Pratite nas

Događaji

Da se ne zaboravi – Obilježena 28. godišnjica sjećanja na prvu žrtvu u obrani Kijeva

Objavljeno

na

Uz nazočnost obitelji pok. Frane Jurića Arambašića, branitelja Kijeva i načelnice Kijeva gđe Lidije Slavić HDLSKL SDŽ položilo je vijence i zapalilo svijeće te smo uz izmolili odriješenje na spomen obilježju, odnosno na mjestu stradavanja pok. Frane Jurića Arambašića. Isto tako održana je sveta Misa za sve stradale branitelje i mještane Kijeva u Domovinskom ratu.

Proteklo je dugih 28 godina od pada Kijeva te ovom prigodom Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora SDŽ u sklopu svog programa “Da se ne zaboravi” – Putevima ponosa, a u suradnji s braniteljskim udrugama Kijeva danas obilježava 28. godišnjicu sjećanja na prvu žrtvu u obrani Kijeva pok. Franu Jurića Arambašića kao i veliko stradavnje civila i zarobljavanje 70 pripadnika hrvatske vojske i policije od čega je bilo 37 pripadnika 4. GBR koji su nakon zarobljavanja odvedeni u logore, a još 2 branitelja su poginula.

Mještani hrvatskog sela Kijeva, samo mjesto i malobrojni hrvatski branitelji koji su junački branili Kijevo iako slabo naoružani i opremljeni, osjetili su svu težinu divljačke agresije Jugoslavenske armije i srbočetnika.

Nakon pada Kijeva, srbočetnici su barbarski,do temelja, eksplozivom srušili župnu crkvu Sv. Mihovila, selo je opljačkano pa spaljeno, a mnogi hrvatski branitelji i civili odvedeni u logore na područje grada Knina gdje su proživljavali razna psihofizička mučenja, kako od pripadnika Mladićevih snaga, tako još vise od Martićeve milicije kod kojih su utamničeni u logorima smrti ( stara bolnica, tvrđava, južni logor, policijska postaja ).

Malo selo je poslužilo JNA i srbočetnicima kao ogledni primjer provođenja etničkog čišćenja,spaljene zemlje,a jedanaest ( 11 ) mještana Kijeva je na svojim pragovima nažalost mučki likvidirano pri samom “ČIŠĆENJU”  sela, te nije dočekalo VRO “ Oluja “ kojom je oslobođeno i Kijevo, te stvorena slobodna i neovisna RH.

Rezultat etničkog čišćenja ovog dijela lijepe naše vidi se kroz surove brojke, a one nam govore : u čisto hrvatskom selu Kijevu do Domovinskog rata je živjelo po popisu iz 1991. god. 1261 stanovnik, a po popisu iz 2011. god. samo 417 stanovnika.

S druge strane, svjedoci smo i ovih dana pokušaja da se skrene pozornost na srpsko pitanje u Hrvatskoj i da se u prvi plan stavi incident u selu Uzdolje, zanemarujući činjenicu da su i mještani Uzdolja svesrdno podupirali agresiju na Republiku Hrvatsku i skupa s ratnim zločincom Ratkom Mladićem, Milom Martićem, Babićem koji je priznao krivnju za ratni zločin, aktivno sudjelovali u okupaciji hrvatskog sela Kijeva, ubojstvima, pljački i paleži za što se do sad nisu niti pokušali ispričati, a kamoli zatražili oprost, kao i protjerivanju i ubojstvima nesrpskog stanovništva iz mjesta u okolici Knina( Biskupija, Potkonje) za vrijeme Domovinskog rata. Pridružujemo se osudama nasilja čak i ako je to obračun navijačkih skupina (Delija i Grobara) s obzirom da vlasnik objekta pripada jednoj od navijačkih skupina koje kako znamo međusobno ratuju. Isti se voli slikati u društvu osuđenog ratnog zločinca Dragana Vasiljkovića zvanog kapetan Dragan, što direktno potvrđuje njegovu želju za provođenjem velikosrpske politike, oživljavanja četništva na tim prostorima i pokušaja vraćanja tzv SAO Krajine za kojom toliko žale i tuguju.Vjerojatno se on i njemu slični zalažu za uvođenje ćirilice, dvojezičnosti, a da ni sami ne znaju istu ni čitati ni pisati.

Isto tako s pravom se pitamo što je sa optužbama za ratni zločin koje iznosi bivši logoraš logora stara bolnica Mario Vrban u kojima optužuje Petka za mučenje?

Osnovno pitanje koje sebi trebaju postaviti je: “Hoće li im ćirilica donijeti nova radna mjesta, bolji život i standard?”.

Kad su se već nakon svih počinjenih zločina odlučili vratiti i živjeti u Hrvatskoj, vrijeme im je da prihvte pravni poredak države čije blagodati uživaju i da prestanu biti statistički dio izvješća SOA-e o jačanju četništva u Hrvatskoj. Ako su se željeli opredijeliti za lojalnost Hrvatskoj državi imali su više prigoda ali ih za sada nisu iskoristili, pa ih ovim putem pozivamo da iskažu lojalnost i sva možebitna saznanja o svim ratnim zločinima kao i o razbijenoj ploči u Tepljuhu( mjesto razmjene logoraša iz kninskih logora), razbijene ploče heroju Vukovara Velimiru Đereku-Sokolu,oskrnavljenom spomeniku u Borovu selu ubijenim redarstvenicima, a nadasve informacije o nestalim hrvatskim braniteljima, prijave hrvatskim institucijama, a ne da glume amneziju i na taj način pokušavaju izigrati pravni poredak RH.

Kao kukavice se kriju iza Pravoslavne crkve i Milorada Pupovca ( nerazjašnjena uloga u nestanku dr. Ivana Šretera) koji samo znaju kukati i žaliti za izgubljenim ratom koji nikako ne mogu prežaliti i samim tim su svjesni svoje “Ježeve muke” jer moraju navečer lijegati i ujutro ustajati s mišlju da su izgubili rat od hrvatske vojske.

Svjesni smo da je VRO Oluja neoproštena pobjeda i da nam to nikad nećete zaboraviti i oprostiti.Svjesni smo da ćete uz domaće istomišljenike ( Loru Vidović, Vesnu Tešelić, Stipu Mesića,…) koji skupa s vama žale za fašističkom tvorevinom EX Jugoslavijom ne mogavši nam oprostiti jer smo srušili vaš san, napadati sve vrijednosti iz Domovinskog rata, naše istaknute pojedince poput Marka Perkovića-Thompsona, kao i naš braniteljski pozdrav iz Domovinskog rata”ZA DOM SPREMNI”, s kojim smo pozdravljali i s kojim ćemo pozdravljati i ubuduće, jer on jasno iskazuje našu želju da branimo naše domove, naš narod i našu Hrvatsku državu!

Na kraju nekoliko poruka za sve dobronamjerne Srbe:

Vrijeme je da vam se jednom zauvijek kaže dosta četnikovanja po hrvatskoj, živite u Hrvatskoj i od Hrvatske ali ne volite našu državu, volite samo hrvatske kune, ne navijate za reprezantacije Hrvatske već za reprezentacije Srbije, Hajduk i Dinamo već za Zvijezdu i Partizan. To je vaše pravo, a naše je pravo da vam poručimo:“Ako vam nije po volji život u hrvatskoj državi nemojte čekati, učinite to JUČER i potražite sebi po vašim mjerilima bolje mjesto za život kao što su to do sada učinili i neki prije vas“.

Vaši predstavnici (ratni zločinci) iz prošlosti  koje ste tako slijepo slijedili su vas doveli do neizdrživog stanja. Danas pokušavate slijediti i provoditi njihovu genocidnu i velikosrpsku politiku pod patronatom crkve i vaših predstavnika danas, a ta politika i ti predstavnici vas vode u propast! Osvjestite se i izaberite predstavnike koji se nisu okaljali i koji neće služiti samo sebi, a vas koristiti kao svoje oruđe u ostvarivanju svojih, a ne vaših ciljeva. Budite razboriti i ne dozvolite da vas kao i mnogo puta u prošlosti prodaju za šaku škuda kao što je to učinio i vaš vožd Slobodan Milošević kojeg ste vi na kraju prodali za šaku škuda kad vam nije ispunio obećanje o velikoj Srbiji.

Ivan Turudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Poruka s dodjele nagrade ‘Ponos Hrvatske’ – Sljedeće godine budite vi na našem mjestu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Marijana Jergović, jedna je od pet teta pričalica koje obilaze mališane u bolnicama i nastoje im uljepšati bolničke dane i zato im je pripala Nagrada “Ponos Hrvatske”, a na svečanosti dodjele u utorak navečer pročitala je basnu čijom je porukom pozvala sve ljude da sljedeće godine budu na mjestu ovogodišnjih laureata.

Ovog utorka navečer zagrebačka City plaza bila je mjesto na kojemu su se okupili ljudi iz svih dijelova Hrvatske, različitih uzrasta i zanimanja čija su humana, nesebična i hrabra djela te nepokolebljiva volja s kojom se nose s teškim životnim prilikama posvjedočila zašto su upravo oni ponos Hrvatske.

Nagrada “Ponos Hrvatske” dodjeljuje se već 15. put, za njezino su pokretanje i održavanje zaslužni Hrvatska radiotelevizija (HRT) i 24 sata. Visoki pokrovitelj toga projekta je hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je, uz mnoge uzvanike, i nazočio svečanosti, na kojoj su bili i direktor Styrije Boris Trupčević i ministar turizma Gari Cappelli.

Nagrade uručene u sedam skupina

Nagrade su laureatima uručene u sedam skupina, a svečanom činu za svaku od skupina prethodili su kratki video prilozi koji su u najkraćim crtama predstavili ljude koji stoji iza tih priznanja.

Tako su u prvoj skupini nagrade primile tri hrabre žene – žrtve nasilja, dok je četvrta bila spriječena doći na svečanosti. U njihov pratnji bila je ravnateljica štićeničkoga doma Željka Barić koja je poručila kako je riječ o ženama koje su heroine Hrvatske i njihova štićeničkog doma, koje su imale hrabrosti ustvrditi kako ljubav nije nasilje i da svi imamo pravo na ljubav.

Đurđica Vnučec Valić, jedna od nagrađenih žena, posvjedočila je kako joj se, nakon izlaska iz sigurne kuće, vratilo samopouzdanje i bila je spremna okrenuti novu stanicu u životu, a Maria Remenar poručila je svim zlostavljanim ženama da ne trpe nasilje i da svoju djecu odgoje tako da je za njih nasilje nešto vrlo loše. S njima je nagradu primio i policajac Duje Podrug koji je nedavno spriječio pljačku banke na zagrebačkome Črnomercu, a svoju nagradu donirao je potrebitima. Na svečanosti posvjedočio kako je, nažalost, i osobno vodio zlostavljane žene u 3 sata ujutro u sigurne kuće, te ustvrdio da niti jedna žena to ne smije doživjeti.

Drugu skupinu laureatkinja činile su Maja Sever, Branka Bakšić Mitić i Mateja Medlobi, osnivačive udrugu “Ljudi za ljude”. Bez obzira što ljudi kojima pomažemo žive u siromaštvu s malim primanjima, nekad im je najvažnije da imaju s kim razgovarati, a mi smo svojim radom pokazale da su ljudi u stanju napravili ono što institucije nisu, istaknula je Bakšić Mitić, dok je Maja Sever rekla kako je solidarnost jedna od najvažnijih stvari koje su dobile  od ljudi koji su svjesni da u našoj neposrednoj blizini – 60-tak kilometara od Zagreba i danas žive ljudi bez struje i vode i da im treba pomoć. S njima su nagradu primile i Splićanke Ana Muntić i Marina Boroz koje su dosad ispekle više od stotinu rođendanskih torti beskućnicima i s njima proslavile njihove rođendan i koje smatraju da bismo svi trebali biti svjesni da je danas jako lako postati beskućnik.

Odustajanje nije opcija

U trećoj skupini dobitnika bilo je troje hrabrih ljudi koji su unatoč preprekama i invalidnosti uspjeli ostvariti svoje snove. Među njima su Anita Markuš koja je zbog sepse izgubila obje noge, a sada se priprema za fakultet, Magdalena Canjuga djevojčica od deset godina koja je prije osam godina oboljela od tumora, prošla ozbiljno liječenje, pobijedila bolest, danas vira violončelo i osvojila je zlatnu medalju u brzom hodanju na Olimpijadi u Moskvi za djecu koja su pobijedila maligne bolesti.

Treći laureat Josip Milković teško je stradao kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu Cerovac kraj Karlovca u travnju 2016. U eksploziji naprave izgubio je obje šake, nakon sepse amputirana mu je lijeva noga kod natkoljenične kosti, od mehaničkog udara i topline ostao je slijep, a 52 dana bio je u komi. Iako se borio s tjeskobom, taj inženjer građevine upisao je i drugi studij – pslihologiju na Sveučilištu u Zadru gdje je jedan od najboljih studenata. “Nikada nisam mislio odustati, kao hrvatski vojnik ni ne znam što bi odustajanje značilo. Zahvalan sam svima koji su bili uz mene kad je bilo najteže, njima bih posvetio ovu nagradu”, rekao je laureat.

Četvrta skupina laureata su ljudi koji riskirali svoje živote kako bi spasili druge – Josip Crljen Jack iz Rude koji u travnju prošle godine bez premišljanja skočio u hladnu i nabujalu Rudu i u zadnji čas od sigurne smrti spasio nepoznatu djevojčicu koju su virovi vukli na dno, te Toni Zanki koji je spasio Marka Huljeva iz goruće barke, a taj ih je događaj tako zbližio da su sada najbolji prijatelji, kao braća, što je potvrdio i spašeni Marko.

U petoj skupini laureata bili su bračni par Branka i Marko Bilić koji su organe svoga pokojnoga sina Luke donirali kako bi spasili živote čak šestero ljudi, a nakon priloga, o njima svi laureati su ustali i zapljeskali. Pet teta pričalica predstavljale su pak pet gradova u kojima postoje udruge teta pričalica – Rijeku, Split, Čakovec, Zagreb i Pulu.

Šesta skupina nagrađenih su ljudi koji pomažu našem planetu. Projekt Boranka najveća je volonterska akcija pošumljavanja opožarenih područja u Europi u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske. Matko Pojatina i Marko Lete su pak ronioci koji naše more čiste od smeća i koji su na svečanosti upozorili da sva plastika koju bacimo, završi na našem tanjuru.

U sedmoj skupina laureata su ljudi koji djeci nastoje omogućiti bolji život. Ana Alapić majka je i predsjednica Udruge Kolibrić koja se dvije godine borila za lijek Spinrazu, obitelj Bocak iz Đurđevca koja je u dva desetljeća udomila udomili 20 djece, te obitelj Pemper iz Velike Gorice koja je posvojila četvero djece, a sa svečanosti poručila kako bi država trebala više podupirati posvojenje djece, posebno one teško posvojive.

Program su vodili Iva Šulentić i Duško Ćurlić, a u glazbenom dijelu nastupili su Vanda Winter i Marko Tolja. (Hina)

Ponos Hrvatske: Skromni heroj Josip Crljen Jack iz Rude

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Zahvala kardinala Bozanića Predsjednici: Danas su se dvojica Franja susrela u simbolici odličja

Objavljeno

na

Objavio

ika

Prigodna riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića tijekom svečanoga primanja odlikovanja Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom koje je kardinalu Franji Kuhariću posmrtno dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Predsjednički ured, Zagreb-Pantovčak, petak 14. veljače 2020.

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

1. Kao zagrebački nadbiskup i kao izravni nasljednik kardinala Franje Kuharića u nadbiskupskoj službi, s puno poštovanja sudjelujem u ovoj svečanosti u kojoj ste njemu dodijelili visoko državno odlikovanje, nazvano imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Znakovito je i to da je prvi nositelj toga odlikovanja upravo kardinal Franjo Kuharić.

U ovome Veleredu čitam prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Franjo, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti.

2. Pamtim susret na kojemu sam u ovom Predsjedničkom uredu sudjelovao, 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana.

Tom je prigodom, predsjednik Tuđman – obraćajući se kardinalu Kuhariću – rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti”.

Na te riječi hrvatskoga državnika – između ostaloga – kardinal je uzvratio rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost”.

Smatram vrijednim navesti i sljedeće njegove riječi upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći”.

Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, „izložen ratu koji nije želio, bio složan”. Kardinal kaže: „Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost«.

3. Danas su se dvojica Franja, kako su o njima ljudi rado govorili i promatrali ih poput dvaju stupova, susrela u simbolici odličja. Gledano vjernički, niti jedna pohvala nema preveliku važnost i ovo odlikovanje njima nije potrebno, ali smatram da je ta Vaša gesta, poštovana gospođo Predsjednice, izniman znak za našu sadašnjost. Simboli su sažetci života, poticaji za nadanja, osviještenje vrednota i učvršćenje identiteta. Kada su istinski, simboli su najjača stvarnost, važni za život zajednica i naroda. Kada se njih dokida, narod se ostavlja u nesigurnosti; prepušten je hiru povijesnih događanja, oslabljenih korijena i nejasnih ciljeva.

Vama, gospođo Predsjednice, zahvaljujem na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića „Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji.

Na kraju Vašega predsjedničkog mandata, cijenjena gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, zahvaljujemo na dobru koje ste tražili, koje ste uspjeli ostvariti, za koje ste živjeli i za koje ste se nesebično žrtvovali. Želimo Vam da se u daljnjemu životu, otvoreni Božjim nadahnućima, ne umorite gorljivo zalagati za one vrjednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske. (Ika)

Predsjednica kardinala Kuharića posmrtno odlikovala Veleredom dr. Tuđmana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari