoravala sve hrvatske vlade i hrvatsku javnost o opasnostima koja u sebi za Hrvatsku i Hrvate u Bosni i Hercegovini nosi to sudište.

Posebno je poznata po nastupima u televizijskim emisijama u kojima je uglavnom bila usamljena u njezinim stajalištima i upozorenjima, koja su, kako danas znamo i vidimo, bila stručna, ispravna i nadasve dobronamjerna. Nažalost, na tragediju hrvatskog naroda, nitko ju nije uzimao previše za ozbiljno.

Prije nekoliko dana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, pred oko petsto ljudi, predstavljena je nova knjiga Višnje Starešine – Hrvati pod KOS-ovim krilom. Na predstavljanju knjige Starešina je rekla kako nije imala namjeru pisati tu knjigu, koja ustvari predstavlja svojevrsan završni račun Haaškog suda. Više o knjizi pročitajte u vrlo otrežnjavajućem govoru koji je održao dr. Robin Harris bivši savjetnik premijerke Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Margaret Thatcher.

U ovom kratkom komentaru moja je nakana skrenuti pozornost na nemjerljivu hrabrost, stručnost i domoljublje Višnje Starešine, koju sam upoznao dok sam vodio Odjel za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova ranih devetesetih godina prošlog stoljeća. Mi Hrvati smo, to je moje osobno mišljenje, vrlo neskloni davati zasluge osobama iz javnog života i raznih profesija za njihov golem doprinos u obrani nacionalnih interesa hrvatske države ili velikih profesionalnih tj. znanstvenih dostignuća.

Stoga, želim da barem preko domoljubnih portal i Facebooka proglasimo Višnju Starešinu za novinara tj. novinarku desetljeća zbog njezinih neosporno ispravnih zaključaka o opasnostima koje za Hrvatsku i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini predstavljao i dalje predstavlja Haaški sud. Da su brojne Vlade Republike Hrvatske barem i djelomično poslušale upozorenja Višnje Starešine, danas bi general Slobodan Praljak možda bio živ, a hrvatski narod u cijelini ne bi u međunarodnim medijima ponovno bio stavljen na stup srama.

Našim lajkanjima ovog komentara barem mi obični ljudi i domoljubi pokažimo da duboko i iskreno cijenimo dugogodišnji sveukupni rad Višnje Starešine, a posebno njezino neumorno zalaganja da probudi neodgovorne hrvatske političare i eutanaziranu hrvatsku javnost o opasnostima koja su iz Haaga dolazila za današnju i buduće generacije nas Hrvata.

mr. Antun Babić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari